Post
by Perdita_Durango » 07/05/2020 04:46
Nije bio ljubav, bio je nesto djecije, nesto slicno tome.
Sjecate se msn-a i "grupnjaka" na msn-u? Netko, tko zna cime izazvan, doda masu ljudi u razgovor, iz tko zna kojeg razloga. Tako smo se upoznali, svi su otisli a mi ostali razgovarati. Jedna noc do jutra, pa druga, pa treca i tako nocima i jutrima. Nalazila sam neke dijelove sebe u njemu, isti interesi, isti bunt, vjerojatno ista i dijagnoza, isti pogledi na zivot i mnogo toga istog. Nase dopisivanje nije trajalo dugo, kojih tjedan i pol prije odlaska na maturalac, s kojeg se on vraca s djevojkom. Ali, nase dopisivanje se nastavlja, intenzivno. Sto ima lose u tome?
IMA LOSE, GLUPACO MALA, TO STO CES SE ZALJUBITI KAO TELE. To mi pak, nitko nije rekao.
I tako, on je imao djevojku, ja sam se smatrala njegovom prijateljicom. Nikad nisam pokusavala bilo sto ili inicirala razgovore, jer nisam zeljela nikome problem napraviti. ALI JESAM! Malo djubre u meni se potajno nadalo da ce se njihova ljubav sporazumno ugasiti, da nitko nece biti povrijedjen i da cemo mi razviti nesto vise od prijateljstva. Lajt djubre, ali djubre.
U vise navrata je pokusao iscenirati neko druzenje i ukazala se prespontana prilika za to. Okupit ce se drustvo, znano i neznano, donijet ce alkohol, pit ce se i eto, bit ce zabavno. To je bila moja pretpostavka. Lajt djubre je bilo presretno zbog toga!
I bilo je nesto slicno, napili se. Djecija parkovska pijanka. Ja sam popila, jednu i pol malu sarajevsku i bila sam pravo vesela (citaj: popijana osoba koja sve voli, cak i pomalo grli iako u sustini mrzi ljude i ne shvaca da se i to stanje naziva pijanim), bez zelje da dalje pijem jer sam mislila da cu propustiti super trenutke koji su se desavali. A to je sljedece: moje deranje i znanim i neznanim ljudima kako je (sad sam shvatila da mu nisam dala nadimak nikakav, evo sad cu) B (B je dobar nadimak, a? Mocan kao. . . M iz James Bonda. Recimo), kako je B moj najbolji prijatelj i kako ce to zauvijek ostati.
Vidite, tad sam prvi dio govorila iz srca, drugi je bio sarkazam level milijardu stotina tisuca milijuna hiljada stotina. KAKAV FAKIN PRIJATELJ?! HOCU DA SI MI . . . DECKO! :stidni smajlic: GLUPANE!
To druzenje je potrajalo ujutro do 7 (ne pitajte otkud izlazak do 7 u srednjoj skoli), jer smo nas dvoje drugih dvoje prijatelja "vukli" s nama i govorili "neka nas", samo da ne odemo kucama.
Lezali smo svi na standovima na pijaci, dok je jutro svitalo i smijali se necemu sto se desilo prije skoro 12 sati, nekom lose ispricanom vicu.
"Ako neces da spavas kod M (ide mi ovi s nadimcima, a) mozes kod mene", rece B nicim izazvan a lajt djubre u meni pocinje da vristi. STA KOD NJEGA, SUNCE TI POLJUBIM?!
"Ne spava mi se", odgovorila sam jer mi je bio crnjak od njegove ponude, iako su mi obrazi poceli da gore. Od nekog, neopisivog straha sam rekla da mi se ne spava jer sam se bojala da tu nitko ne bi spavao. A ne ne spava se za zauzetim ljudima.
Razisli smo se kucama. A B se javio porukom "bas si i uzivo fora" (jer je to bio prvi put da smo se pravo druzili). Svi svjetski vrtovi u proljece nisu mi bili ravni, koliki sam procvat dozivjela od te poruke.
(Ne znam je li itko stigao do ovdje ali nastavit cu, meni za dusu)
Te noci je bilo nekoliko neponovljivih simpaticnih gluposti koje su ostale lijepe uspomene i kojih mi se drago sjetiti. Nakon tog druzenja, culi smo se jos cesce. On je i dalje imao djevojku. Nema veze, sve pet. JEBLA TE ONA I TI NJU! Ali sve kul. Mi smo prijatelji, halo.
U medjuvremenu, "nadjem" i ja decka. Svoja osjecanja prema B sam ignorirala i nisam priznavala sebi da uopce postoje. I polako sam se zaljubljivala u decka. Ali znate sta se tada desava? Ohoho! B postaje ljubomoran. Zasto decko, otkud decko, kakav decko, sunce ti kalajisano. Lajt djubre u meni likuje, jer iskreno nitko to nije ocekivao. Ono sto je drugima ocito, meni nije bilo.
Ponovni druzenje, opet znani i neznani i alkohol. Moj prijatelj B se duri a ako se itko zna duriti B se znao duriti. B je bio majstor svoje klase u durenju. B treba u zivotopis da doda pod opciju "vjestine" da se profesionalno duri. Da, da. Cak nije ni kamlufirao (uvjerena sam da sam pogresno napisala, ali ne znam kako ide ova rijec ispravno) zasto se duri, otvoreno mi je govorio da je to zbog mog decka, zbog kojeg cu njega zaboraviti i prestat ce mi biti bitan. Jasno nam je do sad svima da je B mene opasno, hinjski zavlacio ali gdje smo svi bili tad da mi to kazemo? Gdje? Gdje si bio 2007. a?
No, druzenje, alkohol, durenje. Popila sam vise od dvije sarajevske, I don't give a fuck, mogu sta hocu. Kako noc odmice, tako se B meni primice. Prestaje lagano s durenjem i onog trenutka kad je sluzbeno prestao, nasmijali smo se, zagrlilili i tako stajali jedno pored drugog, njegova ruka oko moga struka. Ja sam u svojoj drzala pivo, a u drugoj bilo sta samo da ne moram i ja njega zagrliti. Opet se mala glupaca ucrnjacila.
"Kako ti mirise dobro kosa"
"Nije kosa, to je parfem. Mada, mozda je i kosa, jer stavila sam parfema i po kosi. Slucajno." Baljezgam od crnjaka. Dobri smo si, pijemo i dalje, ponovo u drustvu od 20ak ljudi, samo smo nas dvoje i samo se mi druzimo, nitko nama ne treba, imamo mali poremeceni svijet i smijemo se salama koje nikome nisu smijesne osim nama. No, B ne bi bio B kad bi to proslo bez drame. Odjednom se naljutio, sjetio se mog decka. U JEBOTE, MOJ DECKO, DOBRO SI. IMAM DECKAM MA JEDI GOVEDINU, SJETI SE SVOJE CURE! Tu krece prepirka, B se duri, ja se kao durim, on od bijesa ne zna sta ce pa krene za me poljubi, pa samar zaradi. Pa ponovo krene, pa ponovo zaradi. E NES JEBAT! I tu se posvadjamo, svi odemo negdje, B ode negdje drugo pa ga nema a mrak i gluho doba. Pa se ne javlja na telefon nikome. Ja ga ne zovem. Jadda, jadda, jadda, otisao da razmisli i otrijezni se. Ali da znam, da je i dalje ljut na mene.
Ljuti se, tko te jebe B. To sam htjela reci ali sam rekla "bili smo pijani, nece se nista ponoviti" a on ljutito kao da je u pms "pa i nece!".
Krece razdoblje prepirki, glupih, pa durenja pa jos prepirki ali nitko ne ostavlja nikoga. Ja ne ostavljam decka jer i dalje mislim da nisam zaljubljena u B nego u njega. On ne ostavlja curu. J E B I S E, B!
Nase prijateljstvo je neka bezvezna bljuvotinja i cujenje preko klinca, cisto da bismo odrzali odnos a oboje, djecije tvrdoglavi ne govorimo sto bismi trebali.
Slucajno se nalazimo u manjem drustvo, u pocetku oboje suzdrzani ali popustamo polako i pocinjemo se smijati
"Vas dvoje sjajite jedno pored drugog", govori nam M, a mi se smijemo. Sjajila sam pored njega, nije lagala a i on.
Tad ljetni, lijepi dan na balkonu uz sladolede, smijeh je jedna prelijepa uspomena. Ne gleda nikoga osim mene a vjetric koji duva, nanosi onaj isti miris iz moje kose prema njemu. Jedemo sladolede i pijemo. Smijemo se pa se pogledamo i nastavimo smijati. Mozda nista nije ni bilo smijesno, mozda smo samo bili sretni. Nastavljamo biti prijatelji, kako tako a ja se sretna zbog toga zavaravam da se zaljubljujem i dalje u decka. I kad se to napokon i desi, jer zbog odvojenosti od B manje se neuroticni ponasam, kad je moja veza sa deckom lijepi neki period leptirica i smijeha, B ostavlja djevojka. Sok! Saznala za nas. Kakvi vrazji mi kad nema nas?
Naravno, B i drama 24/7, nekako sam ja kriva za to, sto je vec to bilo. Na mene je ljut, mene mrzi. Njih dvoje raskidaju a on pijan zove mene. Dere se, drami, ne zna sto govori. Naravno da ga idem traziti, da se nadjem prijatelju. A on pijan sjedi i ceka, znao je da cu doci. Glupaca. Tjesim ga a on se duri.
"B, ne znam sto se desilo ali nemam veze s tim"
"Imas. . . Sve je to zbog tebe". Lajt djubre se kaje zbog likovanja i zbog svakog trenutka srece jer je tuzno vidjeti prijatelja takvog.
B preboljeva bivsu. Hladimo odnos. Ja raskidam vezu. Razmisljam da mu javim. B javlja da ima novu djevojku. Lajt djubre crkaje od smijeha. Ja crkajem od smijeha jer mislim da se sali. Ne sali se. Ima novu djevojku.
Sve to skupa predugo traje. Moj bivsi decko moli za novu sansu, koju mu pruzam misleci da mozda i moze ici. Islo je. Pa nije. Pa jeste. Pa nije. Ne znam gdje je B, ne znam sto radi i ne zelim da znam. Raskidam ponovo jer . . A dijete sam koje ne zna sto hoce tad. Tj zna sto hoce ali ne moze to imati.
Stize mi poruka od B da je raskinuo s curom. Smijem se jer ne vjerujem da je moguce da smo u isto vrijeme slobodni. Dolazim kuci za Novu godinu i odlazimo sa drustvom na neko slavlje. Kuliram ga, iako na sve nacine pokusava da mi privuce paznju. I naravno, pijemo. Pricamo. Normalno. Smijemo se. Uskoro ce ponic, svi su se nekoga dohvatili samo nas dvoje i M stojimo i zvirlamo okolo. Dok svi odbrojavaju, mi se gledamo a M ne zna kud bi sa sobom. Prepijana je da mrdne od mene. Nekoliko sekundi prije ponoci, B skida svoj sesir, stavlja ga M na glavu, kao nespretno, preko njena lica i poljubi me.
Dok se M snasla, vec se odmaknuo a ona je zbunjeno gledala sto se desava. Cestitali smo si i plesali svu noc, smijali se. Nista vise osim tog poljubca nije bilo. Nikad.
Ja sam se vratila na studij za par dana. Nisam znala sto dalje. B se javio s nekom porukom o poljupcu koji je bio filmski, barem ga ja takvim pamtim. Nista znacajno, naravno. Komunucirali smo, otvorenije nego prije ali i spletom okolnosti smo se uspjeli udaljiti. Njemu su smetali ljudi oko mene, meni je smetalo sto se ne micemo s mrtve tacke. Krenule su svadje, njegova ljubomora, moja pasivnost izazvana umorom od svega toga.
Tisina.
Mjesecima.
Naravno, B ima novu djevojku.
Nedugo nakon toga, ja imam novog decka, sasvim slucajno decka kojeg B mrzi. B se duri, zasto bas on? Taj decko je kreten koji ce se njemu u facu nasladjivati jer je sa mnom. Zaboli me, B. Nekako me odnos poceo istinski muciti. S tim deckom nije potrajalo, nisam javila B. Tisina i dalje.
Tisina godinama. Nikoga ne pitam za njega, nikome ga ne spominjem. Zivot nastavljam bez njega i iako mi nedostaje, ne zelim se predati tom osjecaju. Godine prolaze, polako odrastamo, daleko jedno od drugoga. I zivot se desava, s njim ili bez njega.
Skoron 10 godina kasnije, srecem ga u jednom pabu. I to naravno, zabijem se u njega, izbijem mu pice iz ruke. Znate kad sretnete nekoga koga ste na neki nacin voljeli pa se pogledate i nasmijete?
Zeljela sam da ostane na tom osmijehu, da ne progovorimo nista ali on je imao drugi plan. Izolirao me od drustva, ne znam ni kako ni zasto smo se nasli sami za stolom s picem pred nama, kako preturamo po uspomenama.
"Spominjao sam te cesto"
"Ja tebe nisam"
"Pricao sam kako smo dobri prijatelji bili i kako smo bili . . . Blesavi"
"Ti mozda da, ja sigurno ne"
Smijemo se svemu, i losem tajmingu i objasnjava kako je i zasto mrzio sve oko mene. Kako je bio glup. Ne govori nista konkretno. Pijana M dolazi do nas i ukljucuje se u pricu rijecima "kako ste bili ofirni". Ne mogu reci da sam sve te godine se nadala da ce biti istina da je bio zaljubljen u mene, ali nekoliko godina jesam.
"Zasto ofirni?"
"Pa ja sam mislila da ti odavno znas da je on bio zaljubljen u tebe, svi smo znali"
"Mislim da to nije istina"
"Je, samo ste zavlacili jedno drugo u svojim nekim glupim djecijim igricama". B se smijao i klimao glavom.
"Zasto nikad nisi rekao nista"
"Mislio sam da znas"
"KAKO CU ZNATI KAD SI STALNO IMAO CURE"
"I TI SI IMALA MOMKE"
Tisina
"Uostalom, iz razloga sto i sad ne govorim nista"
"Jer si kukavica"
"I ti si"
"Mislim da je sve to hrpa sranja. Da sam ti se svidjala dovoljno, bili bismo skupa, jednostavno"
"Hoces reci da nisam pokusao"
"Trijezan nikad"
Opet tisina. I nastavlja se. Sjedimo kao pokisli, svejesni da smo oboje krivi i da smo bili djeca koja su se voljela igrati.
Za nas vise nije bilo sanse.
Vise nismo sjajili jedno pored drugog, mozda pokoji sicusni bljesak, nedovoljno vrijedan i nedovoljno jak.
"Pa. . . Cujemo se . . . Onda" ustala sam od stola, a on je u znak odobravanja klimnuo glavom. Ostali smo jos koji sat u tom pabu. On je sjedio sam, zamisljena pogleda. A ja sam s drustvom se smijala, sve dok nismo pred jutro krenuli kuci. Izasla sam iz paba, ne osvrnuvsi se prema mjestu gdje je sjedio. Ne znam da li je vec bio otisao ili je jos sjedio, nisam primjetila, jer vise nije sjajio.
zar nisam 
,.
