Čitalac wrote: ↑06/03/2020 11:58
Tumačenja se razlikuju, a
Russia Today već podbada Ankaru tekstom iz pera Scotta Rittera koji sporazum naziva turskom kapitulacijom. On piše da je ofanziva turskih snaga u Idlibu neslavno propala, da je dogovor iz Moskve “strateški poraz Erdogana” te da su pobunjenici koje je Ankara opremila razočarali na bojnom polju.
https://www.rt.com/op-ed/482477-erdogan ... key-idlib/
OK. To tako vidi Scott Ritter, "a former US Marine Corps intelligence officer. He served in the Soviet Union as an inspector implementing the INF Treaty, in General Schwarzkopf’s staff during the Gulf War, and from 1991-1998 as a UN weapons inspector".
Evo kako sporazum vidi Julian Röpcke AKA Džihadi Džulijan u Bildu:
“Ni riječi o 8 opkoljenih promatračkih postaja Turske. Niti riječi o izlasku režima iz bilo kojeg grada. Opet “tampon zona”, kao u ranije u Astani, koju su Assad, Putin i Iran koristili za zauzimanje većeg dijela zone. Erdogan se predao. To je lako, kao i prokleti milijun civila prisilno raseljenih Assadovom i Putinovom ofanzivom od prosinca, a
ovaj će sporazum njihova raseljena lica učiniti desetljećima ili zauvijek. Baš nevjerojatno. U Idlibu su danas ubijena još tri turska vojnika. Njihova smrt je na Erdoganu, jer oni su sada uzalud umrli. Koliko je puta Erdogan javno obećao da će deblokirati promatračka mjesta opkoljene turske vojske? 10 puta? 20 puta ?! Za to obećanje je poginulo više od 60 turskih vojnika. Nemam pojma kako ga Turci još mogu podržavati. Ljudi tvrde da sam želio vidjeti “rat” između Rusije i Turske. Je li netko od vas pratio konferencije za novinare?! Turska je ubila stotine Assadovih vojnika i uništila opremu isporučenu od Rusije vrijednu nekoliko milijuna dolara. Ipak, Putin je obećao da neće ulaziti u sukob s Turskom i izrazio je sućut. Turska bi bila na putu pobjede da je napokon odlučila upotrijebiti stotine tenkova i tisuće vojnika u Idlibu. I sve to, a da ne uzrokuje ništa ozbiljno kod Rusije. Ali ne. Zbog oportunizma, kukavičluka i lošeg vodstva Erdogan je odlučio pustiti Putina i Assada da pobijede”.
Lično mislim da je ovaj sporazum realpolitički maksimum Ankare uzimajući u obzir sve unutarturske i međunarodne faktore.