vrijedi procitat od a do ž
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/144 ... odina.html
JESMO LI VAS IKAD LAGALI: Bosna i Hercegovina danas živi "Memorandum 2", velikosrpsku Bibliju koju smo u "Slobodnoj Bosni" objavili i analizirali prije sedam godina!
Šta je zajedničko Memorandumu Srpske akademija nauka i umetnosti (SANU) iz 1986. i susretu u Karađorđevu Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana iz marta 1991.godine na čijem je dnevnom redu bila samo jedna tema-srpsko-hrvatska podjela Bosne i Hercegovine?
Piše: SENAD AVDIĆ
Zajedničko im je to što najvažniji akteri i njihovi suradnici, politički i duhovni nasljednici i sljedbenici nikada nisu priznali njihovo faktičko postojanje, pa, konzekventno tome opovrgavali, postojanje ikakvih posljedica koja su ta dva događaja/slučaja mogli imati, a time negiranje bilo kakve odgovornosti za aktere koji su se našli u njihovom središtu, koji su ih pokretali i kreirali, srpske akademike i državne lidere Srbije i Hrvatske.
DAVLJENJE NEVIDLJIVOM RUKOM
Nikakvu smetnju, niti korekciju tih stajališta i odbijanje potvrđivanja postojanja pismenog plana za razbijanje SFR Jugoslavije i usmenog dogovora u srpsko-hrvatskoj destrukciji Bosne i Hercegovine, nije pomutio niti pokolebao naknadni razvoj tragičnih ratnih događaja koji su vođeni u najvećoj mogućoj mjeri prema "nepostojećim" ideološko-povijesno-političkim shemama i matricama preuzetim iz Memoranduma SANU, odnosno "navodnim, izmaštanim" mapama Miloševića i Tuđmana, a kasnije i njihovih operativnih pobočnika iz tzv.ekspertskih grupa, o hrvatsko-srpskom razgraničenju, odnosno podjeli Bosne i Hercegovine.
Tako je, recimo, u medijskim, znanstvenim raspravama koji su prije tri godine u izobilju preplavile javnu scenu Srbije, kroz svjedočenja aktera, bivših i sadašnjih akademika, "nezavisnih" eksperata, povjesničara, publicista, kao i obavještajnog podzemlja, o "Memorandumu" rečeno sve što je nevažno, zaobiđen je samo meritum tog velikodržavnog fenomena: da je on postojao kao precizna, seriozno osmišljena platforma za cjelovito, konačno ješavanje srpskog pitanja u tadašnjoj Jugoslaviji. Tako je u brojnim člancima, specijalnim, tematskim brojevima časopisa, vanrednim televizijskim serijalima, okruglim stolovima... obnarodovana manje više svaka nebitna bizarnost, raskrinkana svaka izlišna marginalija, poput odgovornosti za plasiranje tog "nedovršenog" dokumeneta u medije, uloge tajnih službi, samo ostali smo uskraćeni za kritičku analizu utjecaja tog "fantomskog papira" na krvave "godine raspleta" koje su se odvijale u koordinatama omeđenim "Memorandumom".
Časopis "Slobodna Bosna" je prije skoro tačno sedam godina ( 21. marta 2013.) godine objavio sadržaj dokumenta koji je u to vrijeme cirkulirao u uskim srpskim akademskim i političkim krugovima i koji je kolokvijalno "kršten" kao "Memorandum 2". Iz Srbije i Republike Srpske, iz političkih i akademskih krugova, na koju se odnosio separat tog "papira", stigle su blage, skoro nezainteresirane reakcije koje su opovrgavale postojanje tog dokumenta, odnosno "izvedbenog projekta" o destruiranju i uništavanju Bosne i Hercegovine, koji je planski, minuciozno i sistematično projiciran.
BIH KAO MEDIJSKA KOLONIJA
Tekst iz "Slobodne Bosne", sa citiranim dokumentima, nije naišao na ozbiljniju recepciju i kritičku, ozbiljnu reakciju unutar "patriotskog", bošnjačkog establišmenta. Dapače, toj je nedorasloj, voluntarističkoj, sebičnoj i grabežljivoj, amaterskoj družini, dvije godine kasnije pao kamen sa srca kada je ovaj časopis nakon 20 godina (poslijeratnog) medijskog života ugašen, ne bez zasluga i bošnjačke političke "reprezentacije".
Otvoren je medijski prostor za novu generaciju "bošnjačkih" medija koji se kreiraju i financiraju iz bratskih država, čije despotske lidere adoriraju dižući ih u polumjesece i zvijezde i generiraju specifičnu vrstu "državotvornosti bez države". Nedavno je jedan takav medij, financiran i usmjeravan iz Katara, "otkrio" postojanje "Memoranduma 2", pa zatim lišen bilo kakve profesionalne potrebe da javnost informiraju odakle su preuzeli, da ne kažemo maznuli, hapili, poplašili sadržaj tog dokumenta i autorske komentare, predočili svojoj publici kao vlastiti istraživački poduhvat.
I evo nas, dakle, sada, sedam godina kasnije kada Bosna i Hercegovina i njene institucije, sve, doslovno sve, od parlemenata, izvršne vlasti, pravosuđa, izborne komisije, obavještajnog aparata, energetskog kompleksa, žive "fatalne preporuke i demonske projekcije "Memoranduma 2" u punom kapacitetu". Ako to niste učinili prije sedam godina, uvjerite se u to danas.
SANU 2 ŽIVIMO DANAS
Riječ je o Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) 2 koji se, kao i prethodni, temelji na velikosrpskoj politici “krvi i tla” prema kojoj je Srbija tamo gdje žive Srbi. Ovaj perfidni plan Miloševićevih reaktiviranih akademika napravljen je sa ciljem da Srbija u miru vrati sve što je izgubila u ratovima. “Ideja o jedinstvenoj srpskoj državi svih Srba ne sme izbledeti bez obzira na cenu, žrtve i protok vremena. U toj borbi mora biti angažovan svaki Srbin, bez obzira na mesto u kome živi, posao koji obavlja. Srbija će i mora biti na čelu ove borbe. Bosna i Hercegovina je važniji, ali i mnogo lakši slučaj nego Hrvatska i Crna Gora, zahvaljujući Dejtonskom sporazumu i činjenici da iza tzv. jedinstvene BiH stoje samo muslimani i delovi nejedinstvene, zbunjene i bezidejne međunarodne zajednice. Činjenica da pojedini delovi međunarodne zajednice ne bi imali ništa protiv podjele BiH, ekstremno je važno oružje koje se mora maksimalno iskoristiti u realizaciji zacrtanih ciljeva. Ukoliko se to uradi kako treba, za realizaciju ovih ciljeva potrebno je nekoliko godina, najviše decenija”, stoji na početku ovog strateškog, dugoročnog velikodržavnog dokumenta.
Miloradu Dodiku je u njegovom provođenju, u posljednjih nekoliko godina, svesrdno i nesebično, pomagao bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić, što ne čudi budući da su njegovi autori Borisov otac akademik Ljubomir Tadić i njegov najbolji prijatelj Dobrica Ćosić, samoproglašeni otac nacije, i nekolicina akademika porijeklom iz BiH.
U nekoliko poglavlja detaljno su razrađeni osnovni pravci i ciljevi djelovanja političke elite Republike Srpske i Srbije, kako bi se vremenom Bosna i Hercegovina podijelila. Savjetuje se ozbiljno i osmišljeno političko i ekonomsko okretanje Srbije i RS-a prema Rusiji i sugeriše da treba iskoristiti njenu privrženost Srbima. U istom smislu preporučuje se fokusiranje na naklonost Grčke, Kipra, Italije, Španije, Danske i Norveške, čiji uticaj u evropskim tokovima nije zanemarljiv. Istovremeno se zahtijeva angažman na omalovažavanju političara iz zemalja koje podržavaju jedinstvenost BiH.
ĆOSIĆEV PRIRUČNIK ZA MILORADA DODIKA
Da je sadržaj ovog programa zapravo bio Dodikova “Biblija” čijih se načela čvrsto pridržavao, govore njegova poglavlja o odnosu rukovodstva RS-a prema državnim institucijama BiH.
“Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske”.
“Pametno osmišljenim i kvalitetnim delovanjem, raditi na konstantnom iscrpljivanju kojim bi se i javnost i vlade tih zemalja dovele u stanje umora od BiH. U tom smislu koristiti sva raspoloživa sredstva, čak i lingvističke varijacije kojima se takođe mogu postići određeni efekti”.
Rukovodstvu Republike Srpke se sugeriše da u svakodnevnoj komunikaciji izbjegavaju termin “državne institucije BiH” i zamijene ga “zajedničkim institucijama”, čime se postiže psihološki efekat da se RS odriče državnosti BiH, ali i nameće fraza da je sastavljena iz dijelova i da se vremenom može na dijelove rastaviti.
“Maksimalno izbegavati upotrebu termina - Bosna i Hercegovina. Vrlo je bitno da se osim političara, medija, kulturnih i javnih radnika u Republici Srpskoj, ovoga pridržavaju mediji, kulturni i javni radnici u Srbiji. U slučajevima kada je iz nekih razloga neophodno pomenuti taj termin, onda staviti u prvi plan Republiku Srpsku npr. Republika Srpska i ostatak BiH.
Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da
BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dvije teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom...”, stoji u ovom velikodržavnom programu.
Iščitavajući dalje Memorandum 2, lako prepoznajemo da se Milorad Dodik u posljednjih nekoliko godina ponašao upravo prema detaljnim uputama akademika iz SANU-a, opstruirajući formiranje institucija, službi i agencija na nivou BiH i davao izjave o rastakanju BiH koje su mu napisali akademici iz SANU-a.
“Stalno i uvek insistirati da je teška ekonomska, privredna i svaka druga situacija u RS-u produkt njenog nasilnog zadržavanja u BiH. I isticati da bi sve bilo bolje kada bi se RS odvojila”, stoji u ovom dokumentu.
TAJNI SRPSKI PLAN ZA RASTAKANJE BiH DRŽAVNE INSTITUCIJE BiH
Insistirati na tome da su “državna” vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske
PARLAMENT BiH
Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrijede i obesmisle na sve moguće načine
BOŠNJACI
Izbjegavati upotrebu termina Bošnjak i uvijek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod
OBAVJEŠTAJNO-BEZBJEDNOSNE SLUŽBE
Formirati obavještajno-bezbjednosnu agenciju RS-a koja bi do osamostaljenja RS-a djelovala diskretno i tajno
Akademici su razradili i scenario kako postupiti ukoliko međunarodna zajednica u BiH nametne neke od institucija na nivou BiH. U tom slučaju vlasti u RS-u (Dodik i njegovi saradnici) treba da svim raspoloživim sredstvima komplikuju i odugovlače formiranje te institucije, a kada se formira,
Osmišljeno političko i ekonomsko okretanje Srbije i RS-a prema Rusiji, omalovažavanje političara iz zemalja koje podržavaju jedinstvenost BiH
SRBIJA
Republiku Srpsku i Srbiju uvezivati infrastrukturno i ekonomski, čvrsto sarađivati u oblasti elektroenergetskog sistema izgradnjom zajedničkih hidro i termoelektrana
SPORT
Raditi na uvezivanju sportskih društava iz RS-a i Srbije, a prema sportistima Srbima iz RS-a koji budu prihvatili učešće u zajedničkim ligama na nivou BiH ili reprezentacije BiH, primijeniti represivne mjere
da u nju postave odane kadrove koji će imati zadatak da je učine nefunkcionalnom.
vati muslimane i njihovu želju za dominacijom na štetu Srba koje nastoje obespraviti i svesti na građane drugog reda. Potom tu situaciju koristiti za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Na istovetan način postupati i u slučaju donošenja zakona na nivou BiH.”
Iako deklarativno tvrdi da se suverenitet susjednih zemalja ne dovodi u pitanje, Beograd ne odustaje od uhodane strategije instrumentalizacije Srba u RS-u. U prilog tome govori sljedeći dio Memoranduma 2:
“NE SMIJE SE DOZVOLITI NI FORMIRANJE UDRUŽENJA PČELARA BiH”
“Političari i državni funkcioneri Srbije će, u cilju podrške prethodnim stavovima, ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH, što je god više moguće. Političari i državni funkcioneri Srbije trebaju što češće imati susrete i sastanke sa političarima i funkcionerima iz RS-a, po protokolu definisanom za međudržavne susrete. Pri tom trebaju očigledno i transparentno ignorisati institucije BiH.”
Također je navedena preporuka da državni funkcioneri Srbije što češće prisustvuju proslavama, političkim skupovima i drugim važnim događajima za Republiku Srpsku, kao što su “državni” i vjerski praznici RS-a, zatim predizborne kampanje i konstituisanje vlasti.
Visoki funkcioneri RS-a, privrednici, umjetnici, sportisti i ostali građani bi tokom boravka u inostranstvu trebali izbjegavati ambasade i konzulate BiH. Ukoliko im zatreba konzularna pomoć, onda bi se trebali obratati DKP-ima Srbije u tim zemljama, bez obzira što formalno ne posjeduju državljanstvo Srbije.
“Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. Čak i povezivanja saveza iz RS-a s onim iz BiH treba izbegavati. Naročitu pažnju treba obratiti na sportske saveze, a naročito na reprezentativne selekcije na nivou BiH. Svim silama se truditi da Republika Srpska ima svoja republička takmičenja u svim sportovima, na svim nivoima, uključujući i reprezentativni. Raditi na uvezivanju sportskih društava iz RS-a i Srbije, a vremenom ih ujediniti u jedan sportski savez. Onim Srbima iz RS-a koji eventualno budu prihvatili učešće u zajedničkim ligama na nivou BiH ili reprezentacije BiH jasno staviti do znanja da time izdaju srpstvo i svrstavaju se u red srpskih izdajnika. Ukoliko nastave sa takvim aktivnostima, primeniti druge mere kako bi se obeshrabrili”, stoji u ovom šovinističkom velikodržavnom dokumentu. Dobrica Ćosić, koautor ovog dokumenta, kako saznajemo, imao je česte susrete sa Miloradom Dodikom u posljednjih nekoliko godina. Nedavno ga je okarakterisao kao “borbenog srpskog političara i odličnog taktičara”.
“On je u mom doživljaju hrabar i dostojanstven borac za srpska prava i odbranu Republike Srpske na dejtonskim osnovama. Odličan je taktičar”, rekao je Ćosić.
“Muslimani pod imenom Bošnjaka nastavljaju da se bore za ’unitarnu Bosnu’ na načelima Islamske deklaracije Alije Izetbegovića, uz izdašnu podršku svih dosadašnjih ’visokih predstavnika’ i sadašnjeg Valentina Inzka. Ponašajući se kao srpska žrtva, oni verskim šovinizmom podgrevaju permanentnu i agoničnu krizu konfederalne dej- tonske tvorevine”, kazao je Ćosić.
“POTOKE I MOSTOVE NAZIVATI SRPSKIM, MA KOLIKO TO ZVUČALO SMEŠNO”
Ova Ćosićeva formulacija postaje jasni-ja ako se dovede u vezu s onim šta je napisao o Bošnjacima u Memorandumu 2.
“Političari i ostali funkcioneri u RS-u i Srbiji, kao i svi drugi segmenti društva, trebaju izbegavati upotrebu termina Bošnjak i uvek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne da su to zapravo Srbi koji su izdali veru pradedova i prihvatili islam. Uvek i na svakom mestu uz muslimane u BiH isticati islamski fundamentalizam, ekstremizam, radikalizam i posebno terorizam. Naročito u tom smislu koristiti medije. Nastojati, podmićivanjem ili ucenama, angažovati što veći broj muslimana da govore o islamskom fundamentalizmu i terorizmu u BiH, jer njihove izjave o tome imaju veću snagu u odnosu na izjave Srba. Uvek i na svakom mestu isticati da je islamski fundamentalizam bio osnovni i jedini uzrok rata u BiH. Da srpski narod nije hteo rat, ali je bio isprovociran stvaranjem islamske džamahirije. Naglašavati da srpski narod nije branio samo sebe već i Evropu od najezde islamskih militanata.”
“Uvek i na svakom mestu isticati ratne zločine džihad ratnika nad nemoćnim i golorukim srpskim narodom u BiH u toku rata. Pokolje srpskog naroda u BiH od ruke razularenih pripadnika tzv. Armije BiH maksimalno tretirati kroz medije, književna dela, seminare, izradu spomenika, polaga- nje cveća, odštetne zahteve... Srbija će u tom smislu odigrati svoju ulogu shodno ranije definisanim stavovima, u šta će se osim državnih institucija uključiti i mediji, Akademija (SANU), intelektualci, umetnici, građani...”
OBAVJEŠTAJCI KOS-A NA RASPOLAGANJU DODIKU
“Formirati tajnu obavještajno-bezbjednosnu službu RS-a i koristiti neprocjenjivo iskustvo pripadnika KOS-a iz Srbije”
Akademici su se posebno fokusirali na Obavještajno-sigurnosnu agenciju u BiH, koja po njihovom mišljenju ne smije da zaživi u punom obimu kao “državna” institucija, a pogotovo ne smije da ima bilo kakav značaj u međunarodnim relacijama. Date su instrukcije da s ciljem njene diskreditacije treba što češće proizvoditi afere, kako prema OSA-i u cjelini, tako i prema njenim pripadnicima, “naročito muslimanima”.
“Istovremeno, sve raspoložive kapacitete u RS-u i Srbiji usmeriti na formiranje Obaveštajno-bezbednosne agencije RS-a. U tom cilju maksimalno angažovati bivše pripadnike OBA-e RS-a, Vojne oba- veštajne strukture Vojske RS-a i pripad- nike Vojno-obaveštajne službe Srbije, čije je iskustvo neprocenjivo. Tako formirana OBA RS-a bi do osamostaljenja RS-a delovala diskretno i tajno”, stoji u ovom Ćosićevom uputstvu.
Paralelne strukture, prema autorima, potrebno je izgraditi i u graničnoj policiji, cariniskoj službi, državnoj policiji, diplo- matsko-konzularnoj mreži, oružanim sna- gama i njihove službenike obučiti da mogu funkcionisati “kao zasebna državna struk- tura osmostaljene Republike Srpske i kao dio sistema Srbije”
.
