Dajte, ljudi, nema ništa, ali apsolutno ništa od ovih ugovora.
Kakvi troškovi i kakvi bakrači? Po toj logici, sutra neki tajkun od nekog vozača koji neće da radi za 200 KM i daje otkaz, može tražiti obeštećenje za kamion od pola miliona maraka, jer je kobiva, za njega kupio taj kamion! I za gorivo koje je potrošio dok je vozio, topli obrok, registraciju... Da njega i porodicu mu gurne u dužničko ropstvo na nekoliko generacija.
E sada ovo pomnožite jedno sto puta i ubacite činjenicu da se radi o političkom angažmanu u državi koje se naziva parlamentarnom demokratijom, pa skontajte koliko je ovo nemoguće da ima ikakvog osnova. Ljudi nisu robovi, da se mogu obavezati ugovorima u kojima nema nikakvih iznosa niti procjena potencijalnih troškova, dokaza o uplati sredstava, troškovnika, normiranja... Kakva smijurija. Pa Fahro je fakat mislio da im može sutra doći i reći, vi ste mene koštali 200.000 KM po glavi, plus ste mi nanijeli štete jedno milion, e hajmo sada, konji moji, povucite...
Da ne govorim da političke stranke nisu registrirane za obavljanje privrednih djelatnosti, a pogotovo onih koje zalaze u robovlasništvo.

.
Žalosno je koliko smo ubijeni u pojam da i pomišljamo da je ovo moguće. Ljudi nisu stvari, pa da Fahro računa koliko je uložio u njih i koliko mu dođu, ako krenu razmišljati svojom glavom. Ovo je pitanje ljudskih prava koje je, fala Bogu regulirano od nekih mudrijih generacija, a nama nametnuto da moramo poštovati.
SBB ovim ismijava parlamentarnu demokratiju i Fahru predstavlja kao gospodara života i smrti iz robovlasničkih vremena, koji stravično naplaćuje nelojalnost. Umjesto da im je SIPA već u prostorijama, mi ovdje kontamo i pretresamo članove. SBB je ovim pokazao koliko je bolesno udaljena od pravne države i da su obična zločinačka organizacija. Fahro je pokazao kakav je mračnjak i na koji način funkcionira njegova bolesna kriminalna logika.
O SDA da ne govorim...