Demografija

[Thorgerson]

Opet postavljam pitanje.
Zasto je natalitet bitan?

Ne razumijem kakvo je ovo pitanje. Natalitet sam po sebi kao podatak nema neko posebno značenje. Npr. šta ti sad znači ako saznaš da je tu i tu rođeno toliko i toliko djece? Ništa.

Tek kada ga staviš u koorelaciju sa mortalitetom, emigracijama, imigracijama, velicinom ukupne populacije - onda dobijas smislenu informaciju. Tj. stopu rasta prirodnog priraštaja.

Ako je ta stopa negativna, to znači da gubiš stanovništvo. Dakle, populacija se smanjuje.

E sad možeš reći, pa ok šta populacija se smanjuje - big deal. Više ostaje za nas. Da, tako naši i razmišljaju. Međutim, ako se zadubiš dublje u analizu, pa dođeš do još detaljnijih informacija da stanovništvo koje gubiš nisu penzinoeri, nego omladina. E onda si jebo ježa. Onda ti nacija stari. A šta to onda znači, pa znači to da ti nema ko raditi, nema ko proizvoditi, nema ko stvarati novu vrijednost - GDP ili ti stagnira ili raste ravno kao stopa inflacije, tj. ne raste. Ne ocekujes valjda od ljudi u 50im, 60im ili 70im godinama da ti od drzave naprave nekog ekonomskog tigra? Mogu samo napraviti ekonomsku krepanu mačku. Kolaps penzionog sistema. Vrtiš, preturaš, zaduzuješ se...jednostavno država životari, do kad...eh to je pitanje...to je spor proces, i nece sve krahirati za 4-5-6 godina, možda ni za 10...ali dugoročno si najebo.

I u svakoj normalnoj državi - to je ALARM. Radi se na dugoročnim mjerama (umjetna oplodnja, razni vidovi benificija, djeciji doplatci, besplatno skolovanje i ostalo) ili kratkoročnim mjerama (uvoz mladih, obrazovanih, sposobnih ljudi).

Pošto mi nismo normalna država mi radimo sljedeće:
- država finansira kurseve da omladina odlazi
- država finansira studente koji čim završe fakultet pakuju se i odlaze
- država je obezbjedila samo prividno besplatno školovanje (dakle sam dolazak u školu je besplatan, sve ostalo pribor, sveske, knjige i ostale stvari - debelo plaćaš)
- za dječiji doplatak moraš biti teški siromah, te donijeti milion potvrda da nemaš hljeba da jedeš da bi dobio 40-50 KM.
- porodilje se tretiraju kao krave
- sasvim je normalno da se djeca liječe sms porukama

itd itd.

I naravno, samo da napomenem. Ovi sto pricaju kao eto vani se isto ne rađa, iako su razvijene zamlje. To nema nikakve veze, jer ponavljam - treba gledati stopu prirodnog priraštaja. Koga briga jel se u Švedskoj rodilo 5 ili 50 beba? Jer oni znaju ako se rodi 5, aha uvozi odmah omladine iz trećih zemalja koji jedva čekaju da uđu u državu. I dobiješ svježu krv. Još plus nisi morao ulagati stotine hiljada eura u njih. Došli, novi, upakovani. Spremni, nauči ih malo jezik, obuči ih da rade i furaj. Kad se rodi 50 beba, zatvore pipu na ulazu u državu itd. Na stranu što takve države te bukvalno mole da štancaš djecu, imaš doplatke, porodiljsko od 2-3 godine, sve moguće i nemoguće uslove.

[The BEN10]

Opet postavljam pitanje.
Zasto je natalitet bitan?

...

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatsk ... e/5624323/

Za deset godina, procjenjuje autor, starijih od 60 godina bit će dvostruko više (30 posto) nego mlađih od 19 godina (16 posto). Ovakvim tempom, Hrvatska bi uskoro mogla imati opterećenje od tri neaktivna na jednog aktivnog osiguranika, što mirovinski sustav može, prema prognozi dr. Šterca, izdržati još samo pet godina. Sredinom 2015. razlika između ulaska stanovništva u radni kontingent i izlaska iz njega iznosila je 11.972 osobe: toliko je manje osoba navršilo 15 godina nego što je osoba navršilo 65 godina.

Jedini koji od ovakvog katastrofalnog iseljavanja mladog stanovništva može, po mišljenju dr. Šterca, profitirati jest zdravstveni sustav.

Mirovinski je pak sustav pred slomom. Tijekom posljednjih deset godina ukupni se broj korisnika mirovina povećavao, a broj osiguranika smanjivao. U sljedećem desetljeću omjer će se pogoršavati, jer će brojnije generacije u dobi između 50 i 60 godina izlaziti iz radnog kontingenta. Prosječno korištenje mirovina od 17 godina, povećanje vitalnosti stanovništva i povećanje očekivanog trajanja života “uvjerava kako će se radni vijek vjerojatno morati produljiti do 69. godine života”, iznosi dr. Šterc.

[_Reds_]

Kako objasnjavas da je natetlitet bio bolji prije 10 ili 20 godina, a stanard losiji, naknade manje?
Kako objasnjavas da problem sa natelitetom imju i visokorazvijene zemlje sa svim vrstama naknada?

Osvrnuh se na Bosnu.

Imam interesantno pitanje, pa ako možeš da mi odgoovriš, naravno vlastito mišljenje, ne treba mi definicija, pa onda nastavimo diskusiju.

Zašto je natalitet bitan?

Na globalnom ili lokalnom nivou ?

Bitan je zbog zbog opstanka nacije, kao opstanka kakve takve ekonomije.
Zapadne zemlje su zbog niskog nateliteta primorane na uvoz radne snage, kako ekonomisa ne bi krahirala, a mi taj luksuz nemamo.
To što mi nemao djece, znači da se o nama neće imati ko brinuti u starosti.

Sada teško je to posmatrati samo na mikro nivou, kad smo postali globalno selo.

[hAZNADAR]

Anyway, nadam se da kontaš poentu. Ako zanemarimo ekstreme u feminizmu i pokretima za muška prava i takve razne budalaštine, biti feminista/feministkinja nije ništa loše.
Možda se određeni stavovi kose sa našim odgojem/tradicijom/religijom, ali opet sve treba stavljati u korelaciju sa statusom žena u prošlosti i njihovim pravima. Ako želite da vaše kćeri imaju slobodu da budu ono što žele i da ih niko nekažnjeno ne tuče, siluje, prisiljava na brak i trudnoću, da ostanu kući i rade, da ne studiraju, da se ne usavršavaju, ne čitaju, ne informišu se, da imaju djece koliko one i njihovi partneri
žele uz dogovor...onda jeste feministi.
Jer žena koja ima izbor je sretno ljudsko biće koje će biti sretna kćerka, majka (ako želi), supruga (ako želi biti supruga), domaćica (ako želi), radnica (opet ako želi)...

Po tvom kriteriju su onda vecina Bosanaca i Hercegovaca - feministi. Znam da u drustvu ima svega od krutog tradicionalizma i nepisanih pravila za zene do nasilja, uvijek i bilo,... ali prosjecna BiH porodica moras priznati nije bas kao u Afganistanu.

Naravno da je do zene izbor da li da radi ili da je domacica. Ali sve ima svoju cijenu. Vrijeme za malu djecu je kljucni faktor u planiranju djece i tu zene jesu jednostavno bolje, nije u pitanju ni tradicionalizam ni necija pravila - vec cisto biologija. I tu takvu biologiju posmatram kao nesto velicanstveno a ne kao hendikep. Svaka ljudska jedinka koja je u prvoj dobi, ranom djetinjstvu imala ljubav i skrb, brigu,.. 24 sata dnevno od barem jednog roditelja - ima najbolje predispozicije i fizicki i mentalno za dalji zivot. A i roditelj naravno koji je imao tu priliku.

To znam najbolje ja koji sam mozda previse ganjao karijeru da bi danas imao poziciju koju imam. Kostalo je to isuvise puno vremena na ustrb porodice, i ponekad razmisljam da li sam ispravno postupio. Djeca odrastu i odu od kuce sad pa sad, dok pljesnes dlanom od dlan,.. prebrzo i ne stignes ih mozda ni upoznati kako treba.

Treba u ovome jednostavno vise razmisljati prakticno a manje u sjeni tradicionalizma ili feminizma,...

[_Reds_]

Iza rata se imalo više?
Ljudska požuda je za materijalnim stvarima je u međuvremenu postala puno veća, od želje za djecom.

Nije se imalo vise, ali vrijednija para bila. Tako mi ovdje u narodu govorimo. Da je vecu vrijednost lova imala nego sad. Onda bilo i vise ljudi, vise potrosaca i radnika samim tim.

A iz rata u privatizaciji svi skoro izasli sa otkupljenim stambenim objektima sa certifikatima. Svi, cak i oni koji nisu bili tu, iz dijaspore.

Bilo je i ostecenih u privatizaciji. Moja porodica primjerice. Ostecena za jedan stan. Poklopili ga drugi iako smo mi bili nasljednici.

Da smo imali dva stana sad mi ne bi sestra bila podstanar.

Sestra bi imala vise djece mozda. Ovako samo jedno.

Nesigurno i upitno sve danas, finansije pogotovo a stambene objekte, dom mogu mnogi samo da sanjaju da imaju.

Cekaju da im umru roditelji pa da naslijede stambene objekte cesto. Cak i prije smrti roditelja neki zijevaju na to.

Rijetko ko ima veca primanja pa moze da kupi sebi stambeni objekat i ko kupi vecinom iznamljuje taj objekat drugima jer ima drugi ili je naslijedio u medzuvremenu drugi od roditelja ili predaka.

Mi od predaka kazem izgubili stan iako smo nasljednici bili. Bolje receno fakticki ukraden tokom privatizacije.

Nismo se imali kome zaliti u vezi toga.

Netacno je sto sta sto si napisala.

Iza ratu su mnogo izasli bez krova nad glavom, zivjelo se u jednom stanu od 50 kvadrata po 6-7-8 osoba, i nije bilo tjesno.
I prije rata je bilo mnogo podstanara.
A šta je to uopće problem biti podstanar, pa naše društvo je jedno od rijetkih sa ovlikim procentom vlastitnih nekretnina.

Šta ćemo sa ovim što imaju stanove, imaju sve, ali ljudi neće djecu, kažu to je zamaranje, sve ih je više svaki dan.

Ustvari je istina ovo što sam napisao. Ljudstvo društvo je postalo čisto potrošako društvo, društvo konzumenata.

Danas mnogi nosaju mobitele od 1000+KM, vozaju auta od 20.000 KM +, kukaju kako je loše, i kako se ne treba ženiti, udavati, a ustvari imaju puno više nego što su imali njihovi roditelji, ali imaju i puno veće požude, prohtjeve.

Sve to što navodiš su samo pusta opravdanja da ljudi saperu svoju savijest, osim rijekih izuzetaka.
Kako tumačiš da u Sarajevu danas ima 30% više nekretnina nego prije rata, a manje stanovnika ?

[Bloo]

Anyway, nadam se da kontaš poentu. Ako zanemarimo ekstreme u feminizmu i pokretima za muška prava i takve razne budalaštine, biti feminista/feministkinja nije ništa loše.
Možda se određeni stavovi kose sa našim odgojem/tradicijom/religijom, ali opet sve treba stavljati u korelaciju sa statusom žena u prošlosti i njihovim pravima. Ako želite da vaše kćeri imaju slobodu da budu ono što žele i da ih niko nekažnjeno ne tuče, siluje, prisiljava na brak i trudnoću, da ostanu kući i rade, da ne studiraju, da se ne usavršavaju, ne čitaju, ne informišu se, da imaju djece koliko one i njihovi partneri
žele uz dogovor...onda jeste feministi.
Jer žena koja ima izbor je sretno ljudsko biće koje će biti sretna kćerka, majka (ako želi), supruga (ako želi biti supruga), domaćica (ako želi), radnica (opet ako želi)...

Po tvom kriteriju su onda vecina Bosanaca i Hercegovaca - feministi. Znam da u drustvu ima svega od krutog tradicionalizma i nepisanih pravila za zene do nasilja, uvijek i bilo,... ali prosjecna BiH porodica moras priznati nije bas kao u Afganistanu.

Naravno da je do zene izbor da li da radi ili da je domacica. Ali sve ima svoju cijenu. Vrijeme za malu djecu je kljucni faktor u planiranju djece i tu zene jesu jednostavno bolje, nije u pitanju ni tradicionalizam ni necija pravila - vec cisto biologija. I tu takvu biologiju posmatram kao nesto velicanstveno a ne kao hendikep. Svaka ljudska jedinka koja je u prvoj dobi, ranom djetinjstvu imala ljubav i skrb, brigu,.. 24 sata dnevno od barem jednog roditelja - ima najbolje predispozicije i fizicki i mentalno za dalji zivot. A i roditelj naravno koji je imao tu priliku.

To znam najbolje ja koji sam mozda previse ganjao karijeru da bi danas imao poziciju koju imam. Kostalo je to isuvise puno vremena na ustrb porodice, i ponekad razmisljam da li sam ispravno postupio. Djeca odrastu i odu od kuce sad pa sad, dok pljesnes dlanom od dlan,.. prebrzo i ne stignes ih mozda ni upoznati kako treba.

Treba u ovome jednostavno vise razmisljati prakticno a manje u sjeni tradicionalizma ili feminizma,...

Djeca odu. Sto je normalno i prirodno.
Ti ispunis svoju svrhu kao domacica i majka (naravno uvijek im ostajes majka ali nema potrebe vise za.primarnom starateljskom funkcijom jer su postali odrasle jedinke i otisli iz gnijezda).
Sta ti ostaje?
Sta si sada?

[hAZNADAR]

Po tvom kriteriju su onda vecina Bosanaca i Hercegovaca - feministi. Znam da u drustvu ima svega od krutog tradicionalizma i nepisanih pravila za zene do nasilja, uvijek i bilo,... ali prosjecna BiH porodica moras priznati nije bas kao u Afganistanu.

Naravno da je do zene izbor da li da radi ili da je domacica. Ali sve ima svoju cijenu. Vrijeme za malu djecu je kljucni faktor u planiranju djece i tu zene jesu jednostavno bolje, nije u pitanju ni tradicionalizam ni necija pravila - vec cisto biologija. I tu takvu biologiju posmatram kao nesto velicanstveno a ne kao hendikep. Svaka ljudska jedinka koja je u prvoj dobi, ranom djetinjstvu imala ljubav i skrb, brigu,.. 24 sata dnevno od barem jednog roditelja - ima najbolje predispozicije i fizicki i mentalno za dalji zivot. A i roditelj naravno koji je imao tu priliku.

To znam najbolje ja koji sam mozda previse ganjao karijeru da bi danas imao poziciju koju imam. Kostalo je to isuvise puno vremena na ustrb porodice, i ponekad razmisljam da li sam ispravno postupio. Djeca odrastu i odu od kuce sad pa sad, dok pljesnes dlanom od dlan,.. prebrzo i ne stignes ih mozda ni upoznati kako treba.

Treba u ovome jednostavno vise razmisljati prakticno a manje u sjeni tradicionalizma ili feminizma,...

Djeca odu. Sto je normalno i prirodno.
Ti ispunis svoju svrhu kao domacica i majka (naravno uvijek im ostajes majka ali nema potrebe vise za.primarnom starateljskom funkcijom jer su postali odrasle jedinke i otisli iz gnijezda).
Sta ti ostaje?
Sta si sada?

Ta primarna starateljska funkcija u ranom djetinjstvu i jeste kljucna stvar. Od momenta kada dijete samo krene u skolu, ucestuje u kucanskim poslovima, samo se snadje za hranu u kuci,... je sve lakse. Uloga domacice se svodi samo na to razdoblje. Imas porodica koje su nastancale 3,4 djece jedno za drugim, zena se brinula i kada je najmladje postalo samostalnije - sta zena radila svoj posao kojeg je htjela, i nije vise bila domacica. Naravno - gdje djeca nisu razmazena i pomazu u kuci.
Sta ti ostaje - tvoj zivot, mission accomplished, briga i pomoc djeci naravno na drugi nacin ali imas vremena za sebe i partnera vise.

Ne kontam to pitanje sta sam sada.

[Bloo]

Nisam mislila na tebe
Vec na imaginarnu zenu majku domacicu o.kojoj diskutujemo.

[Sanjarko]

Iza rata se imalo više?
Ljudska požuda je za materijalnim stvarima je u međuvremenu postala puno veća, od želje za djecom.

Nije se imalo vise, ali vrijednija para bila. Tako mi ovdje u narodu govorimo. Da je vecu vrijednost lova imala nego sad. Onda bilo i vise ljudi, vise potrosaca i radnika samim tim.

A iz rata u privatizaciji svi skoro izasli sa otkupljenim stambenim objektima sa certifikatima. Svi, cak i oni koji nisu bili tu, iz dijaspore.

Bilo je i ostecenih u privatizaciji. Moja porodica primjerice. Ostecena za jedan stan. Poklopili ga drugi iako smo mi bili nasljednici.

Da smo imali dva stana sad mi ne bi sestra bila podstanar.

Sestra bi imala vise djece mozda. Ovako samo jedno.

Nesigurno i upitno sve danas, finansije pogotovo a stambene objekte, dom mogu mnogi samo da sanjaju da imaju.

Cekaju da im umru roditelji pa da naslijede stambene objekte cesto. Cak i prije smrti roditelja neki zijevaju na to.

Rijetko ko ima veca primanja pa moze da kupi sebi stambeni objekat i ko kupi vecinom iznamljuje taj objekat drugima jer ima drugi ili je naslijedio u medzuvremenu drugi od roditelja ili predaka.

Mi od predaka kazem izgubili stan iako smo nasljednici bili. Bolje receno fakticki ukraden tokom privatizacije.

Nismo se imali kome zaliti u vezi toga.

Netacno je sto sta sto si napisala.

Iza ratu su mnogo izasli bez krova nad glavom, zivjelo se u jednom stanu od 50 kvadrata po 6-7-8 osoba, i nije bilo tjesno.
I prije rata je bilo mnogo podstanara.
A šta je to uopće problem biti podstanar, pa naše društvo je jedno od rijetkih sa ovlikim procentom vlastitnih nekretnina.

Šta ćemo sa ovim što imaju stanove, imaju sve, ali ljudi neće djecu, kažu to je zamaranje, sve ih je više svaki dan.

Ustvari je istina ovo što sam napisao. Ljudstvo društvo je postalo čisto potrošako društvo, društvo konzumenata.

Danas mnogi nosaju mobitele od 1000+KM, vozaju auta od 20.000 KM +, kukaju kako je loše, i kako se ne treba ženiti, udavati, a ustvari imaju puno više nego što su imali njihovi roditelji, ali imaju i puno veće požude, prohtjeve.

Sve to što navodiš su samo pusta opravdanja da ljudi saperu svoju savijest, osim rijekih izuzetaka.
Kako tumačiš da u Sarajevu danas ima 30% više nekretnina nego prije rata, a manje stanovnika ?

Ja ti govorim o Zenici. I nisam ona. Ima i u Zenici vjerovatno vise nekretnina nego prije. Ja ipak ti kazem da je stambeno pitanje jedno od glavnih pitanja koje muce mlade parove kao i finansije ali i nas ostale muci ovo dvoje.

*Haznadar* slazem se, ali ipak ova dva problema su glavna. Ipak Sterc je strucniji od nas sviju. On je ustvrdio da je ovo, stambeno pitanje i problem glavno pitanje i problem koje muci mlade parove ali sve druge ljude po meni.

[elcaliente]

Ma kakvo stambeno i finacijsko pitanje. To je cista glupost, da je tako onda bi ljudi u razvijenim zemljama imali desetero djece a sirotinja u Africi nijedno.
Mokri san svakog Balkanca je Njemacka u njihovim mislima je to raj na zemlji, stepenica prije Bozanskog raja pa se opet toj Njemackoj stanovnistvo smanjuje milionski.


Radi se o cistom komformizmu svjedno musko/zensko.
Niko nece da se zrtvuje jer svi zive moto YOLO!

Ali posto smo mi svi stanovnici zemlje citava zemlja je zajednicka , nema veze ako sadasnje stanovnistvo u BiH ne bude i u buducnosti stanovnistvo BiH. Doci ce neko drugi, naseliti ovo podrucije. Ima azijata dovoljno.

[Haris.ba]

Nije stambeno pitanje isto u očima bosanca i nigerijca. Drugačije su postavke. Mi živimo u kulturnom krugu zapadnog svijeta. To ima svoje uticaje na društvena mjerila. Drugo je što smo mi na toj ljestvici zadnji u svemu.

Nije samo stambeno pitanje pitanje svih pitanja (ali jeste važno).

Pa čak i konformizam nije isti ovdje, u Africi, u Aziji...

[elcaliente]

Nije stambeno pitanje isto u očima bosanca i nigerijca. Drugačije su postavke. Mi živimo u kulturnom krugu zapadnog svijeta. To ima svoje uticaje na društvena mjerila. Drugo je što smo mi na toj ljestvici zadnji u svemu.

Nije samo stambeno pitanje pitanje svih pitanja (ali jeste važno).

Pa čak i konformizam nije isti ovdje, u Africi, u Aziji...

Zato i kazem pa Njemci bi trebali desetero djece onda a ljudi izgubili 3 miliona stanovnistva.
Samo YOLO pa uvezes balkance i arape i nadopunis. Vazno je da sistem funkcionise i porezi se placaju a ko je kotacic autothoni Svabo ili Nigerijanac to je politicarima svejedno.

[geralt]

Na smanjenje nataliteta znatno uticu i dvije promjene u drustvu u odnosu na ex-Yu, pa i poslijeratni period.

Prvo, zajednica je mrtva. Prosjecan mladozenja ce danas lakse nagovoriti prosjecnu mladu da zajedno budu beskucnici nego da useli kod njegovih roditelja. Za zajednicom ne treba zaliti, ali to znaci da potencijalni supruznici moraju biti finansijski nezavisni.

Drugo, ljudi pocinju zaradjivati mnogo kasnije nego nekad. Roditelji forsiraju djecu da upisuju fakultete bez obzira imaju li stvarnog talenta, i onda slijede obnavljanje godine za godinom, mijenjanje fakulteta, te ili odustajanje nakon 5-6 protracenih godina, ili zavrsavanje fakulteta u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim godinama.

Prosjecan Bosanac/Bosanka pocinje raditi sa oko 25 godina (umjesto sa 18), a onda slijede godine trazenja posla "u struci", pripravnickog staza, ugovora o djelu ili na odredjeni period, mijenjanja losih firmi... Malo je potencijalnih bracnih parova koji su finansijski stabilni prije tridesete. Feminizam i "karijerizam" na stranu, rijetki su slucajevi gdje je finansijska stabilnost moguca bez dvije plate, sto dodatno otezava stvari. A onda ostaje samo desetak godina za osnivanje porodice, kad su najplodnije godine vec davno prosle.

[Hajvan]

fina teza.

[laly]

Upada u oci da uglavnom muskarci komentarisu razloge zbog kojih se zene ne odlucuju na radjanje. Kao eto feministkinje, karijeristkinje itd. Neke zene imaju druge razloge :
Trudnoca je uzasno naporna..uz sve obaveze i poslove sve je puno teze kada si trudna.Treba ici na posao uz mucnine i povracanje, kasnije sa velikim stomakom, a od tebe se ocekuje da radis u punom kapacitetu.

A porodjaj necu ni spominjati, samo jedna rijec-trauma

Postporodjajni period-zene koje su prosle kroz postporodjajnu depresiju, koja moze trajati i po nekoliko godina tesko se odlucuju na drugu trudnocu.

Neke zene nakon jednog porodjaja jednostavno ne zele ponovo da prolaze kroz ovo sve ponovo. Imaju jedno dijete, ostvarile su se kao majke i to im je dovoljno.
Nije uvijek razlog samo u finansijama.

[The BEN10]

Na smanjenje nataliteta znatno uticu i dvije promjene u drustvu u odnosu na ex-Yu, pa i poslijeratni period.

Prvo, zajednica je mrtva. Prosjecan mladozenja ce danas lakse nagovoriti prosjecnu mladu da zajedno budu beskucnici nego da useli kod njegovih roditelja. Za zajednicom ne treba zaliti, ali to znaci da potencijalni supruznici moraju biti finansijski nezavisni.

Drugo, ljudi pocinju zaradjivati mnogo kasnije nego nekad. Roditelji forsiraju djecu da upisuju fakultete bez obzira imaju li stvarnog talenta, i onda slijede obnavljanje godine za godinom, mijenjanje fakulteta, te ili odustajanje nakon 5-6 protracenih godina, ili zavrsavanje fakulteta u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim godinama.

Prosjecan Bosanac/Bosanka pocinje raditi sa oko 25 godina (umjesto sa 18), a onda slijede godine trazenja posla "u struci", pripravnickog staza, ugovora o djelu ili na odredjeni period, mijenjanja losih firmi... Malo je potencijalnih bracnih parova koji su finansijski stabilni prije tridesete. Feminizam i "karijerizam" na stranu, rijetki su slucajevi gdje je finansijska stabilnost moguca bez dvije plate, sto dodatno otezava stvari. A onda ostaje samo desetak godina za osnivanje porodice, kad su najplodnije godine vec davno prosle.

Bravo, odlično razmišljanje!

[elcaliente]

Na smanjenje nataliteta znatno uticu i dvije promjene u drustvu u odnosu na ex-Yu, pa i poslijeratni period.

Prvo, zajednica je mrtva. Prosjecan mladozenja ce danas lakse nagovoriti prosjecnu mladu da zajedno budu beskucnici nego da useli kod njegovih roditelja. Za zajednicom ne treba zaliti, ali to znaci da potencijalni supruznici moraju biti finansijski nezavisni.

Drugo, ljudi pocinju zaradjivati mnogo kasnije nego nekad. Roditelji forsiraju djecu da upisuju fakultete bez obzira imaju li stvarnog talenta, i onda slijede obnavljanje godine za godinom, mijenjanje fakulteta, te ili odustajanje nakon 5-6 protracenih godina, ili zavrsavanje fakulteta u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim godinama.

Prosjecan Bosanac/Bosanka pocinje raditi sa oko 25 godina (umjesto sa 18), a onda slijede godine trazenja posla "u struci", pripravnickog staza, ugovora o djelu ili na odredjeni period, mijenjanja losih firmi... Malo je potencijalnih bracnih parova koji su finansijski stabilni prije tridesete. Feminizam i "karijerizam" na stranu, rijetki su slucajevi gdje je finansijska stabilnost moguca bez dvije plate, sto dodatno otezava stvari. A onda ostaje samo desetak godina za osnivanje porodice, kad su najplodnije godine vec davno prosle.

A koja ti je teza za razvijene zemlje koje je bjela kuga napala jos prije 20- 30 godina?

[hAZNADAR]

Upada u oci da uglavnom muskarci komentarisu razloge zbog kojih se zene ne odlucuju na radjanje. Kao eto feministkinje, karijeristkinje itd. Neke zene imaju druge razloge :
Trudnoca je uzasno naporna..uz sve obaveze i poslove sve je puno teze kada si trudna.Treba ici na posao uz mucnine i povracanje, kasnije sa velikim stomakom, a od tebe se ocekuje da radis u punom kapacitetu.

A porodjaj necu ni spominjati, samo jedna rijec-trauma

Postporodjajni period-zene koje su prosle kroz postporodjajnu depresiju, koja moze trajati i po nekoliko godina tesko se odlucuju na drugu trudnocu.

Neke zene nakon jednog porodjaja jednostavno ne zele ponovo da prolaze kroz ovo sve ponovo. Imaju jedno dijete, ostvarile su se kao majke i to im je dovoljno.
Nije uvijek razlog samo u finansijama.

Rezultat je bitan - nova osoba koja dobija sansu da zivi, dozivi sve sto i mi,... da uopce postoji.

Onaj ko im djecu - zna kolika je to vrijednost, sta znaci napraviti jednu novu osobu koja hoda svijetom i obogacuje ga. Ko nema djecu - dovoljno da pogleda ljude oko sebe koji im znace - pa da zamisli da je njihova majka odlucila da ih ne radja zbog tih nekoliko mjeseci bolova i porodjaja. Muski koji imaju djecu i koji znaju sta znaci postojanje nove osobe - bi vrlo rado da priroda omogucava prosli i gore. Ja bi bez trunke razmisljanja dao zivot za bilo koje moje dijete,.. isto i ostali,.. a kamoli nosao ruksak od 10 kila na sebi 9 mjeseci.

Ironicno je da se danas manje djece radja a muskarci daleko veca pomoc u trudnoci zeni nego ranije kada su zene sve to iznosile same. Moja nana ih je mnogo rodila,.. i sve poslove u trudnoci stizala, mogla je u istom danu i uraditi poslove u kuci i oko kuce, roditi usput sama u sobi i poslije napraviti rucak za sve ostale ukucane,..nikada se nije zalila na to iako je mogla. Vraga je dedo isao sa njom na kurseve, vjezbao sa njom disanje u trudovima, radio zajednicke vjezbe, sutke trpio promjene raspolozenja i tersove koje tesko da je nana i ispoljila, nije ostavljao svoj posao da bi joj vise pomogao i vodio na redovne provjere u bolnici, bio prisutan na porodjaju bar da cuva ruku i tjesi,... samo je dosao na gotovo. Vraga je njega nana budila u po noci i podsjecala da je njegova reda za zagrijati mlijeko, promijeniti pelenu i uspavati.

Danas su muski daleko veca pomoc u trudnoci i poslije - pa se opet parovi teze odlucuju na djecu. Ipak je zena tu kljucni faktor, koliko moze ili zeli da se odrekne zarad postojanja neke nove osobe na svijetu.

[_Reds_]

E to je to, zaboravio sam, nekim zenama je mrsko biti trudna, mrsko radjati, mrsko dojiti.

Kazem nekim.
Njih su donijele rode, nisu ih majke rodile.

Kakav feministicki pristup samo, i gluposti. A muskarcima je lahko raditi u rudnicima, na kisi, hladnoci, snijegu, na gradjevini.

Dijete je nesto najvrijednije u zivotu, vecini, ali ne i svima ocigledno.

[laly]

Upada u oci da uglavnom muskarci komentarisu razloge zbog kojih se zene ne odlucuju na radjanje. Kao eto feministkinje, karijeristkinje itd. Neke zene imaju druge razloge :
Trudnoca je uzasno naporna..uz sve obaveze i poslove sve je puno teze kada si trudna.Treba ici na posao uz mucnine i povracanje, kasnije sa velikim stomakom, a od tebe se ocekuje da radis u punom kapacitetu.

A porodjaj necu ni spominjati, samo jedna rijec-trauma

Postporodjajni period-zene koje su prosle kroz postporodjajnu depresiju, koja moze trajati i po nekoliko godina tesko se odlucuju na drugu trudnocu.

Neke zene nakon jednog porodjaja jednostavno ne zele ponovo da prolaze kroz ovo sve ponovo. Imaju jedno dijete, ostvarile su se kao majke i to im je dovoljno.
Nije uvijek razlog samo u finansijama.

Rezultat je bitan - nova osoba koja dobija sansu da zivi, dozivi sve sto i mi,... da uopce postoji.

Onaj ko im djecu - zna kolika je to vrijednost, sta znaci napraviti jednu novu osobu koja hoda svijetom i obogacuje ga. Ko nema djecu - dovoljno da pogleda ljude oko sebe koji im znace - pa da zamisli da je njihova majka odlucila da ih ne radja zbog tih nekoliko mjeseci bolova i porodjaja. Muski koji imaju djecu i koji znaju sta znaci postojanje nove osobe - bi vrlo rado da priroda omogucava prosli i gore. Ja bi bez trunke razmisljanja dao zivot za bilo koje moje dijete,.. isto i ostali,.. a kamoli nosao ruksak od 10 kila na sebi 9 mjeseci.

Ironicno je da se danas manje djece radja a muskarci daleko veca pomoc u trudnoci zeni nego ranije kada su zene sve to iznosile same. Moja nana ih je mnogo rodila,.. i sve poslove u trudnoci stizala, mogla je u istom danu i uraditi poslove u kuci i oko kuce, roditi usput sama u sobi i poslije napraviti rucak za sve ostale ukucane,..nikada se nije zalila na to iako je mogla. Vraga je dedo isao sa njom na kurseve, vjezbao sa njom disanje u trudovima, radio zajednicke vjezbe, sutke trpio promjene raspolozenja i tersove koje tesko da je nana i ispoljila, nije ostavljao svoj posao da bi joj vise pomogao i vodio na redovne provjere u bolnici, bio prisutan na porodjaju bar da cuva ruku i tjesi,... samo je dosao na gotovo. Vraga je njega nana budila u po noci i podsjecala da je njegova reda za zagrijati mlijeko, promijeniti pelenu i uspavati.

Danas su muski daleko veca pomoc u trudnoci i poslije - pa se opet parovi teze odlucuju na djecu. Ipak je zena tu kljucni faktor, koliko moze ili zeli da se odrekne zarad postojanja neke nove osobe na svijetu.

Znala sam da ce biti ovo "kako su nase nane"...
Nase nane nikad niko nije ni upitao da li one zele toliko djece, da li zele da budu toliko puta trudne. Sta mislis da su imale mogucnost izbora da li bi radjale toliko djece?
U danasnje vrijeme zene imaju pravo izbora, mada evo i na temi ima pojedinih koji bi voljeli da odrede je li nekome dovoljno jedno ili vise djece.
Evo jedan zadatak za ove sto misle da je porodjaj talasika: sljedece sedmice otici zubaru da izvade zub bez anestezije....hint: nije ni slicno ali dobit ce malo siru sliku

Uglavnom ovo svakako nije tema pa da ne duljim..lijep pozdrav

[Bloo]

Čekala sam odgovore na pitanje o natalitetu

Da sumiramo.

Iza "brige" i mišljenja (uglavnom muškaraca na ovoj temi), izvlače se zaključci da nam je više djece potrebno:

- Bitan je zbog zbog opstanka nacije, kao opstanka kakve takve ekonomije.
Zapadne zemlje su zbog niskog nateliteta primorane na uvoz radne snage, kako ekonomisa ne bi krahirala, a mi taj luksuz nemamo.
To što mi nemao djece, znači da se o nama neće imati ko brinuti u starosti.

- E sad možeš reći, pa ok šta populacija se smanjuje - big deal. Više ostaje za nas. Da, tako naši i razmišljaju. Međutim, ako se zadubiš dublje u analizu, pa dođeš do još detaljnijih informacija da stanovništvo koje gubiš nisu penzinoeri, nego omladina. E onda si jebo ježa. Onda ti nacija stari. A šta to onda znači, pa znači to da ti nema ko raditi, nema ko proizvoditi, nema ko stvarati novu vrijednost - GDP ili ti stagnira ili raste ravno kao stopa inflacije, tj. ne raste. Ne ocekujes valjda od ljudi u 50im, 60im ili 70im godinama da ti od drzave naprave nekog ekonomskog tigra? Mogu samo napraviti ekonomsku krepanu mačku. Kolaps penzionog sistema. Vrtiš, preturaš, zaduzuješ se...jednostavno država životari, do kad...eh to je pitanje...to je spor proces, i nece sve krahirati za 4-5-6 godina, možda ni za 10...ali dugoročno si najebo.

Viši ciljevi.
Nacija i država - društveni konstrukti.
Strah od samoća - sebični razlozi i planiranje za budućnost.
Ekonomija, proizvodnja, PIO....
Onda vidjeti sta je @Thorgerson napisao o poticajima za rađanje. Moglo bi se dodati i još dosta toga na globalnom nivou, od prisilnih trudnoća, nasilja nad trudnicama, smrti pri porođajima itd...

I sve to stavljeno na sto kao argument ubijeđivanja/prisile.Sve tona plećima žene i njenog partnera.
Rađaj, množi se! Kapital ne može opstati bez tvoje materice! Država zavisi od tebe! Ubacite još malo patriotizma i voila!


I kako onda se ne osjećati kao inkubator.
Naravno ako se uzme promišljati o tome, a ne čisto obavljati biološku funkciju razmnožavanja.

[_Reds_]

Što li tebe tvoja majka na ovaj svijet donese.

Nije imala prava ili ?

Nije nista licno, nego onako cisto, da vidim tvoje razmisljanje.

[hAZNADAR]

Upada u oci da uglavnom muskarci komentarisu razloge zbog kojih se zene ne odlucuju na radjanje. Kao eto feministkinje, karijeristkinje itd. Neke zene imaju druge razloge :
Trudnoca je uzasno naporna..uz sve obaveze i poslove sve je puno teze kada si trudna.Treba ici na posao uz mucnine i povracanje, kasnije sa velikim stomakom, a od tebe se ocekuje da radis u punom kapacitetu.

A porodjaj necu ni spominjati, samo jedna rijec-trauma

Postporodjajni period-zene koje su prosle kroz postporodjajnu depresiju, koja moze trajati i po nekoliko godina tesko se odlucuju na drugu trudnocu.

Neke zene nakon jednog porodjaja jednostavno ne zele ponovo da prolaze kroz ovo sve ponovo. Imaju jedno dijete, ostvarile su se kao majke i to im je dovoljno.
Nije uvijek razlog samo u finansijama.

Rezultat je bitan - nova osoba koja dobija sansu da zivi, dozivi sve sto i mi,... da uopce postoji.

Onaj ko im djecu - zna kolika je to vrijednost, sta znaci napraviti jednu novu osobu koja hoda svijetom i obogacuje ga. Ko nema djecu - dovoljno da pogleda ljude oko sebe koji im znace - pa da zamisli da je njihova majka odlucila da ih ne radja zbog tih nekoliko mjeseci bolova i porodjaja. Muski koji imaju djecu i koji znaju sta znaci postojanje nove osobe - bi vrlo rado da priroda omogucava prosli i gore. Ja bi bez trunke razmisljanja dao zivot za bilo koje moje dijete,.. isto i ostali,.. a kamoli nosao ruksak od 10 kila na sebi 9 mjeseci.

Ironicno je da se danas manje djece radja a muskarci daleko veca pomoc u trudnoci zeni nego ranije kada su zene sve to iznosile same. Moja nana ih je mnogo rodila,.. i sve poslove u trudnoci stizala, mogla je u istom danu i uraditi poslove u kuci i oko kuce, roditi usput sama u sobi i poslije napraviti rucak za sve ostale ukucane,..nikada se nije zalila na to iako je mogla. Vraga je dedo isao sa njom na kurseve, vjezbao sa njom disanje u trudovima, radio zajednicke vjezbe, sutke trpio promjene raspolozenja i tersove koje tesko da je nana i ispoljila, nije ostavljao svoj posao da bi joj vise pomogao i vodio na redovne provjere u bolnici, bio prisutan na porodjaju bar da cuva ruku i tjesi,... samo je dosao na gotovo. Vraga je njega nana budila u po noci i podsjecala da je njegova reda za zagrijati mlijeko, promijeniti pelenu i uspavati.

Danas su muski daleko veca pomoc u trudnoci i poslije - pa se opet parovi teze odlucuju na djecu. Ipak je zena tu kljucni faktor, koliko moze ili zeli da se odrekne zarad postojanja neke nove osobe na svijetu.

Znala sam da ce biti ovo "kako su nase nane"...
Nase nane nikad niko nije ni upitao da li one zele toliko djece, da li zele da budu toliko puta trudne. Sta mislis da su imale mogucnost izbora da li bi radjale toliko djece?
U danasnje vrijeme zene imaju pravo izbora, mada evo i na temi ima pojedinih koji bi voljeli da odrede je li nekome dovoljno jedno ili vise djece.
Evo jedan zadatak za ove sto misle da je porodjaj talasika: sljedece sedmice otici zubaru da izvade zub bez anestezije....hint: nije ni slicno ali dobit ce malo siru sliku

Uglavnom ovo svakako nije tema pa da ne duljim..lijep pozdrav

Po tvojoj prici ispada maltene da su nane sve bile silovane. Jel se ikada ijedna zena iz te generacije pozalila sto je bila prisiljena toliko radjati? Jednostavno se radi o nekom drugom vremenu kada su ljudi bili skromniji i odlucivali se na djecu i sa manje unaprijed obezbjedjenog,.. samo osnovno da se ima. Kljucna stvar je vrijeme za dijete u ranom djetinjstvu i tu je sve lakse kada jedan roditelj ne radi i kod kuce se stara o djetetu. Jedino su nane mogle biti prisiljene da su domacice - samo je i tu pitanje koliko ih je patilo sto ne rade u nekoj firmi, imaju karijeru i sl. Mozda je njihova percepcija zivota jednostavno bila takva. Medjutim, mora se priznati da su se supruznici u tim starijim generacijama bolje postovali i nije bilo nasilja u porodici kao u generaciji mojih roditelja.

A sto se tice bolova - ako je u pitanju postojanje mog djeteta, da ga ima ili nema - cupaj mi ne samo sve zube vec i bilo sta drugo. Ko je roditelj - zna o cemu pricam. Bio sam uostalom prisutan na porodjaju sve moje djece, licno ja presjekao pupcane vrpce,... i znam da nije talasika. Ali jeste vrijedno rezultata i vrlo rado bih da mogu preuzeo na sebe svu tu traumu. Veci je izazov iskreno receno ono poslije porodjaja - svaka budala moze napraviti dijete - ali ne moze svako biti roditelj.

[Bloo]

Nane nisu imale informacije o kontroli rađanja, pristup kontracepciji niti znanju o istoj, uz to dodaj "tradicionalne" vrijednosti, zatim posmatranje djece kao radnog fonda...
Jednostavno.

[SmokingMan]

Malo da zakuham....

https://www.japantimes.co.jp/news/2020/ ... hB13kdKiUk