piupiu wrote:Irsar wrote:Kao i bilo koja druga životinja, psi mogu postati opasnost i napast/smetnja ukoliko je njihova populacija postala prevelika. U tom slučaju, kao i u slučaju previše bilo koje životinje na nekom području, poduzimaju se mjere eliminacije viška populacije.
E, vala, da se i nas priroda hoće više riješiti, poganije i odvratnije štetočine od čovjeka nema na planeti Zemlji.
Čemu ovakva neumjerena reakcija? Ja čak nisam ni nazvao pse "poganima" ili "odvratnima". Međutim, zatvarati oči pred pukom realnošću neće nikakvo dobro donijeti nikome, a ta realnost je sljedeća: bilo koja životinja može postati štetočina. Negdje su mačke odgovorne za izumiranje čitavih vrsta ptica, negdje su psi takvi i tako dalje. U prirodnim rezervatima ako se ne uvedu prirodni predatori biljojeda doći će vremenom do premnožavanja biljojeda i narušavanja balansa, koji će na kraju svima štetiti, kako tim biljojedima tako i drugim vrstama biljnim i životinjskim.
Sve ovo je vrlo jednostavno za shvatiti i očito je, zaista. Praktično možeš samo iz nekog emotivnog razloga odbiti razmotriti i ovakve scenarije, pri čemu su se ti scenariji dešavali, negdje već sada dešavaju i dešavat će se i u budućnosti.
Psi mogu biti štetočine, a ako ih je previše da formiraju čopore unutar naseljenog mjesta onda su i sigurnosna smetnja i prijetnja - za ljude. Kraj priče.
~~~
A vezano za tvoj argument u vezi čovjeka, pa naravno da ni čovjek nije izuzet od svega šta sam naveo. Da, moglo bi se reći da je čovjek taj koji čini najviše nereda na Zemlji i da je on zaista najveća štetočina. "Najpoganija i najodvratnija", pak, to sigurno nije. Najefikasnija - da. To jeste žalosno stanje stvari, ali ujedno nije razlog da se ljudi tamane poput životinja, osnovni razlog bivajući kako je čovjek ipak iznad životinja u hijerarhiji stvari i činjenje zla čovjeku je ipak veće od činjenja zla životinji; to ne znači da činjenje zla životinji je nešto malo, pa postoje i hadisi koji spominju ljude koji će završiti u vatri zbog toga, samo je ipak manje od zla koje se nanosi čovjeku. Postoje načini da se čovjek pouči ispravnom životu, postojale su čitave civilizacije koje su hiljadama godina živjele u harmoniji sa prirodom.
Na kraju, priželjkivanje propasti čovjeku ne predstavlja vid ispravnog rezonovanja i sa aspekta činjenice da je čovjek, dok je na Zemlji, ipak dio sveukupnog života, sastavni dio prirode i kao takav ima pravo na svoje mjesto unatoč svemu.