Jah, sve živi narodni neprijatelj. Dvajest i kusur se živi u "demokratiji", ali se nije odmaklo od komunističke percepcije neistomišljenika.costacurta wrote: Ova Sanja mi je uvijek bila odvratna, NVO lezihljeb nešto ko Besim Spahić i Svetlana Broz. Ista matrica samo kenjaju, našli su kako lako uzet lovu i to obilato kotiste evo 20ak godina.
Bljak
Svi ti "javni djelatnici", čast izuzecima, gomila su populista i ništa nisu drugačiji od političara. Imaju svoju ciljanu publiku koja će ih slušati širom otvorenih usta.
Što se tiće Sanje Vlaisavljević, ona nije ništa drugačija od njih.
Svako ko zna njenu žurnalističku genezu, ne vidi ništa spektakularno po pitanju stavova.
Onako kako je diktirao interes, tako je mjenjala i svoja medijska staništa. Prvo je bila dio te "nezavisne" medijske scene, furala taj "građanski" koncept, nisu joj smetali tada na FTV "autentični" sarajevski Srbi i Hrvati, koliko je danas oduševljena "neautentičnim" Sarajlijom iz Kiseljaka - Tvrtkom Milovićem, i sve dok se to moglo dobro unovčiti i dok su dotirali stranci njene emisije o "kulturi dijaloga" - bila je dio klasične opozicije nacionalističkim strukturama.
Međutim, kada Radončić odlući da osnuje magazin"Global" kao pandam tadašnjim perjanicama nezavisnog novinarstava "Slobodnoj Bosni" i "Danima", i na njegovo čelo postavi supruga joj Ugu, te se tu još ugura Sidran i slični, onda započinje i rat između te dva tabora.
I sama Sanja se tada prelazi u "Avazov" tabor, i sve što je do jučer vrijedilo - postaje ništavno.
Tipčni klijentalizam, što nikada nije manjkalo u našem javnom prostoru.
Naravno, nedugo zatim, "Global" doživljava fijasko, propada kao projekat, a njegovi glavni akteri ostaju na ideološkoj ledini. Valjalo se onda prikloni bilo kome samo da bi se opstalo u toj ideološkoj žabokrečinu na čiju se optimalnu i ugodnu temperaturu naviklo.
Ostalo je, više manje, poznato, Poskok, Glas Srpske, pišanje po "političkom Sarajevu", "građanskim intelektualcima", lažnoj "ljevici" itd.
Uglavnom, javni angažman Vlaisavljevićke se sveo na, jednom riječju, zagovaranje medijske anarhije u smislu da svako ima pravo da kaže ono šta želi, pa makar to bile i najočitije laži. Kultura dijaloga je postala passe. Tako kada se Dodiku na otvaranju EYOF -a žviždi - onda je konkratan dokaz koliki je stadij dostigao bošnjački nacionalizam, kada Dodik vrijeđa taj bošnjački narod, javno i otvoreno, onda je to krajnje prihvatljivo.
Kada Glorija Lujanović piše o zločinima, kako to ona sama kaže, takozvane ABiH, navodeći paušalne tvrdnje, onda je Sanja spremna da je brani kao takvu, iako je riječ o dokazanim lažima, samo zato što je anonimni komentatori po forumima nazivaju "ustašom" ili već čime drugim.
To što Lujanovićka forsira priču o ritualnom odsjecanju glava hrvatskim civilima od strane mudžahedina, tvrdeći, baš kao i slična srpsko-hrvatska združena bratja, da su to počeci nastanka Islamske države, a prešućuje zločine poput onoga u Vitezu, kada su bojovnici zarobljenog Bošnjaka iz Jajca svezali za volan cisterne pun eksploziva i natjerali ga da vozi u pravcu Starog Viteza, prema kućama u kojima su se krili pretežno žena i djeca, eh onda takvo što se ne uklapa, ne samo u Sanjin vid propagande, već ni u herojski opis borbe Hrvata Lašvanske doline protiv "muslimanske agresije" Glorije Lujanović.
Takvim barbarskim metodama su se samo, dobro znamo, služi jedino "muslimani".
Kakav delegat
), Armija ni za kurca i sl.
