Meni je, uz "Ramazan, opet", godinama (negdje od 2009. ili 2010.) uljepsavala dane i noci...jedinstvena kombinacija neobaveznog "chata", smijeha, i korisnih saznanja...nisu mi smetale ni slike kafa, kolaca, i ostalog (neki su se tada bunili), jer je sve to cinilo ovu temu drugacijom od ostalih na ovom podforumu... S druge strane, uvijek su se kao na neku nevidljivu nit vezale nadahnute misli, zapazanja, osjecaji pojedinih forumasa, sto je temu ipak svrstavalo na ovaj podforum. Nekad bi to bio cak i ajet iz Kur'ana koji mi samoj ne bi privukao dovoljnu paznju.
Posebno bih izdvojila @bijelu (nadam se da ce se vratiti na ovo mjesto), njeno jedno takvo spominjanje ajeta
"...I kunem se zvijezama - koje se skrivaju,
koje se krecu i iz vida gube,
i noci kad ona veo dize,
i zorom kada dise...",
je razlog zbog kojeg mi pogled u sabahsko nebo cesto prizove u sjecanje iste, i donese ljepotu koju rijecima ne znam opisati... Ili @arzuhalovo spominjanje (mislim na sestrinskoj temi "Ramazan, opet", prosle godine) dijela ajeta "Neka covjek pogleda u hranu svoju...". Cesto bih se poslije tog ajeta sjetila kad bih sjela da iftarimo i osjetila zahvalnost, a samoj mi ranije nije privlacio toliku paznju. Vjerujem da ovakvih primjera ima puno, i da mnogi forumasi nece (na ovom svijetu) ni saznati koliko su mozda unijeli svjetla, ljepote, a pocesto i smijeha u neciji zivot...
Ja oduzih, a ne rekoh sve sto mi je na dusi vezano za ovu temu.
