Sarajmen wrote:Ne baš, brzom integracijom i paralelnom uspostavom vladavine zakona bi obim pljačke i devastacije bio znatno manji.
Brza integracija i, paralelno, uspostava vladavine "zakona" je urađena. I da li je obim pljačke i devastacije bio manji? Drugo pitanje. Da li je to uspjelo igdje u svijetu?
Problem je ležao u BRZOJ INTEGRACIJI. Svijetu se žurilo da se okonča rat. Karadžiću da zaokruži i uknjiži ekskluzivno srpski teritorij. Aliji da se prezentira kao vodeći učesnik u tvorenju mira (ne mogu napisati "mirotvorac", jer je to bio R. Holbrooke), i da izlije temelje (uvijek moguće) islamske države u Evropi (sve palamudeći o "multinacionalnoj tradiciji BiH" - a u stvari, baš toga se bojao kao mačka vode). A Tuđmanu i njegovim hercegovačkim satelitima da se "za vijeke vijekov" odlijepe od Balkana, sa tendencijom da se nikada u istoj rečenici ne spomenu Hrvatska i Balkan.
U svoj toj brzopoteznoj partiji, sarajevski Srbi (kako oni pod komandom BPC, tako i oni pod ARBiH) su bili samo i isključivo "collateral", koje niko nije mnogo pitao, savjetovao, niti im davao ikakvu šansu. Svi su otišli tamo gdje bi im bilo bolje.
Nemojte zaboraviti da je 90% sarajevskih Srba koji su živjeli na teritoriji pod kontrolom ARBiH, pa čak i vojno aktivnih pripadnika te iste ARBiH, razgulilo odmah nakon potpisivanja papira u Wright-Pattersonu (Dayton, Ohio) i otvaranja komunikacija, ne čekajući čak ni "mirnu" reintegraciju.