Samoubistvo

[FFK as Lucy01]

Nemam pojma gdje ova tema pripada, jer mislim da ima veze i sa zdravljem (mentalnim) i sa filozofijom i religijom (kako tumace samoubistvo), ali i sa umjetnoscu zivljenja....

Ovo sam nasla na Internetu:

Britanac Kevin Vitrik (42), koji je duže vrijeme patio od depresije izazvane teškom saobraćajnom nesrecom, izvršio je samoubistvo pred 50 "svedoka" na Internetu koji su ovaj dogadjaj pratili direktno preko web kamera.

Kako prenose Britanski mediji, Vitrik je dva sata prije samoubistva obavijestio korisnike servisa "PalTalk" šta planira da uradi. Niko mu nije vjerovao i šali su mu poručili da obavezno ostavi ukljucenu kameru kako bi mogli sve da posmatraju.

I tako je i bilo. Kevin se popeo na stolicu i stavio omču oko vrata, a "posmatrači" su različito reagovali - jedni su ga odvraćali, a drugi dobacivali: "Ni to ne možeš da uradiš kako treba".

Tek kada je skočio sa stolice, a uže steglo njegov vrat, shvatili su šta se zapravo desilo.
Korisnici Interneta su odmah obavijestili policiju, ali bilo je kasno. Kada je policija stigla u njegov stan, Vitrik je bio mrtav.

Zbog cega ljudi ovo rade? I da li ste imali slucajeve samoubistva nekoga vama bliskog? Ako jeste, jeste li primijetili znakove depresije, najave samoubistva...?
U gore navedenom slucaju, covjek je cak najavio svoje samoubistvo. Je li nam tesko povjerovati da to neko misli ozbiljno, sve do onog momenta kada se to desi?
U mojoj blizini se skoro ubio mladic od 18 godina. Stavio je cijev od pistolja sebi u usta ......a 10 minuta prije toga, prijatelj ga je zvao telefonom i pitao sta radi, na sta je ovaj hladno odgovorio "I'm fixin' to kill myself" . Naravno, ovaj koji je zvao nije ga shvatio ozbiljno.....i T. je umro...od vlastite ruke...

[patrius]

hrabrost ili kukavicluk???...

[dacina_curica]

hrabrost ili kukavicluk???...

ne bih svrstavala ni u jednu niti u drugu kategoriju.......Ne vidim hrabrost u oduzimanju svog zivota (kao u fazonu "on je imao *uda pa je eto sebi dokrajcio") niti samoubistvo smatram kukaviclukom (mada nam se cesto cini da je osoba postupila kukavicki jer nije imala dovoljno hrabrosti da se suoci sa svojim problemima)........Samoubistvo za mene je u neku ruku posljednji cin ocajanja...........

Nemam licnog iskustva sa samoubistvom, ali mi je stara pricala da je njena teticna koja se objesila na balkonu davne '76. bila strasno depresivna koliko zbog preopterecenja sa malom djecom (ubila se par mjeseci nakon sto je rodila 2 dijete) koliko zbog standardno loseg braka.....Mama kaze da su sv znali da je bila u losem psihickom stanju ali ipak niko nije mogao zamisliti da ce sebi oduzeti zivot.... ....

Takodje prije nekoliko godina u mom starom komsiluku tip od 25 +/- godina se ubio jer je trebao ici na disciplinarno na poslu?.......Ne znam, zalosno je da neki trivijalni problemi mogu ljude navesti na najgore....

Interesuje me vase misljenje o tome koliko okolina i standardi danasnjeg drustva imaju uticaja na ljude i njihove odluke o ovako ocajnickom potezu?

[patrius]

pa sta hoces reci,curice?da je to prakticno,logicno rjesenje?

[dacina_curica]

naprotiv......mislim da je ocajnicki potez i definitvno nije rjesenje, ali zbog cega potreba da se etiketira kao hrabrost ili kukavicluk?......Uostalom, svako ima svoje misljenje.......Moje licno misljenje je da je samoubistvo jako sebican potez, ali ko sam ja da nekome sudim.....

[patrius]

da,bas su sebicni,sram ih bilo!!!egoisti jedni...

[iceman ze]

najbitnije je pitanje, da li su te osobe bile zdrave u vrijeme pocinjenja tog ocajnickog cina.....

[urbanagerila]

Nepromisljeno i kukavicki, sigurno da svi oni imaju svoje razloge za toliko "samokritike" ali opet vrlo sebican cin ....

[cHupjahalic@]

preko posla sam upoznala dosta ljudi koji su pokusavali da sami sebi oduzmu zivot a nije im uspjelo.
to su ljudi koji imaju tako teske dijagnoze koje ce ih pratiti do kraja zivota, dani su puni patnje, bolova... neki kazu da im je drago sto im nije plan uspio, jer zao im je ostatak familije, dok pojedini kazu da ce im taj plan uspjeti jednog dana (znaci situacija se nije nista promijenila).
sebicnost nije u pitanju (bar u ovim gore pomenutim slucajevima), jer oni zele da i familiji "olaksaju" na taj nacin (clanovi koji su uz njih dan i noc i pomazu im u teskim trenucima).
tesko je biti pametan...

poznavala sam momka koji je moje godiste i koji je prije par godina izvrsio samoubitstvo. bio je medju popularnijima u skoli, imao fino drustvo, dobre ocjene i bio jako prijatna osoba. nikad mi ni na kraj pameti nije bilo da je on mogao tako nesto uraditi, ali.... desilo se.

[Maksim]

Nepromisljeno i kukavicki, sigurno da svi oni imaju svoje razloge za toliko "samokritike" ali opet vrlo sebican cin ....

kako mozes biti tako sebican da dalje zivis? sramota!!

[Ergot]

Nemam licnog iskustva sa samoubistvom

Nemoj zajebavat'!

[Skyfox]

Negdje sam cuo "dugorocno rjesenje kratkorocnih problema"...

[Borej]

ja sam poznavao tri osobe koje su nazalost pocinile samoubistvo, uglavnom vjesanjem.

znam za prvu da je to uradila zbog ljubavi i neki problema oko toga ali oko detalja ne bih, jer ih i ne znam.
druge dvije osobe su brat i sestra. sestru nisam tako dobro poznavao zbog razlike u godinama ali brata jesam. sestra je pocinila samubistvo nekad prije rata, tada je imala oko 20 godina. njen brat je imao oko 25 godina kad je pocinio samoubistvo to je moglo biti nekad 2001 ili 2002 i njega sam poznavao prilicno dobro. znam da je uvijek imao dobre odnose s ljudima,
bio je kako to volimo reci raja i znam da smo se cesto znali cugnut i uglavnom je sve bilo super, i nikad niko takvo sto nije pomislio iako smo znali za njegovu sestru. ja sam s njim imao prijateljske odnose i cijenio sam da je super lik i jaran iako nismo nikad bili nesto bliski, ali smo bili vishe od obicnih poznanika i poznavali smo se od djetinjstva.

znao sam da je imao porodicnih problema odnosno nesuglasica s ocem(bar smo tako mislili) jer on je vec bio odrastao covjek tako da niko nije ni pomislio da bi takvo sto moglo uticat na jednu takvu odluku. neko vrijeme prije svoje posljednje odluke je proveo u njemackoj, nakon cega je dosao u grad u kom ja zivim i tu proveo nekih 6 mjeseci, koliko sam kasnije cuo, a ja ga nikad nisam sreo niti sam znao da ovdje boravi.
neko od raje me nazvao i ispricao sta se desilo. znam da sam bio u soku i da mi je bilo krivo sto ga nikad nisam sreo, pomislio da bi mu mozda mogao pomoci na bilo koji nacin, jer koliko znam iz te raje smo samo nas dvojica bili ovdje.
uglavnom desilo se sto desilo, nazalost. motive takve jedne odluke je uistinu tesko shvatit, a jos teze ako se radi o nekom koga ipak poznajes, jer u ovom slucaju je puno lakse donosit sud o osobama koje ne poznajes.
sta se zbivalo u glavi, da li to ima veze s nekim psiholoskim poremecajem, porodicnim u ovom slucaju, trenutak slabosti, da li je sve bilo planirano(u ovo najmanje vjerujem), porodicni problemi, eventalne traume za koje ne znamo, sve su to mogucnosti, zato je u ovim slucajevima glupo govoriti da se radi o kukavicluku, ili o slabicima, ili da su sebicni.

postoji puno psihickih oboljenja koja je gotovo nemoguce otkrit ali u jednom trenutku dodju u prvi plan i onda dodje do katastrofe, puno takvih slucajeva poznaje sudska praksa i psihopatologija....

[medvjed23]

Čak 80 posto osoba koje izvrše suicid na neki način barem jednoj osobi kažu o svom razmišljanju, zbog čega je potrebno povesti računa o svemu onome što nam najbliži srodnik ili prijatelj govori.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/samoubi ... /180911109

Suicid baca dosta svjetla na ljudsko licemjerje. Kad se desi, naprimjer, slučaj Mahira Rakovca, gomila dušebrižnika se okupi u iskazivanju lažne empatije. Međutim, malo ko obraća pažnju na još uvijek živuće Mahire u svom najbližem okruženju.

[Zoya]

Kakav se to klik desi u mozgu pa da se čovjek samoubije? Samo pitam. Ne mogu razumijeti.
Prošle godine u ovo vrijeme se ubio vjerenik od moje kolegice. I dalje ne zna niko sta mu je bilo. Nikad nije davao nikakve naznake da mu je život dosadio. Završio fakultet, našao super posao, djevojku, kupili stan, nabavili psa... Jednu noć nakon što ju je odveo na rođendan kod njenog oca, odluči da se autom zaleti i zabije u tunelu. Prije toga ju je zvao na telefon da je čuje a kako je ona bila na rođendanu, nije čula mobitel da zvoni. Samo joj je ostavio zvučnu poruku gdje je rekao da je žalosno što nije podigla slušalicu, da je shvatio da život nema smisla i da će se ubiti. Djevojka je tek sada počela da radi. Bila je u šoku dobrih godinu dana.

[triconja]

Haman pa ko da ljudima dosadi zivot i hajmo.

[medvjed23]

Kakav se to klik desi u mozgu pa da se čovjek samoubije? Samo pitam. Ne mogu razumijeti.

The so-called ‘psychotically depressed’ person who tries to kill herself doesn’t do so out of quote ‘hopelessness’ or any abstract conviction that life’s assets and debits do not square. And surely not because death seems suddenly appealing. The person in whom Its invisible agony reaches a certain unendurable level will kill herself the same way a trapped person will eventually jump from the window of a burning high-rise. Make no mistake about people who leap from burning windows. Their terror of falling from a great height is still just as great as it would be for you or me standing speculatively at the same window just checking out the view; i.e. the fear of falling remains a constant. The variable here is the other terror, the fire’s flames: when the flames get close enough, falling to death becomes the slightly less terrible of two terrors. It’s not desiring the fall; it’s terror of the flames. And yet nobody down on the sidewalk, looking up and yelling ‘Don’t!’ and ‘Hang on!’, can understand the jump. Not really. You’d have to have personally been trapped and felt flames to really understand a terror way beyond falling.

[triconja]

Kakav se to klik desi u mozgu pa da se čovjek samoubije? Samo pitam. Ne mogu razumijeti.

The so-called ‘psychotically depressed’ person who tries to kill herself doesn’t do so out of quote ‘hopelessness’ or any abstract conviction that life’s assets and debits do not square. And surely not because death seems suddenly appealing. The person in whom Its invisible agony reaches a certain unendurable level will kill herself the same way a trapped person will eventually jump from the window of a burning high-rise. Make no mistake about people who leap from burning windows. Their terror of falling from a great height is still just as great as it would be for you or me standing speculatively at the same window just checking out the view; i.e. the fear of falling remains a constant. The variable here is the other terror, the fire’s flames: when the flames get close enough, falling to death becomes the slightly less terrible of two terrors. It’s not desiring the fall; it’s terror of the flames. And yet nobody down on the sidewalk, looking up and yelling ‘Don’t!’ and ‘Hang on!’, can understand the jump. Not really. You’d have to have personally been trapped and felt flames to really understand a terror way beyond falling.

Nea jaro, izvori su ti za 10. To je na quora mescini

[medvjed23]

Izvor je najpouzdaniji mogući - um samoubice.

[Zoya]

Izvor je najpouzdaniji mogući - um samoubice.

Ma ne znam.... U onom slučaju kojeg sam navela ne mogu razumijeti. Slučaj Mahira Rakovca je sramota svih nas.

[medvjed23]

Sve su samoubice Mahiri. Svakog od njih nešto muči do nepodnošljive mjere. Većina njih to nešto podijeli sa makar jednom osobom. Poneko, ipak, svoje demone zadrži u sebi i odnese u grob. Tada živima ne ostaje ništa osim nerazumijevanja.

[dale cooper]

Izvor je najpouzdaniji mogući - um samoubice.

Onaj citat je od Davida Fostera Wallacea? Uvijek imam namjeru da pročitam Infinite Jest, ali zaboravim.

[medvjed23]

Aha.

[John Cleese]

Medo, ne smijem ti ja ovo citat, ali ne daj DaleTu i Zoji da se samoubiju, plakachu

[moonca]

Čak 80 posto osoba koje izvrše suicid na neki način barem jednoj osobi kažu o svom razmišljanju, zbog čega je potrebno povesti računa o svemu onome što nam najbliži srodnik ili prijatelj govori.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/samoubi ... /180911109

Suicid baca dosta svjetla na ljudsko licemjerje. Kad se desi, naprimjer, slučaj Mahira Rakovca, gomila dušebrižnika se okupi u iskazivanju lažne empatije. Međutim, malo ko obraća pažnju na još uvijek živuće Mahire u svom najbližem okruženju.

Pomasanje tih osoba nas dovode u nedoumicu. Da li samo zelje paznju od blizih ili se bore i salju vapaje.

Imala sam musteriju u 80-im vrlo obrazovan- zdravlje krhko, nije mogao voziti zbog slabog vida i na kraju kad je dijagnosticiran sa rakom na mozgu, ubio se navlacenem kese na glavu. Kako mu je uspjelo -- ne znam no interesantno,komentari ostalih iz penzionerskog doma istih godina su bili prilicno ironicni.