Dozer wrote:

Ni oni.
Ali, generalno, osnovna fizicka metoda (sto znaci bez ikakve tehnike i tehnologije tipa Thermo Vision-a i sl.), prilicno je komplikovana, a zahtijeva i nekog iskustva i mozga. A i damu.
Recimo, kod nas je lik njihove snajperske polozaje ugrubo locirao po zvuku. Npr. onog sto je krajem ljeta '92 siljio oko Holiday-a, kroz Franje Rackog, skontao je tako sto je prvo s boka, sjedeci uz prozor Skupstine pored te ulice, slusao pucanj. Iz tog zvuka, koji je bio glasan, ostar i kratak, procijenio je da snajper nije dalje od 200m od mjesta pogodaka, a onda je iza ponoci s pasivom ispuzavao na rakrsnicu Franje Rackog i glavne dzade, kod Filozofije, sto je bio pravac tog djelovanja, pa osmatrao odakle se sve otamo vidi taj pravac.
Vrlo brzo je shvatio da je snajper u zgradi Metalke gdje je bila picerija Maestro, i da moze djelovati samo kroz par prozora s kojih se ta lokacija vidi kroz drvece na Vilsonovom.
Onda ga je pokusavao naci s nizih spratova I.V., ali bezuspjesno jer je onaj tamo pucao negdje iz dubine zgrade. Nije htio pucati onako, da ga prepada i tjera, nego je onda skontao da je ta zgrada izgorila na tom dijelu pa je otisao u
prvu zgradu do semafora kod Vrbanje, odakle je zgradu Metalke vidio s boka. Naravno, kako je bila izgorena, tako je i sve bilo jos crnje nego inace, pa ni kroz otvore s bocne strane, a koji su gledali u haustor zgrade, nije mogao vidjeti nista dublje od metar dalje od otvora.
Potrosio je dane tako keteci i nadajuci se da ce uspjeti vidjeti bar nesto sto bi mu odalo poziciju tog snajpera, ali opet bezuspjesno, sve dok se jedan dan taj snajper nije oglasio predvecer, odmah nakon zalaska sunca.
Tu je skontao da uzme pasivu i da pokusa s njom vidjeti bar malo dublje u zgradu s boka, jer nije bilo direktnog i jakog suncevog svjetla. Bez skidanja poklopca s pasive cekao je da se onaj tamo oglasi, i cim je cuo ispaljenje odmah je upalio i na lijevo oko pogledao. Uspio je vidjeti obrise lika kako sjedi na stolici, 4-5 metara dalje od izgorenog otvora, a onda je odmah, i po sjecanju, tu spakovao metak. Opet je pogledao na pasivu i vidio obrise nekoga na podu.
Nakon toga se dugo odatle nije culo pucanje.
Na slican nacin je skontao i lika koji je pucao po M. Dvoru, kroz razmaknute crijepove na kuci pored Jevrejskog groblja. I njega je cekao danima, posmatrajuci teren kroz teleskom uvecanja 50x, dok nije upratio da jedan crijep na krovu kuce ne stoji kako je stajao jucer (koliko god smijesno ili nevjerovatno nekome to bilo).
Onda ga je par dana pratio s kupole Skupstine, dok se nije uvjerio da je to zaista ta pozicija i da se taj crijep pomjera (pomakne se i pojavi se otvor), da bi i tu spakovao metak kad se jedan dan snajper oglasio po M. Dvoru. Prije toga je svoju optiku i pusku upucao na kuci pored te, na istoj daljini (mislim da je rekao da je bilo oko 650m), jedan dan kada je crijep bio na svom mjestu, sto je znacilo da onaj tamo nije bio tu.
Taj crijep je do kraja rata ostao pomaknut u stranu.