Odlican koncert, prakticno smo dobili dva koncerta po cijeni jednog. Prvo je izveden Concerto for Group and Orchestra, klasicni koncert sa odlicnim solazama pratecih rock muzicara, gdje se Bruce pojavljivao kao neki narator na pocetku, pa je pomalo pjevao na nekim dionicama, ali uglavnom je bio sporedni lik, te je fokus bio na muzicarima. Sarajevska publika je odlicno reagovala, svaki dinamicniji dio izvedbe pratili su aplauzi, a izmedju je publika uglavnom pomno slusala i odavala utisak jedne pravo kulturne publike.
Na ulazu nisu elektronski ponistavali ulaznice, vec su ih trgali, pa se tako mogao uvuci neko ko je isprintao bilo kakvu ulaznicu i sjeo na neko slobodno mjesto. Inace se ulazilo brzo, propisno su oznacena mjesta, a redari su ljubazno upucivali ljude prema njihovim mjestima.
Nakon prvog dijela, nastupila je pauza od 20 minuta koja je uredno najavljena na pocetku i poceo je drugi dio koncerta, zbog kojeg nas je vecina dosla, otpocelo je kompozicijom Bourée, koju je komponovao Jon Lord, ali koja je bila poprilicno dinamicna, te je odlicno zagrijala publiku za nastavak. Dio na kojem Bruce Dickinson zapocinje svoj nastup je bila pjesma Tears of a Dragon, za mene licno vrhunac. Zatim je nastavio sa pjesmom Jerusalem, prije koje je odrzao jedan lijep govor, gdje je istakao da je doveo svoju vjerenicu u Sarajevo i da su zajedno zakljucili da se ovdje moze graditi Jerusalem, izmedju ostalog. Onda su se redale pjesme Deep Purplea: Pictures of Home, When a Blind Man Cries, Hush, Perfect Strangers i na bisu Smoke on the Water. Na posljednje dvije pjesme i publika je ustala, cak i na parteru se raja priblizila bini.
Cijelo vrijeme isli su aplauzi, izljevi ljubavi i generalno je djelovalo da Bruce i sarajevska publika razmjenjuju divne emocije. Nadam se da nije onako populisticki obecao, ali za kraj nam porucuje da ce se vratiti, a iz publike su dobacivali Maiden.
Medju publikom, pretenzno starija raja, 30+ (medju koje ubrajam i sebe), a ovoj mladjoj raji je ocigledno ovo malo skuplji izlet. Fino je bilo i popunjeno, sredinom koncerta i na prazna mjesta u parteru je uletila neka raja. Brzo se i izaslo, a security, policija i hitna sluzba su tu bili samo formalno i nisu imali skoro nikakvog posla.
Primjedbe bih imao, kao i neko sto iznad rece, raja koja je pusila unutra, zatim Skenderija koja nije toliko katastrofalna, ali je zrela za dobrog remonta, te cinjenica da publika i nije nesto upoznata s tekstovima, pa se nije mogla pridruziti u zajednickom pjevanju, te je vise pratila bukom i aplauzima. Lijepo je kad se na "Scream for Me Sarajevo" moze stvarno uzvratiti gromoglasnim vriskom, ali eto ne bi bilo lose da se usput i zapjeva malo glasnije.
Sve u svemu, Sarajevo je pokazalo da je preraslo humanitarne koncerte i da itekako ima publike, pa dajte nam Iron Maiden dok se jos nisu penzionisali.