Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Alex Harvey Band je sjajan, naročito album Next (Faith Healer) Ipak, Pink Floyd je neka druga dimenzija muzike.
Next veliš?
Da parafraziram mog prijatelja po pitanju Blue Oyster Cultovog “Secret Treaties” albuma “Moraš imati jedan na vinilu, jedan u rezervi, jedan u autu, jedan u džepu i jedan u atomskom skloništu”.
Eh tako i ja velim za Next.
I ja takođe oba ta albuma imam i na vinilu i na cd i u kompjuteru Alex Harvey na svakom albumu ima bar jednu pjesmu koja je remek djelo, ali nijedan album kao cjelina po meni nije dostigao genijalnost ova četiri Floydova klasika iz perioda 1973-79.
I ja sam htio spomenuti Rush. Bend koji je inspirirao nebrojeno prog muzičara i stoji na izvoru žanrova poput progressive metala, a nikada nije zaista probio u opći mainstream.
n+1 wrote: ↑27/09/2022 13:45
I ja sam htio spomenuti Rush. Bend koji je inspirirao nebrojeno prog muzičara i stoji na izvoru žanrova poput progressive metala, a nikada nije zaista probio u opći mainstream.
Spomenuo bih recimo i Roxy Music. Imaju prilično sjajnu seriju od nekih pet albuma koji su svi manje više odlični. I onda pri samom
kraju karijere doživljavaju veći mainstream uspjeh sa Avalonom (isto odličan album) i...razilaze se.
Sparks su isto tako sjajni i podcjenjeni, iako su oni uvijek bili više kultni bend.
Za fanove Rusha, Stereogumova ljestvica albuma poredanih od najgoreg do najboljeg, ko hoće malo dublje da istraži diskografiju:
agnostic_front wrote: ↑27/09/2022 13:58
Kod nas je CCR podcijenjen recimo, ne znam kako je u USA.
U Americi imaju status legendi i jednog od najvažnijih bendova u istoriji, kako i zaslužuju. Kod nas, onako, malo manje, na radiju se vazda vrte iste tri pjesme - Susie Q, Proud Mary, I put a spell on you
CCR je fantastičan, šteta što su se pokrkali ubrzo nakon uspjeha, koji je traj'o svega 4 godine.
Što se tiče Eaglesa, nema dileme da su Don Henley i Glenn Frey ciljano jurili na hiper-komercijalizam bez neke veće brige o dubljem smislu i značaju pjesama, i bili su majstori u tome. Ipak, neki od njihovih najvećih hitova, poput Desperado i Take It To The Limit recimo, su meni nešto najočajnije što sam ikad čuo.
Spomenuo bih recimo i Roxy Music. Imaju prilično sjajnu seriju od nekih pet albuma koji su svi manje više odlični. I onda pri samom
kraju karijere doživljavaju veći mainstream uspjeh sa Avalonom (isto odličan album) i...razilaze se.
Sparks su isto tako sjajni i podcjenjeni, iako su oni uvijek bili više kultni bend.
Za fanove Rusha, Stereogumova ljestvica albuma poredanih od najgoreg do najboljeg, ko hoće malo dublje da istraži diskografiju:
Tito_i_Partija wrote: ↑27/09/2022 14:13
CCR je fantastičan, šteta što su se pokrkali ubrzo nakon uspjeha, koji je traj'o svega 4 godine.
Što se tiče Eaglesa, nema dileme da su Don Henley i Glenn Frey ciljano jurili na hiper-komercijalizam bez neke veće brige o dubljem smislu i značaju pjesama, i bili su majstori u tome. Ipak, neki od njihovih najvećih hitova, poput Desperado i Take It To The Limit recimo, su meni nešto najočajnije što sam ikad čuo.
Ma Eaglesi su prelaka meta za podjebavanja, već decenijama im to rade, čak dok su bili i na vrhuncu. Imaju dobrih pjesama, ali oni
nikada nisu bili veliki bend u smislu da su imali albume koji se smatraju klasikom (osim eventualno Hotel California), nego su bili
komercijalna mašina koja je mljela.
Spomenuo bih recimo i Roxy Music. Imaju prilično sjajnu seriju od nekih pet albuma koji su svi manje više odlični. I onda pri samom
kraju karijere doživljavaju veći mainstream uspjeh sa Avalonom (isto odličan album) i...razilaze se.
Sparks su isto tako sjajni i podcjenjeni, iako su oni uvijek bili više kultni bend.
Za fanove Rusha, Stereogumova ljestvica albuma poredanih od najgoreg do najboljeg, ko hoće malo dublje da istraži diskografiju:
Potpis za Roxy, samo što nekako imam osjećaj da su sa svakim sljedećim albumom bili sve slabiji... prvi album fenomenalan.
A ja malo imam problem sa ovim precijenjeni i podcijenjeni, šta je uopšte kriterij?
Ja recimo ne smatram da su Stonesi precijenjeni, nisu oni nikad ni važili za najbolje tj. nisu neki virtuozni svirači, niti su njihovi tekstovi imali neku dubinu, niti su kao bend bili posebno uticajni... ali su opet jednostavno najveći r'n'r bend na svijetu
EDIT: i što li o svemu ovome pišemo na temi Pink Floyd
King Crimson debelo podcijenjen band. Jedna od najvažnijih i najuticajnijih grupa u istoriji, ali opet bi malo ko znao nabrojati više od tri njihove pjesme.
Tito_i_Partija wrote: ↑27/09/2022 14:13
CCR je fantastičan, šteta što su se pokrkali ubrzo nakon uspjeha, koji je traj'o svega 4 godine.
Što se tiče Eaglesa, nema dileme da su Don Henley i Glenn Frey ciljano jurili na hiper-komercijalizam bez neke veće brige o dubljem smislu i značaju pjesama, i bili su majstori u tome. Ipak, neki od njihovih najvećih hitova, poput Desperado i Take It To The Limit recimo, su meni nešto najočajnije što sam ikad čuo.
Ma Eaglesi su prelaka meta za podjebavanja, već decenijama im to rade, čak dok su bili i na vrhuncu. Imaju dobrih pjesama, ali oni
nikada nisu bili veliki bend u smislu da su imali albume koji se smatraju klasikom (osim eventualno Hotel California), nego su bili
komercijalna mašina koja je mljela.
Da, tako nekako. Komercijala sama po sebi nije nužno loša stvar, i mislim da su Eaglesi imali dovoljno talenta da naprave neki dobar balans, al' lova im je ipak bila malo preča.
Recimo, iz tog doba mi je Fleetwood Mac bio puno jači band. Znači Rumours > Hotel California any day of the fucking week.
Problem sa King Crimson je što nikad nisu zvučali dovoljno direktno.
Isto se može reći i za Yes.
Tu je, recimo, Waters prekucao igricu sa DSOTM. Direktno. Najjednostavniji stihovi na svijetu. Sa tim se ljudi mogu poistovjetiti. Mogu osjećati ono što i Waters.
Osmi Socrates wrote: ↑27/09/2022 14:39
I ja se ne slažem da su Stonesi precijenjeni.
S tim da su vjerovatno već trebali prestati svirati uživo, po mom mišljenju. Ali, što bi prestali?
Ja sam ih gledao par puta, i meni lično to više nije to. Kamo sreće da sam ih mogao gledati u punoj snazi i mladosti.
Sa druge strane, AC/DC bi trebali svirati uživo i kad budu imali po 120 godina.
Ma naravno, trebali su prestati prije jedno 20 godina
Ili bar to prebaciti u neki drugi format, mislim ne ide više stadioni i skakanje po bini, neukusno je nekako
Možda svirke po nekim manjim klubovima, tipa unplugged ili tako nešto, to bi već izgledalo puno normalnije.
Osmi Socrates wrote: ↑27/09/2022 14:35
Problem sa King Crimson je što nikad nisu zvučali dovoljno direktno.
Isto se može reći i za Yes.
Tu je, recimo, Waters prekucao igricu sa DSOTM. Direktno. Najjednostavniji stihovi na svijetu. Sa tim se ljudi mogu poistovjetiti. Mogu osjećati ono što i Waters.
Već to teže ide sa King Crimson i Yes.
Slažem se Upravo zbog toga je Dark side of the moon globalni muzički fenomen i jedan od najprodavanijih albuma svih vremena, a Close to the edge i In the court of the Crimson King su ono, kultni albumi u progressive rock žanru, ali ne tako pristupačni kao DSOTM.
Ipak, Pink Floyd je neka druga dimenzija muzike.
Alex Harvey na svakom albumu ima bar jednu pjesmu koja je remek djelo, ali nijedan album kao cjelina po meni nije dostigao genijalnost ova četiri Floydova klasika iz perioda 1973-79.
