Pink Floyd

[Hakiz]

Floyde slušati sa CD

Blasfemija

Kažu da je SACD verzija Dark Side Of The Moon nenadjebiva.

Možda bi i Đokonda bila bolja da je printana na ink-jet, a David na 3D printeru, šta misliš?

[dale cooper]

Kažu da je SACD verzija Dark Side Of The Moon nenadjebiva.

Možda bi i Đokonda bila bolja da je printana na ink-jet, a David na 3D printeru, šta misliš?

Normalno?

[Hakiz]

Možda bi i Đokonda bila bolja da je printana na ink-jet, a David na 3D printeru, šta misliš?

Normalno?

Šta je, nisi siguran

[dale cooper]

Normalno?

Šta je, nisi siguran

Jesam, za kvalitet DSOTM SACD, za ostalo ne mogu govoriti.

[Hakiz]

Šta je, nisi siguran

Jesam, za kvalitet DSOTM SACD, za ostalo ne mogu govoriti.

Eto, vidiš, koliki akronim ti treba da se uvjeriš u to šta govoriš.

[dale cooper]

Jesam, za kvalitet DSOTM SACD, za ostalo ne mogu govoriti.

Eto, vidiš, koliki akronim ti treba da se uvjeriš u to šta govoriš.

Pa da ne pišem Dark Side Of The Moon Super Audio CD. Oh wait...I just did.

[Hakiz]

Eto, vidiš, koliki akronim ti treba da se uvjeriš u to šta govoriš.

Pa da ne pišem Dark Side Of The Moon Super Audio CD. Oh wait...I just did.

Eto ti tvoje nule i jedinice, ja ga nastavljam slušati kako ga je panteon napravio. Analogno.

[dale cooper]

Pa da ne pišem Dark Side Of The Moon Super Audio CD. Oh wait...I just did.

Eto ti tvoje nule i jedinice, ja ga nastavljam slušati kako ga je panteon napravio. Analogno.

Ja ga volim u oba formata. Vinil verzija ima svoju karakterističnu specifičnost inherentnu vinilu, dok SACD ima kristalnu definiciju i otkriva
detalje i dubinu produkcije. Nije stvar boljeg ili lošijeg, nego trenutačne preferencije.

[Hakiz]

Eto ti tvoje nule i jedinice, ja ga nastavljam slušati kako ga je panteon napravio. Analogno.

Ja ga volim u oba formata. Vinil verzija ima svoju karakterističnu specifičnost inherentnu vinilu, dok SACD ima kristalnu definiciju i otkriva
detalje i dubinu produkcije. Nije stvar boljeg ili lošijeg, nego trenutačne preferencije.

Jah. Dobro.

[dale cooper]

Ja ga volim u oba formata. Vinil verzija ima svoju karakterističnu specifičnost inherentnu vinilu, dok SACD ima kristalnu definiciju i otkriva
detalje i dubinu produkcije. Nije stvar boljeg ili lošijeg, nego trenutačne preferencije.

Jah. Dobro.

Imao sam priliku slušati ga kod nekoga ko ima stvarno dobru opremu pa znam šta govorim.

[Hakiz]

Jah. Dobro.

Imao sam priliku slušati ga kod nekoga ko ima stvarno dobru opremu pa znam šta govorim.

Vjerujem ja da tehnologija "oboji" materijal. Da li je to "dubina produkcije" ili nasilje nad originalno zamišljenim, željenim, zvukom, diskutabilno je.

[dale cooper]

Imao sam priliku slušati ga kod nekoga ko ima stvarno dobru opremu pa znam šta govorim.

Vjerujem ja da tehnologija "oboji" materijal. Da li je to "dubina produkcije" ili nasilje nad originalno zamišljenim, željenim, zvukom, diskutabilno je.

Pa oboji je i sam vinil format. Ni na njemu ne dobijaš baš precizno ono što su Floyd snimili u studiju. Pričali smo o ograničenostima vinil
formata na drugim temama i mislim da ne trebamo ponavljati. Ono što ljudi vole kad opisuje zvuk vinila su upravo te ograničenosti i
nesavršenosti, ali ne treba to miješati sa vizijom koju su muzičari imali u studiju kad su snimali.

[Hakiz]

Vjerujem ja da tehnologija "oboji" materijal. Da li je to "dubina produkcije" ili nasilje nad originalno zamišljenim, željenim, zvukom, diskutabilno je.

Pa oboji je i sam vinil format. Ni na njemu ne dobijaš baš precizno ono što su Floyd snimili u studiju. Pričali smo o ograničenostima vinil
formata na drugim temama i mislim da ne trebamo ponavljati. Ono što ljudi vole kad opisuje zvuk vinila su upravo te ograničenosti i
nesavršenosti, ali ne treba to miješati sa vizijom koju su muzičari imali u studiju kad su snimali.

Da, naravno da oboji i vinil.

Samo, kada si u 1970-im, znaš da će ti album izaći na vinilu (kasete i trake su sekundarne) i onda sve, od snimanja preko miksanja do masteringa radiš tako da prilagodiš vinilu. Visoke, niske frekvencije, dinamiku, čak i dužinu pjesama odrediš po tome koliko nareza ploča može primiti na svoju površinu, a da ne kompromituje zvuk.

I onda tako uprilagođen materijal snimiš kao master.

Nekoliko decenija poslije taj materijal izdaš na mediju, tehnologiji, koja drugačije reprodukuje frekvencije koje imaš na masteru. Na primjer masterovao si bas tako da si ga za ploču pojsčao na 130 herca, i sada je na SACD bas dominantan. Ili jnije gladnoća nego neki drugi parametar zvija promijenjen. Nekada možeš remasteringom "popraviti" stvar, ali to je samo nagađanje. Inžinjer zvuka koji radi mastering će remasterovati po svom ukusu. A to onda nije isti zvuk.

A tek kada se upuste u remastering koji prilagode ukusu današnjih slušalaca pa album bude glasniji i sa manje dinamke nego što je originalno urađen...

Šta misliš, zašto se više cijene originalna izdanja od izdanja na kojima piše remasterovano?

Albume treba slušati onako kako su originalno zamišljeni poštujući i ograničenje tehnologije kojom su rađeni zato što su rađeni da upravo tako zvuče. Naravno, ko može.

A neko ko si priušti skupu HiFi opremu sigurno sebi može priuštiti originalnost. Prvi komercijalni CD za širu publiku (ne prvi komercijalni uopšte) je bio "Brothers in arms" Dire Straitsa. Njega treba slušati na CD, ne na ploči iako ima i LP izdanje. Jer je rađen da bude izdan primarno na CD.

Floyde treba slušati na ploči. Na Thorens Reference gramofonu sa Burmeister pojačalom i Dynaudio zvučnicima iz iste ere ako je ikako moguće.

[dale cooper]

Pa oboji je i sam vinil format. Ni na njemu ne dobijaš baš precizno ono što su Floyd snimili u studiju. Pričali smo o ograničenostima vinil
formata na drugim temama i mislim da ne trebamo ponavljati. Ono što ljudi vole kad opisuje zvuk vinila su upravo te ograničenosti i
nesavršenosti, ali ne treba to miješati sa vizijom koju su muzičari imali u studiju kad su snimali.

Da, naravno da oboji i vinil.

Samo, kada si u 1970-im, znaš da če ti albu izaći na vinilu (kasete i trake su sekundarne) i onda sve, od snimanja preko miksanja do nasteringa rafiš tsko da prilagodiš vinilu. Visoke, niske frekvencije, finamiku, čak i dužinu pjesama odrediš po tome koliko bareta ploča može primiti ba svoju površinu a da ne kompromituje zvuk.

I onda tako masterovan materijal snimiš kao master.

Nekoliko decenija poslije taj naterijal izdaš na mediju, tehnologiji, koja drugačije reprodukuje frekvencije koje imač na masteru. Na primjer masterovao si bas tako da si ga za ploču pojsčao na 130 herca, i sada je na SACD dominantan. Nekada možeš remasteringom "popraviti" stvar, ali to je samo nagađanje. Inžinjer zvuka koji radi mastering će remasterovati po svom ukusu. A to onda nije isti zvuk.

A tek kada se upuste u remastering koji prilagode ukudu današnjih slušalaca pa album bude glasniji i sa manje dinamke nego što je originalno urađen...

Šta misliš, zašto se više cijene originalna izdanja od izdanja ba kojima piše remasterovano?

Albume treba slušati onako kako su originalno zsmiškjeni poštujući i ograničenje tehnologije kojom su rađeni zato što su rsđeni da upravo tako zvuče. Naravno, ko može.

A neko ko si priušti skupu HiFi opremu sigurno sebi može priuštiti originalnost. Prvi konercijalni CD za širu publiku (ne prvo konercijalni uopšte) je bio "Brothers in arms" Dire Straitsa. Njega treba slušati na CD, ne na ploči iako ima i LP izdanje. Jer je rađen da bude izdan primarno na CD.

Floyde treba slušati na ploči. Na Thorens Reference gramofonu sa Burmeister pojačalom i Dyaudio zvučnicima iz iste ere ako je ikako moguće.

Pa ne bih se složio, snimano je i tada u maksimalnom kvalitetu koji je tadašnja studijska oprema dozvoljavala. Master koji je rađen
za originalna vinil izdanja nije bio precizni reprezent onoga što je snimljeno u studiju. Tu se dešavala ta prilagodba formatu o kojoj govoriš,
kao što se dešava i danas kada mastering inženjer prione na posao ovisno o formatu za koji reže master.

Koliko je tih originalnih izdanja u životu, a da su tako dobro sačuvana u mjeri da još pružaju kvalitetno muzičko iskustvo?

[Hakiz]

Da, naravno da oboji i vinil.

Samo, kada si u 1970-im, znaš da če ti albu izaći na vinilu (kasete i trake su sekundarne) i onda sve, od snimanja preko miksanja do nasteringa rafiš tsko da prilagodiš vinilu. Visoke, niske frekvencije, finamiku, čak i dužinu pjesama odrediš po tome koliko bareta ploča može primiti ba svoju površinu a da ne kompromituje zvuk.

I onda tako masterovan materijal snimiš kao master.

Nekoliko decenija poslije taj naterijal izdaš na mediju, tehnologiji, koja drugačije reprodukuje frekvencije koje imač na masteru. Na primjer masterovao si bas tako da si ga za ploču pojsčao na 130 herca, i sada je na SACD dominantan. Nekada možeš remasteringom "popraviti" stvar, ali to je samo nagađanje. Inžinjer zvuka koji radi mastering će remasterovati po svom ukusu. A to onda nije isti zvuk.

A tek kada se upuste u remastering koji prilagode ukudu današnjih slušalaca pa album bude glasniji i sa manje dinamke nego što je originalno urađen...

Šta misliš, zašto se više cijene originalna izdanja od izdanja ba kojima piše remasterovano?

Albume treba slušati onako kako su originalno zsmiškjeni poštujući i ograničenje tehnologije kojom su rađeni zato što su rsđeni da upravo tako zvuče. Naravno, ko može.

A neko ko si priušti skupu HiFi opremu sigurno sebi može priuštiti originalnost. Prvi konercijalni CD za širu publiku (ne prvo konercijalni uopšte) je bio "Brothers in arms" Dire Straitsa. Njega treba slušati na CD, ne na ploči iako ima i LP izdanje. Jer je rađen da bude izdan primarno na CD.

Floyde treba slušati na ploči. Na Thorens Reference gramofonu sa Burmeister pojačalom i Dyaudio zvučnicima iz iste ere ako je ikako moguće.

Pa ne bih se složio, snimano je i tada u maksimalnom kvalitetu koji je tadašnja studijska oprema dozvoljavala. Master koji je rađen
za originalna vinil izdanja nije bio precizni reprezent onoga što je snimljeno u studiju. Tu se dešavala ta prilagodba formatu o kojoj govoriš,
kao što se dešava i danas kada mastering inženjer prione na posao ovisno o formatu za koji reže master.

Koliko je tih originalnih izdanja u životu, a da su tako dobro sačuvana u mjeri da još pružaju kvalitetno muzičko iskustvo?

Mah, sve je to prdimahovina u suštini.

Uzeti treba MP3 od 128 na mobitelu i bluetooth slušalice, što manje, sa drajverima od 0,5 cm u prečniku. Sve ostalo je nepotrebno, elitizam.

[guruguru95]

The Dark Side of The Moon imam u najmanje 5-6 verzija Originalni vinil, njemački bijeli vinil, prva cd verzija, zatim Experience 2cd verzija, SACD verzija, i konačno ovaj posljednji remaster na 180 grama na vinilu iz 2018.

I svaka verzija zvuči fenomenalno, jednostavno zbog toga što je to jedan od najbolje snimljenih albuma u istoriji rock muzike.

S druge strane, jedva čekam da čujem novi remaster/remix albuma Animals jer mi je on uvijek zvučao nekako mutno i čudno, onako "underproduced" Vjerovatno je i to bilo s namjerom s obzirom na karakter albuma, ali volio bih da čujem i malo "pročišćeniju" verziju albuma.

[dale cooper]

The Dark Side of The Moon imam u najmanje 5-6 verzija Originalni vinil, njemački bijeli vinil, prva cd verzija, zatim Experience 2cd verzija, SACD verzija, i konačno ovaj posljednji remaster na 180 grama na vinilu it 2018.

I svaka verzija zvuči fenomenalno, jednostavno zbog toga što je to jedan od najbolje snimljenih albuma u istoriji rock muzike.

S druge strane, jedva čekam da čujem novi remaster/remix albuma Animals jer mi je on uvijek zvučao nekako mutno i čudno, onako "underproduced" Vjerovatno je i to bilo s namjerom s obzirom na karakter albuma, ali volio bih da čujem i malo "pročišćeniju" verziju albuma.

Ovo se zove posvećenost.

Da, definitivno.

Animals je ono što se zove dark horse Pink Floyd diskografije.

[Hakiz]

The Dark Side of The Moon imam u najmanje 5-6 verzija Originalni vinil, njemački bijeli vinil, prva cd verzija, zatim Experience 2cd verzija, SACD verzija, i konačno ovaj posljednji remaster na 180 grama na vinilu it 2018.

I svaka verzija zvuči fenomenalno, jednostavno zbog toga što je to jedan od najbolje snimljenih albuma u istoriji rock muzike.

S druge strane, jedva čekam da čujem novi remaster/remix albuma Animals jer mi je on uvijek zvučao nekako mutno i čudno, onako "underproduced" Vjerovatno je i to bilo s namjerom s obzirom na karakter albuma, ali volio bih da čujem i malo "pročišćeniju" verziju albuma.

Ovo se zove posvećenost.

Da, definitivno.

Animals je ono što se zove dark horse Pink Floyd diskografije.

Ima i drugi izraz

[dale cooper]

Ima...fan. Svi smo to ovdje, neki manje, neki više.

[Hakiz]

Ima...fan. Svi smo to ovdje, neki manje, neki više.

Ima ih još

[guruguru95]

Nije mi bilo žao bacati pare na sve te verzije, jer volim to uspoređivanje, eksperimentisanje, otkrivanje nekih novih zvukova koje nisam čuo na prethodnoj verziji

To je taj audio fanatizam koji te, kad jednom uđeš u mašinu, više ne pušta

[guruguru95]

Komentar: The last five minutes of this recording are of the greatest guitar performance I think I've ever heard from David Gilmour... I own every album and hundreds of bootlegs and this one takes the cake. Pure. Fucking. Bliss.

[LSD]

Uglavnom, album Animals je nešto najljepše i najbolje što je Pink Floyd kreirao u svojoj karijeri.
Da, bolji od Dark Sidea, Meddlea, Wisha, Walla itd...jednostavno jedan predivno mučan, čemeran i neugodan album

[guruguru95]

The Dark Side of The Moon imam u najmanje 5-6 verzija Originalni vinil, njemački bijeli vinil, prva cd verzija, zatim Experience 2cd verzija, SACD verzija, i konačno ovaj posljednji remaster na 180 grama na vinilu it 2018.

I svaka verzija zvuči fenomenalno, jednostavno zbog toga što je to jedan od najbolje snimljenih albuma u istoriji rock muzike.

S druge strane, jedva čekam da čujem novi remaster/remix albuma Animals jer mi je on uvijek zvučao nekako mutno i čudno, onako "underproduced" Vjerovatno je i to bilo s namjerom s obzirom na karakter albuma, ali volio bih da čujem i malo "pročišćeniju" verziju albuma.

Ovo se zove posvećenost.

Da, definitivno.

Animals je ono što se zove dark horse Pink Floyd diskografije.

Animals turneja je Pink Floyd na vrhuncu live muziciranja, dok je i dalje postojala snažna hemija i sinergija među članovima grupe. Šteta što nema mnogo kvalitetnih video zapisa iz tog perioda.

[guruguru95]

Uglavnom, album Animals je nešto najljepše i najbolje što je Pink Floyd kreirao u svojoj karijeri.
Da, bolji od Dark Sidea, Meddlea, Wisha, Walla itd...jednostavno jedan predivno mučan, čemeran i neugodan album

Evo još jednom da postavim zanimljivu kolekciju demo snimaka i alternativnih verzija pjesama s tog albuma. A work in progress