Sve zavisi ko i kako uradi remastering, ne znaci da ce inzinjer zvuka raditi po svom, kod ozbiljnih bendova tu ucestvuju i muzicari, kazu sta zele, traze korekcije ako nisu zadovoljni i na kraju bi trebalo da dobiju rezultat kakav oni zele. Uostalom, mozda je bas to ono sto su i tad zeljeli ali tehnologija nije dozvoljavala, ili je mozda to ono kako sad zele da to zvuci...Hakiz wrote: ↑14/07/2022 22:21Da, naravno da oboji i vinil.dale cooper wrote: ↑14/07/2022 21:59
Pa oboji je i sam vinil format. Ni na njemu ne dobijaš baš precizno ono što su Floyd snimili u studiju. Pričali smo o ograničenostima vinil
formata na drugim temama i mislim da ne trebamo ponavljati. Ono što ljudi vole kad opisuje zvuk vinila su upravo te ograničenosti i
nesavršenosti, ali ne treba to miješati sa vizijom koju su muzičari imali u studiju kad su snimali.
Samo, kada si u 1970-im, znaš da će ti album izaći na vinilu (kasete i trake su sekundarne) i onda sve, od snimanja preko miksanja do masteringa radiš tako da prilagodiš vinilu. Visoke, niske frekvencije, dinamiku, čak i dužinu pjesama odrediš po tome koliko nareza ploča može primiti na svoju površinu, a da ne kompromituje zvuk.
I onda tako uprilagođen materijal snimiš kao master.
Nekoliko decenija poslije taj materijal izdaš na mediju, tehnologiji, koja drugačije reprodukuje frekvencije koje imaš na masteru. Na primjer masterovao si bas tako da si ga za ploču pojsčao na 130 herca, i sada je na SACD bas dominantan. Ili jnije gladnoća nego neki drugi parametar zvija promijenjen. Nekada možeš remasteringom "popraviti" stvar, ali to je samo nagađanje. Inžinjer zvuka koji radi mastering će remasterovati po svom ukusu. A to onda nije isti zvuk.
A tek kada se upuste u remastering koji prilagode ukusu današnjih slušalaca pa album bude glasniji i sa manje dinamke nego što je originalno urađen...
Šta misliš, zašto se više cijene originalna izdanja od izdanja na kojima piše remasterovano?
Albume treba slušati onako kako su originalno zamišljeni poštujući i ograničenje tehnologije kojom su rađeni zato što su rađeni da upravo tako zvuče. Naravno, ko može.
A neko ko si priušti skupu HiFi opremu sigurno sebi može priuštiti originalnost. Prvi komercijalni CD za širu publiku (ne prvi komercijalni uopšte) je bio "Brothers in arms" Dire Straitsa. Njega treba slušati na CD, ne na ploči iako ima i LP izdanje. Jer je rađen da bude izdan primarno na CD.
Floyde treba slušati na ploči. Na Thorens Reference gramofonu sa Burmeister pojačalom i Dynaudio zvučnicima iz iste ere ako je ikako moguće.
Kako god, meni je ok kad se to radi, iako sam i sam ljubitelj analogije, na svom pedalboardu recimo nemam ni jedan digitalni efekat i ne volim kad mi se signal pretvara u jedinice i nule, ali mislim da moderne tehnologije imaju svoje prednosti.
Meni je recimo pulse vrhunac produkcije kad je pink floyd u pitanju, iako tu nema watersa i live je u pitanju, ali meni je tu zvuk vrhunski jer je produkcija bolja, zvuk gilmoura je unaprijedjen i slicno.