Pink Floyd

Diskusije o bh. i inostranim izvođačima, razmjena pjesama, CD-ova, muzičke oprema...

Moderator: _BataZiv_0809

Post Reply
User avatar
Ateista
Posts: 46230
Joined: 18/01/2009 00:29
Location: rajvosa-x.com

#526 Re: Pink Floyd

Post by Ateista »

Hakiz wrote: 14/07/2022 22:21
dale cooper wrote: 14/07/2022 21:59

Pa oboji je i sam vinil format. Ni na njemu ne dobijaš baš precizno ono što su Floyd snimili u studiju. Pričali smo o ograničenostima vinil
formata na drugim temama i mislim da ne trebamo ponavljati. Ono što ljudi vole kad opisuje zvuk vinila su upravo te ograničenosti i
nesavršenosti, ali ne treba to miješati sa vizijom koju su muzičari imali u studiju kad su snimali.
Da, naravno da oboji i vinil.

Samo, kada si u 1970-im, znaš da će ti album izaći na vinilu (kasete i trake su sekundarne) i onda sve, od snimanja preko miksanja do masteringa radiš tako da prilagodiš vinilu. Visoke, niske frekvencije, dinamiku, čak i dužinu pjesama odrediš po tome koliko nareza ploča može primiti na svoju površinu, a da ne kompromituje zvuk.

I onda tako uprilagođen materijal snimiš kao master.

Nekoliko decenija poslije taj materijal izdaš na mediju, tehnologiji, koja drugačije reprodukuje frekvencije koje imaš na masteru. Na primjer masterovao si bas tako da si ga za ploču pojsčao na 130 herca, i sada je na SACD bas dominantan. Ili jnije gladnoća nego neki drugi parametar zvija promijenjen. Nekada možeš remasteringom "popraviti" stvar, ali to je samo nagađanje. Inžinjer zvuka koji radi mastering će remasterovati po svom ukusu. A to onda nije isti zvuk.

A tek kada se upuste u remastering koji prilagode ukusu današnjih slušalaca pa album bude glasniji i sa manje dinamke nego što je originalno urađen...

Šta misliš, zašto se više cijene originalna izdanja od izdanja na kojima piše remasterovano?

Albume treba slušati onako kako su originalno zamišljeni poštujući i ograničenje tehnologije kojom su rađeni zato što su rađeni da upravo tako zvuče. Naravno, ko može.

A neko ko si priušti skupu HiFi opremu sigurno sebi može priuštiti originalnost. Prvi komercijalni CD za širu publiku (ne prvi komercijalni uopšte) je bio "Brothers in arms" Dire Straitsa. Njega treba slušati na CD, ne na ploči iako ima i LP izdanje. Jer je rađen da bude izdan primarno na CD.

Floyde treba slušati na ploči. Na Thorens Reference gramofonu sa Burmeister pojačalom i Dynaudio zvučnicima iz iste ere ako je ikako moguće.
Sve zavisi ko i kako uradi remastering, ne znaci da ce inzinjer zvuka raditi po svom, kod ozbiljnih bendova tu ucestvuju i muzicari, kazu sta zele, traze korekcije ako nisu zadovoljni i na kraju bi trebalo da dobiju rezultat kakav oni zele. Uostalom, mozda je bas to ono sto su i tad zeljeli ali tehnologija nije dozvoljavala, ili je mozda to ono kako sad zele da to zvuci...
Kako god, meni je ok kad se to radi, iako sam i sam ljubitelj analogije, na svom pedalboardu recimo nemam ni jedan digitalni efekat i ne volim kad mi se signal pretvara u jedinice i nule, ali mislim da moderne tehnologije imaju svoje prednosti.
Meni je recimo pulse vrhunac produkcije kad je pink floyd u pitanju, iako tu nema watersa i live je u pitanju, ali meni je tu zvuk vrhunski jer je produkcija bolja, zvuk gilmoura je unaprijedjen i slicno.
User avatar
Ateista
Posts: 46230
Joined: 18/01/2009 00:29
Location: rajvosa-x.com

#527 Re: Pink Floyd

Post by Ateista »

Osmi Socrates wrote: 14/07/2022 18:11 Neko napisa da Pink Floyd nisu zamišljeni (ili trebali) da budu politički bend.

Ne znam, možemo eventualno nagađati kakav bend bi bili da je Barrett duže bio funkcionalno i kreativno ljudsko biće da pravi muziku. Ono što jeste činjenica je da je poslije Sydovog sagorijevanja bend manje-više lutao bez nekog pravca. Jedno vrijeme su čak razmišljali da se posvete isključivo filmskoj muzici. Nisu bili sigurni da mogu živjeti od muzike koju su tada pravili. Onda je došao Meddle, kao predigra za sve što je slijedilo. I to je trebao biti konceptualni album, ali, mislim da su usred rada na albumu nekako pogubili djeliće koncepta, pa je izašao takav kakav jeste. Meni drag, ali nesumnjivo neravnomjeran. Onda je došla priprema za DSOTM, i sve poslije.

Watersu se mogu zamjerati mnoge stvari, ali, on je imao teme za albume, i da ih nije imao pitanje bi gdje bi završili kao bend, i da li bi bili više od poluzaboravljenog benda sa nekoliko izvanrednih pjesama. Druga stvar koja se Watersu ne može zamjeriti je da on dobro zna kakav je i da se kroz albume nemilosrdno obračunava i sam sa sobom. The Wall je očigledan primjer, ali, recimo, na Animals priznaje da je on Pas. Na Wish You Were Here koliko se obraća Sydu toliko se obraća i samom sebi. Syd je imao očigledan mentalni slom, ali šta sa mentalnim slomovima koji nisu toliko očigledni, kao što je njegov? Koliko žali za svojim prijateljem toliko i secira svoj mentalni sklop kroz ta tri-četiri albuma. Mislim da je po tome unikatan u svijetu rokenrola. Negdje sam ga nazvao Mešom Selimovićem rokenrola, jer je to i Meša uradio u Derviš i Smrt.

Tako da mislim da je pretjerano govoriti o tome da PF nisu zamišljeni kao politički bend. Više je to i od politike, na njihovim najboljim albumima. Ono što je Waters možda loše uradio je da je, svjesno ili nesvjesno, bio previše dominantan i da je to možda u nekoj mjeri gušilo kreativnost ostalih članova benda. Gilmour je jedan od najprepoznatljivijih gitarista svih vremena, i iskoristiti na pravi način tu unikatnost u jednom komplikovanom bendu kao što je PF je stvar suptilnosti i poticanja tog Bogom danog talenta.

Sa druge strane, Gilmour ima problema sa verbalizacijom osjećaja. On nikad nije mogao napraviti dorađen album što se tiče stihova. Njemu je dosta stihova napisala sadašnja žena. Njoj, recimo, svaka čast za pisanje High Hopes, koji je dostojna vrhunska tačka na rad jednog izvanserijskog benda, mada ona tvrdi da prvobitna namjena te pjesme nije bila takva.

Svejedno...

Mislim da kad su bili najznačajniji koristili su sve najbolje od svih članova, i da je neko svrstavanje u Gilmour klan ili Waters klan besmisleno. Kada nisu bili zajedno, oni su mogli praviti manje-više solidnu muziku, ali značaj tog muzičkog izražaja drastično opada kada nisu zajedno. Treba tu dodati i Wrighta i Masona.

Ovo je bend na vrhuncu.



Wright te uvede u jednu "menacing" atmosferu, kao što reče jedan na YouTube, Waters iiskoči da izlije sav svoj bijes, i na kraju Bog da Gilmouru gitaru u ruke i kaže "De ti majstore završi to". Za razliku od mnogih, moje mišljenje je da je The Wall, iako po svemu izvanserijski album, pad. Ili početak kraja, i samo zbog toga ne može u istu kategoriju sa tri prethodna albuma.
:thumbup: Zanimljiv osvrt.
Uz svo postovanje prema sydu kao osnivacu benda, moj utisak je da se bend ne bi ni blizu razvio u ovo sto je postao da je syd ostao zdrav i u bendu.
User avatar
LSD
Posts: 27172
Joined: 24/07/2007 08:26

#528 Re: Pink Floyd

Post by LSD »

Skoro sam čitao (pokušavam al ne mogu sad da nađem koji kritičar) o karijeri Pink Floyda. O tri faze.

Prva faza, uspon karijere sa albumima : Piper, Saucerful, Atom, Meddle
Druga, zrelost i kreativni vrhunac: Dark, Wish, Animals, Wall
Treca, pad koji je kasnije rezultirao odlaskom Watersa: Final, Momentary, Division, Endless

More, Ummagumma i Obscured i sl. ne treba računati kao prave albume.


Čudno mi je za Meddle, jedan od njhovih jačih albuma i po meni je trebao biti u ovoj drugoj fazi, no dobro.
Svejedno mislim da je Animals njihovo najjače oružje. Jedan gorak album, politički nekorektan :thumbup: na kojem je Waters izbacio sva gowna iz sebe, sarkazmom opisao pokvarenjaštvo društva i ljudi oko sebe. Mogao je komotno već nakon tog albuma reći Vozdra raja, odoh ja.
Endless river me pozitivno iznenadio, jer kad sam ga kupovao imao sam vrlo mala očekivanja :mrgreen:
User avatar
Point.
Posts: 27507
Joined: 28/10/2008 00:24
Location: Castra

#529 Re: Pink Floyd

Post by Point. »

Ateista wrote: 15/07/2022 09:24
Osmi Socrates wrote: 14/07/2022 18:11 Neko napisa da Pink Floyd nisu zamišljeni (ili trebali) da budu politički bend.

Ne znam, možemo eventualno nagađati kakav bend bi bili da je Barrett duže bio funkcionalno i kreativno ljudsko biće da pravi muziku. Ono što jeste činjenica je da je poslije Sydovog sagorijevanja bend manje-više lutao bez nekog pravca. Jedno vrijeme su čak razmišljali da se posvete isključivo filmskoj muzici. Nisu bili sigurni da mogu živjeti od muzike koju su tada pravili. Onda je došao Meddle, kao predigra za sve što je slijedilo. I to je trebao biti konceptualni album, ali, mislim da su usred rada na albumu nekako pogubili djeliće koncepta, pa je izašao takav kakav jeste. Meni drag, ali nesumnjivo neravnomjeran. Onda je došla priprema za DSOTM, i sve poslije.

Watersu se mogu zamjerati mnoge stvari, ali, on je imao teme za albume, i da ih nije imao pitanje bi gdje bi završili kao bend, i da li bi bili više od poluzaboravljenog benda sa nekoliko izvanrednih pjesama. Druga stvar koja se Watersu ne može zamjeriti je da on dobro zna kakav je i da se kroz albume nemilosrdno obračunava i sam sa sobom. The Wall je očigledan primjer, ali, recimo, na Animals priznaje da je on Pas. Na Wish You Were Here koliko se obraća Sydu toliko se obraća i samom sebi. Syd je imao očigledan mentalni slom, ali šta sa mentalnim slomovima koji nisu toliko očigledni, kao što je njegov? Koliko žali za svojim prijateljem toliko i secira svoj mentalni sklop kroz ta tri-četiri albuma. Mislim da je po tome unikatan u svijetu rokenrola. Negdje sam ga nazvao Mešom Selimovićem rokenrola, jer je to i Meša uradio u Derviš i Smrt.

Tako da mislim da je pretjerano govoriti o tome da PF nisu zamišljeni kao politički bend. Više je to i od politike, na njihovim najboljim albumima. Ono što je Waters možda loše uradio je da je, svjesno ili nesvjesno, bio previše dominantan i da je to možda u nekoj mjeri gušilo kreativnost ostalih članova benda. Gilmour je jedan od najprepoznatljivijih gitarista svih vremena, i iskoristiti na pravi način tu unikatnost u jednom komplikovanom bendu kao što je PF je stvar suptilnosti i poticanja tog Bogom danog talenta.

Sa druge strane, Gilmour ima problema sa verbalizacijom osjećaja. On nikad nije mogao napraviti dorađen album što se tiče stihova. Njemu je dosta stihova napisala sadašnja žena. Njoj, recimo, svaka čast za pisanje High Hopes, koji je dostojna vrhunska tačka na rad jednog izvanserijskog benda, mada ona tvrdi da prvobitna namjena te pjesme nije bila takva.

Svejedno...

Mislim da kad su bili najznačajniji koristili su sve najbolje od svih članova, i da je neko svrstavanje u Gilmour klan ili Waters klan besmisleno. Kada nisu bili zajedno, oni su mogli praviti manje-više solidnu muziku, ali značaj tog muzičkog izražaja drastično opada kada nisu zajedno. Treba tu dodati i Wrighta i Masona.

Ovo je bend na vrhuncu.



Wright te uvede u jednu "menacing" atmosferu, kao što reče jedan na YouTube, Waters iiskoči da izlije sav svoj bijes, i na kraju Bog da Gilmouru gitaru u ruke i kaže "De ti majstore završi to". Za razliku od mnogih, moje mišljenje je da je The Wall, iako po svemu izvanserijski album, pad. Ili početak kraja, i samo zbog toga ne može u istu kategoriju sa tri prethodna albuma.
:thumbup: Zanimljiv osvrt.
Uz svo postovanje prema sydu kao osnivacu benda, moj utisak je da se bend ne bi ni blizu razvio u ovo sto je postao da je syd ostao zdrav i u bendu.
Istog sam mišljenja. Dolaskom Gilmora bend se razvio par levela više.
User avatar
TojoOptics
Posts: 636
Joined: 28/11/2021 13:37
Grijem se na: Sunce
Vozim: bicikl

#530 Re: Pink Floyd

Post by TojoOptics »

Najdrazi, da ne tupim o Floydu, Osmi Socrates je napisao manje vise sto mislim:
1. Animals
2. WYWH
3. TDSOTM
4. Meddle
5. Obscured By Clouds
6. The Piper at the Gates of Dawn
7. The Wall
8. A Saucerful of Secrets
9. Ummagumma
10. Atom Heart Mother
Final Cut je los skroz. A, ovi poslije bez Watersa su mi prazni, nije vrijedno imena PF.
User avatar
vaučer
Posts: 8861
Joined: 04/08/2009 15:22
Location: Living in the past

#531 Re: Pink Floyd

Post by vaučer »

TojoOptics wrote: 15/07/2022 12:15 Najdrazi, da ne tupim o Floydu, Osmi Socrates je napisao manje vise sto mislim:
1. Animals
2. WYWH
3. TDSOTM
4. Meddle
5. Obscured By Clouds
6. The Piper at the Gates of Dawn
7. The Wall
8. A Saucerful of Secrets
9. Ummagumma
10. Atom Heart Mother
Final Cut je los skroz. A, ovi poslije bez Watersa su mi prazni, nije vrijedno imena PF.
Uvijek mi je zanimljivo kako se ukusi razlikuju, valjda jer su obojeni nekim osobnim iskustvima, nema tu objektivnosti. Meni je npr Atom Heart Mother pri samom vrhu, beskrajno slušljiv album koji mogu uvijek upaliti. Wish you were here s druge strane mi je prilično bezveze, iako je bio veliki komercijalni uspijeh skoro nikad mi ne padne na pamet da ga upalim i slušam. Na vrhu su mi u ladici Animals, AHM, Meddle, Piper i Dark Side. Odmah ispod Ummagumma i Saucerful, srednji tier Wall, Obscured, More i sve ostalo negdje dole.
User avatar
TojoOptics
Posts: 636
Joined: 28/11/2021 13:37
Grijem se na: Sunce
Vozim: bicikl

#532 Re: Pink Floyd

Post by TojoOptics »

vaučer wrote: 15/07/2022 12:35
TojoOptics wrote: 15/07/2022 12:15 Najdrazi, da ne tupim o Floydu, Osmi Socrates je napisao manje vise sto mislim:
1. Animals
2. WYWH
3. TDSOTM
4. Meddle
5. Obscured By Clouds
6. The Piper at the Gates of Dawn
7. The Wall
8. A Saucerful of Secrets
9. Ummagumma
10. Atom Heart Mother
Final Cut je los skroz. A, ovi poslije bez Watersa su mi prazni, nije vrijedno imena PF.
Uvijek mi je zanimljivo kako se ukusi razlikuju, valjda jer su obojeni nekim osobnim iskustvima, nema tu objektivnosti. Meni je npr Atom Heart Mother pri samom vrhu, beskrajno slušljiv album koji mogu uvijek upaliti. Wish you were here s druge strane mi je prilično bezveze, iako je bio veliki komercijalni uspijeh skoro nikad mi ne padne na pamet da ga upalim i slušam. Na vrhu su mi u ladici Animals, AHM, Meddle, Piper i Dark Side. Odmah ispod Ummagumma i Saucerful, srednji tier Wall, Obscured, More i sve ostalo negdje dole.
Kao mlad covjek sam volio AHM, sa godinama se to promijenilo. Animals i WYWH su albumi koji imaju presjek realnosti u bilo kojoj deceniji zivota (Have a cigar, welcome to the machine, Dogs, Pigs, Sheep - to je to, cijeli nas zivot manje vise; I can relate to that). The Wall sam takodjer jako volio kao mladic, danas smatram da im je to medju losijim ostvarenjima (taj i FC su ionako Waters solo albumi). Ummagumma studijska strana je zaista bezveze, live je ok. Meddle me podsjeca na mladost, Echoes su vanvremenski. "More" nisam komentarisao jer je soundtrack. Sa odlaskom Baretta i poslije Watersa, kreativnost i invencija je drasticno pala; sa druge strane ni jedan nije mogao ostati. Syd zbog bolesti, Waters zbog svojih politicki obradjenih tema, sto mi se ne dopada u muzici, bez obzira slagao se sa tim stavovima ili ne, ostavi politiku van umjetnicke forme kao sto je muzika. Na kraju krajeva sa vremenom to postane zastarjelo (""Ladies and gentlemen, please welcome, Reagan and Haig, Mr. Begin and friend, Mrs. Thatcher, and Paisly,"Hello Maggie!" Mr. Brezhnev and party. "Who's the bald chap?" The ghost of McCarthy, The memories of Nixon."Good-bye!" - "The Fletcher Memorial Home"). Mislim, ko se danas jos sjeca Alexander Haiga i Begina??? Da je Waters ostao dobili bi jos gore nebuloze od FC. Morao je otici i tu je trebalo i staviti tacku na PF.
Osmi Socrates
Posts: 8009
Joined: 19/10/2020 15:33

#533 Re: Pink Floyd

Post by Osmi Socrates »

Da odgovorim na ovo kako sam se navukao na Pink Floyd.

Ja se ne sjećam vremena kad ih nisam slušao. Generacija sam rođena pred raspad bivše Jugoslavije, i baš nekako u to vrijeme jad i bijeda turbofolka je postajala dominantni izraz svuda okolo. Moji su roditelji činili koncentrirani napor da me zaštite od tog multimedijalnog užasa tako da su me od najranijih dana planski balansirali muzikom koju su oni voljeli. Mojim roditeljima (a pogotovo tati) je bilo prihvatljivije da slušam, recimo, Banana ploču od Velvet Underground, ili AC/DC nego Brenine i ostale budalaštine. Tako da sam ja, recimo već od najmlađih dana slušao da je heroin nekom liku žena i derao se na Whole Lotta Rosie kroz kuću :lol:

E Pink Floyd su dio te priče. Bilo je tu nekoliko bendova koji su dominirali, bilo je i naših, jer bila je to solidna muzička scena do raspada, ali i to je bila oštra selekcija. Brega sa ovim budalaštinama sa Alenom Islamovićem, pa donekle i Tifom, recimo, nije mogao proći kod mog tate. Naravno, nisu oni mene mogli 100% zaštititi od smeća, ali pokušavali su koliko su mogli. Poslije rata smo i otišli, a i polako sam ulazio u godine kad sam sam mogao ocijeniti vrijednost bilo čega.

Što se tiče Pink Floyda, nisam baš siguran kad sam počeo razmišljati o značenju njihovih pjesama. Welcome to the Machine je vjerovatno prva pjesma koja me pukla na nekom nazovi intelektualnom nivou. Srednja škola, prvi razred, otprilike. Doduše, kako čovjek postaje zreliji (?) drugačije i tumači pjesme, i zvuče mu drugačije.

Kad sam odselio da živim sam na prvoj godini fakulteta, ja sam na njihovo insistiranje naslijedio sve ploče mojih roditelja, pa i Pink Floyd ploče, a bilo je tu sve od Meddle do The Final Cut. Poslije sam upotpunio kolekciju. Jedan od bendova koji baš fanatično slijedim. Mada, ja uvijek kažem da vjerovatno nisu moj omiljeni bend, ali se ispostavilo da je bend o kojem najviše pričam.

E sad, svima nama je vjerovatno žao što nismo uživo gledali PF u postavi koja je napravila sve ove fantastične albume, i pjesme. Watersa odgledam kad god navrati u komšiluk (zadnji put prije sedam dana) i tom nastupu se nema šta prigovoriti. Vrhunski nastup i svirka. Međutim, svi mi znamo da to ipak nije to.
Hakiz
Posts: 39669
Joined: 30/07/2015 20:01

#534 Re: Pink Floyd

Post by Hakiz »

TojoOptics wrote: 15/07/2022 12:57 The Wall sam takodjer jako volio kao mladic, danas smatram da im je to medju losijim ostvarenjima (taj i FC su ionako Waters solo albumi).
A mnogi kažu da je solo u "Comfortambly numb" možda i najbolja Gilorova solo dionica ikada i jedna od najboljih u muzici uopšte.
Osmi Socrates
Posts: 8009
Joined: 19/10/2020 15:33

#535 Re: Pink Floyd

Post by Osmi Socrates »

Meni aranžman studijske verzije Comfortably Numb nikako ne leži. Solo kao solo je fenomenalan, ali, ta pjesma je trebala biti tvrđa, više gitarska na albumu. Ovako, imamo solo, koji značajno odudara od ostatka pjesme, a to, po meni, nije izvlačenje najboljeg iz Gilmourovog talenta. Ne znam da li je Gilmour generalno zadovoljan završnim izgledom te pjesme na albumu. Vjerovatno nije. Osnove te pjesme je napravio on.

Zato, kad su u pitanju Gilmourove solo dionice, ja bez ikakvog dvoumljenja biram onu sa Pigs kao najbolju. Savršeno završava pjesmu.
Osmi Socrates
Posts: 8009
Joined: 19/10/2020 15:33

#536 Re: Pink Floyd

Post by Osmi Socrates »

Ovako je to Waters radio live prije pet godina.

Ovo je u Mexico City pred 300 000 ljudi.

John Cleese
Posts: 36499
Joined: 25/05/2010 18:30

#537 Re: Pink Floyd

Post by John Cleese »

Osmi Socrates wrote: 15/07/2022 18:51 Meni aranžman studijske verzije Comfortably Numb nikako ne leži. Solo kao solo je fenomenalan, ali, ta pjesma je trebala biti tvrđa, više gitarska na albumu. Ovako, imamo solo, koji značajno odudara od ostatka pjesme, a to, po meni, nije izvlačenje najboljeg iz Gilmourovog talenta. Ne znam da li je Gilmour generalno zadovoljan završnim izgledom te pjesme na albumu. Vjerovatno nije. Osnove te pjesme je napravio on.

Zato, kad su u pitanju Gilmourove solo dionice, ja bez ikakvog dvoumljenja biram onu sa Pigs kao najbolju. Savršeno završava pjesmu.
Ta je kompozicija (uvjetno receno) savrsena bas onakva kakvu su je i snimili - ni dodati ni oduzeti :D
guruguru95
Posts: 2829
Joined: 09/05/2022 23:20

#538 Re: Pink Floyd

Post by guruguru95 »

Studijska verzija Comfortably Numb je odlična, ali je live verzija sa Pulsa jedna od najboljih u istoriji rock muzike.

Osmi Socrates
Posts: 8009
Joined: 19/10/2020 15:33

#539 Re: Pink Floyd

Post by Osmi Socrates »

Ma slažem se ja da je ona odlična, međutim. :lol:

Odlična bi bila za manje važne bendove. Slažem se da je Pulse verzija daleko bolja.

Ali, opet, kažem, do ličnih je preferenci. Ja sam negdje nazvao Pigs jednom od najbolje aranžiranih pjesama u istoriji muzike. Nakon 20 i nešto godina slušanja otkrićeš nove stvari na Pigs. Ja sam dosad govorio o solo dionici na kraju. Međutim, svaki od njih na toj pjesmi doktorira instrument na kojem svira. Bas je svirao Gilmour na Pigs, a ritam gitaru Waters. Wrighta sam već spomenuo. Gilmour gitarom razbija čitavu pjesmu, da bi, na kraju došao do božijih visina. Vokali na Pigs su jedna od najsvjetlijih tačaka u karijeri Watersa.

Pa, eto, slušati samo bubnjeve. Ubi Mason Boga u njima. Apsolutna perfekcija. :lol:
Osmi Socrates
Posts: 8009
Joined: 19/10/2020 15:33

#540 Re: Pink Floyd

Post by Osmi Socrates »

Ja eto ne znam da li mi je Comfortably Numb među pet najboljih pjesama sa Zida.

Čekaj da se preračunam. :-)
User avatar
dale cooper
Posts: 28357
Joined: 03/04/2007 09:55
Location: Twin Peaks/Red Room

#541 Re: Pink Floyd

Post by dale cooper »

Pink Floyd sa Barrettom i bez njega su dva različita benda. Meni je generalno Piper At The Gates Of Dawn omiljeni album Pink Floyda, ali
kao što rekoh to je rad potpuno drugačijeg benda.
Osmi Socrates
Posts: 8009
Joined: 19/10/2020 15:33

#542 Re: Pink Floyd

Post by Osmi Socrates »

Da. To je realno istina.

Ja volim poslušati neke pjesme sa Pipera, Bike mi je jedna od omiljenih. Interstellar Overdrive na Piperu mi nije najbolja verzija te pjesme. Ima ranija verzija koja je meni bolja.

Al' evo, pet omiljenih sa the Wall. Uvod u album je fantastičan, a pogotovo prva dva stiha, tako da In the Flesh mora biti među ovih pet.

Mother je možda i najznačajnija pjesma sa tog albuma.

Another Brick in the Wall, drugi dio, je neobična za Pink Floyd, ima taj neki neobičan vibe, neki bi rekli disco, sa stihovima koji su u potpunom kontrastu. Neki ljudi su je pogrešno interpretirali jer je izdvajana iz cjeline. Možda zato što je bila singl.

Run Like Hell

Is there anybody out there?

I Trial mora biti među pet jer je fantastična kulminacija čitave priče. Teatralna, ali takva mora da bude.

Eto, to je šest.
Hakiz
Posts: 39669
Joined: 30/07/2015 20:01

#543 Re: Pink Floyd

Post by Hakiz »

Osmi Socrates wrote: 15/07/2022 18:51 Meni aranžman studijske verzije Comfortably Numb nikako ne leži. Solo kao solo je fenomenalan, ali, ta pjesma je trebala biti tvrđa, više gitarska na albumu. Ovako, imamo solo, koji značajno odudara od ostatka pjesme, a to, po meni, nije izvlačenje najboljeg iz Gilmourovog talenta. Ne znam da li je Gilmour generalno zadovoljan završnim izgledom te pjesme na albumu. Vjerovatno nije. Osnove te pjesme je napravio on.
Sigurno nije. Zato što se tebi ne sviđa aranžman, ni njemu ne valja. Garant.
User avatar
TojoOptics
Posts: 636
Joined: 28/11/2021 13:37
Grijem se na: Sunce
Vozim: bicikl

#544 Re: Pink Floyd

Post by TojoOptics »

Za mene najbolja Gilmourova sola su na Echoes, dva na Dogs, Pigs i CN.
guruguru95
Posts: 2829
Joined: 09/05/2022 23:20

#545 Re: Pink Floyd

Post by guruguru95 »

Meni je recimo Dogs draža od Pigs :mrgreen: Ali tu pjesmu su gradili, stvarali, mijenjali i obrađivali pune tri godine, dok konačno nisu došli do finalne verzije koja se našla na Animals. Evo snimak sa Wembleyja 1974. godine, dakle već na Dark Side turneji oni su svirali "You gotta be crazy", koja će na kraju postati Dogs :-D :thumbup:



A evo i fenomenalna live verzija sa turneje In The Flesh:

Last edited by guruguru95 on 16/07/2022 02:24, edited 1 time in total.
Hakiz
Posts: 39669
Joined: 30/07/2015 20:01

#546 Re: Pink Floyd

Post by Hakiz »

Velika razlika je u slušanju i sviranju.

Hoću reći da kada slušam kompoziciju solo u njoj mi i nije nešto specijalno. Ali, kada učim svirati tu kompoziciju počinjem drugačije je gledati. Pa tako i na već izlizanoj "Another brick in the wall" (part 2, naravno :)), kada je sviram solo mi se puno više sviđa nego kada je samo slušam, cijenim kompozitorska rješenja.

Kod Gilmoura mi se sviđa to što imam osjećaj, kada sviram njegova sola, da mi prsti teku po žicama. Neki drugi gitaristi imaju sola koja su, kako ih ja zovem, ispekidana, kao da su sastavljena od blokova, odsviraš jedan blok, pa kao da imaš prekid, pa drugi blok itd. Kod Gilmoura od početka do kraja sola kao da teče rijeka, nemaš osjećaj prekida između segmenata.
John Cleese
Posts: 36499
Joined: 25/05/2010 18:30

#547 Re: Pink Floyd

Post by John Cleese »

Hakiz wrote: 15/07/2022 21:54
Osmi Socrates wrote: 15/07/2022 18:51 Meni aranžman studijske verzije Comfortably Numb nikako ne leži. Solo kao solo je fenomenalan, ali, ta pjesma je trebala biti tvrđa, više gitarska na albumu. Ovako, imamo solo, koji značajno odudara od ostatka pjesme, a to, po meni, nije izvlačenje najboljeg iz Gilmourovog talenta. Ne znam da li je Gilmour generalno zadovoljan završnim izgledom te pjesme na albumu. Vjerovatno nije. Osnove te pjesme je napravio on.
Sigurno nije. Zato što se tebi ne sviđa aranžman, ni njemu ne valja. Garant.
Normalno.



:kiss: :D :lol: :run:
John Cleese
Posts: 36499
Joined: 25/05/2010 18:30

#548 Re: Pink Floyd

Post by John Cleese »

Hakiz wrote: 15/07/2022 22:45 Velika razlika je u slušanju i sviranju.

Hoću reći da kada slušam kompoziciju solo u njoj mi i nije nešto specijalno. Ali, kada učim svirati tu kompoziciju počinjem drugačije je gledati. Pa tako i na već izlizanoj "Another brick in the wall" (part 2, naravno :)), kada je sviram solo mi se puno više sviđa nego kada je samo slušam, cijenim kompozitorska rješenja.

Kod Gilmoura mi se sviđa to što imam osjećaj, kada sviram njegova sola, da mi prsti teku po žicama. Neki drugi gitaristi imaju sola koja su, kako ih ja zovem, ispekidana, kao da su sastavljena od blokova, odsviraš jedan blok, pa kao da imaš prekid, pa drugi blok itd. Kod Gilmoura od početka do kraja sola kao da teče rijeka, nemaš osjećaj prekida između segmenata.

:thumbup: :-D
Osmi Socrates
Posts: 8009
Joined: 19/10/2020 15:33

#549 Re: Pink Floyd

Post by Osmi Socrates »

Hakiz wrote: 15/07/2022 21:54
Osmi Socrates wrote: 15/07/2022 18:51 Meni aranžman studijske verzije Comfortably Numb nikako ne leži. Solo kao solo je fenomenalan, ali, ta pjesma je trebala biti tvrđa, više gitarska na albumu. Ovako, imamo solo, koji značajno odudara od ostatka pjesme, a to, po meni, nije izvlačenje najboljeg iz Gilmourovog talenta. Ne znam da li je Gilmour generalno zadovoljan završnim izgledom te pjesme na albumu. Vjerovatno nije. Osnove te pjesme je napravio on.
Sigurno nije. Zato što se tebi ne sviđa aranžman, ni njemu ne valja. Garant.

Pa čitaj malo. Gilmour i Ezrin su se "svađali" kako treba izgledati završna verzija te pjesme, a Waters je imao rezerve da je uopšte uključi na album, jer je htio da čitav rad na The Wall bude isključivo njegov. Kao što rekoh, pjesma je Gilmourova. Watersov uslov da je uključi je bio da se izmjene neki akordi, da bi i on mogao biti potpisan kao autor muzike.

Verzija na albumu je kompromis, kako je to Ezrin opisao.
Hakiz
Posts: 39669
Joined: 30/07/2015 20:01

#550 Re: Pink Floyd

Post by Hakiz »

Osmi Socrates wrote: 16/07/2022 02:07
Hakiz wrote: 15/07/2022 21:54

Sigurno nije. Zato što se tebi ne sviđa aranžman, ni njemu ne valja. Garant.

Pa čitaj malo. Gilmour i Ezrin su se "svađali" kako treba izgledati završna verzija te pjesme, a Waters je imao rezerve da je uopšte uključi na album, jer je htio da čitav rad na The Wall bude isključivo njegov. Kao što rekoh, pjesma je Gilmourova. Watersov uslov da je uključi je bio da se izmjene neki akordi, da bi i on mogao biti potpisan kao autor muzike.

Verzija na albumu je kompromis, kako je to Ezrin opisao.
Ne pratim te stvari jer ne znaš nikada da li je baš tako bilo. Banalan primjer, istorija Applea ima jednu verziju iz Wozniakovog tabora, drugu iz Jobsovog. A obje pričaju ljudi koji su sa njima dvojicom radili u Appleu.

A pravu istinu, naravno, zna IT zajednica koja nije bila prisutna, pogotovo klinci koji tada nisu bili rođeni. Čitali oni, slušali, čoek im pričo. U svemu, događajima iz bilo koje oblasti, takvi, postfestum, ljudi znaju pravu istinu.
Post Reply