Iron Maiden

[Hajvan]

[Škobo Habu]

Oslušao sinoć ponovo većinu stvari, ali ne ide. Jednostavno ne ulazi u uho.

Neke stvari su komotno mogli sasjeći na pola jer su preduge.

Jutros mi je to palo na pamet, imam osjećaj da je riječ o nekoj vrsti konceptualnog albuma ili, pak, nečem najsličnijem Tool-ovom "Fear Inoculum" na kojem svaki song traje po deset minuta. No, "Fear Inoculum" je perfekcija zbog njegove inovativnosti i činjenice da je potpuno zaokružen od početka do kraja. Sve je na svom mjestu i besprijekorno funkcioniše.

[Piaty]

Oslušao sinoć ponovo većinu stvari, ali ne ide. Jednostavno ne ulazi u uho.

Neke stvari su komotno mogli sasjeći na pola jer su preduge.

Jutros mi je to palo na pamet, imam osjećaj da je riječ o nekoj vrsti konceptualnog albuma ili, pak, nečem najsličnijem Tool-ovom "Fear Inoculum" na kojem svaki song traje po deset minuta. No, "Fear Inoculum" je perfekcija zbog njegove inovativnosti i činjenice da je potpuno zaokružen od početka do kraja. Sve je na svom mjestu i besprijekorno funkcioniše.

Samo npr. preslusas Death Of The Celts 3X zaredom, pa npr. Hell On Earth isto tako. Na kraju ostanu standardno 2 ili 3 pjesme koje oduvjek preskaces, koje nisu nesto.
Ja oduvjek slusam novi Maiden na taj fazon, jos od kaseta. Prvo slusam u full-u pa onda svaku pomalo.

Daleko od toga da je Final Frontier 2. Mnogo je bolji. Mnogo je dobar album.

[Škobo Habu]

Meni što legne na prvu, legne. To je oduvijek tako. Konstantnim slušanjem će mi se dopasti i Breatny Spears.

Što se tiče samih pjesma, "Death of the Celts" mi standardni Maiden. Komletan album je mix ezoterije, istočnjačke filozofije i historije. Tipične teme za Iron Maiden.

Analizirao sam tekstove, poput, recimo, "Senjutsu". Riječ je višeznačna: od neke vrste spiritualne energije koja se crpi iz prirode do Kanji pisma po kojem ima značenje za rat. No, ako recimo pratiš tekst pjesme ona se referiše na invaziju Mongola na Kinu. Barem sam ja to tako shvatio.

Sa Japanom nema veze, jer je mongolska invazija na tu zemlju propala zbog toga što su sami Mongoli bili nikakvi moreplovci.

Pride jedna recenzija: https://pitchfork.com/reviews/albums/ir ... -senjutsu/

[Piaty]

Zato mi nije jasno ko opsjeda zid u Senjutsu? Konto sam da nisu Mongoli pa ih je sjebao onaj vjetar "Kaze". Ali opet, kakav zid brane Japanci.

Po wikipediji taj kanji znaci bas strategiju/taktiku. Eto, a malo je vise od toga.

Meni se konstantim slusanjem nisu svidjeli ni Final Frontier ni Book Of Souls. Ovaj jeste.

Dobra recenzija.

Album ti ne lezi i to je tako. Steta.

[ANamelessGhoul]

After the invasion of 1274, the shogunate made efforts to defend against a second invasion, which they thought was sure to come. They better organized the samurai of Kyūshū and ordered the construction of forts and a large stone wall (石塁, Sekirui or 防塁, Bōrui) and other defensive structures at many potential landing points, including Hakata Bay, where a two-meter (6.6 ft) high wall was constructed in 1276.[31] In addition, a large number of stakes were driven into the mouth of the river and the expected landing sites to prevent the Mongol Army from landing.

[doktor78]

Slažem se sa Boškom da su neke stvari preduge. Takođe, puno se čuju klavijature u pozadini.
Rano mi je još za ocjenu, moram slušati još par dana za konačni utisak.

[Škobo Habu]

After the invasion of 1274, the shogunate made efforts to defend against a second invasion, which they thought was sure to come. They better organized the samurai of Kyūshū and ordered the construction of forts and a large stone wall (石塁, Sekirui or 防塁, Bōrui) and other defensive structures at many potential landing points, including Hakata Bay, where a two-meter (6.6 ft) high wall was constructed in 1276.[31] In addition, a large number of stakes were driven into the mouth of the river and the expected landing sites to prevent the Mongol Army from landing.

U pjesmi se spominju "invaiders from the North" i "great wall" što je meni prva asocijacija za Kineski Veliki zid. Ali sad mi je jasno da se referišu na izgradnju odbrambenog pomorskog zida od strane Japanaca.

No, mnogo je tu preuveličanih događaja sa japanske strane kada je u pitanju invazija Mongola - od brojnosti njihove vojne sile do činjenice da je presudan značaj za samu invaziju i uništenje flote imao tajfun, a ne strategija japanskih vojskovođa.

Many modern historians believe the figures for the invasion force to be exaggerated, as was common in post-classical chronicles. Thomas Conlan, from Princeton university, writes that they were likely exaggerated by an order of magnitude, implying 14,000 soldiers and sailors, and expresses skepticism that a medieval-era kingdom could have managed an invasion on the scale of D-Day during World War II, across over ten times the distance, and questions if even 10,000 soldiers attacked Japan in 1281.[17]

Morris Rossabi writes that Conlan was correct in his assertion that the invasion force was much smaller than traditionally believed but argues that the expenditures lavished on the mission confirm that the fighting force was sizable and much larger than 10,000 soldiers and 4,000 sailors. He puts forward the alternative figure of 70,000 soldiers and sailors, half of what is stated in the Yuanshi and later Japanese claims.[46]

Turnbull thinks that more than 140,000 is an exaggeration but does not offer his own precise estimate for the size of the army. Rather, he states only that given the contributions of the Southern Song, the second invasion should have been around three times larger than the first. As he earlier listed the common figure of 23,000 for the first invasion uncritically, unlike the estimate of more than 140,000 for the second, which would imply an invasion force of around 70,000, on par with Rossabbi's estimate.[47]

https://en.wikipedia.org/wiki/Mongol_invasions_of_Japan

[Better Man]

Meni što legne na prvu, legne. To je oduvijek tako. Konstantnim slušanjem će mi se dopasti i Breatny Spears.

Što se tiče samih pjesma, "Death of the Celts" mi standardni Maiden. Komletan album je mix ezoterije, istočnjačke filozofije i historije. Tipične teme za Iron Maiden.

Analizirao sam tekstove, poput, recimo, "Senjutsu". Riječ je višeznačna: od neke vrste spiritualne energije koja se crpi iz prirode do Kanji pisma po kojem ima značenje za rat. No, ako recimo pratiš tekst pjesme ona se referiše na invaziju Mongola na Kinu. Barem sam ja to tako shvatio.

Sa Japanom nema veze, jer je mongolska invazija na tu zemlju propala zbog toga što su sami Mongoli bili nikakvi moreplovci.

Pride jedna recenzija: https://pitchfork.com/reviews/albums/ir ... -senjutsu/

Kad bi slušali samo ono što nam na prvu legne, tj. kad bi nam samo takvi albumi valjali, onda propustili mnogo toga. Kad sam 1994. godine dobio mjesec nakon izdavanja album od Sundgardena Superunknown, na prvo slušanje mi je bio čudan u odnosu na Badmotorfinger, jer je bio potpuno drugačiji, ali konstantnim slušanjem sam shvatio da je album genijalan i čisto remek djelo. Novi Maiden mi je odličan isto tako i omot i sve drugo vezano za omot mi je odlično. Lično moj najdraži i po meni najbolji album Maidena je legendarni The Number Of The Beast, isto tako to mi je i ubjedljivo najbolji omot albuma. Kad se sjetim nekad 1989. godine kad sam u robnoj kući Sarajki vidio tu ploču, pa je kupio i onda kući puštanje na gramofonu i oduševljenje. Ne trebamo očekivati od Maidena novi The Number Of The Beast. Ovo što rade danas idalje kvalitetno i izdaju odlične albume. jedini minus kod Maidena su isuviše kratki koncerti. Barem pola sata bi trebali svirati duže koncerte.

[doktor78]

jedini minus kod Maidena su isuviše kratki koncerti. Barem pola sata bi trebali svirati duže koncerte.

Jbg, treba imati na umu da su svi u bendu 60+. Svaka njima čast i na onih sat i po što izdrže.

[Better Man]

jedini minus kod Maidena su isuviše kratki koncerti. Barem pola sata bi trebali svirati duže koncerte.

Jbg, treba imati na umu da su svi u bendu 60+. Svaka njima čast i na onih sat i po što izdrže.

Njihovi koncerti u čitavoj karijeri nisu bili duži od 100 do 110 minuta. Jedan Bruce Springsteen svira koncerte u trajanju od 3 do 4 i pol sata. A čovjeku je 72 godine. Dužina njegovih koncerata zavisi od broja istih u određenom mjestu. Ako je samo jedan koncert, onda su duži, ako ih je više, onda su kraći, ali svakako nisu kraći od 3 sata.

[LSD]

Nek Springsteen proba svaku noc skakati na stageu uz Trooper, aces high, run to the hills, powerslave, wrathchild i slicno, pa da vidimo koliko bi izdržao...i tako 40 godina ko ovi ludaci.
Razlika nebo i zemlja u potrošnji materijala.

[Piaty]

Nek Springsteen proba svaku noc skakati na stageu uz Trooper, aces high, run to the hills, powerslave, wrathchild i slicno, pa da vidimo koliko bi izdržao...i tako 40 godina ko ovi ludaci.
Razlika nebo i zemlja u potrošnji materijala.

Neka skace 10 minuta kao Dickinson. Mi smo se zadnji put sjebali kada smo gledali Maidene. Ono bi momak od 20 kuka tesko izdrzao.

[Better Man]

Nek Springsteen proba svaku noc skakati na stageu uz Trooper, aces high, run to the hills, powerslave, wrathchild i slicno, pa da vidimo koliko bi izdržao...i tako 40 godina ko ovi ludaci.
Razlika nebo i zemlja u potrošnji materijala.

Neka skace 10 minuta kao Dickinson. Mi smo se zadnji put sjebali kada smo gledali Maidene. Ono bi momak od 20 kuka tesko izdrzao.

Vidi. Dickinson je isključivo vokal, a Springsteen osim što je vokal svira i gitaru. I da se razumijemo, skače i on po bini i ne stoji na jednom mjestu izuzev kad pjeva. Gledao sam ga uživo i lik ima nevjerovatnu energiju.

[Piaty]

Kako vam na um padose Spreengsteen i Dickinson samo.

Love them both

Niko mi ne pada na um po pitanju tog skakanja po bini osim onog Legije iz Marduka al to je nesto drugo

[Tromblon]

Evo par dana slušam Senjutsu i utisak je skroz ok. Nekako klasičan album, a opet nov. Ko voli Maiden volit će i album.

Ima mnogo dijelova za stadionsko pjevanje. Adrianovu gitaru volim mnogo.

Otkako sam čuo Writing on the wall ne mogu se oteti ideji da bih uvod volio čuti odsviran na sazu. A pjesma cijela baca na Kultur Shock. Mnogima će ovo biti smješno, al jbg tako mi se čini.

[Better Man]

IRON MAIDEN
Engleski teškometalni šljakeri odbijaju položiti mačeve. I još su na vrhu
Piše: Aleksandar DragašObjavljeno: 10. rujan 2021. 10:23

Kako zvuče titani heavy metala u titanskoj reprizi pothvata iz 1999. godine
I prvi album Iron Maidena nakon šestogodišnje stanke svirački je perfektan. Iako ima samo deset pjesama, traje više od 80 minuta
heavy metal

IRON MAIDEN

Senjutsu

Parlophone/D. Bear

Svašta se u popularnoj muzici mijenja, ali heavy metal, premda je i taj žanr mutirao tijekom desetljeća, ostaje postojan kano stijena, a pogotovo kad je u pitanju odanost poklonika. Najbolji primjer za takvu postojanost je ljubav fanova koja traje i obnavlja se prema Iron Maidenu koji pak ostaje na vrhu tog žanra i četiri desetljeća nakon što je mikrofon od Paula Di'Anna preuzeo Bruce Dickinson na trećem i za budućnost tog benda, ali i heavy metala ključnom, albumu "The Number Of The Beast".

Vjernost fanova
I u Zagrebu se stvorio red pred dućanom Dancing Beara ne bi li se 3. rujna najrevniji obožavatelji Iron Maidena dočepali jedne od četiri-pet "fizičkih" verzija novog dvostrukog albuma "Senjutsu". U doba digitalnog streaminga taj red za kupnju novog LP-a ili CD-a nije samo potvrda vjernosti fanova spram Iron Maidena čiji je frontmen Bruce Dickinson mnogo više od pjevača - jer je i pilot, mačevalac, proizvođač craft piva, kolekcionar teškog naoružanja, motivacijski govornik i pisac autobiografije – nego i kuriozitet u svjetlu današnjih navika slušanja glazbe. No Iron Maiden - na čelu s osnivačem Steveom Harrisom koji je kopačke West Hama davno zamijenio bas gitarom - već desetljećima uspješno igraju po svojim, a ne po uvriježenim i modi podložnim pravilima pop industrije.


Ukratko, toliko su simpatični, uporni i tvrdoglavi da je teško ne navijati za njih; čak i kritičaru koji nije njihov fan nego je dobar dio tinejdžerstva kao panker proveo "ratujući" s metalcima. Bijaše to krasno vrijeme u kojem je muzika bila identifikacijski kod omladine, a ako sam nešto poštovao kod poklonika Iron Maidena, bila je to njihova bezgranična ljubav spram tog benda koji je s Judas Priestom, Def Leppardom, Motorheadom, Saxonom, Diamond Headom i Venomom zavaljao "novi val britanskog metala" i novi globalni zamah tog žanra.

Od tada su se punk i metal počeli približavati, a bez uspjeha Iron Maidena teško je zamisliti uspjeh niza drugih velikih, kasnije osnovanih teškometalnih bendova u rasponu od Metallice i Slayera do Dream Theatera i Deftonesa. I sve je to divno i krasno, brojni su dani ponosa i slave Iron Maidena, ali jesu li napokon odbrojani i kakav je zapravo "Senjutsu", njihov sedamnaesti album objavljen nakon najduže, šestogodišnje stanke koliko je prošlo od solidnog "The Book Of Souls" (2015)?

Srećom, i po tom pitanju proći će neokrznuto jer čak i ovaj kritičar, a koji im nije pretjerano sklon jer mnogo toga je u njihovoj glazbi za njegov ukus (bilo) prenapuhano i preglomazno, rado priznaje da već dugo nije čuo tako uvjerljiv album Iron Maidena. Kao da su rak koji je prebolio Dickinson i duža kreativna pauza resetirali Iron Maiden pa se momčad vratila gladna (samo)potvrđivanja.

Epska, 18-minutna završnica "Empire Of The Clouds" bila je fantastična, ali u cjelini "The Book Of Souls" nije bio tečan kao "Senjutsu" iako je i ovaj, unatoč samo deset pjesama, duži od osamdeset minuta. Niti jednom albumu Iron Maidena iz 21. stoljeća ne može se poreći svirački perfekcionizam, često i imaginativnost skladanja, ali niti jedan od tih albuma nije bio toliko kompaktan i monolitan, a opet raznovrstan i maštovit.

Premda ni "Senjutsu", ukorijenjen u "japanskoj strategiji i taktici", nije daleko od receptura "mača i magije" s prethodnih albuma na kojima su Iron Maiden uranjali u drevne mitologije Maja, Kelta i Egipta ili u distopijska predviđanja budućnosti i ratne teme, čini se da je modus ovaj put podešen još bolje negoli na Dickinsonovim povratkom obilježenom "Brave New World" (2000), istraživačkom "The Final Frontier" (2010), također dvostrukom "The Book of Souls" (2015) i koherentnom "A Matter Of Life And Death" (2006) s kojim se slabiji "Dance Of Death" (2003) nije mogao mjeriti.

Dueli gitara
S obzirom da su Iron Maiden tijekom 90-ih imali nisku loših izdanja, ponajviše zbog izbivanja Dickinsona, "Senjutsu" je (za moj pojam) njihov najatraktivniji i najadiktivniji album još od "Seventh Son Of A Sevent Son" (1988). Ne samo zbog kondicije Dickinsonovih vokalnih akrobacija, nego i zbog zasljepljujućih duela gitara, vožnje Harrisovog basa i premaza klavijatura te kanonada McBrainovih bubnjeva, a ponajviše zbog maštovitog uvezivanja prog-rock elemenata i folk-rock melodija s teškometalnim i tematskim trade-markom Iron Maidena. Očekivao sam da ću se zbog dužine kroz "Senjutsu" probijati kao s katanom kroz hordu samuraja, no umjesto toga uživao sam kao da njome mažem brdo putra na gigantsko toplo pecivo.

[Piaty]

Evo par dana slušam Senjutsu i utisak je skroz ok. Nekako klasičan album, a opet nov. Ko voli Maiden volit će i album.

Ima mnogo dijelova za stadionsko pjevanje. Adrianovu gitaru volim mnogo.

Otkako sam čuo Writing on the wall ne mogu se oteti ideji da bih uvod volio čuti odsviran na sazu. A pjesma cijela baca na Kultur Shock. Mnogima će ovo biti smješno, al jbg tako mi se čini.

Ma baca na Jon Bon Jovi i onu Blaze of Glory eru

[Piaty]

@Better Man

Dobar je taj Dragas ali iskreno ja ne vidim nikakve Dickinsonove akrobacije.
Duple gitare, bas - galopirajuci ili ne, bubnjevi, klavijature (svira ih Kenney, jel da) - sve je to o.k.

Na neki nacin je i dobro sto Bruce ne moze da izvlaci tako dobro pa album pomalo zvuci kao x Factor, sto se meni jako svidja.

[Tromblon]

@Better Man

Dobar je taj Dragas ali iskreno ja ne vidim nikakve Dickinsonove akrobacije.
Duple gitare, bas - galopirajuci ili ne, bubnjevi, klavijature (svira ih Kenney, jel da) - sve je to o.k.

Na neki nacin je i dobro sto Bruce ne moze da izvlaci tako dobro pa album pomalo zvuci kao x Factor, sto se meni jako svidja.

Poznajem Dragaša od 88 i fakat je muzički jako dobro potkovan. Vjerovazno u Hr muzički kritičar broj 1. Po meni je recenzija na mjestu. I meni je Bruce jako dobar. Čak bolji nego što sam očekivao.

[Piaty]

https://m.youtube.com/watch?v=icJluZdKiX8

Znam da je vrlo vjerovatno da niko nije slusao ovu verziju ROAM.

Paz'te Brucea ovdje

[ExNihilo]

Često su pjesme Iron Maidena inspirirane književnošću, pa je to slučaj sa gore pomenutom The Rime of the Ancient Mariner (engleskom poemom iz 18. stoljeća) ili To Tame a Land (Dune saga), Lord of the Flies (obviously), Brave New World (obviously), i drugim. To je jedan od razloga zašto smo, vjerujem, voljeli Maiden.

No, oduvijek sam se nadao da će neko pitati Harrisa da li je Hallowed Be Thy Name inspirirana Kamijevim Strancem. Konkretno, mene stihovi uvijek asociraju na posljednje poglavlje Stranca u kome Merso čeka vlastitu egzekuciju, te kontemplira o životu, baš kao protagonist pjesme. U katarzičnom trenutku dolazi mu svećenik, a nakon kratke razmjene o Bogu, Merso ga izbacuje iz ćelije.

As the guards march me out to the courtyard
Somebody cries from a cell, "God be with you"
If there's a God, why has he let me go?

No, možda nikada pjesmu ne bih ni povezao sa Strancem da ne završava baš ovim stihovima:

When you know that your time is close at hand
Maybe then you'll begin to understand
Life down here is just a strange illusion

A taj koncept života kao iluzije centralan je za Kamijevu filozofiju: "Svijet koji se može objasniti, makar i lošim razlozima, blizak nam je. Naprotiv, u svijetu iznenada lišenom iluzija čovjek se osjeća - strancem".

[Piaty]

Pa ascare da je Stranac. Bas lijepo objasnjeno.

Sta velis za vokalne akrobacije iz Cikaga 1984? Kakva steta ili propust da to nije islo na Live After Death.

[ExNihilo]

Pa ascare da je Stranac. Bas lijepo objasnjeno.

Sta velis za vokalne akrobacije iz Cikaga 1984? Kakva steta ili propust da to nije islo na Live After Death.

Stvarno odličan, ali razumljivo je da to više nije taj Bruce. Sama činjenica da uopće pjeva nakon raka grla je luđačka.

[Piaty]

Pa ascare da je Stranac. Bas lijepo objasnjeno.

Sta velis za vokalne akrobacije iz Cikaga 1984? Kakva steta ili propust da to nije islo na Live After Death.

Stvarno odličan, ali razumljivo je da to više nije taj Bruce. Sama činjenica da uopće pjeva nakon raka grla je luđačka.

Da. Upravo tako.