dale cooper wrote: ↑11/08/2022 00:44
Hakiz wrote: ↑11/08/2022 00:39
Zašto ne mogu?
Ne poredimo uratke nego odnose.
Možeš li pojasniti?
Vraćamo se na porijeklo. Nebitno je da li je djelo unikat kao što je slika ili je u slučaju albuma urađeno u stotinama hiljada primjeraka. Ako je ploča prodavana kao čisto analogna, svaka digitalna manipulacija joj umanjuje vrijednost slično kao što inače vrhunski naslikanoj slici umanjuje vrijednost ako je naslikana u stilu nekog slikara od njegovog učenika umjesto od samog slikara. Iako sama slika, ili sam album, mogu biti vrhunska djela, to što je analogni album digitalno manipulisan kao i to da je slika u stilu slikara a ne njegova im umanjuje vrijednost. Jer im je provenijencija manje cijenjena, ne zato što su djela sama po sebi loša.
Sada imaš sa jedne strane jednu sliku za koju se pretpostavlja da ju je naslikao slikar i košta 100.000.000 ili imaš 1.000.000 albuma za koje su puristi audiofili spremni platiti po 100 svaki ako su čisto analogni, ukupno 100.000.000. I onda se otkrije da je sliku naslikao neki slikarev šegrt koji je i sam postao slavno ime i ima svoju vrijednost iako ne toliku kao sam slikar, a nije ju naslikao sam slikar. Slici odmah pada vrijednost na recimo 10.000.000. A otkrije se da je album digitalno obrađivan i audiofili sada kažu da ne daju 100 po albumu ali bi dali 10 jer iako nije čisto analogni, ipak je kvalitetno tehnički urađen. Pa ukupno 1.000.000 albuma sada vrijedi 10.000.000.
Tako se jedna slika i mnogobrojni albumi mogu porediti kada se radi o odnosima provenijencije i vrijednosti koja od provenijencije zavisi.
I da, i stručnjacima se može podvaliti. Zapamti da stručnjaci nisu bogovi, i oni su ljudi koji griješe, koji mogu imati loš dan ili biti poneseni situacijom pa ne biti potpuno skoncentrisani itd. Sa druge strane, sami slikari tokom svog života i rada se mijenjaju, mijenjaju stilove, tehnike, palete, poteze kistom itd. Evoluiraju a nekada se revolucionarno promijene. Zatim, nikada se ne može biti siguran da su trenutno poznate slike nekog slikara sve njegove slike. Čak i potpise, način na koji se slikari potpisuju, gdje na djelu (slika, ram, pozadina, prednji plan,...) i da li uopšte se potpišu slikari mogu mijenjati. I kada se pojavi neka nepoznata slika u stilu tog slikara, to može biti "samo" slika koju je u stilu tog slikara naslikao neko drugi, ali može biti i originalno djelo tog slikara koje je nekada bilo zagubljeno i sada se opet pojavilo. I onda se pokušava otkriti vrijeme nastanka djela da bi se po stilu, paleti, temi itd koje su za tog slikara karakteristične u tom periodu, i naravno pokušavajući praćenjem linije vlasništva (ko je kada kupio, poklonio, naslijedio, ukrao itd sliku) pokušalo zaključiti da li je to originalno djelo.
A onda imaš umjetnike koji ne rade samo jednu stvar. Na primjer Picasso nije samo slikao, radio je i grnčariju itd. A to dodatno usložnjava procjenu da li je neko djelo djelo tog umjetnika, u njegovom stilu original drugog umjetnika, kopija/plagijat/falsifikat ili šta je već.
Ali, to su uvijek zaključci doneseni na osnovu indicija, poređenja, vjerovatnoća i sličnog. A tako se uvijek može pogriješiti.
, ali uglavnom se držim te odluke.
A većina ovih što su hvalili istančanim sluhom koje zna razliku su se uglavnom ušutili ili nestali.