Page 1 of 1

Zbogom "Amigo"

Posted: 17/08/2015 23:02
by oldtajmer


Posljednji pozdrav za velikog covjeka.

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 17/08/2015 23:03
by insomnia78
Ae, ode i Arsen

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 17/08/2015 23:58
by 1941.
Zao mi je...kao mladji nisam njegove misli pretocene u stihove dovoljno razumio, "navukoh" se tek u zadnju godinu - dvije.

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 00:26
by piupiu
Eeeee, jedan život čiste poezije ... nedostajaće.


Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 01:54
by Queen_of_hearts
Gospodin umjetnik i veliki poeta........ode...nedostajat ce kome i treba!
Zbogom :(

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 09:35
by ultima_palabra
Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari,
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom
govoreć doviđenja.

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 09:48
by Banksy
Velika tuga. Otišao je najveći i najdraži, ikad, na ovim prostorima, možda i posljednji stub i temelj hrvatske kulture. Mojoj predratnoj generaciji bio je i uzor i učitelj i, kako Miljenko kaže, lijepa suza i utočište i bijeg i prijatelj, ono što se sluša među četiri zida kad smo sami sa sobom, što se čuva kao dragocjenost koja je još važnija i draža što se o njoj manje zna i što se manje rabi. Utjecao je na nas kao malo koji umjetnik, oplemenio nas svojim stihovima i muzikom i učinio da postanemo bolji, pošteniji i pametniji ljudi.
Ostaće za njim neke knjige poezije koje smo dobijali za rođendane s iskidanim stranicama omiljenih pjesama, u starom Jugotonu kupljene i do neupotrebljivosti iskrzane ploče koje su nam liječile propale ljubavi, u nekim ladicama sačuvane stare karte njegovih koncerata, You Tube da ga slušamo i gledamo onda kad nas nova, gruba vremena budu previše vrijeđala, pa nas prinude da se, bar na tren, vratimo u njegovo krilo, u sigurnost i toplinu prošlih, njegovih i naših vremena...
Nikad zaboravljen, Počivao u miru.



Pjesnik koji nas je učio lijepom plakanju


'Nevjerojatno je da umre tako živ čovjek. Mora da se i smrt tome iznenadila.'

Vijest o njegovoj smrti prvi se put raširila Zagrebom prije već skoro trinaest godina. Jetra mu je otkazivala, smršao je do kosti, put mu je izgubila boju, i netko je povjerovao u njegov odlazak. Nikad se ne sazna tko to širi sablasne glasove, kome na um pada da živog sahranjuje, i u čemu to ljudi uživaju kada nekome u lice sasipaju nečiju smrt, pa odmah provjeravaju žali li taj pokojnika, ali možda je to način da produži život onome čija se smrt lažno objavi. U narodu postoji vjerovanje da je dobro sanjati nečiju smrt: time mu u snu spašavaš život. Možda je i ovo taj slučaj.

Nakon te ružne i netačne vijesti, koja je do mene došla od nekoga tko je Arsena volio kao što ga i ja volim, u Padovi su mu presadili jetru, i poživio je dobro vrijeme. Petinu i malo više svoga dotadašnjeg života. U tih dvanaest, skoro trinaest godina pisao je pjesme, komponirao, svirao, pjevao i nastupao pred mnogo ljudi. Posljednji put, čini mi se, u Lisinskom, s Radetom Šerbedžijom, jednim od onih umjetnika s kojima se još mogao omjeriti jedan na jedan. Drugi su, uglavnom, partili, zašli u svoje grobove, pošli u nebo, zavukli se u brazde gramofonskih ploča, kao u rovove, da više nikada ne izađu van. Gotovo je, već odavno je bilo gotovo, i već je dugo Arsen Dedić živio sam na ovome svijetu. Ni Okudžave, ni Sergia Endriga, ni Kemala Montena, s kojim je tokom rata u Sarajevu razmijenio dva glazbena pisma, nad kojim je zaplakalo sve što je imalo dušu. Općenito, malo tko nam je za naših žalosnih povijesti toliko suza izmamio kao Arsen Dedić svojim pjesmama. O, kako se samo plakalo, gdje god se razumijevalo ovaj jezik kao svoj materinji, i kako su samo bili raznoliki razlozi za plač nad pjesmama Arsena Dedića. Kada čujem njegov glas s ploče "Pjevam pjesnike" kako pjeva Ujevićev "Odlazak", meni se nepogrešivo plače, pa se ušutim, uvučem se u sebe i čekam da prođu te tri minute. A to je samo jedna od barem dvadeset njegovih pjesama uz koje se ne može ni razgovarati, ni šutjeti, ni biti zajedno, ni biti sam. Hoće li se nad Arsenom Dedićem otplakati kao što se plakalo uz njegove pjesme? Neće. A zašto neće, nije trenutak da govorimo.

Osim toga, nismo još rekli sve o životu u ovim godinama koje su prošle otkako se Zagrebom širila lažna vijest o njegovoj smrti. U tom vremenu objavio je nekoliko knjiga i kompakt diskova, dao je na desetine intervjua u kojima je svojom mrzovoljom šarmirao dame i gospodu svih generacija. Stario je uredno kao u svojoj pjesmi - jednoj od onih uz koje se ne plače nego se misli – ustrajno učeći svoju publiku, te redom loše đake, umijeću ironije. Samo bi nas ironija mogla spasiti jer se međusobno ne volimo i ne razumijemo. Pametnim ljudima ironija služi da se ne potuku i ne zarate. Ali odavno je već prošlo Arsenovo vrijeme ironije. I naučilo se živjeti s ratovima, s mržnjom i s prebrojavanjem krvnih zrnaca, razvrstavanjem nečijih djedova i baba po vjeri i nacionalnosti. S tom stvari Arsen je uvijek gospodski nosio. Rugao se ministarstvu straha i onima koji u njemu ministruju.

I sad se, kažu, opet raširila vijest o njegovoj smrti. Devet je sati i trideset pet minuta, ponedjeljak 17. kolovoza 2015, prekjučer je katolicima bila Velika Gospa, za dva će dana pravoslavnima biti blagdan Svetog Preobraženja Gospodnjega, s kojim stižu nagovještaji jeseni, a meni je telefon opet javio da je umro Arsen Dedić. Sva je prilika da ovaj put to ne može biti lažna vijest. Svijet se u međuvremenu dodatno prozlio, riječi su postale još mnogo smrtonosnije. Nema anđela koji bi se poigrao suzama i tako čovjeku produžio život.

Iako, nevjerojatno je da umre tako živ čovjek. Mora da se i smrt tome iznenadila. Nikada još u Hrvatskoj nije umro netko tko je bio toliko živ. Previše je to za jedan grob. Jedan pjesnik, i jedan muzičar, i jedan trubadur, i još jedan pomalo slikar. Ako je stvarno umro Arsen Dedić, tada se cijela naša zemlja, od sjevernih do južnih mora, od Atlantika do Urala, pretvorila u grob.

Miljenko Jergović


Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 10:04
by walter kurtz
:cry:

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 10:29
by JanuaryJones
:( :( :( doviđenja maestro i pozdravi nam raju gore!

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 10:31
by Ommadawn
Neki ljudi nikad ne umru. Pa tako ni Arsen. Kvalitet vječno traje.

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 10:54
by elk
hvala za sve majstore i počivao u miru.

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 14:33
by dale cooper
Jedan od najboljih kantautora i šansonjera sa ovih prostora je otišao. :( Počivaj u miru majstore.

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 14:38
by derion
Otišao je jedan vrlo drag pjesnik. Počivaj u miru...

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 23:41
by ptičica
Pocivaj u miru i hvala...

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 18/08/2015 23:50
by Margita81
Pocivao u miru..

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 19/08/2015 00:38
by dezurni_ucenik
Nikad nisam bio fan njegove muzike, ali je on svakako jedan veliki muzicar i gospodin. Pocivaj u miru ...

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 19/08/2015 00:41
by animals
Pocivao u miru..

Re: Zbogom "Amigo"

Posted: 25/08/2015 18:07
by Better Man
Ne budi, ne budi se mala
Ti neznaš za dobro i zlo
Ne budi, ne budi se mila
Jer nije još vrijeme za to...

Počivaj u miru Arsene. Bio siu i ostao ljudska gromada i umjetnik kakav se više neće roditi na ovim prostorima.