Državno odvjetništvo Republike Hrvatske sredinom ožujka ove godine primilo je bosanskohercegovačku optužnicu protiv generala HVO-a Zlatana Mije Jelića za ratne zločine počinjene 1993. u Mostaru. Sredinom srpnja 2020. DORH je obavijestio hrvatsko Ministarstvo pravosuđa, a ono tu obavijest proslijedilo u BiH, da je predmet dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
ŽDO Zagreb razmotrio je spis i zaključio da su ispunjeni formalni uvjeti za preuzimanje kaznenog progona po hrvatskom zakonu, ali još nije donio odluku o optužnici. Kad je donese, o njoj će obavijestiti javnost.
Tako u najkraćim crtama glasi odgovor na naše pitanje upućeno DORH-u o tome jesu li preuzeli bosanskohercegovačku optužnicu protiv generala HVO-a Zlatana Mije Jelića i što s njom namjeravaju napraviti. Iz odgovora je dakle jasno da formalno pravnih prepreka za podizanje optužnice nema, a hoće li je i podići, zasad ne znamo.
- To je veliki predmet koji tek treba proučiti i još nismo donijeli odluku što ćemo učiniti - rekao nam je izvor iz DORH-a. Pri preuzimanju kaznenog progona, dokazne radnje provedene u Bosni i Hercegovini priznaju se pod određenim uvjetima kao da su provedene u Hrvatskoj.
Milanovićev potez u kojem nije izbjegao da odličje preda optuženiku za ratne zločine, izazvao je salve kritika s obje strane granice. Oštro su ga napali bošnjački predstavnici u vlasti BiH i SDP BiH, udruge preživjelih logoraša, ali i tamošnji mediji. U Hrvatskoj je Milanovićev potez neugodno iznenadio lijevo liberalni dio javnosti, kao i dio građana koji su mu dali glas na predsjedničkim izborima.
“Predajući odlikovanje optuženom za ratni zločin, duboko je iznevjerio sve koji su za njega glasali...”, “On je za mene gotov...”, “Milanovićeva gesta dugoročno je štetna, civilizacijski nedopustiva, a moralno nepodnošljiva...”, samo su neki od medijskih komentara i objava na društvenim mrežama.
Zbog istog je poteza Milanović zaradio zvučni pljesak desnih veteranskih udruga na čiji je poticaj i odlikovao jedinice HVO-a. Predsjednik Hrvatskog generalskog zbora ... general Pavao Miljavac, jednom je dnevnom listu ovih dana potanko opisao kako se s članovima te udruge nekoliko dana pred obljetnicu Oluje uputio na Pantovčak s malo nade da će Milanović prihvatiti njihovu inicijativu jer ju je čak i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović godinu i pol ranije odbila, bojeći se reakcije iz BiH.
Milanović, po Miljavčevoj priči, međutim, “nije dvojio ni časa”.
Na napomenu da bi moglo biti reakcija s bosanske strane, Milanović je po Miljavčevim riječima u razgovoru ustvrdio da je on predsjednik hrvatske države, da su na temelju splitskog sporazuma postrojbe HVO-a imale pravo sudjelovati u Oluji te dodao:
“Fućka mi se ako će bosanska strana protestirati, neka protestiraju, to je moja odluka i neka ide”.
A, optužnica protiv bjegunca iz BiH Zlatana Mije Jelića jedna je od težih i najopsežnijih koje je podiglo Tužiteljstvo za ratne zločine Bosne i Hercegovine. Istragu koja je toj optužnici prethodila obavilo je Haaško tužiteljstvo u sklopu procesa protiv šestorice pripadnika vojnog i političkog vrha Herceg Bosne, Jadranka Prlića i ostalih koji su u Haagu pravomoćno u zbroju osuđeni na više od 100 godina zatvora. Dio činjenica vezanih uz tu optužnicu haaški su istražitelji utvrdili i u postupcima protiv Mladena Naletilića Tute i njegove “kažnjeničke bojne”. Haaški istražitelji i Haaški sud napravili su opsežnu i preciznu rekonstrukciju zločina HVO-a na širem području Mostara. U prvostupanjskoj presudi protiv Jadranka Prlića i ostalih pripadnika vojnog i političkog vrha Herceg Bosne ime Zlatana Mije Jelića spominje se na više mjesta.
U fusnoti na 400. stranici drugog toma te presude stoji da je prema dokumentaciji koja je predana Haaškom sudu Zlatan Mijo Jelić u razdoblju od šest mjeseci od 5. lipnja do 9. prosinca 1993. “u najmanje 235 navrata”, “katkad i više puta dnevno” zapovjedio “slanje zatočenika na radove”. Naizgled benigna sintagma “slanje zatočenika na radove” značila je prisilno slanje zatočenika, mahom bošnjačkih, na borbenu crtu na obavljanje radova, korištenje zatočenika kao živog štita, kopanje rovova i slično i to pred topovskim, tenkovskim i puščanim cijevima suprotstavljenih strana. Tijekom tih radova na prvoj borbenoj crti zatočenici su ubijani i ranjavani.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatsk ... o-15012508
......... sad kad malo bolje razmislim, možda odtuda i ti kompleksi?!
, koji užas 