Dešavanja u Srbiji

llull
Posts: 3067
Joined: 20/02/2014 19:36

#56326 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by llull »

To zavrsili ? Ns - Bg?
User avatar
Ajduk
Posts: 12
Joined: 06/10/2020 21:18

#56327 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by Ajduk »

Da, završeno je.

Sada se sprovode završna testiranja tamo do marta, sa nemačkim vozovima za testiranje brzih pruga i onda se pušta za saobraćaj, nakon završetka tih testiranja.
User avatar
Ajduk
Posts: 12
Joined: 06/10/2020 21:18

#56328 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by Ajduk »

Kad si već kod tog povezivanja, evo nešto i na tu temu:



User avatar
jednonogi_Jack
Posts: 2708
Joined: 14/12/2005 21:21

#56329 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by jednonogi_Jack »

Valjda spajanje Srema i šumske.
User avatar
Ajduk
Posts: 12
Joined: 06/10/2020 21:18

#56330 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by Ajduk »

Image
User avatar
Ajduk
Posts: 12
Joined: 06/10/2020 21:18

#56331 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by Ajduk »

Sarajmen wrote: 28/01/2022 23:01 Korisna mapa, :thumbup: Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo kasne još od 1945. sa autoputevima, autoput Bratstva i jedinstva je povezao Triglav i Vardar, a navedene je zaobišao :? . Raspadom disolucijom SFRJ svaka bivša federalna jedinica zadržala i kilometre autoputa na svom teritoriju. Dobre početne karte za put u nezavisnost.
Pa ne baš.
Makedonija takodje nije imala nijedan km autoputa.
Autoput kroz Srbiju je išao od Sremske Mitrovice pa samo do Niša.



Citat:
Iako se ovaj put zvao auto-put, imao je samo dve saobraćajne trake (svaka za po jedan smer). Raskrsnice sa lokalnim putevima su uglavnom bile van nivoa, mada je bilo i raskrsnica u nivou i serpentina. Put je bio predviđen za oko 9.000 automobila dnevno, a kasnije i do 40.000 vozila. Veći deo puta je bio izgrađen od betonskih ploča, a negde je bilo asfalta. Godine 1977. auto-put je izgrađen u punom profilu 2 trake + zaustavna u svakom smeru na sekcijama Kranj-Ljubljana (20 km), Zagreb-Slavonski Brod (207 km) i Sremska Mitrovica-Beograd-Niš (277 km).



Pun profil autoputa je bio samo boldovano.
Sve ostalo je bilo profil magistrale.
Drugim rečima, osim boldovanih deonica, sve na mapi je izgradjeno nakon raspada bivše države.
User avatar
istra_hr
Posts: 1477
Joined: 30/06/2018 19:11
Location: Pula...Zagreb...Rijeka

#56332 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by istra_hr »

Ajduk wrote: 28/01/2022 17:23 Image
8-)
Ne znam iz koje je godine ova karta? Malo je potrebno ažurirati podatke iz tablice.
Pišem za Hrvatsku; u zadnjih par godina povećala se dužina autocesta punog profila na skoro 1500 km.
Konkretno, cijela Istra ima puni profil, završava se druga rupa tunela Učka. napravljeno je još toga oko Rijeke. pa okolica Osijeka spoj sa Mađarskom, most spoj sa Bosnom, skoro do Siska je puni profil, došlo se do Pelješkog mosta ...

Nije provokacija, ali shvati i tako ak želiš... zašto u tablici navode: "Srbija i Srbija sa Kosovom"?
User avatar
HarTar
Posts: 8710
Joined: 20/05/2020 02:33

#56333 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by HarTar »

Srpska Akademija Nauka i Umjetnosti u Beogradu večeras. Zločinac Mladić se konačno vratio kući...

Image
User avatar
bingov buraz
Posts: 11329
Joined: 14/04/2009 20:23

#56334 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by bingov buraz »

istra_hr wrote: 29/01/2022 09:15
Ajduk wrote: 28/01/2022 17:23 Image
8-)
Ne znam iz koje je godine ova karta? Malo je potrebno ažurirati podatke iz tablice.
Pišem za Hrvatsku; u zadnjih par godina povećala se dužina autocesta punog profila na skoro 1500 km.
Konkretno, cijela Istra ima puni profil, završava se druga rupa tunela Učka. napravljeno je još toga oko Rijeke. pa okolica Osijeka spoj sa Mađarskom, most spoj sa Bosnom, skoro do Siska je puni profil, došlo se do Pelješkog mosta ...

Nije provokacija, ali shvati i tako ak želiš... zašto u tablici navode: "Srbija i Srbija sa Kosovom"?
Taj se registruje svako malo i piše o ekonomskom čudu Srbije :lol:
User avatar
¤ jelena ¤
Posts: 4869
Joined: 18/05/2010 20:04
Location: BD

#56335 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by ¤ jelena ¤ »

To što vidimo na ovim snimcima jeste ravno čudu za većinu građana BiH. Nažalost!

Svaka čast, komšije, na ulaganju u željeznički saobraćaj...

Kamo lijepe sreće da ovi naši vladajući fikusi ikad naprave slično...

Treba nama što više ovakvih primjera iz Srbije i Hrvatske ispred nosa...da vide skuhane žabe šta bismo mogli i trebali imati saaamo da nam je iole zdravog razuma među vladajućim strukturama (a to znači i u narodu) i barem jednocifren broj provjereno stručnih i sposobnih ljudi koji još uvijek nisu pobjegli iz BiH ili su se spremni u nju vratiti jer imaju zašto.
User avatar
muha_sa
Posts: 128479
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#56336 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by muha_sa »

konami666
Posts: 2423
Joined: 11/05/2015 21:57

#56337 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by konami666 »

Jao željeznice u Srbiji, ovako u Bosni neće nikad biti. A Hrvatska autostrada je priča za sebe, stvarno najbolje autoceste u ex-yu. Makedonija isto dosta izgradila s obzirom na veličinu zemlje a Srbija koliko vidim dosta u izgradnji i neće biti nikakvih otvaranja dionica par godina.

A Bosna možda bace nešto asfalta na neki seoski puteljak :lol: pa Kosovo malo ima vise kilometara autoputa od Bosne. :-)
Bossona
Posts: 5138
Joined: 21/12/2020 03:28

#56338 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by Bossona »

Operacija skrivanja tijela: Masovne grobnice širom Srbije

https://www.facebook.com/watch/?ref=sea ... u%20srbiji
Budući da živimo u državi kontinuiteta sa zločinačkim režimom Slobodana Miloševića, napori na otkrivanju sakrivene istine o krvavoj prošlosti ne ulaze u dominantni javni diskurs koji je obilježen poricanjem.
Piše Tomislav Marković
Image

Jasno je da operacija uklanjanja tela pobijenih albanskih civila nije bila nikakva improvizacija, već državni projekt u koji su bile uključene silne ustanove, piše autor (EPA)
“Srbija je velika tajna”, pevala je davno, davno Desanka Maksimović. I nastavljala “ne zna dan šta noć kuva, / niti noć šta zora rađa, / ne zna grm šta susedni grm sanja / niti ptica šta se događa / između granja”. Bila je to pesma o buntovnoj zemlji koja se bori protiv fašističkog okupatora, u kojoj je sve konspirativno i zavereno da otera neprijatelja i izbori se za slobodu. U toj zemlji “nijednog kuta ni lista nema / da nije tajna”, čak i nevina rosa nešto u sebi krije, baš kao i kamenje, njive, potoci i reke.
Beše to nekad, u vreme kad je ova zemlja bila na pravoj strani istorije.
I danas je Srbija velika tajna, ali ne za neprijatelje, već za sopstveno stanovništvo. I danas zemlja, potoci i reke, jezera i ledine kriju velike tajne, a čak i kada neka od njih bude otkrivena i vascelom svetu obznanjena, većina žitelja Srbije na neki čudnovat način uspe da o tome ama baš ništa ne zna. Na primer, od 2001. godine do danas otkriveno je da je srpska zemlja skrivala pet masovnih grobnica, a to je nekako ostalo nepoznato široj javnosti, koja protiv neprijatnih vesti ima instaliran neprobojni mentalni pancir u glavi i metalni oklop oko srca.
PET MANJE POZNATIH MASOVNIH GROBNICA
Pune su nam televizije emisija koje se zovu Ovo je Srbija ili već nešto slično, upoznavanje rodne grude je modni hit, ali nigde ni pomena o pobijenim civilima koji su zakopavani u jame širom naše zemlje bogate prirodnim lepotama. Lokacije kao što su Batajnica, Petrovo Selo, Perućac, Rudnica i Kiževak nisu baš u fokusu pažnje. Kad bi u jednom od popularnih kvizova nekim čudom bilo postavljeno pitanje “Šta povezuje ovih pet mesta”, bojim se da bi malo koji takmičar osvojio poene.
U okviru višedecenijskog procesa skidanja vela sa tajne, Fond za humanitarno pravo objavio je nedavno novi digitalni narativ, šesti po redu, pod naslovom Operacija skrivanja tela, u kojem se mogu pronaći brojni podaci o pomenutim masovnim grobnicama i još ponekim skrivnicama iz istog državnog zločinačkog poduhvata. Bavili su se time i ranije, objavili su 2017. godine dosije Uklanjanje dokaza o zločinima tokom rata na Kosovu: Operacija skrivanja tela, čiji je autor Nemanja Stjepanović. Na osnovu tog dosijea, a u sklopu projekta “Zona neodgovornosti” nastao je i najnoviji digitalni narativ, treba zlehude činjenice upakovati u format blizak mladoj “generaciji modernih tehnologija” (Savo Manojlović) koja negira genocid i tvrdi da je Kosovo srpsko i da će ostati srpsko.
U narativu su izneti svi važni podaci o masovnim grobnicama, o njihovom nastanku, otkrivanju, broju tela koja su u njima zakopana, kao i o tome u kojim su zločinima na Kosovu pobijeni, na koji način (najčešće vatrenim oružjem), te ko je komandovao vojnim i policijskim jedinicama koje su tamanile nevine ljude, kao i o onima koji su odgovorni za uklanjanje leševa.
ODJELJENJE ZA ASANACIJU TERENA
Na primer, u Rudnici, selu u Raškoj koje se nalazi u blizini graničnog prelaza Jarinje, postoji napušteni kamenolom gde su otkrivena 52 tela civila. Za posmrtne ostatke 28 žrtava utvrđeno je da potiču iz zločina u Rezali na Kosovu, u opštini Srbica. U akciji Vojske Jugoslavije i MUP-a u Rezali, sprovedenoj pod komandom 37. motorizovane brigade VJ, 5. aprila 1999. godine ubijena su ukupno 42 civila. Tom brigadom komandovao je Ljubiša Diković koji je kasnije obavljao funkciju načelnika Generalštaba, kako pod demokratama, tako i pod naprednjacima. I jedan i drugi režim branili su svog generala do poslednje epolete, a za žrtve se nisu zauzimali, rečju – izabrali su stranu.
U digitalnom narativu se navodi da se uklanjanjem i sakrivanjem tela bavilo Odeljenje za asanaciju terena 37. mtbr VJ, te da je Ljubiša Diković izdao 5. aprila 1999. godine, na dan zločina u Rezali, “naređenje za ‘asanaciju bojišta’, u kojem se nalaže ‘pronalaženje i sakupljanje ljudskih (…) leševa i njihovo sahranjivanje’”.
Osam dana kasnije kapetan prve klase Rade Krsmanović i major Hasan Čorbić, koji su vodili Odeljenje za asanaciju terena, izvestili su policiju iz Kosovske Mitrovica da se “u selu Rezale, u blizini seoskog groblja nalazi više tela, 30-40, koji su zatrpani zemljom i šutom, od strane pripadnika Vojske Jugoslavije”. Istražni sudija je 18. aprila konstatovao da su u Rezali pronađena tela. Nakon toga o pobijenima nije bilo ni reči čitavih 14 godina, sve dok njihovi posmrtni ostaci nisu pronađeni u Rudnici u decembru 2013. godine. Na isti način dokumentovane su i sve druge masovne grobnice. Ovih pet za koje znamo.
NOGE I RUKE ISPADAJU IZ HLADNJAČE
U narativu se govori i o još jednoj dobro skrivanoj tajni koja je izronila, i to u bukvalnom smislu te reči. Radi se o hladnjači koju je lokalni ribar video kad je izronila iz Dunava kod mesta Tekija početkom aprila 1999. godine, pa je o tome obavestio policiju. Na lice mesta izašao je kriminalistički tehničar Boško Radojković zajedno sa roniocem Živadinom Đorđevićem. Potonji je primetio da je u bravi još uvek bio ključ, a na papučici gasa “kamen težine oko pet kilograma”.
Digitalni narativ sadrži brojna dokumenta kao što su snimci svedočenja, fotografije lokacija, forenzički izveštaji, policijski zapisnici, službene beleške. U slučaju hladnjače priložen je faksimil službene beleške Radne grupe MUP-a Srbije o razgovoru sa Živadinom Đorđevićem koji na jednom mestu kaže: “Boško Radojković je udaljio sva lica od hladnjače, a onda smo zajedno prišli hladnjači, presekli kleštima lanac i katanac, i kada smo otvorili vrata iz sanduka je ispala jedna ljudska ruka i noga”. Prepun je narativ ovakvih jezivih detalja koji dočaravaju strašnu realnost Srbije u zločinačko Miloševićevo doba.
Načelnik Resora javne bezbednosti MUP-a Vlastimir Đorđević direktno je rukovodio operacijom sakrivanja tela iz hladnjače i zataškavanjem slučaja. Prvo je naložio da se tokom noći tela pokopaju na području Kladova, ali pošto je to bilo nemoguće, u dve ture su kamionima prebačena u Batajnicu. Ukupno 83 tela i tri glave, sve što je pronađeno u hladnjači, transportovano je u batajnički Centar za obuku Specijalne antiterorističke jedinice. Kamione su vozili vozači MUP-a, sa policijskom pratnjom.
U digitalnom narativu se zaključuje: “Hladnjača je prevezena uz pomoć vučnog voza u Nastavni centar MUP-a u Petrovom Selu i tamo uništena eksplozivom. Akcija izvlačenja hladnjače i prebacivanja tela u Batajnicu koordinirana je iz vrha policije, a u njoj je učestvovao veliki broj pripadnika resora javne i državne bezbednosti, kao i jedan broj civila iz Javnog preduzeća ‘Komunalac’ i Hidroelektrane ‘Đerdap’. Vlajko Stojiljković i Vlastimir Đorđević proglasili su ceo slučaj državnom tajnom i u svrhu prikrivanja zločina pokrenuli akciju ‘Dubina II’“.
DRŽAVNI ZLOČIN
Jasno je da operacija uklanjanja tela pobijenih albanskih civila nije bila nikakva improvizacija, već državni projekat u koji su bile uključene silne ustanove ove rugobne zemlje. Naređenje je poteklo sa samog vrha, od Slobodana Miloševića koji je još u martu ministru unutrašnjih poslova Vlajku Stojiljkoviću naredio “preduzimanje mera kako bi se uklonili svi tragovi koji mogu da ukažu na postojanje dokaza o izvršenim zločinima”. Na tom sastanku su bili i pomenuti Vlastimir Đorđević, kao i načelnik Resora državne bezbednosti MUP-a Radomir Marković. Stojiljković je potom odabrao ljude za izvršenje naredbe načelnika Uprave kriminalističke policije MUP-a Dragana Ilića i Vlastimira Đorđevića. To je podrazumevalo angažovanje čitavih državnih struktura.
U maju je ponovo održan sastanak kod Miloševića kojem je prisustvovao i zamenik ministra policije Obrad Stevanović. Među priloženim dokumentima u narativu nalazi se i 88. stranica njegovog dnevnika. Na njoj piše ćirilicom Predsednik, a ispod toga: “Nema leša, nema zločina”. Teško da se sažetije može izreći suština ove operacije koja je rezultirala hladnjačama i masovnim grobnicama. FHP daje detaljni spisak učesnika u prikrivanje zločina, političkih planera i operativnih organizatora. Većina je prošla nekažnjeno, pogotovo rukovodeći policijski kadar i niži službenici. Nakon što su malo premeštali mrtve starce, žene i decu po Srbiji, mirno su nastavili da prave karijere, napreduju i odlaze u zasluženu penziju.
PORICANJE JE OSUĐENO NA PROPAST
Fond za humanitarno pravo neumorno radi na dokumentovanju silnih ratnih zločina iz devedesetih. Budući da živimo u državi kontinuiteta sa zločinačkim režimom Slobodana Miloševića, njihovi napori na otkrivanju sakrivene istine o krvavoj prošlosti ne ulaze u dominantni javni diskurs koji je obeležen poricanjem.
Međutim, dovoljno je pogledati bilo koji izveštaj, dosije, digitalni narativ ili neko drugo izdanje FHP-a, pa kristalno jasno shvatiti da poricanje genocida i zločina nema nikakve šanse. S jedne strane su zapenušani nacionalisti, ljubitelji pokolja i masovnih ubica, koji izvikuju 4-5 ispraznih floskula tipa “Nije istina”, “A šta su oni nama radili”, “Mladić je heroj”… Dakle, prazna i glupa retorika.
S druge strane stoje detaljni podaci, sudski procesi, hiljade svedočenja, forenzika, dokumenti, snimci, fotografije, dnevnici, priznanja, naučnici, istraživači, milioni i milioni egzaktnih podataka. Malo dugoročnije gledano, poricanje je osuđeno na propast. Pre ili kasnije, istina će izroniti na svetlost dana. Baš kao što je izronila ona hladnjača iz Dunava.
https://balkans.aljazeera.net/opinions/ ... RGR96mT6Zw
User avatar
muha_sa
Posts: 128479
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#56339 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by muha_sa »

Zajeba ga kamerman :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

User avatar
Challenger_
Posts: 13551
Joined: 05/03/2013 21:09
Location: 永恆 - bez podrumskih entiteta i taketo-maketo koalicije
Contact:

#56340 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by Challenger_ »

muha_sa wrote: 31/01/2022 12:16 Zajeba ga kamerman :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

:skoljka:

Bože sačuvaj... :-)
Bossona
Posts: 5138
Joined: 21/12/2020 03:28

#56341 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by Bossona »

Bez suočavanja sa prošlošču nema budućnosti jer nije u redu da taj teret nose nove generacije koje nemaju ništa s stim, ali odgajati nove generacije na negaciji zločina i glorifikaciji zločina i zločinaca je preuzimanje i prenos tog tereta na njih.

Emisija od 20 juna 2021 godine, Šešelj laže i spinnuje istu, presude za genocid potvrđene ne samo Krstiću već i Predsjedniku GT Radovanu Karadžiću i glavnokomandujućem vojske koja je počinila genocid Ratku Mladiću.

ĆUTI! NEMOJ DA LAŽEŠ!'

Šešelj počeo da viče u studiju Pinka, izbila žestoka svađa sa Ostojićem!


User avatar
RunnerX
Posts: 3358
Joined: 13/03/2014 17:38
Contact:

#56342 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by RunnerX »

User avatar
muha_sa
Posts: 128479
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#56343 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by muha_sa »

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/23 ... otovo.html

BANJAC O ZLOČINCU MLADIĆU U SANU: "Srbiji je nazadno uvijek bilo ispred naprednog, danas pogotovo!"

Narod je sumnjiva (nepouzdana) kategorija. Zar nisu isti ljudi u Srbiji, u zabrinjavajućem procentu nakon obožavanja J. B. Tita i socijalizma, (o)lako ljubav poklonili verovatno najvećem (izvini, Vučiću) srpskom zlotvoru Slobodanu Miloševiću, potom Zoranu Đinđiću i nadolazećoj talašiki (Vojislav Koštunica, Boris Tadić, Tomislav Nikolić i ovom sada čudovištu) i, kao pritiskom na dugme, zajedništvo i bratstvo pretvorili u mržnju i nacional-šovinizam.

Image

Piše: Dragan BANJAC

Bivšem jugoslovenskom prostoru preko glave je vesti o slikanju i „davanju ulica“ po Beogradu i drugim srpskim palankama zlikovcu rođenog (kao Jugosloven!) u Božanovićima kod Kalinovika (12. marta/ožujka 1943. godine. To se ne može kazati i za srpski (prostor) jer gotovo svakodnevno negde mu oslikaju glavu gde njegova, bukova, sa kapom da valjda podseća na vojvodu Stepu (Stepanovića, 1856-1929) ili dodele kakvu ulicu, instituciju…

Dvadesetdevetog januara ove godine zločinac je osvanuo i na Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU), militarističko-nacionalističko-šovinističkoj organizaciji koja bi sa oficirčinom mogla na dušu da uzme pola krivice/greha za sve kapi prolivene krvi u poslednjim sukobima među balkanskim plemenima.

Jednom, davno, napisao sam da bi njegov lik sa tekstom „srpski heroj“ trebalo da stoji baš tu, na zgradi ove (ne)naučne ustanove, ali i na zgradama Vlade Srbije, bivšeg Saveznog izvršnog veća (danas Palata Srbija), na zgradi parlamenta srpskog (nekadašnjoj Saveznoj skupštini) i svim vilama koje su bitange i lopine novog talasa, praktično Mladićevi tvorci i obožavaoci, zaposeli po Sejaku i Dedinju, elitnim naseljima beogradskim.

Narod je sumnjiva (nepouzdana) kategorija. Zar nisu isti ljudi u Srbiji, u zabrinjavajućem procentu nakon obožavanja J. B. Tita i socijalizma, (o)lako ljubav poklonili verovatno najvećem (izvini, Vučiću) srpskom zlotvoru Slobodanu Miloševiću, potom Zoranu Đinđiću i nadolazećoj talašiki (Vojislav Koštunica, Boris Tadić, Tomislav Nikolić i ovom sada čudovištu) i, kao pritiskom na dugme, zajedništvo i bratstvo pretvorili u mržnju i nacional-šovinizam.

Sa istoričarkom Latinkom Perović (Kragujevac, 1933) često sam razgovarao na temu grešnosti SANU u vezi raspada Jugoslavije, čuvenom Memorandumu SANU i ulozi „mumija koje hodaju“ u kreiranju rata sa ciljem osvajanja teritorija susednih država (Hrvatske i Bosne i Hercegovine pre svega) i njihovo pripajanje Srbiji. Pre desetak godina kanila je “zatvoriti radnju”, prestati da javno istupa, ali su je na kršenje obećanja (osim novinara) najviše nagonili građani iz komšiluka, sa pijace ili bakalnice koji od nje, pogotovo u smutnim vremenima koja nikako da prođu, očekuju (raz)uman stav. A u beogradskoj novinarskoj čaršiji nije tajna da kod nje imam solidan kredit.

Divani sa Latinkom uvek su (mi) nekako novi. Ako nešto i ponovi to je uvek na drugačiji šes, što bi rekli Bokelji. Kaže prilikom poslednjeg razgovora da i dalje razmišlja o tome „koliko ima pozitivnih ljudi u unutrašnjosti koji vrlo marljivo rade, što ostaje nezapaženo, potisnuto od pretenzije Beograda koji bi da sve sažme, uzme u svoje ruke“. Seća se Četvrtog plenuma, angažmana u ideološkom sektoru koji je vodio Veljko Vlahović… Taj Plenum, kaže, nikad nije bio primljen, bio je primljen „neću da kažem kao antisrpska, ali u svakom slučaju jedna politička operacija koja ide dugoročno na štetu Srba jer je Ranković viđen kao naslednik posle Tita. Ja sam došla u CK sa nekolicinom mlađih članova i mi smo bili veliki entuzijasti. Bio je u toj generaciji spor oko te Jugoslavije ali mi smo jako mnogo bili prisutni u Srbiji, mnogo razgovarali sa ljudima, ohrabrivali sve nove inicijative u privredi i trudili se da demokratizujemo taj partijski život iako kad sad o tome razmišljam vidim da je bio pluralniji nego sadašnja višestranačka scena.

Dobrica Ćosić je izašao sa svojim pledoajeom za ’rekonstrukciju nacionalnih odnosa u Jugoslaviji’, to je bio bitan tekst koji je mnogo uticao na odnos snaga u Srbiji. Došao je posle studentskih nemira, posle 1968. godine o kojima i danas postoji veoma kontroverzna literatura. Bila sam unutra i smatram da je tada trebalo ostati stabilan između dve krajnosti. S jedne strane bio je taj zahtev studenata za socijalnom pravdom i to je obeležilo i beogradske proteste iako se sada kaže – to je refleks evropskih studentskih gibanja. U Srbiji je to bila reakcija na reformu i Mihailo Marković koji je značajan srpski intelektualac i, što god mi mislili o njegovoj političkoj istoriji, u svojim memoarima, vrlo značajnim knjigama o tom vremenu, kaže: “Uspeli smo da srušimo reformu!” Znači, to je nekako zaustavljeno, ne kažem da su to uradili studenti, ali to je bila jedna krajnost. Druga krajnost je dolazila sa vrha države, sa vrha partije koja je pritiskala srpsko rukovostvo da ide na drastičniji obračun sa studntima i sa tim pokretom. Moram reći da ono nije podleglo tome i masovnog obračuna sa studentima nije bilo, i pokazalo se na kraju da je Tito išao ususret tim zahtevima i to se u nekom jedinstvu spojilo u neku stagnaciju.

U Srbiji je nazadno uvek bilo ispred naprednog, danas pogotovo! To je ključno pitanje prioriteta srpske politike, naraavno i srpske intelektualne i političke javnosti, kaže Latinka Perović. „Ovde je nepromenjen prioritet na kome, uostalom, počiva nacionalna ideologija – rešenje srpskog pitanja kao državnog pitanja. Znači, svi Srbi treba da se skupe u jednu državu. Tom prioritetu je žrtvovan unutrašnji razvoj Srbije, ekonomski razvoj i školovanje i podizanje kulture, otvaranje ka svetu bez koga društvo ne može da diše, na kraju i socijalno razvrstavanje, političko itd. Znači, to dolazi na red posle svih tih cikličnih ratova koji treba da dovedu do stvranja jedinstvene srpske države. Mislim da srpsko društvo ima neku šansu nakon svega, ako promeni prioritet. Ako sebi kaže: mi ćemo se skoncentrisati na Srbiju, razvijati je kao državu u kojoj, pre svega, vlada zakon, koja ne može da živi bez moderne industrije, koja ne može da se razvija bez znanja.

Sve je svojevremeno objasnio Antonije Lule Isaković, u vreme kada je bio potpredsednik SANU kojom je predsedavao Pavle Savić. Trebalo bi uvek iznova navoditi Latinkine reči posle jednog razgovora u Akademiji, gde je otišla zajedno sa Markom Nikezićem. „Na tom razgovoru bio je stari prof. Čubrilović. Ja podržavam vašu politiku prema Albancima. To je jedino razumna politika. Kroz njihovu ravnopravnost i postepeno integrisanje u jednu nacionalnu državu. Znači, razgovarali smo sa Akademijom. Išli smo na Filozofski fakultet sa tezama, mogle su one da budu glupe, dogmatske ali i to je neka osnova: ’Ajde da počnemo da razgovaramo, a to je tamo odbijeno an blok. Sa Dobricom Ćosićem Antonijem Isakovićem obavila sam razgovor. Obojica su bili članovi CK (Centralnog komiteta), ali moj odnos sa Isakovićem se očuvao zbog jednog detalja. Isaković je bio isključen iz CK zbog Predloga za razmišljanje – odgovora na Deklaraciju o hrvatskom književnom jeziku. On je to potpisao, angažovao se… Tada je to pogodilo i hrvatske intelektualce, i Krleža je imao problem s tim i na užem tom telu CK se raspravljalo da se traži neko izjašnjenje. Rekla sam, čekajte ljudi, čovek je sankcionisan, što ćemo sad da ga ponižavamo. Proveli ste rat s njim… Na to je Dobrivoje Radosvljević rekao: Dobro, Latinka ima pravo. Nikad to Isakoviću nisma rekla, ali neko je to njemu rekao i on je to znao. Često smo se viđali, razgovarali smo o knjigama, vrlo mnogo o politici osamdesetih godina. On je bio važan punkt tih previranja u Srbiji, bio je tada potpredsednik Akademije (SANU), to je bio niz naših razgovora u kojima je on znao za moju rezervu prema antibirokratskoj revoluciji, podizanju tog novog vođe i jednom me je pozvao. Bio je to naš poslednji razgovor“.

„Pričali smo o sutuaciji i kžem mu: pa vi hoćete rat. Na šta je on meni onako šeretski rekao ’Pa neće biti u Srbiji rat’. Kaže: ’Poginuće osamdesetak hiljada ljudi’. „Zaprepašćena pitam: Čekajte, čijih glava, ko će to da pogine. Kažem, Lule stvarno mi se čini mi se da prestaju razlozi za razgovor. Duboko verujem da je rat katastrofa“.

Dobricu Ćosića uzima krajnje ozbiljno. Pročitala je, veli, sve te silne knjige. „Tu kad prosejete na tom rešetu istorije ljude u drugoj polovini XX veka na tom rešetu ostaje ON. Po svom uticaju i, dobro, po svom trajanju, po svome opusu, tako se meni čini kao nekome ko pretenduje da se stvarima bavi egzaktnije. Morate se osloboditi te opsesije Dobrice ćosića kao lićnosti. Hrvatski publicista Darko Hudelist objavio je obimnu i zanimljivu knjigu o Ćosiću i to sam sa velikom pažnjom čitala, ne samo što sam tamo neki objekt već što je zanimljiva.

„Dobrica Ćosić je pesnik našeg istorijskog propadanja. Samo što on svojom interpretacijom to propadanje produbljuje. Tako ga vidim i, što bi rekao Berđajev (“ruski koreni komunizma”), Dobrica je srpski koren toga i nacionalizma i ako pođete od njegove mladosti, on je čovek sela i za njega je srpski narod taj seljak koji vodi ratove, živi oko Morave, on nekad pada u očaj i onaj narodoljubac koji obožava narod i u isto vreme ga šiba, prezire ga. Kakvi su, šta su uradili, psuje Srbe, ali on će uvek biti na strani tog naroda koji treba da ima staratelje u koji spada i on. Gledala sam njegove tiraže, 150.000, 80.000, Daleko je sunce je imalo dvadestet izdanja uporedivo samo sa Hajduk Stankom u Srbiji, jer samo je Hajduk Stanko ušao u svaku kuću“.

„To je pisac, vrlo čitan, nema nagrade koju nije dobio, i on izražava nešto što je duboko utemeljeno u tom narodu, seljačkom koji misli da je njegovo zanimanje bio rat i ratovanje za teritoriju za Srbe. On će reći, on ne priznaje Srbina kao građanina, on kaže Srbin nije čovek ako nije seljak“.

Srpska istoričarka koju više poštuju u bivšim jugoslovenskim republikama nego u Srbiji, za Ćosića kaže da je „vrlo ozbiljna pojava uporediva možda sa Solženjicinom u Sovjetskom savezu“. Uporedila bih ga i sa (Nikolom) Pašićem, jer to su ljudi koji rano imau fiksiran cilj i ne odstupaju od njega. I kad ljudi kažu: pa on je na nekom plenumu, ne znam više na kom, napravio zaokret. Pa nije tačno! On u jednom razgovru za novine posle romana Daleko je sunce, pred početak Korena vidi tu sagu koju če ispisati. On kaže: Želim da raščeprkam taj površinski sloj zemlje koji je nad našim mrtvima, da dođem do njih, da oživim njihove ideje. I on to – radi! Ne znam za pisca koji je tako planski pisao. Ta njegova epopeja o I svetskom ratu, da li vi sada treba d se vratite o istini o Prvom svetskom ratu ili, kako on kaže, na fikciju o I svetskom ratu. Otkud I svetski rat, pa čekajte, vi od osamdesetih godina, od sticanja nezavisnsti, imate jedan snažan nacionalizam u Srbiji i opet tako vezan za to. Imate Jovana Cvijića (predsednik SANU od 1921-1927, prim. D. B.), najboljeg poznavaoca nešeg balkanskog poluostrva, koji kaže: Srbija mora postati vojni logor! Imate militarizaciju Srbije. Protiv koje su socijaldemokrati i retki liberalnu duhovi. Ne možete razvijati zemlju i – ratovati. Mislim da je Ćosić velika, ozbiljna tema. Neko možda misli da je svako ko njega na neki način opservira i proučava njegov neprijatelj. To nije tačno i drugo, on ima tu svest o sebi; Kaže u svojim Piščevim zapisima – po mom imenu će se određivati XX vek. Znači, on ima samosvest o svojoj ulozi. Treba čitai njegove dogovore i razgovore sa patrijarhom Pavlom. Na kraju, kad su se Milošević i oni podelili, oni su zasedali u Patrijaršiji a još je rat trajao. Ćosić je važna figura za ruski javni prostor i to je staro. U mađarskim događajima 1956. godine ruski ambasador šalje tenk da ga izvuče iz tog krvavog haosa a ovde ga čeka avion i pravo iz aviona ide na sednicu Politbiroa da referiše. Kažu mu, nemoj izlaziti, sedi i odmah napiši feljton. To je uloga koja je građena i on za tu ulogu u jednom periodu ima i Titovu podršku. To je ta centralizovana država i iz Piščevih zapisa se vidi da Tito računa s njim, u krizama on njega zove mimo procedure, kaže mu: Mislim da ti treba da preuzmeš srpsku partiju, što je teže da delujete kao pisac i ideolog. Znači to su jako složene stvari koje se beskrajno uprošćavaju. On je imao to osećanje misije Srbije i to objašnjava njegovo trajanje, jer ta misija traje“.

Preteklo je nešto i za drugi put.

Dakle, Ratko Mladić je sada i na zidu Akademije. Izuzumajući sadašnjeg predsednika Vladimira Kostića većina njenih članova odobravala je njegove zločinačke pohode.

Došao je, međ’ raju.

(Tačno.net)
User avatar
muha_sa
Posts: 128479
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#56344 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by muha_sa »

User avatar
jednonogi_Jack
Posts: 2708
Joined: 14/12/2005 21:21

#56345 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by jednonogi_Jack »

Hoće li Bloo dozvoliti citirati Pantića mjesto Ćosića? :run:
RtrnOfSalisbury
Posts: 3575
Joined: 13/02/2008 04:52
Location: Tullarosa

#56346 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by RtrnOfSalisbury »

morebit da kad napisu ratko mladic misle na nekog ratka, mladog momka :wink:
User avatar
TDK-90
Posts: 1211
Joined: 26/02/2012 12:15

#56347 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by TDK-90 »

na b92 vijest Branit cemo spomenik Stefanu Nemanjicu svojim telima :?
i u daljem textu neki iz Beograda zele da se spomenik srusi.....oni zele da proteraju srbstvo iz Beograda.....mozda bi vise voljeli da imaju spomenik Anti Pavelicu...itd...itd

U sta su se srbi pretvorili, izmisle nesto bezveze pa onda ce da energicno brane
uSrbiji je u toku toliko srbovanje da ni budala ne vjeruje da postoji neko ko bi neki srpski spomenik srusio
svasta :-)
User avatar
alijagoro
Posts: 3207
Joined: 06/03/2008 18:02

#56348 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by alijagoro »

TDK-90 wrote: 03/02/2022 19:24 na b92 vijest Branit cemo spomenik Stefanu Nemanjicu svojim telima :?
i u daljem textu neki iz Beograda zele da se spomenik srusi.....oni zele da proteraju srbstvo iz Beograda.....mozda bi vise voljeli da imaju spomenik Anti Pavelicu...itd...itd

U sta su se srbi pretvorili, izmisle nesto bezveze pa onda ce da energicno brane
uSrbiji je u toku toliko srbovanje da ni budala ne vjeruje da postoji neko ko bi neki srpski spomenik srusio
svasta :-)
Ako nista, barem nije atentat na Vucica :mrgreen:
jjww
Posts: 119
Joined: 07/02/2021 17:59

#56349 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by jjww »

Svi problemi u regionu, bez izuzetka, kreirani su, generisani, projektovani u Srbiji (i "satelitu").

Pa, kakva je ta kolektivna "pamet" po kojoj se u osnovna prava ubraja relativizovanje i negiranje pravosnazno presudjenog genocida?

Sta bi da su sudjenja za ratne zlocine vodjena u BiH? Srbiji (i "satelitu"), koja ne priznaje presude medjunarodnih sudova bi to bilo vjerodostojnije?

"Malo morgen", kako bi to rekao Milosevic, kojeg ovih dana neki citiraju.
Bossona
Posts: 5138
Joined: 21/12/2020 03:28

#56350 Re: Dešavanja u Srbiji

Post by Bossona »

Šta je život!

Ovo je zaista poseban dan. Roditelji Adisa Ahmetovića morali su napustiti svoj dom u Kotor Varoši 1992. godine zbog velikosrpske agresije. Tridieset godina kasnije njihov sin sjedi u Beogradu sa predsjednikom zemlje koja je izvršila agresiju na njegovu i našu RBiH i protjerala njegove roditelje.
Vučić i svi oni koji su na bilo koji način učestvovali u agresiji na našu zemlju nisu mogli ni sanjati da će doći dan da polažu račun u po Beograda nekom Bošnjaku čije roditelje su nekada davno protjerali.
Adis Ahmetović je poslanik SPD-a u njemackom Bundestagu i izvjestilac za Zapadni Balkan.

Razgovor Ahmetović-Vučić iz našeg ugla...
-Ne trebaju na prevodioci.
-Obadvojica smo iz Bosne, razgovaraćemo na bosanskom.
-Nije ovaj sto za jednoga ima nas preživjeli smo.
-Gospođa Merkel bi vas sigurno pozdravila, ali sada je u penziji.
-Put na Zapad ide preko Bosne.

Image
Post Reply