Ekonomisti prave razliku između tranzitorne i tzv. "embedded" (ugrađene) inflacije. O tranzitornoj govorimo svaki put kada ponuda ili potražnja dožive neki šok, poput pandemije, zbog čega privremeno imamo disbalans koji se reflektira kroz cijene.
Primjerice, proizvodnja auta je smanjena jer vlada nestašica čipova, a nestašica čipova vlada jer su nam ih ugradili u vakcine. Zajebavam se. Dakle, imamo nestašicu čipova, koja je malo rezultat povećane tražnje za laptopima i drugom IT opremom, nakon što su milioni prešli na rad od kuće, ali i logističkih problema povezanih s pandemijom, jer govorimo o izrazito koncentriranoj industriji (US, Tajvan, Južna Koreja). Kao rezultat, tražnja za polovnim autima raste, zbog čega cijene polovnih auta eksplodiraju, kako je to kolega gore primijetio. Slične stvari se dešavaju sa drugom robom, zbog čega opći nivo cijena raste. Hence, imamo inflaciju.
Ali to je inflacija koja će nestati kada nestanu specifičnosti koje su je uzrokovale, zato je tranzitorna. Recimo, nakon što su svi radnici od kuće nabavili laptope, tražnja za laptopima očigledno pada, auto industrija dobiva više čipova, povećana proizvodnja novih automobila smanjuje potražnju za polovnim, cijena polovnih pada. Hence, inflacija pada.
Koliko duge će biti tranzitorna, pa to očigledno zavisi od same pandemije. Međutim, čak i da sve potraje 10 godina, kako navodiš u ekstremnom slučaju, još uvijek je riječ o inflaciji koja nije ono što ZAISTA mislimo pod inflacijom. A zaista pod inflacijom mislimo na zvijer koja se zove embedded. To je inflacija koja je ugrađena u psihologiju i očekivanja stanovništva. Koja se ne može riješiti tako što ćeš povećati proizvodnju čipova ili automobila, te drugih proizvoda koji su pogođeni inflatornim pritiskom.
Govorimo o situaciji gdje radnici i poduzetnici očekuju inflaciju i kalkuliraju je u svoje privatne i poslovne planove. Pa ako stanovništvo masovno očekuje rast cijena od 5% naredne godine, požurit će da kupe laptop, auto, stan i druge veće kupovine na koje 5% čini znatnu razliku, zbog čega masovna potražnja za tim dobrima diže cijene istih praktički instantno, te pokreće začarani krug. Takva inflacija adresira se drastičnim dizanjem kamatnih stopa i guranjem ekonomije u recesiju, kako bi se zaustavila spirala rasta cijena. A recesija znači i nezaposlenost.
Kada govorimo o inflaciji, kada se plašimo inflacije, mi se plašimo ovog drugog scenarija. But here's the catch. Ako tranzitorna inflacija potraje dovoljno dugo i ako je policy makeri ne iskomuniciraju javnosti adekvatno, onda može postati embedded. Zato je važno jasno naglasiti kako imamo posla sa tranzitornom inflacijom koju će mehanizmi tržišta ispeglati. Zato i FED chariman (Jerome Powell) pri svakom policy meeting obraćanju ponavlja to kao papagaj, dok objašnjava zašto ne diže kamatne stope, iako inflacija procentualno pokazuje rast.
Izvinjavam se za wall of text.