musicman80 wrote: ↑03/05/2021 15:53
ovo_malo_duse wrote: ↑30/04/2021 07:40
Moze li neko ko malo vise prati globale situaciju napisti nesto o ovim povlacenju NATO iz Afganistana.
Zasto, zasto odjednom i zasto svi ?
Mislim pocelo je preslgnje interesa i interesnih zona, sta je ro gje se hoce i moraju fokusirat da su odlucili na ovj potez.
Sta mislite jeli to Europa (Ukrajina) ili tamo oko Kine ( Taiwan i Juzno kinesko more) ili je pak Bluski istok.
Drugo sta je bio ovj blef rusa na grnici sa Ukrajinom? Nagomilase vojsku par dana i razlaz . Mislite li da je bio neki diplomatiski fight iza scene koji je rezultirao nekim dogovorom.
Bilo je mnogo spekulacija da ce mo i mi u nekom obliku doci na Bajdenov stol i vidimo da Mile i Co kod od sugavog bjeze od rijeci “ konflikt” i “konfontacija” i pilave o razgovornom mirnom razdruzenju, dok su do prije polagodine prijetili svim i svacim. Sto daje nadu da su mu ako nista drugo Ameri stavili do znanja sta bi se desilo u toj avanturi.
Medjutim da li mozemo ocekivat kakvo pospremanje kod nas?
Ili smo mi ne samo BiH nego region, nebitni u ovom novom preslaganju.
Cilj SAD-a nakon teroristickih napada na New York i Washington 11.9.2001 je bio politicka prekompozicija Bliskog Istoka i instaliranje rezima koji bi bili politicki stabilniji i vise prijateljski nastrojeni prema Americi i Izraelu. Sta se desilo na Bliskom Istoku? Invazijom SAD-a na Irak te neutralisanjem drzavnih struktura Iracka drzava slabi i to otvara put Iranu koji je zahvaljujuci svom uticaju u Iraku uspio da oformi svoje milicije koje su radile za interese Irana te sistemski kroz politicke i vojne strukture slabile drzavu i stvarale konflikt. Irak i Iran su dvije zemlje koje su odrzavale vojni balans na B.I. i medjusobno su odrzavale neku ravnotezu ne dozvoljavajuci da jedna strana postane dominantna. Amerika je mislila da ce lako uspjeti da zauzme Irak i Siriju i nastavi dalje prema Iranu. Nije racunala na to da ce Iran prosiriti svoj uticaj u regiji, a jos manje da ce Rusija intervenisati u Siriji i stati u odbranu Assada.
Sto se Afgenistana tice, glavni navodni razlog ulaska Amerikanaca u zemlju je taj sto Talibani nisu zeljeli da izruce Osamu Bin Ladena. Pravi razlog okupacije Afgenistna je taj da se preko njega SAD priblize sferi Ruskog uticaja u Centalnoj Aziji. Vecina stanovnika u bivsim sovjetskim republikama (Tadzikistan Uzbekistan, Turkmenistan Kirgistan) su muslimani i za njih je prirodnije da budu ekonomski okrenuti prema Iranu nego prema Rusiji. Razlog zasto republike centralne azije ne gravitiraju prema Iranu je to sto u Iranu vlada teokratski rezim koji ne odgovara mentalitetu u centralnoj aziji koji je mnogo liberalniji i ne identifikuje se sa strogo religijsim uredjenjem Irana. Kada bi se desilo da u Iranu postojeci rezim padne i uvede se neki liberalniji sistem, bivse sovjetske republike u centralnoj aziji bi se odmakle od sfere uticaja Ruske Federacije i presle u Iransku sferu uticaja. Ovakav geopoliticki odnos snaga bi oslabio vojni i ekonomski uticaj Rusije u regiji i pogodovao bi interesima SAD-a.
Posto su Amerikanci shvatili da za sada ne mogu da realizuju svoje geopoliticke ciljeve, da im je boravak u Afgenistanu skup, kako politicki, tako i finansijski i da je Talibane nemoguce pobjediti, promijenili su taktiku. Povlacenje iz Afgenistana je dio te taktike. Naime, Americi je bolje da pregovara sa Talibanima, sto i cini, ne direktno nego preko zemalja posrednika Svajcarske i Katara i da postigne neki kompromis koji bi odrzao status quo u zemlji dok se ne stvore povoljni uslovi za neko novo vojno djelovanje.
Sto se tice gomilanja Ruskih trupa na granici sa Ukrajinom, to je pokazivanje Zapadu da Rusija moze vrlo brzo, ako to zeli, poslati trupe u Ukrajinu. Postoji jos jedan razlog, a to je zastrasivanje Ukrajinskih politicara te ostvarivanje jednog za Rusiju vaznog cilja. Krim, bivsa teritorija Ukrajine koju je Rusija anektirala 2014 ima problema sa vodosnabdjevanjem. Ukrajina je zbog sukoba sa Rusijom obustavila dotok vode na poluostrvo tako da nema dovoljno vode za navodnjavanje usjeva i poljoprivredu, sto otezava zivot domicilnog stanovnistva. Rusija pokusava da natjera Ukrajinu na pregovore da bi se normalizovalo vodosnabdjevanje.
Odnos Kine i SAD i problem Tajvana je delikatan. SAD znaju da noce jos dugo moci usporavati kineske ambicije da vrati Tajvan pod svoju kontrolu. Jedini razlog zasto Kina to nije ucinila ranije je taj sto nije imala razvijenu mornaricu i brodove za takav poduhvat. SAD kupuje vrijeme i zeli da sto duze odrzi status quo nadajuci se da ce uspjeti da uspori kinesku vojnu moc.
- Odnos SAD i Kine je medijski predimenzioniran jer je Kina novo sigurno utočište globalnom finansijskom kapitalu. Preveliko zatezanje bi dovelo do toga da preko noći mnogi fondovi i kompanije sa "zapadnim" kapitalom promjene vlasničku strukturu i postanu čisto kineski. Pritisak koji aktuelni nosioci moći u USA vrše prema Kini ima primarno antirusku pozadinu. Odnosno pokušaj da se izvrši pritisak na Peking da uskrati finansije Moskvi u aktuelnoj turkijsko-aškenaskoj operaciji protiv Rusije, njihove jedine stvarne opsesije i fobije. Predaće oni Kini Tajvan bez ispaljenog metka, upakovan u celofan, sve sa dubokim naklonom novim mandarinima, samo da se efektivno, vidljivo i dugoročno distanciraju od Kremlja.
- Što se tiče Iraka, tako je kako si napisao, ali djelimično. Djelimično, jer je invazija na Irak i kasnija pseudo-revolucija cinično nazvana "arapsko" nazovi-proljeće, u stvari početak sprovođenja strategije Rumsfeld-Cebrowski, operacije "beskonačnog rata" čiji je cilj bio sistematsko razaranje državnih struktura zemalja Magreba, Bliskog, Srednjeg istoka i Male Azije. Svih, osim Izraela, naravno. Rusko spašavanje Sirije i iransko spašavanje Iraka je devastiralo ovu operaciju. Nije bez efekta bio ni izbor Donalda Trumpa koji je kao nesistemski čovjek bio protivnik te prljave igre. Zapanjujuće je sa kakvim su entuzijazmom u tu igru ušli oni koji nisu bili primarna već sekundarna meta, Turska i zemlje Zaliva. Kada su ustuknuli, zbog Rusa i kada su im Rusi objasnili o čemu je riječ, stvar je polako došla na svoje. Sirija koja je bila pred iminentnim padom je jačala, ruski uticaj rastao, a američki slabio. Tursko i saudijsko približavanje Rusiji je posljedica tih saznanja. Kako god, ruski angažman je dodatno frustrirao bitne američke faktore, primarno turkijsko-aškenaske šoviniste ali i njihove američke, neaškenaske robove.
- Složio bih se za Afganistan, ali bih taj dio upisa dopunio sa tri bitne stvari. Istina je da je taj angažman imao antiruski karakter (ciljanje postsovjetske Centralne Azije), ali imao je i antiiranski, sa ciljem njegovog okruživanja. Imao je i bitne finansijske motive novog Opijumskog rata odakle su američke "agencije" dilale narkotike na četiri strane svijeta i tako ostvarivale enorman profit i kontrolu nad mafijaškim strukturama drugog, trećeg i četvrtog (postintervencionističkog) svijeta. ALI, treba napomenuti da se USA "povlače" iz Afganistana još od prvog Obaminog mandata. Dakle, treba biti oprezan, skeptičan, jer ovdje je riječ o apsolutno nekredibilnim političkim strukturama i pojedincima kojima riječ ne znači ama baš ništa, a kojima je slagati najprirodnija, svakodnevna stvar. Povući će se samo ako procjene da je šteta veća od koristi, a kako sada stvari stoje, tako stvari stoje.
Ukrajina.
- Nikakva poruka "zapadu", jer tamo nema zapada već USA, GB i istočnoevropskih regionalnih satelita (baltičke republike i Poljska). Kredibilni izvori govore kako Ukrajinom rovare npr britanski operativci, a Nijemaca nema ni na mapi (ovdje ne pišem o trupama OEBSa koje su međunarodnim ugovorom ovlaštene da nadgledaju primirje u Donbasu). Nijemci dobro razumiju šta se dešava, gdin Steinmeier je autor forumule Minsk2 koja je ozvaničena pred UN, a koju sada, ova administracija turkijsko-aškenaskih šovinista, pokušava da sruši preko svojih marioneta u Kijevu.
- Rusko vojno pozicioniranje je upravo odgovor njima, USA i GB, a ne nesretnoj Ukrajini koja sama sebe ne kontroliše. Ovo je podsjećanje na rusku crvenu liniju: NATO nema šta da traži u Ukrajini.
- Nemaju oni nikakve iluzije u odnosu na Kijev i ne očekuju nikakav dogovor sa njima u pogledu vodosnadbijevanja Krima, jer sve poluge moći u Kijevu nemaju Zelenski i Ukrajinci već američka ambasada preko obavještajnih struktura i agresivne, šovinističke, neonacističke ulične rulje - a svakako sveukrajinske manjine - koju mogu, kad god požele da pošalju na marionete u Kijevu.
Ukrajina nije rusko-ukrajinski spor, već rusko-turkijsko/aškenasko/pseudoamerička stvar.
Za sad i ne za dugo.