_BataZiv_0809 wrote: ↑19/09/2021 23:37
Osmi Socrates wrote: ↑19/09/2021 03:15
Ova tvrdnja je upitna iz više razloga. Pretpostavljam da ovo gore implicira dvije stvari;
1. Tito i partizani su zaslužni da je Jugoslavija jedan od osnivača UN-a
2. Ovo pod 1 je istina, i zato je Jugoslavija bila liberalna i moderna.
Ne implicira. Ti si naveo da je Milosevic Jugoslaviju pretvorio u Srboslaviju, sto jeste donekle tacno. Donekle jer to nije ista Jugoslavija o kojoj se govori u superlativima. Pa ni formalno-pravno, sto sam ilustrovao cinjenicom da je u pitanju nova drzava koja je morala traziti prijem u UN.
Jer kao sto znamo rat u BiH je bio agresija, sto znaci da nas je napala strana drzava, sto opet znaci da je Jugoslavija prvo raspala jer smo prije raspada sa agresorom zivjeli u zajednickoj drzavi jelte....dakle nastala je Srboslavija kako je ti zoves, pa je poslije poceo rat u BiH.
Miloseviceva Jugoslavija je samo uzurpirala to casno ime.
Bila je ona i prije Srboslavija, samo što se nije smjelo pričati. Nije valjda Tito dozvolio preoblačenje stotina hiljada srbijanskih četnika u partizane da bi gradio federaciju ravnopravnih. Ja ne govorim o tome da je to možda bila istorijska nužda, jer skoro čitava Srbija i jeste bila četnička u Drugom Svjetskom Ratu. Možda nije bilo drugog načina da održi državu. Međutim, imao je poslije decenije da prizna tu istorijsku nuždu i aktivno radi na rješavanju takvih problema. Nije radio. Poslije se čudimo što je Srbija tako lako opet otišla u četništvo. Nije ga se nikad ni odrekla, samo što se nije smjelo pričati.
I sad da ne navodim dalje šta čini jednu državu i kako je Srbija kontrolirala sve poluge moći u toj državi. Kad se Tito obračunao sa Rankovićem, otprilike, dolazi tek do govorenja djelomične istine kako to jeste Srboslavija (dobro nisu smjeli koristiti takve izraze), kao što su govorili u Hrvatskoj za vrijeme Hrvatskog Proljeća, ili kao što je govorila liberalna struja Saveza Komunista Srbije, otprilike u isto vrijeme. Tito je sve ovo ugušio.
Naravno, onda dolazi Ustav 1974, koji se može računati kao prvi iskreni (administrativni) pokušaj uspostavljanja ravnopravnijih odnosa. Svaka čast administrativnim pokušajima, ali ne možeš rješavati suštinske probleme isključivo administrativnim potezima. Kao što rekoh, komunisti (čak i oni koji nisu bili zlonamjerni) su bili veliki neradnici.