Zakonom ukinuti imena JP da imaju naziv Tzv HB.BHCluster wrote: ↑29/07/2021 23:27 Sta kazu Bosna i Hercegovina je njihova domovina?
U režiji HDZ-a BiH: Dioničko društvo Ceste Mostar pokušali preimenovati u Ceste Herceg-Bosne
Nadzorni odbor Dioničkog društva Ceste Mostar, preduzeća koje je u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, predložio je skupštini tog društva izmjene Statuta prema kojima bi ovo društvo bilo preimenovano u Ceste Herceg-Bosne. Prijedlog je upućen 1. juna ove godine i trebao je biti razmatran na sjednici Skupštine dioničara održanoj u četvrtak, ali je, kako saznaje Istraga, prijedlog NO “pao” jer je Vlada FBiH dala instrukciju svom predstavniku, koji je zastupao 93 posto kapitala, da glasa protiv.
Nadzorni odbor Dioničkog društva Ceste Mostar, preduzeća koje je u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, predložio je skupštini tog društva izmjene Statuta prema kojima bi ovo društvo bilo preimenovano u Ceste Herceg-Bosne. Prijedlog je upućen 1. juna ove godine i trebao je biti razmatran na sjednici Skupštine dioničara održanoj u četvrtak, ali je, kako saznaje Istraga, prijedlog NO “pao” jer je Vlada FBiH dala instrukciju svom predstavniku, koji je zastupao 93 posto kapitala, da glasa protiv.
“Statutom Dioničkog društva “Ceste Herceg Bosne” utvrđuje se: tvrtka, sjedište i djelatnost, zastupanje i predstavljanje, pravni položaj i odgovornost, iznos temeljnog kapitala …”, navedeno je u prijedlogu izmjena Statuta dostavljenom Vladi Federacije.
Tačkom jedan je predviđeno da se “naziv Statuta mijenja i da glasi – Statut Dioničkog društva “Ceste Herceg-Bosne”. U Nadzornom odboru DD Ceste Mostar trenutno je su četiri predstavnika Vlade Federacije BiH i jedan predstavnik malih dioničara. Predsjednik NO Krešimira Šaravanje dok federalni kapital još predstavljaju Ivan Simunović, Josip Vrdoljak i Žarko Šantić. Svi oni su kadrovi HDZ-a BiH, a početkom juna im je istekao mandat, što znači da su nekoliko dana prije zvaničnog isteka mandata u NO usvojili prijedlog izmjena Statuta. Trenutno su svi članovi NO u vd. statusu jer im je 16. juna, nakon isteka mandata, Vlada FBiH dala još tri mjeseca vršenja dužnosti članova Nadzornog odbora.
Prema podacima sa berze Sase, Federacija BiH u d.d. Ceste Mostar ima 93,2 posto dionica, dok 3 posto kapitala pripada fondovima ZIF HERBOS FOND d.d. Tuzla i ZIF “MI-GROUP” d.d. Sarajevo.
Predsjednik NO Ceste d.d. Mostar Krešimir Šaravanja dugogodišnji je kadar HDZ-a BiH. Kao nastavnik je angažiran i na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Upravo je on potpisnik prijedloga za izmjene Statuta kojima bi se federalno preduzeće Ceste Mostar preimenovalo u Ceste Herceg Bosne, odnosno paradržavne tvorevine čiji su osnivači pred Haškim tribunalom osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ratnih zločina u udruženom zločinačkom poduhvatu.
All about Dragan Čović
-
moa
- Posts: 3629
- Joined: 19/09/2007 13:08
- Location: nestala lokacija
#1276 Re: All about Dragan Čović
-
pici
- Posts: 43563
- Joined: 19/07/2007 23:17
- Location: zbrinut u kupleraju...
- Grijem se na: Ženske gHuzove
- Vozim: Trajvan
- Horoskop: Djevac
#1277 Re: All about Dragan Čović
Kada HRT izvještava: Čović još jednom 'član Predsjedništva BiH'
-
Truba
- Posts: 81644
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
#1278 Re: All about Dragan Čović
biće 2026
već pripremamo vatromet
već pripremamo vatromet
-
BHCluster
- Posts: 23374
- Joined: 13/09/2007 18:41
- Location: Time to get schwifty in here!
- Contact:
#1279 Re: All about Dragan Čović
Sjecam se Hafisa i njegovih predikcija u vezi istog pitanja, kako tad tako se i sad grohotom smijem.
-
dustaban
- Posts: 6516
- Joined: 10/07/2012 10:55
#1280 Re: All about Dragan Čović
Zna li mi iko reći ČEMU SLUŽI OVAJ ČOVO ?!
-
GandalfSivi
- Posts: 18222
- Joined: 09/09/2006 00:38
- Contact:
#1281 Re: All about Dragan Čović
Ruski igrac, igra kako oni sviraju, zivot da spasi. Sa pogresnim tajkunima se u kolo hvatao...
-
BHCluster
- Posts: 23374
- Joined: 13/09/2007 18:41
- Location: Time to get schwifty in here!
- Contact:
#1282 Re: All about Dragan Čović
Potraga za legitimnim političkim predstavnicima Hrvata u BiH
Najnoviji prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH koji su bosanskohercegovačkoj javnosti, a time zacijelo i Hrvatima u BiH i onima s dvojnim državljanstvom diljem bijeloga svijeta ponudili predstavnici najmnogoljudnije hrvatske stranke u BiH, sasvim bjelodano potvrđuje da toj stranačkoj čeljadi nisu bitni Hrvati u Bosni i Hercegovini niti njihova potpuna zastupljenost u izboru tako željenih ”legitimnih” predstavnika, nego im je najvažnije kako se domaći dugovječnog ”legitimnog” predstavljanja tih ljudi, bez obzira na to imaju li oni pravo birati ih ili ne.
A da je to tako, vidi se i po predlaganju izbornih ad hoc područja A, B i C. Ona bjelodano svjedoče da će jedino Hrvati s područja Federacije BiH imati pravo sudjelovati u izboru ”iskonskih” hrvatskih predstavnika na svim razinama vlasti u BiH.
Za trenutne hrvatske ”legitimne” predstavnike, a to su isključivo narodni poslanici s HDZ-ovom iskaznicom, Republika Srpska kao i Distrikt Brčko su zasebna, izdvojena, izgraničena područja u koja se ne smije dirati i s kojih tamošnji Hrvati nemaju nikakvih prava birati ”legitimne”, ”iskonske” predstavnike Hrvata u vladajućim strukturama njihove domovine Bosne i Hercegovine.
Republika Srpska, u kojoj još uvijek obitavaju malobrojni, stari i nemoćni, potomci nekada veoma vitalne hrvatske populacije, posebno na području Banjolučke biskupije i Bosanske Posavine, za hrvatsku političku kastu je područje koje, zapravo, i ne postoji. A to znači da i Hrvati koji su se zatekli na tome području zapravo i ne postoje.
A da je to upravo tako, a to znači da je govor o bosanskim Hrvatima na području Bosanske krajine i Bosanske Posavine govor ni o kome i ni o čemu, potvrđuje i ovogodišnje obilježavanje tragedije koja se dogodila s 24. na 25. srpnja 1992. godine u mjestu Briševu, selu između Prijedora i Sanskoga Mosta, u selu u kojemu danas ni ptice više nemaju kome pjevati, u selu u kojemu je prije rata živjelo oko 400 Hrvata.
Tih vrelih srpanjskih dana srpske snage, pripadnici 5. kozaračke brigade i 6. krajiške brigade Vojske Republike Srpske, ubile su 67 Hrvata. Nedužnih ljudi, civila. Čime je Briševo – kako reče župnik Ljevak – za Hrvate katolike najstradalnije mjesto, mjesto u kojem je u posljednjem ratu u BiH (1991.-1995). stradalo najviše Hrvata.
Na nižoj brojčanoj razini, riječ je o genocidu, o smislenom, namjernom istrebljenju jedne etničke skupine s određenog područja.
Slično kao što je Rama za Hrvate bila najstradalnije mjesto u Drugom svjetskom ratu, mjesto u kojemu je stradalo najviše Hrvata uopće. I taj ramski pokolj prof. dr. Ivo Goldstein u svome tekstu ”Rama 1942. – tragedija jednog mikrokozmosa” u knjizi ”Rama 1942.” (Rama-Šćit, 2014.) nazvao je jedinim mogućim imenom ”genocid”. A to se dogodilo i u Briševu.
Kao što za ramski zločin nitko nikada nije odgovarao, tako nije i neće odgovarati ni za briševski.
Stječe se dojam da – kada je riječ o ”najnovijem” briševskom zločinu – uglednicima u hrvatskim političkim strankama, i onima u Republici Srpskoj i onima u Federaciji BiH, uopće nije bilo važno da se ti zločini procesuiraju, da se krivci pronađu i kazne, a o čemu su prošle nedjelje reporterima BHRT-a zborili preživjeli Briševčani Dragan Dizdarević i Zdravko Marijan, predsjednik Udruženja ”Briševo”.
Uostalom, i sam se pitam, a zašto bi im to i bilo važno, jer je to područje još u Daytonu, davne 1995. godine, prepušteno da bude ”od posebne demografske skrbi” Republike Srpske.
Prošle nedjelje, 25. srpnja, kada su prognani Briševčani obilježavali obljetnicu pokolja svojih najbližih, u Briševu nije bilo nikoga od predstavnika hrvatskih stožernih i manje stožernih političkih stranaka iz Bosne i Hercegovine. Ni predstavnika braniteljskih udruga. Nitko od njih nije došao pokazati barem trunku empatije za stradanje nedužno ubijenih sunarodnjaka i tom prigodom, makar i s gotovo tridesetogodišnjim zakašnjenjem iskazati sućut najbližoj rodbini ubijenih.
A njih, koji su toga dana došli kako bi iskazali ljubav prema svojim najbližim, a nikako mržnju prema njihovim ubojicama, bilo je oko 200 (riječima: dvije stotine). I ove godine ostali su razočarani da im nitko od ”legitimnih” nije došao.
Ipak, ti prognani ljudi nisu bili sami. S njima su bili neumorni biskup Franjo Komarica i župnik Boris Ljevak.
Kao i uvijek do sada, biskup Komarica je, unatoč stradanju i počinjenom zlu, govorio o tome kako zločin ne treba zaboraviti, ali ga ne treba ni politizirati. Iako nitko nije tražio oprost od tih ljudi niti je bilo tko iskazivao volju za pomirenjem s njima, dobrohotni biskup Komarica okupljene je pozvao na praštanje i pomirenje.
Međutim, ako taj dan nije mogao doći nitko od hrvatskih braniteljskih udruga, došli su predstavnici udruge čiji su članovi prošli istu kalvariju kao i briševski. Došli su predstavnici bošnjačke udruge ”Koraci mira” iz Odžaka na čelu s Nihadom Alićem. I, HVALA mu.
Zanimljivo, ove godine je obilježavanju ove tragedije prisustvovao i generalni konzul Republike Hrvatske u Banjoj Luci Zoran Piličić. HVALA i njemu. Konačno da je došao netko od hrvatskih vlasti.
Pitanje je, međutim, je li došao po preporuci i znanju trenutnoga ministra europskih i vanjskih poslova Grlića Radmana ili je, pak, kao rođeni Banjolučanin, došao ”na svoju ruku”, zbog svoje savjesti, za što bi – ako se to ne uklapa u politiku dobrosusjedskih odnosa Vlade RH i Republike Srpske – mogao i disciplinski odgovarati.
Naravno, nakon obilježavanja ove, ali i drugih obljetnica stradanja hrvatskoga naroda u BiH, postavlja se jedno nimalo lagano pitanje: komu je u hrvatskome bosanskohercegovačkom korpusu dano pravo, ili tko si je uzeo pravo odlučivati o tome koje su žrtve vrijednije, legitimnije, o tome na kojim će obilježavanjima biti najviši državni, entitetski, općinski i stranački predstavnici, a na kojima neće biti ama baš nikoga od gore spomenutih?
A kako su mjesta u kojima su živjeli bosanski Hrvati bila za mnoge kriva mjesta boravka – a kako vidimo i jesu kriva mjesta – ne treba nikoga čuditi da su i stradali. To je prema shvaćanju mnogih u tome vremenu bilo i za očekivati. Nije se moglo spriječiti. Reći će, njihova žrtva zalog je za našu svijetlu ”legitimnu” budućnost.
Također, svjedoci smo da ”legitimni” politički predstavnici Hrvata u BiH veću pozornost posvećuju obilježavanjima stradanja Hrvata od pripadnika Armije BiH negoli obilježavanju stradanja Hrvata od pripadnika Vojske Republike Srpske.
Zasigurno ni u jednom izvješću iz Briševa nismo pročitali, a zasigurno nećemo ni pročitati rečenicu koja se gotovo u cijelosti ponavlja u svim izvješćima s obilježavanja stradanja Hrvata od Armije BiH: ”Obilježavanju stradanja 67 briševskih žrtava, najvećem pojedinačnom stradanju Hrvata u ratu u BiH (1991.-1995.) nazočili su predstavnici braniteljskih udruga HVO-a, kulturnog i vjerskog života toga kraja, predstavnici Oružanih snaga BiH i stranaka Hrvatskog narodnog sabora BiH te dužnosnici zakonodavne i izvršne vlasti svih razina u Bosni i Hercegovini, koje je predvodio predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH”.
Ne, ne, to se nije dogodilo. I to se, zahvaljujući čuvarima hrvatsko-srpskoga mira u BiH, neće nikada ni dogoditi.
A neće se dogoditi, jer je zahvaljujući politici aktualnih ”legitimnih” političkih predstavnika, hrvatski narod u BiH podijeljen unutar sebe: na Bosance – kao manje vrijednije, katoličkije, nacionalno me(h)kše, ekonomski siromašnije i izrabljivanije, i Hercegovce – kao više vrijednije, nacionalno osvještenije, ekonomski snažnije zbog čega ih i posjećuju ne samo Gospa nego i hrvatski bjegunci, čime zapadna Hercegovina postaje ne samo mjesto ukazanja nadnaravnih osoba nego i uskočko mjesto, mjesto gdje se – bježeći od nepravednih režimskih kazni – skrivaju bjegunci slavnih imena i prezimena. Najvažniji su im jataci (zaštitnici, skrbnici) ”legitimni” predstavnici Hrvata u BiH.
Međutim, stara narodna poslovica kaže ”narod je jaka kobila, izdržat će ona i ovo kao što je izdržala i mnoge druge zulume do sada”.
Ako bismo u takvu skupinu narodâ mogli ubrojiti i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini – a mislim da bismo mogli i da bismo trebali – onda bi mu u ovoj prigodi vježbanja izdržljivosti u traganju za legitimnim predstavljanjem najbolje odgovaralo da mu njegovi trenutni legitimni predstavnici zapjevaju dječju pjesmu ”Moja kobila Suzy” u izvedbi slavnoga Stjepana Jimmyja Stanića čiji sadržaj možete pogledati i poslušati na ovome linku.
Autor: Ivan Markešić / 28.07.2021.
Najnoviji prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH koji su bosanskohercegovačkoj javnosti, a time zacijelo i Hrvatima u BiH i onima s dvojnim državljanstvom diljem bijeloga svijeta ponudili predstavnici najmnogoljudnije hrvatske stranke u BiH, sasvim bjelodano potvrđuje da toj stranačkoj čeljadi nisu bitni Hrvati u Bosni i Hercegovini niti njihova potpuna zastupljenost u izboru tako željenih ”legitimnih” predstavnika, nego im je najvažnije kako se domaći dugovječnog ”legitimnog” predstavljanja tih ljudi, bez obzira na to imaju li oni pravo birati ih ili ne.
A da je to tako, vidi se i po predlaganju izbornih ad hoc područja A, B i C. Ona bjelodano svjedoče da će jedino Hrvati s područja Federacije BiH imati pravo sudjelovati u izboru ”iskonskih” hrvatskih predstavnika na svim razinama vlasti u BiH.
Za trenutne hrvatske ”legitimne” predstavnike, a to su isključivo narodni poslanici s HDZ-ovom iskaznicom, Republika Srpska kao i Distrikt Brčko su zasebna, izdvojena, izgraničena područja u koja se ne smije dirati i s kojih tamošnji Hrvati nemaju nikakvih prava birati ”legitimne”, ”iskonske” predstavnike Hrvata u vladajućim strukturama njihove domovine Bosne i Hercegovine.
Republika Srpska, u kojoj još uvijek obitavaju malobrojni, stari i nemoćni, potomci nekada veoma vitalne hrvatske populacije, posebno na području Banjolučke biskupije i Bosanske Posavine, za hrvatsku političku kastu je područje koje, zapravo, i ne postoji. A to znači da i Hrvati koji su se zatekli na tome području zapravo i ne postoje.
A da je to upravo tako, a to znači da je govor o bosanskim Hrvatima na području Bosanske krajine i Bosanske Posavine govor ni o kome i ni o čemu, potvrđuje i ovogodišnje obilježavanje tragedije koja se dogodila s 24. na 25. srpnja 1992. godine u mjestu Briševu, selu između Prijedora i Sanskoga Mosta, u selu u kojemu danas ni ptice više nemaju kome pjevati, u selu u kojemu je prije rata živjelo oko 400 Hrvata.
Tih vrelih srpanjskih dana srpske snage, pripadnici 5. kozaračke brigade i 6. krajiške brigade Vojske Republike Srpske, ubile su 67 Hrvata. Nedužnih ljudi, civila. Čime je Briševo – kako reče župnik Ljevak – za Hrvate katolike najstradalnije mjesto, mjesto u kojem je u posljednjem ratu u BiH (1991.-1995). stradalo najviše Hrvata.
Na nižoj brojčanoj razini, riječ je o genocidu, o smislenom, namjernom istrebljenju jedne etničke skupine s određenog područja.
Slično kao što je Rama za Hrvate bila najstradalnije mjesto u Drugom svjetskom ratu, mjesto u kojemu je stradalo najviše Hrvata uopće. I taj ramski pokolj prof. dr. Ivo Goldstein u svome tekstu ”Rama 1942. – tragedija jednog mikrokozmosa” u knjizi ”Rama 1942.” (Rama-Šćit, 2014.) nazvao je jedinim mogućim imenom ”genocid”. A to se dogodilo i u Briševu.
Kao što za ramski zločin nitko nikada nije odgovarao, tako nije i neće odgovarati ni za briševski.
Stječe se dojam da – kada je riječ o ”najnovijem” briševskom zločinu – uglednicima u hrvatskim političkim strankama, i onima u Republici Srpskoj i onima u Federaciji BiH, uopće nije bilo važno da se ti zločini procesuiraju, da se krivci pronađu i kazne, a o čemu su prošle nedjelje reporterima BHRT-a zborili preživjeli Briševčani Dragan Dizdarević i Zdravko Marijan, predsjednik Udruženja ”Briševo”.
Uostalom, i sam se pitam, a zašto bi im to i bilo važno, jer je to područje još u Daytonu, davne 1995. godine, prepušteno da bude ”od posebne demografske skrbi” Republike Srpske.
Prošle nedjelje, 25. srpnja, kada su prognani Briševčani obilježavali obljetnicu pokolja svojih najbližih, u Briševu nije bilo nikoga od predstavnika hrvatskih stožernih i manje stožernih političkih stranaka iz Bosne i Hercegovine. Ni predstavnika braniteljskih udruga. Nitko od njih nije došao pokazati barem trunku empatije za stradanje nedužno ubijenih sunarodnjaka i tom prigodom, makar i s gotovo tridesetogodišnjim zakašnjenjem iskazati sućut najbližoj rodbini ubijenih.
A njih, koji su toga dana došli kako bi iskazali ljubav prema svojim najbližim, a nikako mržnju prema njihovim ubojicama, bilo je oko 200 (riječima: dvije stotine). I ove godine ostali su razočarani da im nitko od ”legitimnih” nije došao.
Ipak, ti prognani ljudi nisu bili sami. S njima su bili neumorni biskup Franjo Komarica i župnik Boris Ljevak.
Kao i uvijek do sada, biskup Komarica je, unatoč stradanju i počinjenom zlu, govorio o tome kako zločin ne treba zaboraviti, ali ga ne treba ni politizirati. Iako nitko nije tražio oprost od tih ljudi niti je bilo tko iskazivao volju za pomirenjem s njima, dobrohotni biskup Komarica okupljene je pozvao na praštanje i pomirenje.
Međutim, ako taj dan nije mogao doći nitko od hrvatskih braniteljskih udruga, došli su predstavnici udruge čiji su članovi prošli istu kalvariju kao i briševski. Došli su predstavnici bošnjačke udruge ”Koraci mira” iz Odžaka na čelu s Nihadom Alićem. I, HVALA mu.
Zanimljivo, ove godine je obilježavanju ove tragedije prisustvovao i generalni konzul Republike Hrvatske u Banjoj Luci Zoran Piličić. HVALA i njemu. Konačno da je došao netko od hrvatskih vlasti.
Pitanje je, međutim, je li došao po preporuci i znanju trenutnoga ministra europskih i vanjskih poslova Grlića Radmana ili je, pak, kao rođeni Banjolučanin, došao ”na svoju ruku”, zbog svoje savjesti, za što bi – ako se to ne uklapa u politiku dobrosusjedskih odnosa Vlade RH i Republike Srpske – mogao i disciplinski odgovarati.
Naravno, nakon obilježavanja ove, ali i drugih obljetnica stradanja hrvatskoga naroda u BiH, postavlja se jedno nimalo lagano pitanje: komu je u hrvatskome bosanskohercegovačkom korpusu dano pravo, ili tko si je uzeo pravo odlučivati o tome koje su žrtve vrijednije, legitimnije, o tome na kojim će obilježavanjima biti najviši državni, entitetski, općinski i stranački predstavnici, a na kojima neće biti ama baš nikoga od gore spomenutih?
A kako su mjesta u kojima su živjeli bosanski Hrvati bila za mnoge kriva mjesta boravka – a kako vidimo i jesu kriva mjesta – ne treba nikoga čuditi da su i stradali. To je prema shvaćanju mnogih u tome vremenu bilo i za očekivati. Nije se moglo spriječiti. Reći će, njihova žrtva zalog je za našu svijetlu ”legitimnu” budućnost.
Također, svjedoci smo da ”legitimni” politički predstavnici Hrvata u BiH veću pozornost posvećuju obilježavanjima stradanja Hrvata od pripadnika Armije BiH negoli obilježavanju stradanja Hrvata od pripadnika Vojske Republike Srpske.
Zasigurno ni u jednom izvješću iz Briševa nismo pročitali, a zasigurno nećemo ni pročitati rečenicu koja se gotovo u cijelosti ponavlja u svim izvješćima s obilježavanja stradanja Hrvata od Armije BiH: ”Obilježavanju stradanja 67 briševskih žrtava, najvećem pojedinačnom stradanju Hrvata u ratu u BiH (1991.-1995.) nazočili su predstavnici braniteljskih udruga HVO-a, kulturnog i vjerskog života toga kraja, predstavnici Oružanih snaga BiH i stranaka Hrvatskog narodnog sabora BiH te dužnosnici zakonodavne i izvršne vlasti svih razina u Bosni i Hercegovini, koje je predvodio predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH”.
Ne, ne, to se nije dogodilo. I to se, zahvaljujući čuvarima hrvatsko-srpskoga mira u BiH, neće nikada ni dogoditi.
A neće se dogoditi, jer je zahvaljujući politici aktualnih ”legitimnih” političkih predstavnika, hrvatski narod u BiH podijeljen unutar sebe: na Bosance – kao manje vrijednije, katoličkije, nacionalno me(h)kše, ekonomski siromašnije i izrabljivanije, i Hercegovce – kao više vrijednije, nacionalno osvještenije, ekonomski snažnije zbog čega ih i posjećuju ne samo Gospa nego i hrvatski bjegunci, čime zapadna Hercegovina postaje ne samo mjesto ukazanja nadnaravnih osoba nego i uskočko mjesto, mjesto gdje se – bježeći od nepravednih režimskih kazni – skrivaju bjegunci slavnih imena i prezimena. Najvažniji su im jataci (zaštitnici, skrbnici) ”legitimni” predstavnici Hrvata u BiH.
Međutim, stara narodna poslovica kaže ”narod je jaka kobila, izdržat će ona i ovo kao što je izdržala i mnoge druge zulume do sada”.
Ako bismo u takvu skupinu narodâ mogli ubrojiti i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini – a mislim da bismo mogli i da bismo trebali – onda bi mu u ovoj prigodi vježbanja izdržljivosti u traganju za legitimnim predstavljanjem najbolje odgovaralo da mu njegovi trenutni legitimni predstavnici zapjevaju dječju pjesmu ”Moja kobila Suzy” u izvedbi slavnoga Stjepana Jimmyja Stanića čiji sadržaj možete pogledati i poslušati na ovome linku.
Autor: Ivan Markešić / 28.07.2021.
-
Loki2k9
- Posts: 1851
- Joined: 26/11/2019 01:03
-
pici
- Posts: 43563
- Joined: 19/07/2007 23:17
- Location: zbrinut u kupleraju...
- Grijem se na: Ženske gHuzove
- Vozim: Trajvan
- Horoskop: Djevac
#1284 Re: All about Dragan Čović
to se kaze ko ziv ko mrtav do tada...
-
Login77777
- Posts: 8643
- Joined: 18/05/2021 09:11
#1285 Re: All about Dragan Čović
Jel nam Cirilo uzivao u sinocnoj predstavi iz Atine?
-
Truba
- Posts: 81644
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
#1286 Re: All about Dragan Čović
Ljudi promijene vjeru naciju pismo te nece klub
-
foxlife
- Posts: 9274
- Joined: 17/02/2021 20:34
#1287 Re: All about Dragan Čović
nije promjenio klub
Velez je sampion
-
Login77777
- Posts: 8643
- Joined: 18/05/2021 09:11
#1289 Re: All about Dragan Čović
To nam se Komi nasao prozvan?
-
JohnnyS
- Posts: 13602
- Joined: 05/05/2007 12:03
- Location: Brijuni
#1290 Re: All about Dragan Čović
Zqpravo je od svega navedenog najteže klub promijeniti, jedino njega sam biraš po onom što voliš, ostalo ti je netko drugi izabrao
-
ultima_palabra
- Posts: 55624
- Joined: 15/12/2008 16:53
-
_BataZiv_0809
- Nindža revizor
- Posts: 66017
- Joined: 09/05/2013 13:56
- Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
- Vozim: Lancia na servisu
#1292 Re: All about Dragan Čović
On ce navijat za sta god procijeni da mu je interes.
-
spreca
- Posts: 66518
- Joined: 07/11/2006 19:31
- Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu
-
Truba
- Posts: 81644
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
#1294 Re: All about Dragan Čović
Samo se mjesec i budale ne mijenjaju
Propala komunisticka tvorevina
Propao onaj velez
Imamo novi velez
Navijao sam za njijov ulazak u premjjer ligu
Drago mi za aek bi
I to je to
Klub ko i svaki drugi s malo jacom tradicijom
Propala komunisticka tvorevina
Propao onaj velez
Imamo novi velez
Navijao sam za njijov ulazak u premjjer ligu
Drago mi za aek bi
I to je to
Klub ko i svaki drugi s malo jacom tradicijom
-
foxlife
- Posts: 9274
- Joined: 17/02/2021 20:34
#1295 Re: All about Dragan Čović
ti se primjenioBlack swan wrote: ↑31/07/2021 09:45 Samo se mjesec i budale ne mijenjaju
Propala komunisticka tvorevina
Propao onaj velez
Imamo novi velez
Navijao sam za njijov ulazak u premjjer ligu
Drago mi za aek bi
I to je to
Klub ko i svaki drugi s malo jacom tradicijom
jesi na bolje ili gore?
mislim znam sta ces odgovoriti
al mislis li da se mijenjamo samo na bolje ili moze i suprotno?
-
tovarish
- Posts: 3506
- Joined: 26/05/2008 23:57
#1296 Re: All about Dragan Čović
A on je sve promijenio. Bio ateista i Jugosloven, koristio ćirilicu i navijao za Velež. I haj ti vjeruj takvom.
-
Manual
- Posts: 2124
- Joined: 01/10/2018 18:07
#1297 Re: All about Dragan Čović
-
spreca
- Posts: 66518
- Joined: 07/11/2006 19:31
- Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu
#1299 Re: All about Dragan Čović
Cirilio,Bosanski Hrvati vama Ercegovcima nikada nece halaliti sta HDZeova politika i Tudjman ucinise Posavcima,narodu koji je bio najposteniji u BiH i ostao.Mnogi Posavci proklinju HDZ i Tudmaana...Ovo hb TV sigurno nije ni prenijela
-
Truba
- Posts: 81644
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
#1300 Re: All about Dragan Čović
Bolje to nego da ustraje u propalim ideologijama
Ko neki forumasi
Sici s pogresnog puta je bolje nego ustrajavati
Navija li nele za zelju i prihvaca li zeljo neleta