Novak20 wrote: ↑24/01/2021 22:47
BHCluster wrote: ↑24/01/2021 22:05
Novak20 wrote: ↑24/01/2021 21:48
Ne, nisu krivi Bošnjaci. Nego njihova politika.
Naravno da Bosnjaci nisu krivi, sto nije sprijecilo politicki i vojni vrh Hrvatske da preko svoga antidrzavnog projekta tzv "hzhb kasnije hzhr" pocine tolike zlocine prema Bosnjacima naravno
uz sadestvo sa velikosrpskim agresorom. A da za sve je kriva bosnjacka politika. Bravo! Asta drugo ocekivati od osobe koja zlocine pravda zlocinima.
Što tek očekivati od osobe koja neumorno gusla o ratu trudeći se da na taj način i iz pozicije žrtve bude svakom loncu poklopac ? Kako danas, tako i sutra.
Jesam li slučajno rekao da je za sve kriva bošnjačka politika ? Čini mi se da nisam.
Ako se ne varam, ni Sud u Hagu nije utvrdio "sadejstvo" ili zajedničko planiranje i organizirano zajedničko djelovanje hrvatskih i srpskih vojnih jedinica protiv Bošnjaka i ARBiH. Što ti treba da podmečeš ono što nije bilo ? HVO je branio prvo sebe i svoje pa i tvoj kraj BiH da bi ti danas tvrdio da su bili u sadejstvu sa velikosrpskim agresorom. Fuj.
Jedino "sadejstvo" je bilo između HV, HVO i A RBiH protiv srpskih oružanih jedinica. A to se izgleda davno zaboravilo.
SPROVOĐENJE PLANA IZ KARAĐORĐEVA DVOSTRUKOM AGRESIJOM SRBIJE I HRVATSKE NA RBIH I POSDAYTONSKIM SAVEZNIŠTVOM ISTE IDEOLGIJE.
"Tuđmanova salveta podjeljene Bosne"
- Velikohrvatski i velikosrpski živući projekat protiv RBiH.
U cilju strateškog rješavanja hrvatskog nacionalnog pitanja u Jugoslaviji kroz uništenje i podjelu RBiH, Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman slijedeći dogoovr iz Karađorđeva 1991 godine sa Slobodanom Miloševičem je 8.1.1992. u Zagrebu primio četničko izaslanstvo iz BiH predvođeno Radovanom Karadžićem i Nikolom Koljevićem, kojom prigodom u ime Republike Hrvatske podržava prijedlog proglašenja 'Republike srpske' u BiH. U zamjenu za hrvatsko priznanje, gosti sa Pala obećavaju da neće pomagati pobunjenim Srbima u Republici srpskoj Krajini. Dan nakon priznanja u Zagrebu, 'Republika srpska' je na Palama i proglašena.
Uspostavljeno je i srpsko-hrvatsko međudržavno povjerenstvo zaduženo za iscrtavanje nove karte podijeljene BiH. Hrvatima je tu na čelu bio prvo Josip Šentija, pa liberal Zvonko Lerotić, a zatim član Račanove Socijaldemokratske partije (SDP) Dušan Bilandžić. Predstojnik Ureda predsjednika RH, Hrvoje Šarinić, počinje posjećivati Miloševića u Beogradu, a Miloševićeva savjetnica Smilja Avramov posjećivala je Tuđmana u Zagrebu.
Neki primjeri primjena odluka RH u RBiH:
12.11.1991. hrvatski lideri u BiH potpisuju izjavu o hrvatskoj državi.
18.11.1991. proglašena 'Hrvatska Republika Herceg-Bosna'.
april 1992. Anto Valenta u Vitezu naređuje Muslimanima da prihvate 'Herceg-Bosnu'.
10.4.1992. Mate Boban proglašava TO RBiH nelegalnom na teritoriji 'Herceg-Bosne'
21.4.1992. Krizni štab HDZ preuzeo vlast u Kiseljaku po uzoru na SDS.
6.5.1992. Dogovor u Gracu, Boban-Karadžić; konkretni koraci u podjeli BiH i ¨ratu protiv Muslimana¨.
10.5.1992. HVO naredio Muslimanima u Kiseljaku da predaju oružje.
11.5.1992. Tihomir Blaškić proglasio TO RBiH ilegalnom u Kiseljaku.
22.5.1992. HVO ukida institucije RBiH u Busovači.
juni 1992. HVO preuzeo kontrolu nad opštinskim vijećem u Vitezu.
15.6.1992. Hrvatski krizni stožer uvodi hrvatski dinar kao platežno sredstvo u Kiseljaku.
18.6.1992. HVO-ov ultimatum TO RBiH u Novom Travniku: ¨Predajte oružje, potčinite se Herceg-Bosni!¨
19.6.1992. HVO napao Novi Travnik odn. Muslimane Novog Travnika.
15-20.6.1992. Prve jedinice iz Republike Hrvatske, Garavi i Frankopani, stigle kod Gornjeg Vakufa.
20.6.1992. HV i HVO pokušavaju zauzeti Gornji Vakuf.
1.7.1992. HVO zabranio postojanje TO RBiH na teritoriji Vareša.
august 1992. HVO napao sela Duhri, Potkraj, Radanovići i Topole kod Kiseljaka.
9.8.1992. HVO izvršio atentat na generala Armije RBiH Blaža Kraljevića i njegov štab.
5.9.1992. HDZ iz Travnika saopćio da ne prihvata vlast RBiH, nego samo 'Herceg-Bosne'.
19.10.1992. HVO preuzeo kontrolu u Prozoru.
19-26.10.1992. Drugi napad HVO, pokušaj zauzimanja Novog Travnika.
20.10.1992. Prvi napad na Ahmiće.
22.10.1992. HVO napao selo Paljike kod Prozora još uvijek pod kontrolom RBiH.
24.10.1992. komandant HVO iz Prozora proglasio Prozor "očišćenim od Muslimana".
24-25.10.1992. Drugi pokušaj zauzimanja Gornjeg Vakufa.
Republika Hrvatska je odgovorna za agresiju na Bosnu i Hercegovinu tijekom koje je počinjen zločin u Ahmićima
U travnju 1993. došlo je do napada snaga HVO-a na selo Ahmići u općini Vitez u srednjoj Bosni prilikom čega je ubijeno preko sto civila bosanskih muslimana, uključujući 32 žene i jedanaestero djece.
Ovi zločini počinjeni su u okviru međunarodnog sukoba koji je vođen između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine 1993. i 1994, a u kojem je Republika Hrvatska imala sveobuhvatnu kontrolu nad jedinicama HVO-a, kao što je potvrđeno u presudama MKSJ-a.
Iz ovog razloga najviši dužnosnici Republike Hrvatske imaju odgovornost ispričati se žrtvama u Ahmićima te osuditi i distancirati se od zločinačke politike političkog vrha Hrvatske u devedesetima koji je izvršio agresiju na Bosnu i Hercegovinu 1993.-1994. te doprinio počinjenju zločina.
Za pokolj u Ahmićima pred MKSJ-om su za zločine koji uključuju teška kršenja Ženevskih konvencija, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Dario Kordić, Mario Čerkez, Miroslav Bralo, Anto Furundžija, Drago Josipović i Vladimir Šantić, a pred Sudom BiH osuđen je još i Paško Ljubičić.
U predmetima Aleksovski (IT-95-14/1), Blaškić (IT-95-14), Bralo (IT-95-17), Kordić i Čerkez (IT-95-14/2), Naletilić i Martinović (IT-98-34), Rajić (IT-95-12) i Prlić i drugi (IT-04-74) sudska vijeća MKSJ-a utvrdila su da je tijekom razdoblja od siječnja 1993. do travnja 1994. postojao smišljeni progon bosanskih Muslimana s teritorija HZ(R) HB i njihovo podjarmljivanje. Taj progon je poprimao najekstremnije oblike koji su uključivali bezobzirne napade na gradove i sela uz istovremeno razaranje, pljačku, zlostavljanja, silovanja, ranjavanja i protupravna zatočavanja koja su izvodili pripadnici HVO-a.
U navedenim predmetima sudska vijeća su utvrdila da su zločini u ovim predmetima počinjeni u kontekstu oružanog sukoba između bosanskih Muslimana i Hrvata, ali prije svega u okviru međunarodnog oružanog sukoba. U paragrafu 28b, presude Raspravnog vijeća u predmetu Blaškić, donesenu 3. ožujka 2003. godine, Sud se izjasnio da se Republika Hrvatska nije zadovoljila samo s ulogom promatrača, niti da ostvari zaštitu svojih granica, štoviše ona je intervenirala u sukob između bosanskih Muslimana i Hrvata. Snage Hrvatske vojske borile su se zajedno s pripadnicima HVO-a protiv Armije BiH, a MKSJ je utvrdio da je politika HZ(R) HB, koja je uključivala i počinjenje zločina, vođena uz podršku Republike Hrvatske, planiranu iz Zagreba te kako je Republika Hrvatska imala sveobuhvatnu kontrolu nad snagama HVO-a te je pomagala u vođenju i koordinaciji ovih jedinica te da su se jedinice HVO-a borile za ciljeve Republike Hrvatske.
Presuda Raspravnog vijeća u predmetu Rajić (IT-95-12), optuženi se potvrdno izjasnio o krivnji (p 66.)
”Sve vrijeme na koje se odnosi izmijenjena optužnica, u Bosni i Hercegovini je postojalo stanje međunarodnog oružanog sukoba, pri čemu je Republika Hrvatska, kao nezavisna država, sa svojom vladom, oružanim snagama i predstavnicima sudjelovala u oružanom sukobu protiv bosanskih Muslimana na teritoriji Bosne i Hercegovine kao nezavisne države. Zločini navedeni u izmijenjenoj optužnici bili su počinjeni u kontekstu tog sukoba i bili su povezani s njim.”
Raspravno vijeće u odluci u predmetu
Blaškić također je utvrdilo da su jedinice Hrvatske vojske (HV) viđane na mnogim mjestima na teritoriju Bosne i Hercegovine uključujući i dolinu rijeke Lašve gdje je počinjen najveći broj ratnih zločina u ovom sukobu. Dokumenti pokazuju da su mnogobrojni vojnici HV-a služili u HVO-u, a zapovjeđeno im je da skinu oznake HV-a i da ih zamijene oznakama HVO-a. Većina časnika HVO-a su ustvari bili časnici HV-a.
Primjer manipuliranja interpretacije karaktera oružanog sukoba u BiH
Premijer RH Andrej Plenković izjavio je 7. lipnja 2017. godine u Hrvatskom saboru da su “pripadnici HVO-a sudjelovali u obrambenom ratu i da im možemo biti zahvalni za ‘čuvanje leđa’’. O ratu za obranu BiH ni RH od strane HVO-a ne može se govoriti u razdoblju od siječnja 1993. do travnja 1994. MKSJ je u šest predmeta utvrdio kako je političko vodstvo Republike Hrvatske u tom razdoblju imalo ukupnu kontrolu nad snagama HVO-a i pomagalo u vođenju i koordinaciji ovih jedinica te je jasno utvrdio kako je između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine postojao međunarodni sukob tako da se ne može govoriti o obrambenom karakteru rata. S obzirom na to da se sukob vodio na teritoriju BiH, djelovanje jedinica HVO-a koje su u tom razdoblju bile u sukobu s Armijom BiH ne predstavlja obranu već osvajačke tendencije tadašnjeg političkog vodstva RH i ugrozu teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Osim toga jedinice HVO-a pod efektivnom kontrolom RH su provodile ubijanja, mučenja, silovanja, zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika čime su bili instrumentalizirani u sukobu koji se nikako ne može okarakterizirati kao obrambeni rat.
Također, zbog utvrđivanja karaktera oružanog sukoba kao međunarodnog sudska vijeća su u donesenim presudama primijenila relevantne članke ženevskih konvencija u definiranju statusa zaštićenih osoba.
Presuda Žalbenog vijeća u predmetu Kordić i Čerkez (p.376 i 377.)
”Žalbeno vijeće konstatira da je razuman zaključak Raspravnog vijeća da je sukob između HVO-a i ABiH bio međunarodnog karaktera zbog toga što je Hrvatska imala sveukupnu kontrolu nad HVO-om. Hrvatska i Bosna i Hercegovina su se stoga mogle smatrati stranama u sukobu u smislu člana 4(2) Ženevske konvencije IV. Samim time one, dakle, nisu bile ratne strane-saveznice u smislu člana 4(2) kada su u pitanju kaznena djela proistekla iz sukoba u Srednjoj Bosni.
Raspravno vijeće, dakle, nije pogriješilo kada je konstatiralo da su bosanski Muslimani bili zaštićene osobe u smislu člana 4 Ženevske konvencije IV.”
http://yihr.hr/hr/republika-hrvatska-je ... -ahmicima/