Ne mogu vjerovati s kolikom samo povrsnoscu citate i komentarisete ove tekstove. Da li je moguce da vam browser prikaze samo dio teksta pa pukim slucajem prenebregnete ostalo, ili sto je najvjerovatnije, vase oci u napadu patriotske paranoje neke stvari uopste ne zele sve da vide i procitaju.dallton wrote:Real Khan wrote:Ako je ovo stvarno iz pera Dežulovića, onda me je duboko razočarao...premda shvatam da kada neko piše za "Nezavisne novine" mora malo priču "navući" na velikosrpsku stranu (da ne bi njega "navukli", valjda). Zašto me je razočarao? Pa brate, piše k'o da je drogiran i omađijan o nekakvom događaju kojem nije prisustvovao, nema prave informacije, a opleo po "ubicama iz Dobrovoljačke" po "golobradoj dici"...
Moj Dežuloviću, na šta spade jadna ti mati...a donedavno mi bijaše zanimljiv. Nego, da li se mladi Dežul prisjetio osuditi i one "zločince" koji pobiše i bukvalno golim rukama podaviše gomilu "golobradih regruta" na transporterima u sred Splita...nepunu godinicu prije Dobrovoljačke...? Ma ne, tribali su onda Spliće pustiti golobradu dicu da mirno i dostojanstveno okupiraju Split, pa bi valjda i Boris Dežulović onda bija sritan...i pisao bi po Nezavisnim novinama kako je Split "vekovni srpski grad"...ili možda ne bi ništa ni pisao jer bi bio "zauzet" boravkom u nekakvoj masovnoj grobnici ili jami...ko će ga sad' znati...Na jednoj obali Dobrovoljačke rijeke i najrazumniji su ljudi tek nesretnici kojima se svijet srušio te majske nedjelje, kao da je to bila prva krvava nedjelja u kalendaru 1992. godine, a na drugoj obali i najčestitiji glasovi zdravog razuma digli se u patetičnu riječ obrane za Ejupa Ganića i heroje s krovova Dobrovoljačke ulice, kao da sloboda ima smisla ako se mjeri slobodom doborovoljačkih ubica, nevinošću Ejupa Ganića i političkim bodovima Harisa Silajdžića, kao da napad na kolonu JNA nije bio zločin, kao da nisu u transporterima i kamionima bili prestrašeni golobradi regruti iz neke daleke vojvođanske Subotice i strašne sarajevske subote.
Nitko u cijeloj tmi s jedne, i tmuši s druge strane, što se neprebolna digla nakon hapšenja Ejupa Ganića, ne spominje tu djecu, prestravljene klince koji su ostavili glave na asfaltu Dobrovoljačke ulice, žrtve sumanute unakrsne vatre pomahnitalih generala s jedne obale, i dobrovoljačkih ubica s druge.
ma ja, kako su nezavisni mislioci i umotvorci krenuli jos malo ce reci "pa sto ste se brate bunili, umjesto fino s ljudima" i guslati tu pricu o "ma svi su oni isti"...jos nesto da pitam - koliko smo mi doprinjeli tome da nam knjizevno umotvorci iz hrvatske a bogami i srbije tek tako dolaze i pametuju sta mi to treba da radimo? srecom, ne moramo se zamarati (kao ovi umotvorci) izmisljanjem dugih nadrealnih tekstova da bi pokusali da operemo svoj i tudji prljavi ves, jednostavno raspalimo transkripte (zahvaljujuci gluposti srpske politike) da pokazemo sta je ko kome mislio i planirao
Bezbeli sad na nekom srpskom forumu, neko sa istim zarom i mrznjom, komentarise npr. ovaj dio istog Dezulovicevog teksta:
Ovdje je cijeli Dezulovicev tekst:...
General Milutin Kukanjac, recimo, krenuo sa svojim vojnicima na izlet u Kuću cvijeća, pokupili na tramvajskoj stanici Aliju Izetbegovića, "Idete li preko Hasana Kikića?", "Idemo, upadaj", taman skrenuli u Dobrovoljačku, kad zapucalo. Radovan Karadžić u to se vrijeme upravo pripremao za svoju pjesničku večer - "Ko zna na koga nesreća cilja, cveće ne ume nasilje da vrati", recitirao je u ogledalo vježbajući svoj nastup, "livada u nervnom rastrojstvu šapati, neizvesna je sudbina lekovitog bilja" - kad ga je trgnula daleka tutnjava i reski pucnjevi. Biljana Plavšić, dobro se sjeća, te se nedjelje cijeli dan pripremala za sutrašnje ispite na Prirodno-matematičkom fakultetu, prilegla malo da pogleda Nedjeljno popodne i zadrijemala uz cvrkut ptičica iz parka, kad je oko šest probudile detonacije. Momčilo Krajišnik, na primjer, taman sa društvom zavrtio janjca pred kućom u Zabrđu kad im došao komšija i rekao da u Sarajevu počeo rat. "Čuj, rat", odgovorio mu Momčilo. Pa svi počeli da se smiju.
Kao da se ništa prije nedjelje u šest poslijepodne dogodilo nije, kao da nije u koloni bio otet i sam predsjednik države, kao da dan ranije nije započeo divljački napad na grad, kao je to bio prvi dim nad Sarajevom, kao da nisu mjesec dana ranije snajperi s Holiday Inna pucali po građanima, kao da nisu već u aprilu gorjeli i Mostar i podrinjska sela, a leševi ležali po ulicama Foče, Zvornika i Višegrada, kao da tenkovi nisu već mjesec dana orali Bosnu.
...
http://www.nezavisne.com/kolumne/vijest ... ubice.html
Nego, nisi se valjda prepoznao u nečemu gore napisanom... 
kao i uvijek ubada u sridu.