1. Kulin Ban, vladao Bosnom u periodu od 1180-1204 godine. Izdao je dubrovčanima tzv "Povelju Kulina Bana" koja se smatra dokazom da je Bosna imala državnost. Jedan od najznačajnijih dokumenata u historiji BiH. Kulin Ban je bio pripadnik crkve bosanske što je još jedan razlog ubacivanja navedenog u spisak najvećih.
2.Tvrtko I Kotromanić, vladao Bosnomu periodu od 1353-1391 godine. Prvi bosanski kralj(1377-1391). Sigurno najveći bosanski srednjovjekovni vladar. Vladao je Bosnom, Pomorjem, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranama, Usori, Podrinju, Splitom, Trogirom, Šibenikom, Bračem, Hvarom, Korčulom, odnosno, nakon krunisanja 1377 sebe naziva kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hratske i Primorja. Za njegove vladavine počeo se upotrebljavati zlatni novac na južnoslavenskim prostorima. Zlatni ljiljani se također vežu za kralja Tvrtka. Zanimljivost je da se u bitci na Kosovu Tvrtkova vojska borila na strani kršćana protiv osmanlija. Prije bitke na Kosovu Tvrtkova vojska je porazila osmanlije kod Bileće 1388 godine.
3. Mehmed Spaho(1883-1939), osnivač Jugoslovenske muslimanske organizacije. Pripisuje mu se da je prilikom donošenja Vidovdanskog ustava značajno uticao na donošenje tzv. "turskog paragrafa". Ustavom je nova kraljevina bila podijeljena na 26 oblasti, a jedino je zaključeno da Bosna i Hercegovina neokrnjena ostaje u postojećim granicama. Navodno veliki protivnik sporazuma Cvetković-Maček koji je zapravo podijelio BiH. Umro pod nerazjašnjenim okolnostima 29.05.1939. Samo nekoliko mjeseci kasnije je postignut dogovor Cvetković-Maček koji bi značio kraj BiH da nas nije "spasio" početak II svjetskog rata.
4. Rodoljub Čolaković i Avdo Humo(predstavnici Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH) su "najzaslužniji" da je BiH 25.11.1943 godine u Mrkonjić Gradu na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a "dobila" status šeste "ravnopravne" republike u sastavu tadašnje Jugoslavije. Naime, poznata je činjenica da je više članova CK KPJ je predlagalo da BiH ima status autonomne pokrajine, a ne status ravnopravne federalne jedinice, pri tome se, prije svega, mislilo na autonomiju uz Republiku Srbiju ili Hrvatsku. Među najglasnijim zagovornicima da BiH ima status pokrajine su bili MIlovan Đilas, Moša Pijade i Sreten Žujović. Čolaković i Humo su na otišli do Tita i predložili da BiH postane šesta republika. Titova odluka je poznata. Odluka ZAVNOBiH-a je potvrđena četiri dana kasnije na prvom zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu. 25.11.1943 je BiH obnovila državnost davno izgubljenju osvajanjem od strane Osmanske carevine 1463 godine.
5. Josip Broz Tito(1892-1980). Dileme nisam imao. Realno, znajući šta se dešavalo prije II svjetskog rata, velikosrpskih i velikohrvatskih aspiracija spram teritorija BiH, sporazuma Cvetković-Maček, AO okupacije, turske prodaje BiH i ostalih historijskih događaja na ovim prostorima, Josip Broz je veoma bitna osoba za BiH. Sama potvrda "Čolakovićevog i Huminog prijedloga" je dovoljan argument da Tito bude na ovoj listi. Neko se može neslagati, mada ne vidim osnovu da to čini, ali hitorijske činjenice se ne mogu promijeniti. Tito je ustao protiv velikosrpsko-velikohrvatskih aspiracija spram BiH. Šta bi bilo da smo bili pokrajina a ne republika je pitanje i spada u domenu ŠBB-KBB. Moje mišljenje je da bi danas bili ili dio Hrvatske ili dio Srbije što danas ipak nismo koliko se god neko upinjao da jesmo. Jedna zanimljiva Titova izjava:
“BiH ne može pripadati ni ovom ni onom, već narodima koji je od davnina nastanjuju. Uostalom, to njima nije niko poklonio, već su to sami izborili u narodnooslobodilačkoj borbi u kojoj su masovno učestvovali. Bilo je to jedino moguće i srećno rješenje, ne samo za narode BiH, već i za našu zajednicu u cjelini”.
6. Džemal Bijedić(1917-1977) Organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te 80-tih godina djelimično ostvarenog kulturnog projekta hiljadu škola.
"Čuveno Mostarsko savjetovanje iz 1966, iz čijih bi pouka i danas mogli štošta naučiti, pored toga što je značilo priznavanje prava političkoga građanstva Hrvatima u Bosni i Hercegovini, bilo je i veliki preokret u ukupnoj nacionalnoj politici Saveza komunista, što je za konsekvencu imalo redefiniranje ustavne pozicije te republike 1974. godine".
Savezni premijer Jugoslavije. U burnoj političkoj karijeri je četiri puta podnosio ostavku koju je Tito svaki put odbijao. Prema svemu što sam čuo i pročitao, Džemal Bijedić je imao "veliki uticaj na donošenje ustava 1974". Pored toga je imao veliki uticaj na razvoj Mostara, odnosno kompletne Hercegovine. Često je govorio najbližim prijateljima "Ubit ce me, ja mnogo znam" Poginuo u sumnjivoj avionskoj nesreći kod planine Inac. Za naručioca ubistva se sumnjičila Jovanka Broz. Neki kažu da je to samo "patka" te da je za pogibiju Džemala Bijedića kriva velikosrpske aspiracije i politika.
7. Hamdija Pozderac(1924-1988) "Najjači političar", barem po funkcijama koje je BiH imala u Jugoslaviji. Predsjednik predsjedništva BiH, predsjednik ustavne komisije SFRJ 70-tih i 80-tih godina. Kao predsjednik Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, je insistirao na nemijenjanju osnovnih načela Ustava iz 1974. godine a koji su dali Muslimanima (kasnije Bošnjacima) status naroda unutar SFRJ. Zajedno sa Džemalom Bijedićem ima veliku ulogu u razvoju, tada, relativno zaostale i nerazvijene, BiH. Montirana afera Agrokomerac ga je natjerala da se povuče iz politike kada je trebao da bude izabran za predsjednika Predsjedništva SFRJ. Preminuo na Koševu pod "nerazjašnjenim okolnostima".
8. Alija Izetbegović(1925-2003) Kao predsjednik Bosne i Hercegovine proglasio je, nakon referenduma o nezavisnosti 1992. godine, nezavisnost i otcjepljenje od Jugoslavije. Otac moderne "bošnjačke nacije" ustanovljene 1993 godine na svebošnjačkom saboru u Sarajevu.
Holbruk o Aliji Izetbegoviću:
"Mislim da ova zemlja danas ne bi postojala da nije bilo Izetbegovića. Svi ljudi prave greške, pa i on, ali ponavljam, da nije bilo njega, ne bi bilo Bosne i Hercegovine. To je i Milošević kazao u Dejtonu. On je rekao da je Izetbegović pobjedio. Nakon višednevnih teških pregovora, Milošević je pristao da se Sarajevo preda Federaciji. Kazao je da je Izetbegović zaslužio Sarajevo, jer ga nikad nije napuštao. Krajišnik i Buha su pobješnjeli na to. Da je Izetbegović napustio Sarajevo, BiH ne bi opstala".
Haris Silajdžić:
"Nije vodio politiku uzvraćanja istom mjerom i vodio je računa o osjećanjima svih u BiH, o tradiciji, vjeri, kulturi i svemu onome što je ljudima bilo sveto. Oni koji su branili BiH zbog toga danas mogu ići uzdignute glave jer ih nije vodila politika koja je na divljaštvo odgovarala divljaštvom, rušenjem, masovnim ubijanjem, koncentracionim logorima i svim onim što je odlikovalo agresora na BiH, kao i one u njihovoj službi. I danas se to može vidjeti golim okom i to priznaje cijeli svijet"
Bogić Bogičević:
"U svakom slučaju Alija Izetbegović je značajna istorijska ličnost."
Jovan Divjak:
"Nema razlike između nacionalista - nacionalista je nacionalista. Za mene, nacionalista je pozitivna ličnost ukoliko se on zalaže za zaštitu prava svoga naroda, ali ne na uštrb drugog naroda. Ovde se radi o nacional-šovinistima koji su otpočinjali i vodili rat da ugroze druge narode. To Alija Izetbegović nije radio." (maj 2005. za Radio Slobodna Evropa odgovarajući na pitanje jednog slušaoca: Ko je najgori od tri nacionalista: Alija, Tuđman ili Karadžić?)
9. Safet Zajko, Enver Šehović, Izet Nanić, Avdo Palić, odnosno svi komandanti i borci koji su dali svoje živote i dijelove tijela za odbranu BiH od agresije. Da nije njih bilo, sigurno je da bi bilo mnogo više masovnih grobnica nego što ih ima danas. U to ne sumnjam. Naoružani snagom volje, patriotizmom i ljubavlju prema domovini dali su svoje živote i zdravlje da BiH opstane. BiH je opstala, u inat svima. Kakav danas imamo odnos prema borcima i njihovim porodicama, nekom drugom prilikom.
10. neko drugi
Potrudio sam se da budem koliko-toliko objektivan u okviru informacija kojim raspolažem. Uvijek postoji opcija da sam nešto netačno napisao, odnosno da sam imao nepotpune informacije. Također, namjerno postoje neke kontradiktornosti i "brkanje pojmova" bosanac i bošnjak. Zvijezda vodilja je bila realnost da su sve navedene zvali ili bi ih zvali bosancima i hercegovcima u stranim zemljama ili su imali veliki uticaj na ono što smo danas(Tito). Svi su se na neki način borili i zalagali za BiH zbog raznih razloga.
Nadam se da ovo neće otići u pljuvanje i da će argumenti prevladati. Možda se i nauči nešto, odnosno, možda se neke nove informacije pojave
