Radovan Karadžić u Haagu!

User avatar
pici
Posts: 33510
Joined: 19/07/2007 23:17
Location: zbrinut u kupleraju...

#601 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by pici » 27/10/2009 00:50

Pročitati ponovo: Svjedočanstva Marka Vešovića
Kako je Karadžić 44 mjeseca ubijao Sarajevo
Piše: Marko Vešović

Image

Zbirka pjesama „Poljska konjica” književnika Marka Vešovića neophodno je štivo za razumevanje ratnih zlodela pod komandom Radovana Karadžića, nekadašnjeg predsednika tzv. Republike Srpske, čije suđenje ovih dana treba da počne u Hagu. Zbirku, objavljenu 2002. godine, Vešović je posvetio Mireli Pločić, drugarici svoje ćerke Ivane, kao i sarajevskoj djeci ubijenoj za vrijeme opsade grada, njih 1500...

Marko Vešović rođen je 14. marta 1945. u Crnoj Gori, u selu Papama kod Bijelog Polja. U Sarajevu je završio Filozofski fakultet. Postdiplomske studije završio je u Beogradu. Doktorsku disertaciju odbranio je u aprilu 2002. godine. Marko Vešović jedan je od najvažnijih pesnika postjugoslovenskih književnosti. Ubojiti je kolumnista i polemičar. Njegova knjiga Poljska konjica smatra se najboljom pesničkom knjigom koja govori o ratu koji je Vešović proveo u Sarajevu, dok su na njega i njegovu porodicu, iz rodne Crne Gore, doletale granate

KAFANSKA

Ovo nas gađaju književnici. Ovo nas gađaju
Srpski bardi. Dojadilo im da barduju
Pa stali da nas bombarduju.

Kad su počeli peglati Sarajevo,
Svojim tobdžijama Stihoklepac je rekao
'Nako po domaćinski: Nek vam je sretno i berićetno.

Umije, nema zbora. Umije k'o psihijator.
Kad se obraća Srbima, gleda im u oči
Ko da će svakog trena iz džepa da potegne
Sudsku dozvolu za pretres po svakoj srpskoj duši.

A ona njegova ženica uvijek uz njega
k'o Jovanka uz Titu. Ali se Joka vječito smiješila,
A ova nam je preozbiljna, kao da vazda
ide za kovčegom mrtvačkim!

Pravo zboreći, dječiji pjesnik sa Durmitora
Ništa novo nije ni mogo izmisliti:
Ovo se stoput dešavalo: usrećitelji čovječanstva
Vazda su voljeli, potocima, krv ljudsku prosipati.

I nije prvi put kama postala sluškinjom teologije!
A kako bismo nadrljali da ne postoje UN
Koje nas časte, povremeno, pokojom
rezolucijom što Stihoklepca opominje da baš sve,
majka mu stara, ne potamani po Sarajevu.

Nego nek' razgodi.
Nek' nešto i svom unuku ostavi za tamanjenje.
Ali polako. Pilići se broje u jesen.

I strogo po zakonu: Prvo mu prirediti
pravedno suđenje, potom ga objesiti,
što reče šerif iz onog kaubojca.

Ako pak Stihoklepac izrazi želju da bude
U fraku obješen, ja ću se lično, ugledom svojim,
založiti da bude u fraku obješen. I navratiću,
ponekad, da mu zavrtim konopac.

Image

KAD JE SRPSKI SNAJPERIST MOJOJ PRIJATELJICI
ustrijelio dijete u naramku
prestala sam u boga vjerovati. Nema te, bože,
rekla sam, prekrižen si za sva vremena
i tačka. Jer bog što pušta da djecu, majkama
u naručju, ubijaju onako, ni zbog čega,
naprosto iz zabave, takav bog meni ne treba
A drugi – kako god hoće

Inače, prije rata sam mislila da bi se nebesa
na mene sručila ako bih prestala
u boga vjerovati. A eto, nije se desilo ništa
Ni crijep nije napukao na krovu moje kuće

Ja sam i dalje ja. Sarajevo i dalje Sarajevo
Nebo i dalje nebo. I eno stoji gdje je i prije bilo
Iako boga nema. Mislim, nema ga za mene
A drugi – kako god hoće

Sve se kotrlja po starome
Čak mi se čini da je ovako lakše. Ovako,
bez boga ne umijem ti to, bojim se, objasniti

Znaš, pješači se lakše bez ičega u rukama
nego kad vukljaš cekere. Jeste, dobro sam rekla
Bez boga, nekako lakše se pješači
kroz ovaj guravi život. Jedino, svaki čas osjetim
da su mi ruke prazne


IMALO JE, NEĆU DA KAŽEM, RADOSNIH TRENUTAKA
Recimo, kad smo nosili njihove lješeve.
Najdraži posao. Inače, najviše smo se bojali SRNE.
Toliko umilno ime, s toliko otrova!
Iako nije bilo struje, do deset nije nam bilo
spavanje dozvoljeno. Sjediš u mraku, čekaš kad će
stražari upasti da te pretuku. A oni piju, gledaju
televiziju i čekaju da se u njima dovoljno mržnje
nakupi. Još ako SRNA objavi gubitke, onda nam
sljeduju batine gore nego inače. Nekad batine
do smrti. A mi, u tmuši, nagađamo kakve su vijesti.

I trudimo se da doznamo gledaju li večeras
TV dnevnik. I svak je od nas od srca želio da nema
gubitaka. Ili bar da ih ne objave. Naravno,
krili su ih i bilo nam je isprva čudno što SRNA
povremeno objavi broj poginulih. Što smo, ubrzo,
shvatili kožom: batinaška je revnost ovim ciframa
bivala žestoko podstaknuta.

A nekad ne upadnu. Već puste da slušaš krike
koji se u srce zabijaju kao čelične čačkalice.

Image

SVAŠTA LI MI SE IZDOGAĐALO
za četrdeset četiri mjeseca. I ja bih, ko onaj stari, mogao reći:
nema nijedne muke koja me nije snašla, jedino što nisam
rodio. Ali stvari s početka rata potresale su me triput teže.
Kasnije, čovjek, zar, ogugla.

U maju, naši uhvate u Hrasnom dvojicu snajperista i bace sa
nebodera. Za jednog, ni po čuda: Srbin s beskrajne trake.
Kad priča, poželiš da mu zavrneš rukav i potražiš mu broj

proizvodni utetoviran u mišicu. Drugi je bio najbolji prijatelj
koga sam imao. Gurnuo bih, za njega, obje ruke u vatru.

Karadžić ga opsotonio. Izuzeo mu dušu za potrebe odbrane
srpstva. Nemam drugog objašnjenja. Tri dana bio sam
bolestan. Ječao kao ubodenik. I shvatio da mi je opet učiti
šta je crno a šta bijelo. Da mi se svijet iskosio i da će
zavazda ostati takav. Kao toranj u Pizi. U ratu mi je postalo
jasno: čovjek je teški promašaj. Pobačaj, u stvari.

A krajem maja '92. zove me punica iz Beograda. Zete, nemoj
mi zaklati dete. Nemoj, mleka ti majčina. Ja, zblanut,
mislim: stara šiznula. Šta vi to, gospođo Angelina, pobogu,
pričate? Je li vam dobro? Nemoj zete, groba ti očeva. Deset
hiljada Srba ste poklali u Sarajevu. Ko? Mi?

Gospođo Angelina, Bog s vama, šta vi to pričate? Ali nemoj,
barem ti, zete, onog ti hleba što si ga u mojoj kući pojeo.
U taj čas mi je bilo k'o davljeniku. Kome kroz glavu, vele,
sav život prođe u sekundi: šta je to bilo?

Priviđenje? Jesam li sanjao ono prijašnje, pa sam probuđen
u ovo sada? Ili se moram iz ovog sada što prije probuditi?

Prećutim to Jeleni. Da barem nju poštedim. Da se ne mora
preda mnom stidjeti. Ali nisam mogao ne reći svome
komšiji. Srbinu. A njega je to peklo, i ne mogao Jeleni da ne
kaže. Bitango! Stidi se svoje sijede kose! Ostarila si, gade,
a ništa nisi naučila! Zalud šezdeset godina živiš,
vucibatino stara! Ma nema šta joj Jelena nije rekla.

Kasnije, gospođa Angelina – otišla u Njemačku. To je moj
najveći greh u životu! - veli kroz slušalicu i kroz suze.
Ne znam. Ali se više ničemu ne čudim. A kad se ne čudiš
više ničemu, to znači da su ljudi tvoja najgora očekivanja
ispunili. Jedino što molim Boga: daj mi da se ne sjećam,
barem, ako ne mogu zaboraviti.


ZAKLEO SAM SE DEVEDESET TREĆE:
kad jednoga dana uhvatim onoga Noga,
onoga ustašu sa kokardom – Kosovo ću od njega
načinjeti. Duša će mu ostat u moje šake.
Neće od njega imati šta da se ukopa.

Rebra ću da mu živom izvadim. Jedno po jedno.
Za početak. Onome četniku s velikim „U”
što trijezan huška na klanje, pjan svoje huškanje
oplakuje, a istodobno uživa i u prvome i u potonjemu.

Ruku ću da mu uvalim u usta, i jezik da mu
tražim po sata, prije nego što ga iščupam.
Da više njime ne promidžbuje o Kosovu.

Kad sa životom razdvojim toga
slavnog srpskog pesnika što je živio i stvarao
na prijelazu iz 20. u 19. vijek – u mojoj duši biće
svečano kao kada se porodica okupi oko stola
s paketom pristiglim iz svijeta izvan obruča
četničkoga i počne sjeći kanap!

Živim od toga. Od vjere da će pasti u ove moje šake.
Biće to tren božanstven: k'o da nijesam u svijetu,
već kao da sam zalutao u zaljubljenu dušu
dvadesetdvogodišnjega Volođe Majakovskog.
P.S. Tako sam se zakleo devedeset i treće.
Danas mu ne želim
ništa gore od onog što ga već ionako čeka.

Image

KRV PAŠČEĆA
Uf, što vi Crnogorci umijete prokleti!
Imao sam komšiju, laka mu zemlja, bio je čovjek –
koliko možeš viknuti! Otkud ga znam – vazda
svakome na raspolaganju, taman k'o vazduh! Vi Crnogorci,
zbilja, ni u zlu ni u dobru, ne umijete
a da ne pretjerate!

Padaju granate. Svi mi što nas je podrumu -
psujemo i kunemo. Nekad je milina čuti.
Umije to naš svijet. Nekad se sjetim i tebe:
što nije Markan ovdje, da ovo blago zapiše!

Jer, dok si dolje, čini ti se da ćeš sve upamtiti.
A kad stanu granate, i ti iz onog mraka
na božji dan iziđeš, gotovo sve ti se izbriše.

Evo ti najbolje psovke koju sam u ratu čuo
na račun bjesnika s Durmitora: Jeb'o on svoga
babe svatove, pa ovariso na mladu!

Svi mi psujemo i kunemo, a moj komšija – jok.
Ma šta ih imaš kleti? Što ih više kunemo,
od toga njima, prijatelju, kika sve više raste!

Znam ti ja njih odlično. Ćer'o sam ja to,
prijatelju, čak do Zidanog mosta. Ako mu ide,
to digne glavu, preniska mu nebesa, a čim
dobije po kokardi, skljoka se u nužnik.

Dobro znam te delije s mrtvačkom glavom
na barjaku. Kičmu im treba slomiti.
Mani kletve i psovke.

A počeo je, i on, da kune i da psuje kad je granata -
sigurno pamtim još – onu djecu s Bistrika iskasapila.
Pa kad smo čuli da je jedan od onih očeva svoju
curicu – to što je od nje ostalo – poznao jedino po
šakama, e tad je i moj komšija otčepio:
Radovane, veli, jebem ti krrv paščeću! Radovane,
veli, dabogda se raspadao od živih rrana,
I probo od svačega što god je na svijetu,
a ni u čemu ne mogo lijeka naći, ni ti, ni tvoje
praunuče, veli.


E jest' ga vi Crnogorci kunete dabogsačuva.
Kad vi stanete nekome proklinjati i žive i mrtve
i nerođene, insanu ništa ne preostaje
do da se sav naježi. Od miline!

*Tekst orginalno objavljen na našem portalu 25.7.2008.


User avatar
pici
Posts: 33510
Joined: 19/07/2007 23:17
Location: zbrinut u kupleraju...

#602 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by pici » 27/10/2009 00:54

Suđenje Radovanu Karadžiću
Cirkus bez zveri
e-Novine

Image

Bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić, optužen za genocid nad nesrbima u BiH, nije se u ponedeljak pojavio na početku suđenja pred Haškim tribunalom, iz protesta što mu, kako tvrdi, sud nije dao dovoljno vremena za pripremu

Odluku o daljem toku postupka, posle konsultacije sa tužiocima, doneće sudsko veće predsedavajućeg O Gon Kvona (O-gon Kwon) iz Južne Koreje u kojem su još Hauard Morison (Howard Morišon) iz Velike Britanije i Melvil Berd (Melville Baird) iz Trinidada i Tobaga. Rezervni sudija je Flavija Latanci (Flavia Latanži) iz Italije.

BOJKOT: Ispred zgrade Haškog tribunala jutros se okupilo više desetina predstavnika, većinom žena, udruženja žrtava iz Srebrenice i drugih predstavnika bošnjačkih žrtava. Oni su nosili ogroman natpis: "Sramota Evrope! Genocid: 8106 ubijenih u Srebrenici 1995". Na drugom transparentu pisalo je: "Masovni ubica Karadžić - uhvatite Mladića".

Karadžić je u dve tačke optužen za genocid nad nesrbima u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, a u preostalih devet tačaka za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana dela, terorisanje i nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH 1992-95.


NAMETANJE BRANIOCA
Tužilaštvo Haškog tribunala zatražilo je od sudskog veća da nametne branioca bivšem predsedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću. Predsedavajući sudija O Gon Kvon (O-gon Kwon), konstatujući da Karadžić nije u sudnici, potom je prekinuo zasedanje, zakazavši za utorak novu raspravu na kojoj će, kako je nagovestio, tužioci dati uvodnu reč. "Zahtevaćemo od Karadžića da bude prisutan", dodao je sudija. Predstavnice udruženja Majke Srebrenice, prisutne na galeriji sudnice, tu odluku su propratile glasnim izlivima nezadovoljstva. "Ovo je cirkus", kazale su neke od njih.
Sudija Kvon rekao je na početku zasedanja da je pretresno veće pozvalo optuženog, pismom upućenim 22. oktobra, da preispita svoju odluku, ali da je on to odbio da učini. Pismom, koje je sudija Kvon delimično pročitao u sudnici, veće je upozorilo Karadžića da može protumačiti da se on odrekao prava da prisustvuje procesu, te mu nametnuti branioca ako nastavi da opstruiše proces. Po rečima sudije, Karadžić je 23. oktobra odgovorio pismom u kojem je ostao pri stavu da neće učestvovatu u suđenju, ako mu ne bude odobreno dodatno vreme za pripremu.
Tužiteljka Hildegard Erc - Reclaf (Hildegaard Uertz-Retzlaff) ocenila je da Karadžić "blokira suđenje" time što se nije pojavio u sudnici, zato što proces ne može početi bez njegovog zastupnika. Erc-Reclaf je zatražila stoga da Karadžiću bude nametnut branilac. Ona je podsetila da su i pretresno i apelaciono veće Tribunala odbili Karadžićev zahtev da proces bude odložen, posle čega je optuženi uzeo sebi za pravo da sam odlučuje kada će suđenje početi. Sudija Kvon naznačio je, međutim, da je Karadžić u svom pismu naveo da neće bojkotovati suđenje.


Optužnica protiv Karadžića usredsređena je na: etničko čišćenje Muslimana i Hrvata širom BiH 1992-95; kampanju terora protiv civila tokom opsade Sarajeva u istom periodu; uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995, te genocid u Srebrenici u julu 1995. Glavni tužilac Serž Bramerc (Serge Brammertz) najavio je prošle nedelje da će dokaze protiv Karadžića izvoditi hronološkim redosledom, počevši od zločina počinjenih u Sarajevu.

Odluku da bojkotuje početak procesa, Karadžić je prošlog četvrtka obrazložio tvrdnjom da nije imao dovoljno vremena da se pripremi za proces. On je ranije bio nagovestio da bi za suđenje bio spreman u maju ili junu iduće godine, ali je Tribunal odbio njegov zahtev za odlaganje, utvrđujući da je 15 meseci bilo dovoljno za pripremu procesa.

Od kada se, krajem jula prošle godine, našao u pritvoru u Sheveningenu, Karadžić je tvrdio i da Tribunal nema pravo da mu sudi zbog imuniteta koji mu je u leto 1996. navodno garantovao tadašnji izaslanik SAD Ričard Holburk (Richard Holbrooke). Tribunal je odbacio njegov zahtev za obustavu postupka, utvrđujući da imunitet pred sudom ne bi imao nikakvu važnost, sve i da je dokazano da ga je Holbruk obećao. Karadžić je nedavno od Saveta bezbednosti UN tražio da "spreči suđenje" rezolucijom zasnovanom na njegovom navodnom sporazumu sa Holbrukom.

Optužnicom, čiji je obim smanjen radi bržeg i efikasnijeg suđenja, Karadžić je, zajedno sa komandantom Vojske RS Ratkom Mladićem, označen kao ključni učesnik u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo trajno uklanjanje, putem zločina, Muslimana i Hrvata sa teritorija koje su Srbi smatrali svojim širom BiH. Pored VRS, u tom poduhvatu, po navodima optužnice, učestvovale su
JNA/Vojska Jugoslavije, MUP Srbije i srpske paravojne snage.

Kao "dodatne zločinačke poduhvate" Karadžića i Mladića, tužioci navode "širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva preko kampanje snajperisanja i granatiranja", zatim "eliminisanje bosanskih Muslimana iz Srebrenice" i "uzimanje za taoce osoblja Ujedinjenih nacija". Učesnici u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, zajedno sa Karadžićem i Mladićem, bili su, prema predlogu optužnice, i
Momčilo Krajišnik, Slobodan Milošević, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Mićo Stanišić, Momčilo Mandić, Jovica Stanišić, Franko Simatović - Frenki, željko Ražnatović - Arkan i Vojislav Šešelj.

Pored genocida nad Muslimanima u Srebrenici sistematskim ubijanjem oko 7.000 muškaraca, Karadžiću se optužnicom na teret stavlja i genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik. Nameru da potpuno ili delimično unište Muslimane i Hrvate kao etničke grupe u tim opštinama, Karadžić i drugi učesnici u zločinačkom poduhvatu ostvarivali su, po optužnici, progonom, ubistvima i nezakonitim pritvaranjem pod nehumanim uslovima hiljada nesrba.

Za početak suđenja Karadžiću pred Haškim tribunalom, akreditovano je 89 novinara iz celog sveta. Raspravi u utorak prisustvovaće i predstavnici porodica žrtava iz BiH.

Prvu optužnicu protiv Karadžića, Tribunal je podigao 1995. Karadžić je, kako su objavile vlasti Srbije, uhapšen 21. jula prošle godine u Beogradu, a on tvrdi da su ga nepoznate osobe uhapsila 18. jula i tri dana držale na nepoznatom mestu, pre nego što je bio izveden pred istražnog sudiju.

Tribunalu u Hagu, Karadžić je izručen 30. jula, a u prvom pojavljivanju pred sudijom, on je odbio je da se izjasni o krivici po tačkama važeće optužnice. Pretpretresni sudija Ijan Bonomi (Iain Bonomy) u spis je tada, u skladu sa pravilima suda, uveo da se Karadžić ne oseća krivim.

MEDIJSKA PAŽNJA: Početak suđenja bivšem predsedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću za genocid, porodicama žrtava i preživelima mogao da bude presudan za konačno postizanje kakvog takvog mira, procenjuje danas britanski dnevnik Times. Haške sudije su, piše list, pozvane da budu oštre prema bivšem lideru Srba u Bosni. Posle smrti Slobodana Miloševića, suđenje Karadžiću je za Tribunal poslednja prilika da političkog kreatora ratova na Balkanu devedesetih godina izvede pred lice pravde.

Ser Džefri Najs, tužilac na suđenju Miloševiću, kaže za Times da bi Tribunal trebalo da žestoko pritisne Karadžića kako bi se izbegli odlaganja i teatralnost koji su, tvrdi Najs, opteretili proces protiv Miloševića. Najs smatra i da haške sudije, dozvolivši Karadžići da se sam brani, ne smeju da mu dopuste da ih ucenjuje. “Nadam se da su sudije do sada stekle veće samopuzdanje, da su spremne da predoče kako su tu da bi sudile, a ne da Karadžiću pružaju priliku za sticanje publiciteta. Ako nije spreman za suđenje, onda nije spreman, a sudije bi mogle da mu svakodnevno dostavljalu transkripte ili video snimke sa suđenja. To je najbolji način za postupanje sa autoritarnim ličnostima jer ono što one žele jeste da se prema njima odnosi na autoritaran način", rekao je Ser Džefri Najs za Times.

Image

Daily Telegraph predstavlja jednog od svedoka na suđenju, ženu kojoj je, tokom rata u zloglasnoj sarajevskoj "aleji snajpera", snajperista vojske Republike Srpske usmrtio sedmogodišnjeg sina, a nju ranio. List, uz pominjanje i drugih svedoka na ovom suđenju, među kojima su i komandanti UNPROFOR i bivši izaslanici Ujedinjenih nacija i Evropske unije, primećuje da je Radovan Karadžić, čovek koji je svojevremeno olako prkosio međunarodnom pravu sada, u novom ruhu priučenog advokata-zatvorenika, postao uporni branilac striktnog poštovanja procedure, zatrpavajući sud sa skoro sto predprocesnih zahteva kojima je dovodio u pitanje pravo tribunala da mu uopšte i sudi.

Daily Telegraph procenjuje da će suđenje Karadžiću ipak biti jednostavnije nego Slobodanu Miloševiću. Optužnica je svedena na nekoliko ključnih tačaka i više je nego verovatno da će Karadžić ostatak života provesti u zatvoru kao, po položaju, najviši zagovornik rata koji je odneo sto hiljada života. List ne isključuje mogućnost da će Karadžić, bez realnih šansi da bude oslobođen krivice, nastojati da oduži suđenje što je više moguće ako se zna koliko se zatvorski uslovi u udobnom Ševeningenu razlikuju od klasične kaznionice u kojoj će najverovatnije izdržavati kaznu.

Suđenje Karadžiću je za Guardian težak test za Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije dok bi zaprećeni bojkot složeni proces mogao da oduži za više meseci. Suđenje Radovanu Karadžiću bi, tokom petnaestogodišnjegvpostojanja Tribunala, moglo da bude jedno od najvažnijih ivjedno od poslednjih, smatra list. Ali, bojkot koji je optuženi najavio preti da preraste u frustrirajići i demorališući početak procesa.

Image

Guardian podseća da su sličnu taktiku koristili i pokojni Slobodan Milošević kao i Vojislav Šešelj nastojeći da od svega stvore predstavu, politizuju suđenje i otegnu ga što duže mogu. Londonski dnevnik podseća i da su advokati, udruženja porodica žrtava i aktivisti za ljudska prava kritikovali sudije zbog dopuštanja optuženima za ratne zločine da kroje tok suđenja i manipulišu Tribunalom.

U odluci haških sudija da, posle prošlonedeljnog najavljivanja pretnje bojkotom, u petak kontaktiraju Radovana Karadžića kako bi ga, navodno, ohrabrili da se pojavi pred sudom, Guardian vidi prikriveno upozorenje da bi optuženom mogao da bude nametnut branilac po službenoj dužnosti.

Karadžiću počinje suđenje, ali je pitanje da li će se optuženi naći na optuženičkoj klupi, pita se Independent imajući u vidu pretnju bivšeg predsednika Republike Srpske da će bojkotovati suđenje. List predviđa da poput suđenja, kako ga naziva, Karadžićevom političkom mentoru Solobanu Miloševiću, ni ovaj proces neće biti lišen natezanja.

Optuženi je, odlukom da se sam brani, kopirao Miloševićevu taktiku i već je uspeo da u par navrata odloži početak suđenja. Independent ukazuje i da veče pred početak nije bilo jasno kako će tribunal odgovoriti na najavljeni Karadžićev bojkot. Sudije bi, nabraja list, mogle da suspenduju postupak, Karadžiću nametnu advokata, počnu suđenje bez njegovog prisustva ili ga prisile da prisustvuje procesu.

Podsećajući na višegodišnje Karadžićevo skrivanje pod lažnim imenom, Independent kao opšteprihvaćeni stav pominje i ocenu da su obaveštajne službe koje su bivšem predsedniku Republike Srpske obezbedile lažni identitet, one iste one koje su ga prošle godine razotkrile zato što je Srbiji, navodi list, bilo potrebno poboljšanje odnosa sa Evropskom unijom.

User avatar
Been
Posts: 1001
Joined: 13/09/2009 00:40
Location: Daleko od očiju, daleko od srca

#603 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by Been » 27/10/2009 01:07

Pretresno Vijeće je ovim potezom pucalo u noge vjerodostojnosti Haškog tribunala, koji će, ako sutra izađe u susret seljačini sa Durmitora, izgubiti svako pravo da sudi Ratku Mladiću.

User avatar
muha_sa
Posts: 114380
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#604 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by muha_sa » 27/10/2009 07:56

http://www.e-novine.com/kultura/kultura ... ajevo.html


Zbirka pjesama „Poljska konjica” književnika Marka Vešovića neophodno je štivo za razumevanje ratnih zlodela pod komandom Radovana Karadžića, nekadašnjeg predsednika tzv. Republike Srpske, čije suđenje ovih dana treba da počne u Hagu. Zbirku, objavljenu 2002. godine, Vešović je posvetio Mireli Pločić, drugarici svoje ćerke Ivane, kao i sarajevskoj djeci ubijenoj za vrijeme opsade grada, njih 1500...



Marko Vešović rođen je 14. marta 1945. u Crnoj Gori, u selu Papama kod Bijelog Polja. U Sarajevu je završio Filozofski fakultet. Postdiplomske studije završio je u Beogradu. Doktorsku disertaciju odbranio je u aprilu 2002. godine. Marko Vešović jedan je od najvažnijih pesnika postjugoslovenskih književnosti. Ubojiti je kolumnista i polemičar. Njegova knjiga Poljska konjica smatra se najboljom pesničkom knjigom koja govori o ratu koji je Vešović proveo u Sarajevu, dok su na njega i njegovu porodicu, iz rodne Crne Gore, doletale granate

KAFANSKA

Ovo nas gađaju književnici. Ovo nas gađaju
Srpski bardi. Dojadilo im da barduju
Pa stali da nas bombarduju.

Kad su počeli peglati Sarajevo,
Svojim tobdžijama Stihoklepac je rekao
'Nako po domaćinski: Nek vam je sretno i berićetno.

Umije, nema zbora. Umije k'o psihijator.
Kad se obraća Srbima, gleda im u oči
Ko da će svakog trena iz džepa da potegne
Sudsku dozvolu za pretres po svakoj srpskoj duši.

A ona njegova ženica uvijek uz njega
k'o Jovanka uz Titu. Ali se Joka vječito smiješila,
A ova nam je preozbiljna, kao da vazda
ide za kovčegom mrtvačkim!

Pravo zboreći, dječiji pjesnik sa Durmitora
Ništa novo nije ni mogo izmisliti:
Ovo se stoput dešavalo: usrećitelji čovječanstva
Vazda su voljeli, potocima, krv ljudsku prosipati.

I nije prvi put kama postala sluškinjom teologije!
A kako bismo nadrljali da ne postoje UN
Koje nas časte, povremeno, pokojom
rezolucijom što Stihoklepca opominje da baš sve,
majka mu stara, ne potamani po Sarajevu.

Nego nek' razgodi.
Nek' nešto i svom unuku ostavi za tamanjenje.
Ali polako. Pilići se broje u jesen.

I strogo po zakonu: Prvo mu prirediti
pravedno suđenje, potom ga objesiti,
što reče šerif iz onog kaubojca.

Ako pak Stihoklepac izrazi želju da bude
U fraku obješen, ja ću se lično, ugledom svojim,
založiti da bude u fraku obješen. I navratiću,
ponekad, da mu zavrtim konopac.


KAD JE SRPSKI SNAJPERIST MOJOJ PRIJATELJICI
ustrijelio dijete u naramku
prestala sam u boga vjerovati. Nema te, bože,
rekla sam, prekrižen si za sva vremena
i tačka. Jer bog što pušta da djecu, majkama
u naručju, ubijaju onako, ni zbog čega,
naprosto iz zabave, takav bog meni ne treba
A drugi – kako god hoće
Inače, prije rata sam mislila da bi se nebesa
na mene sručila ako bih prestala
u boga vjerovati. A eto, nije se desilo ništa
Ni crijep nije napukao na krovu moje kuće

Ja sam i dalje ja. Sarajevo i dalje Sarajevo
Nebo i dalje nebo. I eno stoji gdje je i prije bilo
Iako boga nema. Mislim, nema ga za mene
A drugi – kako god hoće

Sve se kotrlja po starome
Čak mi se čini da je ovako lakše. Ovako,
bez boga ne umijem ti to, bojim se, objasniti

Znaš, pješači se lakše bez ičega u rukama
nego kad vukljaš cekere. Jeste, dobro sam rekla
Bez boga, nekako lakše se pješači
kroz ovaj guravi život. Jedino, svaki čas osjetim
da su mi ruke prazne


IMALO JE, NEĆU DA KAŽEM, RADOSNIH TRENUTAKA
Recimo, kad smo nosili njihove lješeve.
Najdraži posao. Inače, najviše smo se bojali SRNE.
Toliko umilno ime, s toliko otrova!
Iako nije bilo struje, do deset nije nam bilo
spavanje dozvoljeno. Sjediš u mraku, čekaš kad će
stražari upasti da te pretuku. A oni piju, gledaju
televiziju i čekaju da se u njima dovoljno mržnje
nakupi. Još ako SRNA objavi gubitke, onda nam
sljeduju batine gore nego inače. Nekad batine
do smrti. A mi, u tmuši, nagađamo kakve su vijesti.

I trudimo se da doznamo gledaju li večeras
TV dnevnik. I svak je od nas od srca želio da nema
gubitaka. Ili bar da ih ne objave. Naravno,
krili su ih i bilo nam je isprva čudno što SRNA
povremeno objavi broj poginulih. Što smo, ubrzo,
shvatili kožom: batinaška je revnost ovim ciframa
bivala žestoko podstaknuta.

A nekad ne upadnu. Već puste da slušaš krike
koji se u srce zabijaju kao čelične čačkalice.


SVAŠTA LI MI SE IZDOGAĐALO
za četrdeset četiri mjeseca. I ja bih, ko onaj stari, mogao reći:
nema nijedne muke koja me nije snašla, jedino što nisam
rodio. Ali stvari s početka rata potresale su me triput teže.
Kasnije, čovjek, zar, ogugla.
U maju, naši uhvate u Hrasnom dvojicu snajperista i bace sa
nebodera. Za jednog, ni po čuda: Srbin s beskrajne trake.
Kad priča, poželiš da mu zavrneš rukav i potražiš mu broj

proizvodni utetoviran u mišicu. Drugi je bio najbolji prijatelj
koga sam imao. Gurnuo bih, za njega, obje ruke u vatru.

Karadžić ga opsotonio. Izuzeo mu dušu za potrebe odbrane
srpstva. Nemam drugog objašnjenja. Tri dana bio sam
bolestan. Ječao kao ubodenik. I shvatio da mi je opet učiti
šta je crno a šta bijelo. Da mi se svijet iskosio i da će
zavazda ostati takav. Kao toranj u Pizi. U ratu mi je postalo
jasno: čovjek je teški promašaj. Pobačaj, u stvari.

A krajem maja '92. zove me punica iz Beograda. Zete, nemoj
mi zaklati dete. Nemoj, mleka ti majčina. Ja, zblanut,
mislim: stara šiznula. Šta vi to, gospođo Angelina, pobogu,
pričate? Je li vam dobro? Nemoj zete, groba ti očeva. Deset
hiljada Srba ste poklali u Sarajevu. Ko? Mi?

Gospođo Angelina, Bog s vama, šta vi to pričate? Ali nemoj,
barem ti, zete, onog ti hleba što si ga u mojoj kući pojeo.
U taj čas mi je bilo k'o davljeniku. Kome kroz glavu, vele,
sav život prođe u sekundi: šta je to bilo?

Priviđenje? Jesam li sanjao ono prijašnje, pa sam probuđen
u ovo sada? Ili se moram iz ovog sada što prije probuditi?

Prećutim to Jeleni. Da barem nju poštedim. Da se ne mora
preda mnom stidjeti. Ali nisam mogao ne reći svome
komšiji. Srbinu. A njega je to peklo, i ne mogao Jeleni da ne
kaže. Bitango! Stidi se svoje sijede kose! Ostarila si, gade,
a ništa nisi naučila! Zalud šezdeset godina živiš,
vucibatino stara! Ma nema šta joj Jelena nije rekla.

Kasnije, gospođa Angelina – otišla u Njemačku. To je moj
najveći greh u životu! - veli kroz slušalicu i kroz suze.
Ne znam. Ali se više ničemu ne čudim. A kad se ne čudiš
više ničemu, to znači da su ljudi tvoja najgora očekivanja
ispunili. Jedino što molim Boga: daj mi da se ne sjećam,
barem, ako ne mogu zaboraviti.


ZAKLEO SAM SE DEVEDESET TREĆE:
kad jednoga dana uhvatim onoga Noga,
onoga ustašu sa kokardom – Kosovo ću od njega
načinjeti. Duša će mu ostat u moje šake.
Neće od njega imati šta da se ukopa.

Rebra ću da mu živom izvadim. Jedno po jedno.
Za početak. Onome četniku s velikim „U”
što trijezan huška na klanje, pjan svoje huškanje
oplakuje, a istodobno uživa i u prvome i u potonjemu.

Ruku ću da mu uvalim u usta, i jezik da mu
tražim po sata, prije nego što ga iščupam.
Da više njime ne promidžbuje o Kosovu.

Kad sa životom razdvojim toga
slavnog srpskog pesnika što je živio i stvarao
na prijelazu iz 20. u 19. vijek – u mojoj duši biće
svečano kao kada se porodica okupi oko stola
s paketom pristiglim iz svijeta izvan obruča
četničkoga i počne sjeći kanap!

Živim od toga. Od vjere da će pasti u ove moje šake.
Biće to tren božanstven: k'o da nijesam u svijetu,
već kao da sam zalutao u zaljubljenu dušu
dvadesetdvogodišnjega Volođe Majakovskog.
P.S. Tako sam se zakleo devedeset i treće.
Danas mu ne želim
ništa gore od onog što ga već ionako čeka.


KRV PAŠČEĆA
Uf, što vi Crnogorci umijete prokleti!
Imao sam komšiju, laka mu zemlja, bio je čovjek –
koliko možeš viknuti! Otkud ga znam – vazda
svakome na raspolaganju, taman k'o vazduh! Vi Crnogorci,
zbilja, ni u zlu ni u dobru, ne umijete
a da ne pretjerate!
Padaju granate. Svi mi što nas je podrumu -
psujemo i kunemo. Nekad je milina čuti.
Umije to naš svijet. Nekad se sjetim i tebe:
što nije Markan ovdje, da ovo blago zapiše!

Jer, dok si dolje, čini ti se da ćeš sve upamtiti.
A kad stanu granate, i ti iz onog mraka
na božji dan iziđeš, gotovo sve ti se izbriše.

Evo ti najbolje psovke koju sam u ratu čuo
na račun bjesnika s Durmitora: Jeb'o on svoga
babe svatove, pa ovariso na mladu!

Svi mi psujemo i kunemo, a moj komšija – jok.
Ma šta ih imaš kleti? Što ih više kunemo,
od toga njima, prijatelju, kika sve više raste!

Znam ti ja njih odlično. Ćer'o sam ja to,
prijatelju, čak do Zidanog mosta. Ako mu ide,
to digne glavu, preniska mu nebesa, a čim
dobije po kokardi, skljoka se u nužnik.

Dobro znam te delije s mrtvačkom glavom
na barjaku. Kičmu im treba slomiti.
Mani kletve i psovke.

A počeo je, i on, da kune i da psuje kad je granata -
sigurno pamtim još – onu djecu s Bistrika iskasapila.
Pa kad smo čuli da je jedan od onih očeva svoju
curicu – to što je od nje ostalo – poznao jedino po
šakama, e tad je i moj komšija otčepio:
Radovane, veli, jebem ti krrv paščeću! Radovane,
veli, dabogda se raspadao od živih rrana,
I probo od svačega što god je na svijetu,
a ni u čemu ne mogo lijeka naći, ni ti, ni tvoje
praunuče, veli.

E jest' ga vi Crnogorci kunete dabogsačuva.
Kad vi stanete nekome proklinjati i žive i mrtve
i nerođene, insanu ništa ne preostaje
do da se sav naježi. Od miline!

User avatar
Black swan
Posts: 54053
Joined: 17/03/2004 09:36

#605 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by Black swan » 27/10/2009 08:39

sud je postao lakrdija
a i bio je to i prije samo ja naivan vjerovao :roll: :roll: :roll:

User avatar
muha_sa
Posts: 114380
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#606 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by muha_sa » 27/10/2009 08:49

idiot idiotski--umjesto da ko dingospo dodje,postroji sudije-prizna krivicu i oni mu "odrežu" desetak godina i elhamdulila :D
Erdemovic prizno ubistvo više stotina civila i dobio 5.godina--eno ga negdje vani--živi ko hadžo--još mu i identitet promjene---ama,Evropa zna kako zlocince zaštitit i utocište im dat.
Nije pomor ribe il galebova bio--ovdje su ubijani nekakvi bosanci. :-)

holger
Posts: 111
Joined: 19/10/2009 14:27

#607 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by holger » 27/10/2009 09:06

da je u bih 91 postojala policija i sudstvo nista se ne bi desilo. ne vidim da je problem u evropi i odnosu evrope prema bih.

User avatar
muha_sa
Posts: 114380
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#608 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by muha_sa » 27/10/2009 09:09

holger wrote:da je u bih 91 postojala policija i sudstvo nista se ne bi desilo. ne vidim da je problem u evropi i odnosu evrope prema bih.
:? :?
ama jok--ko reko Evropa :? :D Dobro smo prošli--šta da nam "Ikar" konzerve ne poslaše :? :D
jesmo nezahvalni :-) sram nek nas bude.
Last edited by muha_sa on 27/10/2009 09:10, edited 1 time in total.

holger
Posts: 111
Joined: 19/10/2009 14:27

#609 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by holger » 27/10/2009 09:10

sta fali ikar konzervama? uostalom ti si bio vojnik a konzerve su namjenjene civilima. zasto si krao od civila?

User avatar
Been
Posts: 1001
Joined: 13/09/2009 00:40
Location: Daleko od očiju, daleko od srca

#610 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by Been » 27/10/2009 15:58

Što se tiče uvodne riječi tužiteljstva moramo biti zadovoljni. Vidi se da će inzistirati na udruženom zločinačkom poduhvata, zbog čega su već danas pokazali transkripte nekih razgovora. Također, ovo je prvi proces u kojem će se već dokazivati genocidni plan ( 6 strateških tačaka ). Koliko sam ja slušao, jasno je da će tužiteljstvo iskoristiti sve procese protiv bosanskih Srba u Haagu... Nadajmo se da se Karadžić na sudu neće pojaviti ni u ponedjeljak, kako bi navuako kaznu i prisilnog branitelja.... :zoka:

udrch
Posts: 8472
Joined: 14/10/2008 10:08

#611 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by udrch » 27/10/2009 16:03

Radovan Karadžić - kreten obični..ne znam što mu pridajete ovoliku pažnju..on nije zaslužio ništa, ama baš ništa, pa ni komentarisanje na ovom forumu..

MA DAJ...
Posts: 590
Joined: 29/01/2007 17:01

#612 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by MA DAJ... » 27/10/2009 22:25

Con Coughlin
"Šteta što Hag ne može izreći smrtnu kaznu Karadžiću"
Urednik britanskog Telegrapha i stručnjak za pitanja Bliskog istoka i terorizma Con Coughlin u posljednjem komentaru osvrnuo se na suđenje Radovanu Karadžiću, kojem se u Hagu sudi zbog ratnih zločina počinjenih u BiH.
On piše da ga problemi koji je Karadžić prouzrokovao na suđenju svojim nedolaskom podsjećaju na suđenje bivšem iračkom lideru Saddamu Husseinu u Bagdadu.

"Saddam je stalno odugovlačio, nije htio da dolazi na suđenje, provocirao je sudije- sve kako bi narušio legitimnost suda i tako izbjegao pravdi. On je skončao na jadan način, a pouzdano tvrdim da ni Karadžić neće proći ništa bolje", tvrdi on.

Coughlin ističe da nije teško povući paralelu između masakra u Srebrenici i ubijanja Kurda pod nalogu Huseina. No, velika je šteta što Međunarodni sud u Hagu nema mogućnost da izrekne smrtnu presudu, kao što je to uradio irački sud.

"Iako zna da će izbjeći smrtnu kaznu, Karadžić ne prestaje izvoditi Saddamove trikove, a jedan od njih je i današnje izbjegavanje prisustvovanja početku suđenja, jer navodno nije imao vremena da se pripremi", piše Coughlin.

Sreća je da su sudije prozrele njegove namjere, optuživši Karadžića da želi da opstruira rad suda. "Ovo mu sigurno neće poslužiti da pridobije naklonost sudija kada dođe vrijeme da odluče o njegovoj sudbini", zaključuje Coughlin.

Con Coughlin napisao je niz stručnih knjiga, a među posljednjim je i izdanje pod nazivom "Homeinijev duh".

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



Pazi ovoga strucnjaka za balkanska pitanja...poredi sadamov slucaj sa karadzicevim...nide veze,jer sadam je gradio svoju vlast preko dvadesetak godina,a ovaj drugi nepuni sest mjeseci...i za tako vrijeme stekao istu moc kao sadam???
ma malo morgen za to...pa svi imalo bolje upucene u raspad prijasnje drzave znaju ko je bio glavni krivac za te zlocine...
da se pitam,ja bih se probao nagodit sa njim oko duzine kazne,ali s tim da iznese sve,ko su bili nalogodavci i koji im je bio cilj (ali u ovo cisto sumnjam da ce se to desiti,posto nema presude sa omcom,...a da je ima,i te kako bi taj pilicar propjevao)
Last edited by MA DAJ... on 27/10/2009 22:30, edited 1 time in total.

User avatar
and
Posts: 8178
Joined: 04/09/2007 22:51

#613 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by and » 27/10/2009 22:28

udrch wrote:Radovan Karadžić - kreten obični..ne znam što mu pridajete ovoliku pažnju..on nije zaslužio ništa, ama baš ništa, pa ni komentarisanje na ovom forumu..
kako nije zaslužio pažnju?
imamo priliku u detalje saznati kako je nastao entitet rs?
dokumentovano,a nadam se da ćemo saznati i puno toga o ulozi međunarodne zajednice u ratu u bih.

User avatar
Maraschino
Posts: 18839
Joined: 10/11/2006 16:15
Location: ...

#614 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by Maraschino » 27/10/2009 23:05

Been wrote:Što se tiče uvodne riječi tužiteljstva moramo biti zadovoljni. Vidi se da će inzistirati na udruženom zločinačkom poduhvata, zbog čega su već danas pokazali transkripte nekih razgovora. Također, ovo je prvi proces u kojem će se već dokazivati genocidni plan ( 6 strateških tačaka ). Koliko sam ja slušao, jasno je da će tužiteljstvo iskoristiti sve procese protiv bosanskih Srba u Haagu... Nadajmo se da se Karadžić na sudu neće pojaviti ni u ponedjeljak, kako bi navuako kaznu i prisilnog branitelja.... :zoka:
i nametnuti branilac trazi 10 mjeseci da udje u predmet i pripremi odbranu :oops: ...vrzino kolo i prdacina od suda
treba ga pitati '' kakva su prava imale njegove zrtve...'' , ovo sve neka ''demokratija i ljudska prava'' :x

Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

#615 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by Pera Trta » 27/10/2009 23:16

Maraschino wrote:
Been wrote:Što se tiče uvodne riječi tužiteljstva moramo biti zadovoljni. Vidi se da će inzistirati na udruženom zločinačkom poduhvata, zbog čega su već danas pokazali transkripte nekih razgovora. Također, ovo je prvi proces u kojem će se već dokazivati genocidni plan ( 6 strateških tačaka ). Koliko sam ja slušao, jasno je da će tužiteljstvo iskoristiti sve procese protiv bosanskih Srba u Haagu... Nadajmo se da se Karadžić na sudu neće pojaviti ni u ponedjeljak, kako bi navuako kaznu i prisilnog branitelja.... :zoka:
i nametnuti branilac trazi 10 mjeseci da udje u predmet i pripremi odbranu :oops: ...vrzino kolo i prdacina od suda
treba ga pitati '' kakva su prava imale njegove zrtve...'' , ovo sve neka ''demokratija i ljudska prava'' :x
Neshvatljivo mi je najviše kako ne uzimaju u obzir činjenicu da se Karadžić punih 13 godina krio od tog suda i da se sam nikad ne bi predao. Da se sam predao sudu, pa da čovjek kaže da su mu to olakšavajuće okolnosti, pa ga paze. Ali, on se krio godinama, i sad mu daju za pravo da ih zajebava!

trofej
Posts: 477
Joined: 05/06/2009 04:36

#616 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by trofej » 28/10/2009 01:44

Holbrooke, R. (1998):
______________________________________________________________________________________
Pismo predsjedniku. Kada sam napuštao vladu, predsjednik Clinton me je pozvao da ga s vremena na vrijeme upoznam sa mojim stavovima. Početkom juna 1996, osjetio sam da je situacija dostigla tačku u kojoj bi takva poruka bila opravdana. Kopije pisma sam uputio Cristhopheru, Lakeu i Talbottu.

Poštovani gospodine predsjedniče.
Nalazimo se u odlučujućem trenutkuu mirovnom prosesu u Bosni. Stoga bih htio iskoristiti vaš zahtjev da vas upoznam sa mojim viđenjem:
„Uspjehu IFOR-a prijeti Karadžićev uspjeh u prkošenju političkim odredbama iz Daytona. Ako nastavi razvodnjavati snagu Daytona, mirovni prosec će propasti.

Ovo će dovesti, najmanje, do podjele Bosne, sa realnom mogućnošću dalje podjele na tri dijela za nekoliko godina – čemu smo, kako smo rekli, protivni. Iako naši nacionalni interesi nisu direktno pogođeni ako je Bosna jedna zemlja ili dvije pa čak i tri, ishod u Bosni duboko će se osjetiti na našoj sveukupnoj ulozi u posthladnoratovskom svijetu...

Od mnogih organizacija u bivšoj Jugoslaviji u posljednjih pet godina samo je NATO – što znači Sjedinjene Države – bio poštovan. Ono što NATO/IFOR zatraži; to se i Ispuni.

Ali protivljenje NATO-a da ode dalje od relativno suženih tumačenja njegove misije ostavilo je zjapeću rupu u bosanskom „loncu opstabka“. Prepoznavši ovo, bosanski Srbi sve više prkose Daytonu. Bosanski Muslimani su odgovorili daljim udaljavanjem od multietničke dRŽave, jer Izetbegović počinje gradnju nedemokratske i fundamentalno (iako ne fundamentalističke) muslimanske zemlje u njegovoj polovini...

Implikacije Karadžićevog izazova idu dalje i od same Bosne. Ako on uspije, ponovo će iskrsnuti osnovna pitanja o američkom vođstvu koje je, kako je izgledalo, prihvaćeno poslije Daytona. Kako smo utvrdili američko vođstvo u Evropi, bilo bi tragično dopustiti da nam to isklizne... Možda se čini čudnim da toliko mnogo zavisi od takve stvari kao što je sudbina dvojice omraženih ratnih zločinaca. Ali historija je ispunjena primjerima malih stvari koje su dovele do rasplitanja velikih. Pitanje Radovanja Karadžića je jkedno od tih pitanja... Naš cilj treba da bude Karadžićevo uklanjanje ne samo sa njegovog predsjedničkog položaja, nego i iz vlasti...

Ima i drugih stvari koje su mogle biti urađene ranije – ali koje, ako se sada urade, mogu dosta promijeniti. Evo nekih primjera:
- Karadžić svaki dan koristi televiziju i kontrolirane medije da osujeti lokalna nastojanja za pomirenjem. IFOR ima sposobnost i ovlaštenje da presječe te linije, ali odbija da to uradi. Te komunikacione linije treba da budu presječene – odmah.
- Ponovo nametnuti sankcije. Unijeli smo u Dayton mogućnost novog nametanja sankcija, ako bude potrebno. Ovo je naša najjača snaga... Podržavam da se Miloševiću uputi jasna poruka...“

Povratak u Bosnu. Sve su bili glasniji pozivi za hapšenje Karadžića i Mladića. Dolazili su iz novina širom svijeta, od Carla Bildta i senatora Dolea; od Morta Abramowitza, uglednog predsjednika Carnegie Zadužbine za međunarodni mir; ad američkog filantropa i finansijera Georgea Sorosa – koji je, začuđujuće, potrošio više svoga novca za humanitarne projekte u Bosni nego vlada Sjedinjenih Država.

(...) „Ovdje smo“, rekao sam novinarima kada smo se u utorak, 16. jula, spustili na Sarajevski aerodrom, „jer nismo zadovoljni sa snagom volje, posebno od strane bosanskih Srba.“ Naš prvi sastanak bio je sa Robertom Frowickom, uglađenim američkim diplomatom koga smo izabrali da vodi misiju OSCE-a u Bosni i provede izbore. Bio je na raskršću. Dopustio je Karadžićevoj partiji, SDS-u, da ima veliku ulogu u izbornim pripremama ali je bio sve uznemireniji njihovim ponašanjem, ušta je spadalo i popunjavanje registarskih spiskova i zastrašivanje potencijalnih glasača. Frowick je imao ovlaštenje da svaku stranku ili pojedince proglasi nepoželjnim. Konačna odluka zavisila je od njega – u roku od tri dana morao je odlučiti da li će ili neće dopustiti Karadžićevoj partiji da sudjeluje na izborima, određenim za 14. septembaR.
Oduzimanje prava glasa SDS-u bilo je primamljivo ali rizično. Može dovesti do bojkota izbora, ali će iz glasačkog procesa ukloniti pertiju koja je, više od ijedne druge sile u Bosni, nastojala osujeti uspjeh Daytona. Ali prije nego što dođemo do nekog zaključka, bilo je bitno saznati šta Izetbegović želi uraditi; njegov stav bit će presudan.

Izetbegović, koga nisam vidio pet mjeseci, izgledao je potpuno drugi čovjek, koji se šalio i osmjehivao. Veoma se zahvaljivao zbog onoga što sam „uradio za Bosnu“ i posebno spomenuo da smo održali naše obećanje njegovoj vladi. Kada smo ostali sami, ja sam potegao bitno pitanje. „Gospodine presjedniče“, rekao sam, „mi, ako želimo, možemo diskvalificirati SDS u izbornom procesu, izjavom da cijela partija krši Daytonski sporazum. S druge strane, ako nam Milošević pomogne da uklonimo Karadžića s vlasti, onda SDS-u možemo dozvoliti da učestvuje na izborima. Šta ćemo dalje uraditi sa SDS-om u vašim je rukama, i stoga je potrebno da znamo vaš stav.“ Ovo je bila golema odluka za Izetbegovića, pa je rekao da će nam odgovoriti kada se vratimo iz Beograda i Zagreba za nešto više od dvadeset četiri sata.

Sljedećeg dana, 17. jula, naš tim sastao se sa Miloševićem na dugom ručku u Beogradu. Bili smo otvoreni: ako ne budemo u stanju dobiti zadovoljavajući sporazum, „preporučit ćemo“ da se nametnu sankcije i da Frowick diskvalificira SDS iz izbora. Milošević je bio zamoljen da se vidi samo sa mnom. Članovi našeg tima, uključujući Goldberga i Owena, mogli su čuti njegov glas kroz vrata između dvije sobe, dok nas je ljutito optuživao da rušimo Daytonski sporazum. Odgovorio sam da je Karadžić taj koji nastoji srušiti Dayton. Naš cilj je bio da ga „uklonimo s vlasti i iz zemlje“. Poslije duge rasprave, dogovorili smo da se ponovo sastanemo sljedećeg dana.

Ujutro, 18. jula, vratili smo se u Sarajevo. Bio je to još jedan od onih sastanaka čije će se posljedice dugo osjećati.
„SDS je nacistička partija u našoj zemlji“, počeo je Izetbegović. „Ali ako ih izbacimo iz izbora, mogli bi organizirati bojkot, kao što su učinili i prošli put. Ako možete ukloniti Karadžića s vlasti, mislim da bi onda bilo bolje pustiti ih da glasaju. Ja mogu raditi sa Krajišnikom. Znam kako ću.“

Izetbegović je mogao raditi s Krajišnikom? Ovo je bilo iznenađujuće. Predsjednik paljanske skupštine, čovjek koji je u Daytonu šakom udario po mapi Sarajeva, naširoko poznat kao „Gospodin Ne!“ bio je protiv sporazuma koliko i Karadžić. Iako je odluka ostala na nama, Izetbegovićeva želja da ne izbaci SDS iz izbora, bila je moćna poruka koju međunarodna zajednica nije mogla ignorirari.

Milošević je naš sastanak od 18. jula smjestio u novo okruženje, vladinu vilu u rezidencijalnom dijelu Beograda. U 16:00 sati, u vrtu vile, počeli smo desetosatnu pregovaraču sesiju koja je odražavala ponešto i od drame s početka shuttlea i dovela do sporazuma koji je razbio krizu – ali uz određenu cijenu.

Milošević je brzo prešao na stvar. „Krajišnik i Buha su gore“, rekao je pokazujući prema prozorima na drugom katu vile. Ova taktika, zapanjujuća jedanaest mjeseci ranije kada je Milošević izveo Karadžića i Mladića, više nije bila šokantna. Tražeći da se prvo sastanemo sa dvojicom bosanskih Srba, predoičili smo Miloševiću tvrd dokument koji najavljuje ostavku Karadžića iz presjedništva Republike Srpske i SDS-a, i to sa sljedećim danom. Naš nacrt je također navijestio da će Karadžić napustiti Bosnu i povinovati se Međunarodnom sudu za ratne zločine.

Milošević se odlučno suprotstavio skoro svim detaljima našeg nacrta. Napokon, složili smo se da dvojicu bosanskih Srba uključimo u razgovor. Bili su mrzovoljni. Krajišnik nije ni pokušao da bude uljudan; Buha je jednostavno sjedio šuteći. Međutim, kada je Krajišnik shvatio da će uklanjanje njegovog prijatelja i mentora koristiti direktno njemu, postao je zainteresiraniji za naše prijedloge. Ali je i dalje bio nepokolebljiv o mogućnosti da Karadžić napusti zemlju. „Možda kasnije, ali nikako noćas, dok svijet gleda“, rekao je Krajišnik emotivno, dok je Buha, mršavog i ispijenog lica, zurio u nas. „I ne postoji ništa što bismo mogli učiniti da ga prisilimo.“

„Zašto ga ne pošaljete u njegovo rodno selo u Crnoj Gori, kod majke i brata krijumčara?“, upitao sam, pola u zbilji pola u šali. Krajišnik je izgledao pogođen ovom opaskom o aktivnostima Karadžićevog brata; vjerovali smo da je Krajišnik dio istih krijumčarskih operacija. Pomislio sam na jedan raniji razgovor sa srpskim zvaničnikom koji nam je ispričao da su se Karadžić i Krajišnik sprijateljili dok su bili u zatvoru, jedan zbog krivotvorenih čekova a drugi zbog krađe cementa sa javnih gradilišta. Nismo znali da li je priča istinita, ali kako je rekao Phil Goldberg, „zvučala je istinito“.

Nešto poslije deset uvečer, poslije dosta raspravljanja, bosanski Srbi potpisali su sporazum da se Radovan Karadžić ukloni „odmah i stalno iz svih javnih i privatnih aktivnosti“, uključujući dva službena položaja – predsjednik Republike Srpske i predsjednik SDS-a. Gospođa Biljana Plavšić, jedan od potpredsjednika bosanskih Srba, sljedeći dan bit će postavljena za predsjednika Republike Srpske, a Buha će stati na čelo SDS-a. Naglašavajući značaj odredbe o prestanku svih Karadžićevih „javnih aktivnosti“, naveo sam nekoliko primjera, posebno njegovo pojavljivanje na televiziji i korištenje plakata s njegovim likom, koji će se smatrati kršenjem te odredbe. Iako vidno nezadovoljni, Krajišnik i Buha su se složili: Karadžić se neće pojavljivati na televiziji niti će se izlagati njegove slike.

Još nam je nedostajao najvažniji potpis Karadžićev. Milošević je predložio da ga dobijemo faksom. Odbio sam; nismo željeli da Karadžić kasnije tvrdi da mu je potpis krivotvoren. Na naše insistiranje, Milošević je helikopterom poslao na Pale njegovog šefa obavještajne službe, Jovicu Stanišića, da dobije Karadžićev potpis.

(..) U Miloševićevu vilu vratili smo se oko dva ujutro da se sastanemo sa Stanišićem, koji nam je predao originalni dokument, sada s Karadžićevim potpisom. (...) Slijedećeg dana, Karadžić je odstupio sa oba položaja i nestao iz pogleda javnosti – čak i televizije – do kraja godine.
__________________________________________________________________________________________-
...

tempora
Posts: 2799
Joined: 03/07/2002 00:00

#617 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by tempora » 28/10/2009 09:16

Nije bas da sud daje Karadzicu za pravo da ih zeza, vec koliko mi se cini, sud uopste nije bio pripremljen na ovo sudjenje jer je sud pri zatvaranju, novaca vise nema i da uhvate Mladica bila bi to sveopsta pometnja na Tribunalu - kako tvrde pojedine sudije. :oops:

User avatar
Bosnolog
Posts: 8060
Joined: 07/09/2009 00:23
Location: Pod Suncem i Zvijezdama

#618 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by Bosnolog » 28/10/2009 09:43

Dr pisopiija Dabic je odlican glumac on igra na dvije karte,vremensku ,...da razvuce sto duze proces do isteka mandata suda raunajuci na spas bratske Rusija njenim vetom na rezoluciju UN-a i time onemoguciti nastavka /dovrsetka presude / sudenja istom jer je pisopija svjestan da se ne moze odbraniti od optuznica a njegovom presudom ce biti presudeno i genocidnoj tvorevini koju je stvorio upravo isti Dabic i Srbija ,.sto ce biti povod za reviziju tuzbe protiv zlocinacko genocidne Srbije na koju BiH ima pravo,

Druga karta je nastavak farse po uzoru na Zlobu i Seselja,.to jest cirkuska farsa u sudnici sa tuznim iznenadnim Rasinim samoubistvom kao krajnjim ishodom ukoliko ne uspiju ove dvije predhodne .Mladica nece isporuciti ,on ce biti ubijen a ispast ce da se sam ubio.Previse je opasno po Serbiju da kamenjarko Mladic zavsi u Hagu i zato ce isti najvjerovatnije biti ubijen od strane DB Srbije ili ce biti iscenirano lazno ubistvo uz oprostajno pismo kako bi srbijanska ulica ostala mirna .


Haski sud je dozivio svoj debakl svojim haskim lakrdijama nepravde /dijelimicne pravde/prema BiH kao i UN 90 tih kada je izgubio svoj kredibilitet jalovim rezolucijama i genocidom u kojem je saucesnik nametnutim embargom na oruzje i svim drugim tragedijama koje su se desavale prema UN zasticenim zonama od strane velikosrrpske genocidno fasisticke ideologije Srbizma .

izdaleka
Posts: 410
Joined: 23/07/2008 09:20

#619 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by izdaleka » 28/10/2009 11:41

Srbija nakon Karadžićevog hapšenja

Piše: Srđa Popović, Beograd, 4 avgust, 2008

Jugoslaviju je razbio Slobodan Milošević



Srđa Popović, beogradski advokat,

osnivač nevladine organizcije "OTPOR"


U beogradskoj Politici 4. avgusta objavljen je tekst profesora Pravnog fakulteta u Beogradu Milana Škulića (inače, dobrovoljnog branitelja Radvana Karadžića) , koji zorno pokazuje stavove većinske nacionalne intelektualne elite o hapšenju ratnog zločinca. Ugledni beogradski advokat i eminentni borac za ljudska prava i demokratiju Srđa Popović za Oslobođenje i E-novine maestralno analizira i demaskira pozicije srpskog nacionalizma kroz slučaj Karadžić. Škulićev izvorni tekst je ispisan masnim slovima, a nakon svakog pasusa slijedi Popovićev komentar ispisane teze.

U slučaju Karadžić optužba za genocid na odnosi samo na slučaj Srebrenice, već na niz drugih lokaliteta, kao što su Bijeljina, Bratunac, Brčko, Foča, Ključ, Prijedor...



Škulić: Iako je krivica u krivičnom pravu individualna, određene moralne i druge reperkusije osude nekadašnjih visokih državnih funkcionera neminovno pogađaju i čitav narod.

Popović: Zašto? Karadžić nije državni funkcioner Srbije. Karadžić nije funkcioner ni neke druge države (Republika Srpska nije država).

Čak i da jeste, ne postoji nikakav nacionalni interes (kako se sugeriše) da državni funkcioner izbjegne odgovornost za kriminal (ratni zločin), ako ga je počinio. Naprotiv. srpski narod „pogađa“ upravo to što su mnogi državni funkcioneri koji su bili ogrezli u razne vrste kriminala izbjegli odgovornost i ostali nekažnjeni.

Stav da moramo „braniti naše“ i kada su kriminalci odnosno da će nas njihova osuda „pogoditi“ je tipično nacionalistički stav. U tom stavu je sublimisana upravo sva pogubnost te ideologije koja proglašava nacionalnu pripadnost kao osnovnu i dominantnu odrednicu ljudskih bića, pa u skladu s tim relativizuje kao sekundarne, ili čak potpuno nevažne, sve druge razlike, recimo između ubica i žrtava, krivih i nevinih. Upravo ovakvim stavom uvodi se načelo kolektivne odgovornosti.

Šta se može očekivati na suđenju dr Radovanu Karadžiću i kakva bi odbrana bila najprikladnija?

“Najprikladnija” je čudan izbor atributa za odbranu pred sudom od strane profesora Pravnog fakulteta. Prikladna čemu? Ovdje se, kako će se vidjeti “najprikladnijom” smatra odbrana koja bi dovela do oslobađanja optuženog, ne zato što ne bi bio kriv, već zato što bi njegova osuda navodno “pogodila narod”.

Karadžić insistira da se sam brani, a Haško tužilaštvo već najavljuje da će zahtijevati da on ima branioca. Tužilaštvo smatra da složenost predmeta nalaže profesionalnu odbranu. Da li je baš tako? Statut tribunala garantuje pravo izbora optuženom, koji slobodno optira da li će se lično braniti ili će uzeti branioca. Tribunal je pokušao da kreativnije tumači ovo pravilo, ali to nije korektna interpretacija. Argument da većina krivičnih postupaka (kao što je to slučaj širom Evrope) predviđa obaveznog branioca u nekim slučajevima, ovde nema značaja, jer sam statut ne sadrži takvo pravilo. Radovan Karadžić nije pravnik, što može biti dodatni argument zahtjeva tužilaštva. To nije dovoljno jak razlog jer, s jedne strane, obavezna stručna odbrana nije propisana statutom, dok, s druge strane, Radovanu Karadžiću i onda kada se brani sam može pomagati tim eksperata, a on kao nesporno inteligentan i elokventan čovjek bez većih problema može savladati tehniku unakrsnog ispitivanja svjedoka, te naučiti neophodna procesna pravila, koja su uostalom i za većinu evropskih advokata svojevrsno špansko selo, jer se radi o tipu postupka koji nije tipičan za kontinentalnu Evropu.

Profesor je ovde u pravu: Statut tribunala ne predviđa obaveznu stručnu odbranu. Međutim, ostaje potpuno nejasno od kakvog značaja su ova razmatranja profesora Škulića u okvirima teksta koji je on sam postavio. Naime, kako bi to “moralne i druge reperkusije pogodile čitav srpski narod” ako bi (“inteligentnom i elokventnom”) klijentu prof. Škulića, ipak, bio postavljen branilac? Jer, podsjetimo se to je navodno jedini motiv zbog koga se prof. Škulić nepozvan upliće u odbranu Karadžića.

Iako se Karadžić tereti za teške zločine, odbrana može prilično zagorčati život tužilaštvu.

Prof. Škulić sam odmah otkriva svoj motiv: on bi da pomogne Karadziću da “zagorča život tužilaštvu” (Koštunica bi rekao “da nanese štetu”). Profesor je svjestan da se Karadžić “tereti za teške zločine” (i da će za njih biti osuđen, otuda sveza “iako”), ali spreman je da posavjetuje svoga “klijenta” kako da bar “zagorča život tužilaštvu”. I time po njegovom mišljenju spasi čitav narod od moralnih i drugih reperkusija. (Treba takođe primijetiti da je jasno implicirano mišljenje profesora Škulića, da motiv tužilaštva nije da utvrdi istinu, već da je rukovođen isključivo zlom namjerom da ishodi osudu po svaku cijenu.)

Kada je riječ o genocidu kao najtežoj tački optužnice, težište je na slučaju Srebrenica. Mada vrlo ozbiljni stručni argumenti govore u prilog tome da, iako su u Srebrenici učinjeni teški zločini, to ipak nije genocid, sigurno je da se tribunal neće mnogo baviti ovom pravnom kvalifikacijom, te će se osloniti na već presuđen predmet generala Krstića, te ovaj slučaj rutinski tretirati kao nesporan genocid.

Koji su to “ozbiljni stručni argumenti” da u Srebrenici nije počinjen genocid? Takvi argumenti ne postoje. Postoje presude ne samo Haškog tribunala već i Međunarodnog suda Pravde. Ovu drugu prof. Škulić i ne pominje. Pored toga, previđa se da se u slučaju Karadžić optužba za genocid na odnosi samo na slučaj Srebrenice, već na niz drugih lokaliteta, kao što su Bijeljina, Bratunac, Bosanski Šamac, Brčko, Doboj, Foča, Ilijaš, Ključ, Kotor Varoš, Novi Grad, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Višegrad, Vlasenica, Zavidovići i Zvornik. Profesor nije čitao optužnicu svoga klijenta.

Odbrana ovo ipak može dovoditi u pitanje, te posebno insistirati na dokazivanju odgovornosti UN i holandskog bataljona, jer je Srebrenica bila zaštićena zona, a nikada nije demilitarizovana. Ko je uostalom ubio nekoliko hiljada Srba u Bratuncu i okolini ?Može se dovesti u pitanje i broj poginulihu Srebrenici. Ozbiljni dokazi izazivaju sumnju u oficijelnih „preko osam hiljada”, s obzirom na to da nije pronađeno ni približno toliko leševa, a ima indicija da su tom broju dodavani i poginuli iz prethodnih ratnih godina.

Ovaj bezočni argument se često ponavlja u nacionalističkoj javnosti. Mi ih jesmo pobili, ali to je zato što nas vi niste spriječili. Ko je kriv za ubistvo Đinđića? Loše obezbjeđenje. Šta su drugo mogli Ulemek i kompanija nego da ubiju Predsjednika vlade koji ima tako loše obezbjeđenje! Holandska vlada je pala zbog tog propusta, ali po mišljenju prof. Škulića, Karadžić i Mladić treba da “podijele odgovornost” sa Holandijom i UN, kao da je i kod njih postojao umišljaj da pomognu genocid.

Treba takođe znati da je “odgovornost Holanđana” samo moralna i politička, jer su njihovi vojnici od Mladića bili prethodno razoružani tako da praktično nisu ni bili u stanju išta da učine. Dakle, mi smo ubijali, a Holanđani su “krivi” što su dozvolili da ih mi prethodno razoružamo, zbog čeka kasnije nisu mogli da nas spriječe u ubijanju. Nevjerovatno cinična konstrukcija.

Karadžić se može braniti i time da on lično nije povezan sa tim slučajem, te da se tu radilo o „ekscesu” vojnih struktura, ali takav pravac odbrane nije optimalan, jer sama visoka državna funkcija njega „komandno opterećuje”.

Ovo je već očajnički. I sam “branilac” primjećuje eufemistički da takav pravac odbrane “nije optimalan” (ustvari on je apsolutno nemoguć) zbog postojanja komandne odgovornosti, ali je prof. Škuliću očigledno nepoznato da postoje svjedoci (recimo, Deronjić) koji jasno i naširoko govore o ličnoj umiješanosti Karadžića u slučaju Srebrenice. Uprkos ovih činjenica, profesor zaključuje da se ipak Karadžić “može braniti i time da nije povezan lično sa tim slučajem”. Pa, može, može se optuženi i glupo braniti. Možda je upravo zato nužno da mu se obezbijedi stručna odbrana.

Odbrana bi trebalo da objasni mehanizam nastanka ratnog požara u BiH. Početkom secesije u SFRJ svakom razumnom bilo je jasno da BiH ne može opstati kao nezavisna država ako na to ne pristaju svi njeni konstitutivni narodi, a Srbi su se tome protivili. BiH se ipak protivustavno otcjepljuje, a vodeći svjetski činioci to odmah priznaju. Odbrana mora objasniti da su ta priznanja djelovala kao varnica u buretu baruta. Kakvu su ulogu imali neki „mirotvorci”, poput onih koji su ubijedili Izetbegovića da povuče svoj potpis sa Kutiljerovog plana. Potrebno je objasniti i da je SDS, kao vodeća nacionalna stranka Srba u BiH, nastala posljednja, onda kada su već uveliko formirane SDA i HDZ.

Ovo je stara priča i najotpornija i najveća laž Miloševićeve propagande, koja se održala do danas i na koju se lijepe mnoge druge laži. Jugoslaviju je razbio Milošević, a Srbija je bila prva republika SFRJ koja se otcijepila sa namjerom da uz pomoć JNA, prekomponuje SFRJ, stvori novu skraćenu Jugoslaviju kojom bi Miloševićeva Srbija dominirala. Ustavom iz 1990. godine, godinu dana prije proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, Srbija je sebe proglasila za samostalnu i suverenu državu koja više nema obavezu poštovanja saveznog Ustava i zakonodavstva i koja preuzima sve ključne nadležnosti bivše savezne države: odbranu, međunarodne odnose, Narodnu banku. Sljedećeg proljeća, još uvijek prije proglašenja nezavisnosti Hrvatske i Slovenije, Milošević donosi niz zakona iz nadležnosti bivše federacije. Od čega je to BIH pokušavala da se “otcijepi”? (vidi fusnotu)

Treba iznijeti dokaze o formiranju tzv. Patriotske lige, „zelenih beretki” i drugih paravojnih formacija, te o pripremljenim planovima za „noć dugih noževa” i „rešenje srpskog pitanja” u BiH. Okidač za prve oružane sukobe bilo je ubistvo starog svata na Baščaršiji, koje je izvršio jedan notorni kriminalac i kasniji „ratni heroj”. Neki u BiH ne mogu Srbima da oproste što su ovog puta, a nakon doživljenog pogroma u Drugom svjetskom ratu, bili mnogo oprezniji, jedinstveniji i znatno brži.

Ovo je još jedna besmislica iz nacionalističkog folklora. Notorno je danas da je BIH bila potpuno nepripremljena za odbranu, kao i da je oružani sukob morao željeti i inicirati onaj jači (četvrta najjača armija u Evropi) i onaj koji je imao namjeru da prekraja republičke granice (Milošević: “granice povlači jači”). Sve to je dugo pripremano, treba čitati Jovićeve i Kadijevićeve memoare. Zamlaćivanje sa “ubistvom starog svata” je djetinjasto.

Šta znači opaska prof. Škulića da su Srbi u BiH “nakon doživljenog pogroma u Drugom svjetskom ratu, bili (ovog puta) mnogo oprezniji, jedinstveniji i znantno brži”? Pa, to da su Srbi (Miloševićeva propaganda) novi pogrom “predvidjeli” prije nego što je i počeo, pa su ustali da ga oružjem spriječe. To je ista ona teorija “preventivnog rata” kojom se Hitler poslužio u slučaju Sudeta. Neću čekati da mi date ikakav povod nego ću vas “preventivno” napasti.

Odbrana ima priliku i da iznese oficijelno utvrđen broj poginulih u građanskom ratu u BiH, jer se još uvijek spominju fantomske brojke. Mora se objasniti da muslimani nisu jedine, niti ekskluzivne žrtve. To što su oni najviše stradali, posljedica je i njihovog ratovanja na više frontova, kako sa Srbima, tako u jednom periodu i sa Hrvatima, pa čak i međusobno u Cazinskoj krajini.

A na koliko frontova su ratovali Srbi?

Za priču o “građanskom ratu” treba opet čitati Jovića i Kadijevića. Ratove 90-ih je uvijek počinjala Srbija na isti način: medijskom histerijom širenja straha, podsticanjem pobune među srpskim življem, njihovim naoružavanjem, poslije čega na scenu stupaju srpska vojska, paravojska i Udba koji “moraju svuda štiti srpski narod” – od gušenja njihove oružane pobune usmjerene na nasilnu promjenu republičkih granica.

Iako se Karadžić optužuje kao pojedinac, njegova istorijska uloga tokom građanskog rata u BiH i predsjednička pozicija koju je imao, nesporno će djelovati da mnogi taj proces dožive i kao svojevrsno suđenje Republici Srpskoj. To se ne smije dozvoliti. Odbrana mora insistirati na razbijanju nekih već stvorenih predubjeđenja o „srpskoj kolektivnoj krivici”, te posebno mora pažljivo i uporno objašnjavati istorijski kontekst građanskog rata u BiH.

To će biti vrlo teško. Republika Srpska bila bi nemoguća bez etničkog čišćenja i genocida kojima svjesno građena i (privremeno?) ostvarena etnička homogenost entiteta.

Važno je objasniti i slučaj blokade Sarajeva, tokom koje je nesporno došlo do velikih patnji civila, ali do koje je došlo, kako se procjenjuje, iz čisto vojničkog rezona, u cilju sprečavanja da se velike muslimanske oružane grupacije povežu i djeluju ofanzivno. Mora se objasniti da je blokirano Sarajevo bilo i svojevrsni logor za srpske civile. Nekoliko hiljada njih je likvidirano, a mnogima se ni grob ne zna. U gradu su harale paravojne formacije i organizovane kriminalne bande. Postojali su brojni privatni zatvori i javne kuće u kojima su Srpkinje nasilno držane. Naravno, odbrana se ne može zasnivati samo na tvrdnji da su „i drugi činili zločine”, jer to nije opravdanje, ali ta činjenica ipak nije bez značaja. Iako je krivica u krivičnom pravu individualna, određene moralne i druge reperkusije osude nekadašnjih visokih državnih funkcionera neminovno pogađaju i čitav narod.

Zanimljiv je nevjerovatni eufemizam koji profesor Škulić upotrebljava za opsadu i granatiranje Sarajeva i sistematsko snajpersko odstreljivanje prolaznika na sarajevskim ulicama. On to zove “blokadom”! Blokadom koja je preduzeta “iz čisto vojničkog rezona u cilju sprečavanja da se velike (!?) muslimanske oružane grupacije povežu i djeluju ofanzivno”. I zato su Sarajlije morale živjeti četiri godine bez vode i struje, zato je na Sarajevo sručeno par miliona granata i zato su se snajperisti godinama zabavljali odstreljujući civile!

Odbrana koju savjetuje profesor Škulić bila bi ravna teškom samooptuživanju, ona bi samo pokazala bezočno frivolan odnos optuženog prema užasnim posljedicama njegovog djelovanja. Ili kako bi se pravnim jezikom reklo ilustrovala bi psihopatski, cinični, bezosjećajni “odnos optuženog prema djelu”. A to je upravo ono što profesor Škulić i jedan dio srpske javnosti preporučuje Dr. Dabiću da bi se zaštitio čitav narod od moralne i svake druge hipoteke.

(*) U Srbiji je takoreći nepoznata, čak i u stručnoj javnosti, činjenica da je Srbija POSTALA NEZAVISNA DRŽAVA po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine (donijetom više od godinu dana prije kasnijeg proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991.). Ova činjenica zamagljivana je Miloševićevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio "borba protiv separatizma". Ta činjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobož Milošević čuva "teritorijlani integritet SFRJ", a ne vrši agresiju na tuđu teritoriju.

Naime, prema članu 72. Ustava Republike Srbije iz 1990. godine : "Republika Srbije uređuje i obezbjeđuje: suverenost, NEZAVISNOST i teritorijalnu cjelokupnost Republike Srbije i njen MEĐUNARODNI POLOŽAJ i ODNOSE S DRUGIM DRŽAVAMA i MEDJUNARODNIM ORGANIZACIJAMA", kao i "ODBRANU i bezbjednost Republike Srbije" ("oružanim snagama kojima u miru i ratu rukovodi Predsjednik Republike Srbije", član 83 Ustava)

Shodno tome, članom 135. stav 2. Ustava Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ, za nju od tada zakoni SFRJ više ne važe. Tom odredbom se predvidja PRAVO Srbije da, po svojoj volji, "poštuje" savezne zakone jedino onda "kada joj je to u interesu". U pravu je ova klauzula poznata kao klauzula "si volam" (ako hoću) i ima dejstvo da poništava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim "šta hoću" nemam nikakvu obavezu.

Ubrzo zatim, dosljedna svojoj nezavisnosti i suverenosti, Srbija donosi niz zakona iz nadležnosti nekadašnje federacije kojima uređuje sopstvenu kreditnu i monetarnu politiku, sopstvenu politiku kontrole cijena, uvodi dažbine na robu iz inostranstva (i nekadašnjih republika SFRJ), naplaćuje sopstvene carine itd. i ukida niz zakona kojima je svrha provođenje nekadašnjeg saveznog zakonodavstva. Po zakonima SFRJ (koju tobož brani Milošević) i srpski Ustav i srpsko zakonodavstvo tog vremena predstavljali bi najteža krivična djela. Ali, Srbija je donošenjem tog Ustava postala suverena i nezavisna i time izuzeta iz jurisdikcije bivše SFRJ, pa ta djela niko nikada nije ni mogao da procesuira.

Sam Karadžić je u više mahova izjavljivao da "bez Srbije ništa (od onoga što je on činio) ne bi bilo moguće". Rat u BIH tipičan je "war by proxy" koji je vodila nezavisna i suverena Srbija preko plaćeničke "Vojske Republike Srpske" (i paravojski regrutovanih u Srbiji, kojima je, naravno, pripadala i srpska Udba). Sredstva je Milošević obezbjeđivao potkradanjem srpskog budžeta.

Uostalom, priča o "građanskom ratu" je konačno i nedvosmisleno odbačena u dosadašnjoj praksi Tribunala. Ta priča je beznadežna.

Agic Nurija
Posts: 821
Joined: 22/06/2007 09:23

#620 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by Agic Nurija » 28/10/2009 13:16

and wrote:
udrch wrote:Radovan Karadžić - kreten obični..ne znam što mu pridajete ovoliku pažnju..on nije zaslužio ništa, ama baš ništa, pa ni komentarisanje na ovom forumu..
kako nije zaslužio pažnju?
imamo priliku u detalje saznati kako je nastao entitet rs?
dokumentovano,a nadam se da ćemo saznati i puno toga o ulozi međunarodne zajednice u ratu u bih.
Eto prilike da saznamo kako je i nestalo RS!
Samo da po izricanju presude Bosanci u roku od 24 časa ukinu radovanovo (i bobanovo) djelo na terenu, time što bi se masovno podigli na oružje i pokazali svijetu da im je zaista stalo do slobodne i nezavisne bosanske države. Prića o ljudskim pravima je stara koliko i čovječanstvo, a ostvarena dobrovoljno od uzurpatora - nikada! To nije prazna priča, to je ljudska obaveza prema milionskim žrtvama koje je podnijeo i još uvijek podnosi bosanski čovjek od terora srpskohrvatskog fašizma, koji je u Bosni na krvavom djelu od sarajevskog atentata!

User avatar
and
Posts: 8178
Joined: 04/09/2007 22:51

#621 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by and » 28/10/2009 13:18

Agic Nurija wrote:
and wrote:
udrch wrote:Radovan Karadžić - kreten obični..ne znam što mu pridajete ovoliku pažnju..on nije zaslužio ništa, ama baš ništa, pa ni komentarisanje na ovom forumu..
kako nije zaslužio pažnju?
imamo priliku u detalje saznati kako je nastao entitet rs?
dokumentovano,a nadam se da ćemo saznati i puno toga o ulozi međunarodne zajednice u ratu u bih.
Eto prilike da saznamo kako je i nestalo RS!
Samo da po izricanju presude Bosanci u roku od 24 časa ukinu radovanovo (i bobanovo) djelo na terenu, time što bi se masovno podigli na oružje i pokazali svijetu da im je zaista stalo do slobodne i nezavisne bosanske države. Prića o ljudskim pravima je stara koliko i čovječanstvo, a ostvarena dobrovoljno od uzurpatora - nikada! To nije prazna priča, to je ljudska obaveza prema milionskim žrtvama koje je podnijeo i još uvijek podnosi bosanski čovjek od terora srpskohrvatskog fašizma, koji je u Bosni na krvavom djelu od sarajevskog atentata!
kada si u pravu stvari treba rješavati pravnim putem.samo treba biti sposoban i znati.

User avatar
Been
Posts: 1001
Joined: 13/09/2009 00:40
Location: Daleko od očiju, daleko od srca

#622 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by Been » 28/10/2009 14:36

Maraschino wrote:
Been wrote:Što se tiče uvodne riječi tužiteljstva moramo biti zadovoljni. Vidi se da će inzistirati na udruženom zločinačkom poduhvata, zbog čega su već danas pokazali transkripte nekih razgovora. Također, ovo je prvi proces u kojem će se već dokazivati genocidni plan ( 6 strateških tačaka ). Koliko sam ja slušao, jasno je da će tužiteljstvo iskoristiti sve procese protiv bosanskih Srba u Haagu... Nadajmo se da se Karadžić na sudu neće pojaviti ni u ponedjeljak, kako bi navuako kaznu i prisilnog branitelja.... :zoka:
i nametnuti branilac trazi 10 mjeseci da udje u predmet i pripremi odbranu :oops: ...vrzino kolo i prdacina od suda
treba ga pitati '' kakva su prava imale njegove zrtve...'' , ovo sve neka ''demokratija i ljudska prava'' :x
statut suda predvidja 3 mjeseca za pripremu... pa bolje da mu dodjele branitelja i da branitelj budi samo jedan u nizu koraka ka ekspeditivnosti sudjenja... Ovako ce ih Karadzic zavlaciti puno puno puno vise od 10 mjeseci !

walkabout
Posts: 7869
Joined: 19/05/2007 00:46

#623 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by walkabout » 28/10/2009 20:24

evo kako sudijske produzhetke prenose ovdje...

http://www.smh.com.au/world/bloodbath-c ... -hl26.html

User avatar
muha_sa
Posts: 114380
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#624 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by muha_sa » 01/11/2009 19:52

hrabri junacki sin nece se ni sutra pojavit u sudnici-----nek mu dadnu jal PAT-jal PAM--u najgorem slucaju mitraljez--tad ce smjet sjest na klupu :D
jel junak il jok---sa sigurne distance.

User avatar
Bosnolog
Posts: 8060
Joined: 07/09/2009 00:23
Location: Pod Suncem i Zvijezdama

#625 Re: Radovan Karadžić u Haagu!

Post by Bosnolog » 01/11/2009 21:56

Da je pravni sud ,kao sto nije to genocidno pseto bi dovukli u sudnicu sa bukagijama na nogama i vezanih ruku ,....da slusa optuznicu i suoci se sa istinom i posljedicama njegove bolesne genocidno velikosrpske ideologije ,.........umjesto slusanja iste on sa svojim mentorima za razvlacenje pameti sada razvlaci haske sudijeske ublehase onako kako je razvlacio svijet sve godina ubijanja BiH svojom patolosko mracnoumnom ideologijom genocidnog Srbizma.

Ovo ce bit dodatna predstava ponizenja i ismijavanaj haske /ne/pravde prema njegovim zrtvama,......dok istovremeno nastoje udovoljiti ovom dvonogom zivotinjskom cudovistu.Ponasnje Dabica u Hagu je nastavak opijuma za njegove sludene genocidase koji mu da se dive poput onih sto svrsavaju na povratak njegove sekretarice velikosrpskog genocidnog staba a koju bi najrade vidjeli na celu svojih genocidasa ,.......jedinstvenog slucaja u historiji covjecanstva do sada ,......u kojoj je osudena zena /genocidna baba Bilja/za genocidne rabote,.......... stid i pokajanje je daleko za sludene i oboljele mitolomane,....ono ce se desiti kad ih ta politika odvede pod onu Tarabicevu sljivu a do tada nam se valja spremati kako docekati zvijeri koje sve vise pokazuju svoje genocidno bijsnilo.

Niko nema sto ini imaju ,.....genocidne zvijeri da njima vladaju.

Post Reply