simi5 wrote:Volela bih da znam šta bi bio odgovor koji bi bar malo olakšao tvoje osećaje. Očigledno sve što kažem nije dovoljno dobro.
Vjerovatno nista, ali to nema veze sa tobom licno. I ja se izvinjavam ako sam svoje osjecaje, i kako ti ispravno kazes, frustracije, prenio na tebe. Zaista mi nije bio cilj - ne cinis mi se uopce kao zlobna i zlonamjerna osoba, uostalom zato ovo sve i pisem. Da mislim drugacije, koliko poznajem sebe, vjerovatno ne bih ni pisao.
simi5 wrote:Potpuno je nekorektno mešanje Kosova, tranzicije, pada komunizma, uskraćivanja ravnopravnosti Srbima na osnovu odluka Badenterove komisije u Hrvatskoj i BiH. Kokoška je bila degenerična, jaje pokvareno a pile krvožedno. Možemo za uvek da iskopavamo žrtve ovog, prošlog, pretprošlog rata, pa tako unazad do dinosaura ili možemo da tražimo tlo pod nogama danas. Bezobzirno je pričati o protestu na Gazimestanu a zanemariti razloge koji su tih milion ljudi podstakli da kažu dosta ubijanja dece, dosta mučenja Đorđa Martinovića, silovanja monahinja, spaljivanja letine i ostalog. Kad si pomenuo Balaševića i on je bio zgrožen onim što su šiptarski fašisti po KiM radili Srbima da bi ih proterali i nad čime se moralo ćutati u ime bratstva i jedinstva.
Je li ti zaista, ozbiljno, stvarno mislis da izmedju Gazimestana, mosti Cara Lazara, Vukovara, Sarajeva, tercijarnih grobnica, Slobe, Fefelja i Voje Kalasnjikova ne postoji nikakva, ama bas nikakva veza?
simi5 wrote:
I kad smo kod grobnica vučeš me za jezik da ti ispričam kako je moje pretke, da bi se zatro pomen da smo nekad živeli u Mostaru, Safet Oručević sa svojim zlikovcima izneo iz grobnice i bacio u neretvu. Bilo je tu od bebe umrle 83. do čukundede umrlog pre 150 godina, ali nikog od aktuelnih vojnika. Zapravo ta sahrana 83. bila je poslednja. Znači nikakvog povoda nisu imali osim njihove vlestite mržnje.
Tuzno i morbidno. Nisam vjernik na "institucionalni" nacin, ali za takva djela ce nekome morati odgovarati, makar nakon vlastite smrti. Na zalost, po danasnjim standardima, to zlodjelo nije "dovoljno veliko", pa ge vjerovatno nece procesuirati niti jedan sud, ali neki drugi sud mora da postoji.
simi5 wrote:I ja imam svoje ogorčenosti pa nisam rekla da si ti na bilo koji način podržao mržnju.
Mrznja mi je strana, i protiv je svih mojih ubjedjenja. Najozbiljnije.
simi5 wrote:Možda si i glasao na onom nametačkom i ponižavajućem referendumu na kome su Srbi proglaženi građanima drugog reda u BiH.
Jesam. Samo sto je pitanje na tom referendumu bilo "Da li ste za samostalnu i suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu, ravnopravnu zajednicu svih njenih gradjana i naroda - Muslimana, Srba i Hrvata?", a ne "Da li ste za to da Srbi budu gradjani drugog reda?"
Nemam se namjeru zbog toga nikome pravdati, ali da pokusam objasniti: rodjen sam u SFRJ, i volio sam tu drzavu. Lagao bih da kazem da nisam. Super djetinjstvo, tinejdzerske godine... Ali, nisam zelio da zivim u drzavi kojom vlada "duh Gazimestana", u kojoj su najveca svetinja one mosti. Jebi ga, nisam.
simi5 wrote:Možda si izabrao poznatog muslimanskog fašistu, višestruko osuđivanog zbog njegovih stavova. Možda i nisi.
Nisam ga izabrao, njegovi politicki i zivotni stavovi mi nikada nisu bili bliski. Vjeruj mi da sam ja ruznih rijeci o njemu rekao puno vise nego ti.
Ali jedno mogu posvjedociti iz licnog iskustva. U jednoj od njegovih posjeta nasoj jedinici, vojsci je doslovno rekao: "Ne ubijajte civile. Najgore sto nam se moze dogoditi da postanemo kao cetnici. Ugledajte se na Titove partizane - to je bila vojska koja civile nije ubijala, zato su i pobijedili, jer su bili u pravu i nisu cinili zlocine."
Zamjerim ja njemu puno toga, pa vjerovatno i puno toga sto mu i ti zamjeris, on je tema za sebe. Ali ubica nije bio. Pojam "fasista" je toliko rastegljiv u danasnjem vremenu pa ga ne bi ni komentarisao, jer ga vjerovatno svako dozivljava na svoj nacin. Puno toga o njegovoj politici smo izdiskutovali na temi "Spomenik na Kazanima" (
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... =3&t=48521) pa i na mnostvu drugih tema, da se ne ponavljam, ako ti se da, procitaj.
simi5 wrote:Ja nisam projektovala svoje nezadovoljstvo onima koji su to uradili na tebe. Ali ti na mene jesi preneo svoje frustracije. Žalosno.
Pa, vjerovatno i jeste zalosno, sta ja znam... Ono sto ti nazivas "nezadovoljstvo" ili "zatvaranjem Sarajeva samog u sebe", ja nazivam preispitivanjem, i nas samih, i svega sto nam se desilo, i kako nam se to moglo desiti. Neko ce reci, pa pobogu, proslo je 13 godina. Ja kazem, tek 13 godina. Svi smo vidjeli i dozivjeli toliko toga, da ne mozes samo reci, ok, ja sada idem iskljucivo svako jutro na posao, navecer se vracam, vodim suprugu u kino, i moj zivot tece dalje. Stvar je puno zajebanija.
Sta mislis, zasto se vecina bh. umjetnosti nakon rata bavi upravo tim, ispitivackim temama? Neko jednom rece, umjetnost je najbolja tamo gdje je situacija najgora. E, jebi ga, Bosna trenutno ima jebeno dobre umjetnike. Na zalost.
Ja cu ovdje sada samo navesti dva citata meni dvojice najblizih (po njihovom djelu, mislim) bh. umjetnika, ciji rad nevjerovatno cijenim. Nenad Velickovic, pisac, i Davor Sucic - Sula (a.k.a. Sejo Sexon) - pjesnik i frontman "Zabranjenog pusenja".
Mislim da ces onda bolje shvatiti i sve moje "frustracije", i pitanja, i stavove, i nedostatak kvalitetnih odgovora na sve ovo...
I opet, budi mi pozdravljena.
Nenad Velickovic, [i]Makijavelickovic[/i], http://www.velickovic.ba wrote:
Annex 1: Dragan
Bilo nas je više za stolom, ali je govorila uglavnom ona. U crnini za jedincem, nakon godinu dana uzaludnog pokušaja da razumije surovu poruku sudbine, kao da se pričom branila od ludila. Ona, koja je sa luđacima razgovarala čitavog života.
A onda je pogledala u mene. Da li zato što je znala da sam pisac. Ili zato jer smo bili u suprotnim vojskama. Ona ljekar u srpskoj, ja bolničar u bosanskoj.
"Bila sam tada na frontu u Hercegovini. U bolnici. Dežurala sam u noćnoj smjeni. Moglo je biti oko ponoći. Sestre su napravile kafu. Onda je neko pokucao. Ušala je mlada žena. Lijepa. U crnini. Jednu ruku je držala u džepu. Sestre su ustale da je izbace, ali ja sam ih zaustavila. Pozvala sam je da nam se pridruži. Kad popije kafu, pitaće me za neki lijek, ako budem imala daću joj, i gotovo.
Sjela je. Ruku nije izvadila iz džepa.
Rekla je da se zove Desa. I ništa više. Vidjela sam da se stidi govoriti pred sestrama. Klimnula sam im glavom da izađu.
Desa je uzdahnula i pogledala me.
- Doktorka, jeste li vi radili u Sarajevu?
- Jesam.
- Je li istina da smo nekad svi živjeli zajedno?
- Kako misliš?
- Pa tako. Muslimani, Srbi, Hrvati...
- Istina je. A zašto pitaš?
- Meni ovdje govore da to nikad nije bilo.
- Bilo je.
- Znam i ja da je bilo. I ja sam studirala u Sarajevu.
I tad je izvadila ruku iz džepa.
Imala je sasušenu šaku. Od rođenja. Djeca su joj se rugala. Ali je bila najbolji đak. I stipendiju dobila. U Sarajevu se upoznala sa Asimom. Vjenčali se. Dobili sina.
- Lijep, kao upisan. I pametan. I dobar. Sreća. Onda se zaratilo. Ja i Asim se razdvojimo. On ostane u Sarajevu, ja se vratim ovamo. Sa Draganom. Računali smo, ovdje je sigurnije, ima hrane, neće dugo trajati... Draganu deset godina. Ide u školu. Ja radim, dođem s posla, on napravio ručak, ispržio jaja. Onda uzme neki stari tranzistor, popravi ga, sam. Zlatne ruke. U školi sve petice. Odličan đak. Ali ne igra se sa ostalom djecom. Njima su očevi o našoj vojsci, a Draganov u Alijinoj. Dosele u našu zgradu izbjeglice. Sa djetetom. Stariji šest godina od mog Dragana. Ali retardiran. Ne izvode ga vani. Moj Dragan se odmah sprijatelji s njim. Svaki dan kako dođe iz škole, uradi zadaću, i kod Nenada. Tako se zvao taj momak. Napravio mu u podrumu podmornicu, pa se igraju. Jednom, ja dođem s posla, vrata otvorena, nema Dragana. Ja ga nešto poželjela, siđem u podrum, a dole, moj Dragan, preklan, sjedi vezan za stolicu, ko živ. Na stepenicama krv. Kako je nisam vidjela kad sam silazila, nije mi nikako jasno. Sve do njihovih vrata. Pozvonim, otvori Nenad, a ruke mu krvave. Meni se noge odsjekle. Pozovem policiju. Oni dođu odmah, Nenad odmah sve prizna. Oni ga pitaju zašto je ubio mog Dragana. A on odgovori: zato što je bio Turčin. Sahranili smo mog Dragana. Tu na groblju. Ali nisu mi dali da napišem prezime. Samo piše na krstu Dragan. Pa sam došla, kad sam čula da ste vi radili u Sarajevu, da vas pitam, jesam li ja to izmislila, ko što ovdje svi govore. Ili smo mi nekad svi živjeli zajedno?"
To je bila briča, bez ukrasa i gotovo doslovno kako sam je čuo. Neka mi oproste svi koje sam spomenuo, nisam je mogao zadržati u sebi.
I ne znam zašto sam Draganovom prijatelju i ubici posudio svoje ime.
Sejo Sexon - Zabranjeno Pusenje wrote:
Fildžan viška
69-a moj stari i ja,
Na biciklima
Pa pravac Ilidža put rijeka, livada
Gdje teferići raja iz Sarajeva
Ćebe, pivara, roštilj i odbojka
Sve šareno poput ćilima
A sa radija "Plima" od Indexa
I vijesti iz Vijetnama.
I stari reče tad:"Vidiš tu svako zna
Politika je prosta stvar,
Kafu kad zakuvaš, fildžan se ostavlja
Ako 'ko naiđe, jebi ga!"
To ovdje svako zna
To je raja iz Sarajeva
To ovdje svako zna
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva
84-e je pao snijeg
I skupio se čitav svijet
Pa skije na rame
I sanke u ruke
Put Rajske doline
Begovu džamiju nekom kauboju
Jalija prodala
Strendžeri skontali
Da slava i novčići
I nisu najvažniji
U votaži
I stari reče tad:"Vidiš sada
Čitav svijet zna
Da postoji grad
Gdje se kafa zakuva,
I fildžan ostavlja
Ako 'ko naiđe, jebi ga!"
To ovdje svako zna
To je raja iz Sarajeva
To ovdje svako zna
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva
Proljeće '92. vreli čelik raznese
Sve komšiluke i sve derneke
Kažu, sve dosada
Je laž i obmana
Zavjera ustaško-džihadska
I upali foluška
I stari reče tad, čisteći zgarišta:
"Ne žalim žutog "yugu", a ni stan
Već što više nikada
Kafu kad zakuvam, fildžan neću ostavljat
Ako ko naiđe... jebi ga!"
To sada svako zna
To je raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva...