Evo jedan citat iz knjige -
Anothony Rhodes: "Where the Turk trod". Anthony je inace oficir Britanske vojske koji je poslje 2 svijetskog rata putovao po Jugoslaviji tacnije Bosni i Hercegovini. Njegov naziv knjige se bazira na izreci Where the Turk trod, no grass grows. Tj kuda Turcin prodje trava ne raste. Knjiga je napisana u kasnih 1940-tim, publikovana 1950-tih.
"These provinmces which I entered two days later with Riza Ibramovic and his horses, where a parto of Turkey until Austria annexed them in 1878, shut off from the rest of Europe as much as Afganistan, unknown not only to the inhabitants of Great Britan but also (which is so strange) to those of Austrai herself. When ther Habsburg troops were toli in 1878 that they would have to "liberate" Bosnia and Herzegovina from the Turk, it was no uncommon thing to hear an officer or solider exclaim, "Bosnia? Herzegovine? Where are they? In East Africa, Siberia, or South Turkey?"
It is true that in the centuries befor this, Chiristain student from Herzegovinian monasteries often went to Austria for religous instruction; and that Bosnian damsons, famous throughout the world as "Turkish plums" foudn a market even in distant America. But apart from this, the only way the country came into contact with Western Cvilization was through the incessant border wars waged against thiri neighbour by the Begs and Waywodes, Serdars and Glavars, when they were not fighting one another. Islam was preserved here as a little island; and this also helped the preservation of the customs and manners of the European Middle Ages. It was as though these lands, at the moment of passing under the domination of the Sultan in the fourteenth century, sank into a charmed sleep, from which they did not wake unitil the Austrians arrived - and then only imperfectly. Who would come to Yougoslavia without wishing to visit such a place? To take a lantern, as it were, into a Turkish past - in the middle of Europe?"
Ovdje je sumariziran - cijeli odnos Europe - naspram Bosni i Hercegovini. Prvo - ko je ta - Bosna i Hercegovina? Za njih je Bosna veca misterija od Vijetnama, Indije, Brazila. Drugo sto se da zamjetiti - je da bez Europskog uticaja - ne postoji nista drugo osim stagnacije. Period od 400 godina - relativnog mira - je pretvoren u period stalnog ratovanja protiv komsija - koji su mislili da istocno od Beca prestaje civilizacija i zapocinje - Zona Sumraka sve do 1989-te. I na kraju - Bosna kao endem, kao zemlja u kojoj je vecina muslimana, koji su bili Europljani ne samo geografski vec i rasno, i po svim drugim mjerilima - toj Bosni i Hercegovini nikad nije oprosteno sto je zamjenila strane - i presla u ruke Turcima. Do dana danasnjeg kad je Bugarska i Rumunija - na putu postajanja punopravnih clanica EU - Bossna je konc logor, ogradjen viznim rezimom, a njeni gradjani su dobrodosli da budu Arapi u Francuskoj il' neka Druga liga Zapad - ljudi, koji ne smiju reci da dok se je kod nas zivjelo u miru u Europskoj Jeruzalemu u toj istoj Europi su se desavale neke Bartolomejske noci i cistke svih onih - koji nisu bili - onakvim kakvim su Europi bili potrebni. Poticnjeni Vatikanu, militantni, s dozom prezira prema svemu onom sto je drukcije i samouvjereni u licnu superiornost.
Ja sam u Europi od 6 stoljeca, al' Europa meni nije nikad oprostila cinjenicu da sam musliman, i to ne onaj koji je pobjegao od muslimana - krsicanima, da ih uvjeri kako su to oni - napredni, vec musliman koji je bio u svom i na svom, i koji je nastradao jer nije tretirao svoju zemlju onako kako su Europljani napredni - svoje zemlje tretirali. Cistka - pa do Beca nebi ostalo ni uho koje nije bilo muslimansko. Da je postupano tako - danasnjih problema u BiH nebi bilo. To je posve jasno - da su Bosanci i Hercegovci prokleti - jer smo previse Europljani za Islamski svijet, u jednu ruku, a u drugu, previse muslimani za Zapadnu Europu da bi nas - prihvatila kao jednu Rumuniju i Bugarsku - koja je i dan danas - ne tako daleko od onoga sta je i ko je BiH, al' zna se po cemu je prihvatljivija u EU, i zna se zbog cega je danas jedna BiH zemlja bez drzave, ghetto s staklenim ogradama i mjesto na kojem majke otokpavaju lesine iz masovnih grobnica, u Europi iz 21 stoljeca, koja je to sve posmatrala sa tribine, grickajuci kospice i gledajuci nas kao neki Afganistan, u kojem je vazda bilo sranja, vazde smo se bili, tukli, krv jedni drugima pustali - u poredenju sa modernom i naprednog Europom koja je ognjem i macem postala - ono sto jest, da bi danas pomela sve pod cilim i predstavljala bastion humanosti. Ja samo znam jedno. Europa meni nije mogla oprostiti - ni meni ni ostalim Bosancima koji jesu - to sto su muslimani. Jer druge razlike - izmedju mene i onih koji sjede u Londonu, Parizu, Becu i Amsterdamu - nema. Musliman je i dalje ostao - dobar sluga a zao gospodar - u ocima mnogih Europljana - a ti mi dadni primjere Francuza i Njemaca koji rado vide da im je neki Arap il' Turcin - sef il' iznad njih. Takvih je vrlo malo, jer za nesto takvo - potrebno se je izgraditi. A ne samo nabaciti fasadu, jer fasade i maske ma kakve da su - prije ili kasnije pokazu svoje pravo lice.