chombe wrote:Cinicno je reci da su izdajnici oni koji misle da je dejtonski sporazum zaustavio rat. Trebalo je biti prisutan na terenu pa ocijeniti ko je koga tu zaustavio, a ne iz sigurne daljine palamuditi i pametovati.
Po svim pravilima izdajnici, ili dezerteri su oni koji su sprzili van za vrijeme ratnih dejstava. Bilo je tu prostora za ideoloske manevre kolko hoces.
Zasto taj kongres nije dosao uzeti pusku u ruke i graditi svoje ideje, novi ustav?. Bilo je lakse da neko drugi gine jer ko biva to nije moj rat.
Nema velikih promjena bez sile postovani Jaganjac.
U vasem tekstu ima istine, ali u cjelini suvise je generalizovan.
Postoje stvari, koje odredjeni ljudi nisu smjeli uraditi bez obzira na posljedice, naprimjer pregovarati ustav RBiH iza zatvorenih vrata.
Sa aspekta unutarnjeg prava, pegovaranjem Ustava Republike BiH i prihvatanjem "Dejtonskog Ustava" činjena je izdaja Republike što se može ponajbolje vidjeti iz članova 154. i 155. Ustava R BiH koji glase:
Član 154.
Neprikosnoveno je i neotuðivo pravo i dužnost gradjana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet,
teritorijalni integritet i cjelokupnost i
Ustavom utvrđeno uređenje Republike.
Član 155.
Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da sprijeći građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.
I druga stvar, slazem se da je bez obzira na sve obaveza svakog gradjanina bila da ostane u domovini i bori se protiv agresije i paravojnih organizacija koje su zelejele unistiti RBiH. Medjutim treba shvatiti i okolnosti u kojima je tadasnja garnitura SDA sa svojim koalicionim partnerima paralisala odbranu RBiH, pregovarala podjelu RBiH, jos prije nego sto je agresija pocela i u kojoj su vecina gradjana RBiH ostavljeni na milost i nemilost agresoru, bez nacina da organizuju odbranu. Nisu svi bili toliko uspjesni i sposobni kao na primjer u Gorazdu i u Krajini. To su bili nadljudski napori. Mnogi su strpani u logare i putem medjunarodnog Crvenog krsta poslati vani, a mnogi su otisli vani da zbrinu nejac i nisu mogli da se vrate jer su granice bile blokirane.
Ja ne branim nikoga, ali mislim da stvari ipak ne treba generalizovati. Bez obzira ne sve, ako postoje ljudi i organizacije, koje se ne slazu sa dejtonskim procesom, po kome Republika Bih treba da nestane i umjesto nje da se stvore dvije nove drzave genocidom, agresijom, progonima i td, ja ih podrzavam jer mislim da su u pravu. Odbaciti njihove stavove samo zato sto nisu ucestvovali sa oruzjem u ruci u odbrani, stvarno nema smisla.
Pored toga, ako je 95 bio noz pod vratom, pa smo kao "morali" prihvatiti ustavnu kapitulaciju, danas 10 godina poslije, taj noz ne postoji. Zahtjev Ustavnom Sudu BiH i Internacionalnom Sudu Pravde da se ponisti agresijom nametnuti ustav Dejtonske biH bi bio dovoljan. Problem je u tome sto su danasnji tzv "bosnjacki" politicari POTKUPLJENI da opstruiraju unutrasnje i intrenacionalno pravo (Kasim Trnka na prvom mjestu). Koliko puta su se pokusali nagoditi oko tuzbe protiv SCG i na kraju krajeva, cak i tu tuzbu izdajnici su sveli samo na optuzbu za genocid, a ne i za ponistavanje ratnih ciljeva agresora, tj ukidanje tzv RS i tzv FBiH, kreiranih silom, ucjenom, progonima i zlocinima u Dejtonu na potpuno ilegalan nacin.
