Politika BiH Hrvata prema Bosni i Hercegovini

[Crithagra]

Eto politike Hrvata i bh. Hrvata prema Bosni i Hercegovini. Fuj bagro zločinačka!

Njima je sve bazirano na lažima. I sad i prije 100 i 2000 godina, i sutra će. A nama niko nije kriv što se prema istini odnosimo kao da ima rok trajanja, pa svaki put istekne. Daj bože da Memorijalni centar Srebrenica za 20 godina ne bude zarastao u grmlju i šiblju.

[BHCluster]

Samo za one sa jakim želudcem, kad ti ga legitimni pise povijest.

Bolji poznavaoci procesa obnove Starog mosta lahko će uočiti da se u cijeloj knjizi minimizira uloga Bošnjaka, njihova stručnost i meritornost.

Ti pasusi uglavnom su lišeni rečeničnog subjekta i počinju glagolskim oblicima “urađeno je, pripremljeno, sanirano, istraženo” itd. Rečenični subjekt izbjegnut je i u napomenama o rušenju Starog mosta.

Mostarskoj kulturnoj javnosti protekle je sedmice u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” predstavljena monografija Stari mostovi i utvrde Mostara (The Old Bridges and Fortifications of Mostar), koju zajednički potpisuju prof. dr. Ante Milošević i prof. dr. Željko Peković. Knjiga je dvojezično izdanje na hrvatskom i engleskom jeziku objavljeno od izdavača CORE d.o.o. iz Dubrovnika i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita u februaru 2022. godine. Oba autora bila su uključena u pojedinim fazama obnove Starog mosta. Da li baš u onoj mjeri kako je to opisano u knjizi otvoreno je pitanje za ozbiljnije diskusije.

Peković je bio glavni konzervator dok je Milošević nadzirao arheološka istraživanja. U knjizi stoji da je posredstvom javnog poziva program obnove dodijeljen dubrovačkoj tvrtki OMEGA, a sastojao se od istraživanje kula, njihovog projektiranja i nadzora, te nadzora nad obnovom mosta. Razumljivo, uposlenici te tvrtke bili su Hrvati i svi su navedeni u knjizi. Indikativno je da Peković i Milošević, toliko rijetko da bi se mogla smatrati i pravilom u osvrtima, izbjegavaju navesti druga imena stručnjaka nehrvata angažiranih na obnovi Starog mosta.

Turska firma ER-BU, koja je obnovila most, spomenuta je samo jednom i to na način kako su vješti klesari firme ER-BU, koji su oblikovali kamene blokove i strukture, kurdskog porijekla. S podozrenjem je navedeno i ime rahmetli Amira Pašića, stručnjaka svjetskog renomea koji je živio Most. U jednoj od fusnota, referirajući se na objavljene skice drvenog mosta, tvrde da je Pašić u svojoj knjizi iskoristio rezultate njihovog istraživanja bez naznake da je preuzeo tuđe podatke. Bolji poznavaoci procesa obnove Starog mosta lahko će uočiti da se u cijeloj knjizi minimizira uloga Bošnjaka, njihova stručnost i meritornost. Ti pasusi uglavnom su lišeni rečeničnog subjekta i počinju glagolskim oblicima “urađeno je, pripremljeno, sanirano, istraženo” itd.

Rečenični subjekt izbjegnut je i u napomenama o rušenju Starog mosta. Milošević i Peković još u predgovoru kažu da je Stari most srušen u ratnim sukobima 9. novembra 1993. godine, što je nedopustivo u naučnim radovima ili pak onim koji plediraju da to budu, budući da je Međunarodni sud pravde u Hagu donio jasnu presudu o tome ko je i zašto srušio Most. Nadalje, u knjizi se navodi kako je Most “preživio gotovo pet vjekova invazija, ratova i zemljotresa”, čime zapravo insinuiraju zlonamjernost osmanske prisutnosti u Mostaru. Teška je to nedosljednost jer će u kasnijim razmatranjima i opisima s divljenjem opisivati Hajrudinovu genijalnost. Karakteristična je i tvrdnja u kojoj Mostar opisuju kao “povijesni grad od velike važnosti i stjecište osmanskog svijeta i višestrukih utjecaja kršćanske Evrope”, čime se potpuno i bezočno anuliraju domaći bosanskohercegovački čovjek, njegov doprinos, utjecaj i angažman.

Natezanje historijskih činjenica posebno je uočljivo u prikazima antičkog, starokršćanskog doba i perioda srednjeg vijeka budući da su rezultati njihovog arheološkog istraživanja pokazali da su na mjestu današnjeg Starog mosta postojale konstrukcije žičare još u 11. stoljeću, odnosno drvenog mosta u 14. stoljeću. U tim prikazima osjeti se potreba za dokazivanjem kako je oko mosta postojalo naselje, ali im to historijski izvori nisu dozvolili.

U historijskim izvorima naselja su ipak udaljena od današnjeg središta Mostara. Najbliže datiranje naselja je u kasno antičko doba u Sutini i Cimu. Autori će se uslijed nedostatka arhivskih izvora poslužiti i toponomastikom za razvijanje “željenih teza”, kako bi period od 11. do 14. stoljeća – otkada, prema rezultatima arheoloških istraživanja, datiraju prva žičara i prvi drveni most – povezali s drugim građevinama kršćanske sakralne kulture, kao što su cimska bazilika, crkva u Sutini, franjevački samostani itd.

“Sudeći prema pisanim povijesnim izvorima i dosadašnjim istraživanjima u svim tim događajima koji su se u Humu odvijali od 12. do 14. stoljeća, šire područje današnjeg Mostara još uvijek je na periferiji i daleko od glavnih gospodarskih, društvenih i političkih tokova. No nešto se ipak dešavalo jer su naša istraživanja prilikom obnove mostarskog mosta ukazala na kulturne slojeve i ostatke građevinskih aktivnosti iz tog vremena. Najstariji nalazi ukazuju na to da 11. i 12. stoljeću pripadaju prve faze izgradnje dviju kula mosta. Halebija (tj. Cimskog grada) na desnoj i Tare (tj. Nebojše) s malim utvrđenjima na lijevoj obali”, navodi se u knjizi.

Milošević i Peković su kule oko mosta imenovali srednjovjekovnim utvrdama Cimskog grada i grada Nebojše, čini se potpuno proizvoljno i bez jasnog navođenja valjanih historijskih izvora. Na osnovu rezultata arheoloških istraživanja oni nadalje zaključuju da su kule najprije bile povezane žičarom za prijenos robe i ljudi preko rijeke te da je u 12. stoljeću ta žičara zamijenjena visećim mostom.

“Može se pretpostaviti da su njihovu gradnju potaknuli tadašnji humski kneževi zbog povezivanja”, citat je iz knjige. Na temelju takvih pretpostavki recenzenti i promotori knjige prof. dr. Josip Belamarić, prof. emeritus Mladen Ančić i prof. dr. Danijel Džino s neskrivenim oduševljenjem referirali su se uglavnom na srednjovjekovni period argumentirajući tezu kako se Mostar, kao urbano središte, počeo razvijati mnogo prije nego što je to dosadašnja historiografija smatrala. “Prema tome, nus-produkt same rekonstrukcije Starog mosta je cijeli sklop činjenica koje nam zapravo govore o Mostaru prije Mostara i u tome je najveća vrijednost ove knjige”, naglasio je Belamarić. Prema njegovoj ocjeni, istraživanja su dokazala višestoljetnu srednjovjekovnu starinu lokaliteta.

Za prof. dr. Danijela Džinu otkriće do sada nepoznatih srednjovjekovnih mostova na prijelazu preko Neretve ima dalekosežne posljedice za povijest srednjovjekovnog Huma i Hercegovine. Ta otkrića, prema njegovom mišljenju, pokazuje društvenu kompleksnost i sofisticiranost koju je moguće samo nazirati u postojećem korpusu arheoloških povijesnih i epigrafskih izvora. “Otkriće starijih mostova ni u kom slučaju ne umanjuje značaj Hajrudinovog remek djela ali postavlja ovaj stariji most u povijesni kontekst kao posljednju fazu razvoja arhitektonskog kompleksa na prelazu preko Neretve u današnjem mostarskom okružju. Ovim se opovrgavaju dosadašnja mišljenja o gradnji drvenog mosta. Time se počeci Mostara opravdano pomiču u srednjovjekovno stoljeće, a osmanski urbanitet Mostara dobio je pravu perspektivu kao jedan od razvojnih stupnjeva u razvoju urbanog naselja. Na kraju mogu samo reći da se nakon ove studije teško još nešto može napisati na ovu temu za dugo vremena”, ocijenio je dr. Džino.

I za prof. dr. Mladena Ančića najvredniji dio monografije jesu upravo naznačene činjenice budući je, kako je kazao, raspršila masu mitova koji su stvarali kolonijalni pogled kakav je mogla zamisliti samo velika carska veličina.

“Jedino s čime se moglo usporediti sultanska imperija bilo je rimsko carstvo. Taj mit je ovom knjigom srušen. Srušen je lokalni mit o postanku grada o načinu kako je ovaj svijet funkcionirao prije kraja XV i početka XVI stoljeća. Pravi doprinos ove knjige, iz mog sebičnog ugla je arheologija. Meni je iz kuta moje profesije od samog mosta vrjednija mogućnost da se vidi tačno šta je bilo na tom mjestu i kako je nastalo ono što sada vidimo kao obnovljenu stvar. Zašto je to važno, zato što na ovoj tački nemamo pisanih tragova srednjovjekovnog svijeta.

Oni su nestali, nakon XVI stoljeća. Postali su nepotrebni, za neke čak i teret, i jednostavno su nastali i stoga je nastala jedna opaka iluzija da tu nije postojalo ništa prije toga. Da je tu postojao jedan poludivlji svijet, nerazvijeni, i da u njemu nije bilo ništa i da je zora tek svanula s dolaskom nove vlasti. Ova knjiga u potpunosti raspršuje taj stari mit”, na promociji je rekao dr. Ančić, dodavši kako su naučni krugovi šansu da vide taj raskošni srednjovjekovni svijet na području Mostara dobili onog trenutka kad se moglo početi istraživati na mjestu gdje je obnovljen Stari most.

Knjiga obiluje brojnim potpuno novim tvrdnjama i historijskim projekcijama i nesumnjivo će zaokupiti veliku pažnju historičara i naučnih radnika budući da je zasnovana na pozamašnom opusu stručne literature i tek javno prezentiranim rezultatima arheoloških istraživanja. No u nju su uvrštene i izrazito tendenciozne opaske, poput one da je mimar Hajrudin rođen u Mostaru.

“A za Hajrudina se pretpostavlja da je kao dječak sustavom devširme, istovremeno kad i njegov sumještanin ugledni Derviš-paša Bajezidagić odveden u Tursku gdje je u visokim školama obučen za arhitekta”, stoji u knjizi. Budući da su autori opsjednuti arhitektonskom ljepotom Starog mosta jer bi on, prema mišljenju Željka Pekovića trajao još 500 godina da nije srušen, nisu mogli a da i Hajrudinovog učitelja, glasovitog mimara Sinana, na neki način ne intimiziraju.

Za Sinana kažu da je “rođen oko 1491. godine u selu Agirnas blizu Kayserija u središnjoj Turskoj, vjerovatno u kršćanskoj obitelji”. Bez ikakve ironije knjiga zaista zaslužuje veliku pažnju, pogotovo zbog činjenice što se uklapa u projekate stvaranja Herceg-Bosne po Tuđmanovim zamislima koji je još početkom devedesetih godina prošloga stoljeća instruirao svoje sljedbenike da se na područjima zamišljene teritorije Herceg-Bosne, gdje su Hrvati većina, pozivaju na brojnost, a u onim gdje to nisu na historijske izvore i povijesna prava Hrvata. Zapravo, između redova, kao da nam poručuju: Da ga nismo srušili nikada ne bi smo otkrili svoje povijesno pravo na njega.

[Truba]

Ima li sela i grada da ga armija nije oslobodila

Takodjer ako je suditi prema broji poginulih rusi su pobiejdili u ukrajini

[belfy]

ima. nije oslobadjala one gradove i sela koji nisu bili zauzeti...

a kakve veze, sa bilo cim, ti ima ova druga recenica?

[Truba]

gore je neko ko mi je na ignoreu okačio poginule u hvo i armiji

pa ga je neko citirao

to mu ga dođe ko je više dao života on je jelte zaslužniji za oslobađanje nekog grada
u ovom slučaju kupresa

isto je i kad se osvaja neki grad...rumunji i nijemci i hrvati na staljingrad
koga je više poginulo proporcionalno on je jelte najzaslužniji


ja sam slušao govor da je 160 hrvata poginulo u bitkama za kupres ne znam otkud oni brojevi
Cincar je akcija mnogo šira od samog kupresa

[BHCluster]

Zbog hrvatske zastave presreli svatove, mladoženji nanijeli ozljede vatrenim oružjem

Na magistralnoj cesti Tuzla-Orašje u mjestu Lončari, Cvijan Cvijanović i Siniša Stevanović presreli su i blokirali svatovsku kolonu koja se kretala iz Brčkoga u Domaljevac. Osim što su prijetili svatovima, otrgnuli su hrvatsku zastavu, te je Stevanović drškom pištolja udario mladoženju u glavu, nakon čega je mladoženja odmah prevezen u Županijsku bolnicu Orašje.

Dan koji je trebao biti najsretniji u životu za Roberta Tomića i njegovu izabranicu pretvorio se pravi horor, kada su 30. listopada ove godine oko 13,20 sati dvojica mladića srpske nacionalnosti, automobilom marke Audi A6, karavan, zlatne boje presreli i zaustavili svatove, jer je u koloni bila jedna hrvatska zastava.

Mislio sam da netko zaobilazi kolonu jer svatovi idu malo sporije. Nisam ni slutio što će se dogoditi. Autom su potom popriječili put i tada je krenula agonija. Oteli su zastavu, slomili i stavili u auto. Izašao sam vani da vidim o čemu se radi. Tada je Siniša Stevanović izvadio pištolj, repetirao ga i upro u mene. Krenuo sam u samoobranu da maknem pištolj, nakon čega me on tim pištoljem udario u potiljak glave, poslije čega sam pao. Kada sam pao krenuo me udarati nogama.“, ispričao je za portal Dnevnik.ba Robert Tomić

U kontakt smo stupili i s Ilijom Babićem, koji je bio kum Tomiću. Za naš portal je potvrdio ovaj nemili događaj te kazao kako je razočaran reakcijom policije Republike Srpske.

„Kada je kolona zaustavljena izašao sam iz auta i vidio Cvijana Cvijanovića koji je sa mnom išao u školu. Odmah iza mene je izašao i Robert. Tada je Siniša Stevanović iz kutije izvadio pištolj i napao Roberta. Nakon što je ozlijedio mladoženju sjeli su u auto i pobjegli. Unesrećenog smo odmah stavili u auto i odvezli su ga u bolnicu u Orašje. Bilo je užasno, ljudi su bili prestrašeni, djeca su plakala. Pozvali smo odmah policiju, a kada su došli policajac nas je pitao, parafraziram, „Zašto ste i pokazivali zastavu kad znate što će biti?“. Odmah smo rekli imena napadača, međutim oni su tek sutra dan otišli na ispitivanje.“

Unesrećenom mladoženji je u Županijskoj bolnici u Orašju pružena liječnička pomoć, gdje mu je rana zadobivena od udarca pištoljem ušivena. Ustanovljeno je da je dobio i potres mozga.

Mladenci su se nakon ovog skandaloznog događaja za državu koja se naziva demokratskom ipak vjenčali. Mladoženja kaže kako nije mogao sudjelovati u cijeloj večernjoj zabavi, zbog bolova, a kum Babić kaže kako je te večeri sve nekako bilo u grču.

Naši sugovornici kažu kako su doznali da ovo nije prvi ovakav slučaj u mjestu Lončari. Sve je izazvano mržnjom prema jednom narodu i njegovim obilježjima. Svi se nadaju kako će policija ipak uraditi svoj posao, te nasilnike strogo kazniti.

Kako smo još doznali, napadači su pripadnici grupe „Sveti Georgije“ iz Lončara.

Zmisli samo da su u pitamju bili Bosnjaci, to bi bilo 3 stranice kmeke od dezurniH pacenika ovak...

[costacurta]

Zbog hrvatske zastave presreli svatove, mladoženji nanijeli ozljede vatrenim oružjem

Na magistralnoj cesti Tuzla-Orašje u mjestu Lončari, Cvijan Cvijanović i Siniša Stevanović presreli su i blokirali svatovsku kolonu koja se kretala iz Brčkoga u Domaljevac. Osim što su prijetili svatovima, otrgnuli su hrvatsku zastavu, te je Stevanović drškom pištolja udario mladoženju u glavu, nakon čega je mladoženja odmah prevezen u Županijsku bolnicu Orašje.

Dan koji je trebao biti najsretniji u životu za Roberta Tomića i njegovu izabranicu pretvorio se pravi horor, kada su 30. listopada ove godine oko 13,20 sati dvojica mladića srpske nacionalnosti, automobilom marke Audi A6, karavan, zlatne boje presreli i zaustavili svatove, jer je u koloni bila jedna hrvatska zastava.

Mislio sam da netko zaobilazi kolonu jer svatovi idu malo sporije. Nisam ni slutio što će se dogoditi. Autom su potom popriječili put i tada je krenula agonija. Oteli su zastavu, slomili i stavili u auto. Izašao sam vani da vidim o čemu se radi. Tada je Siniša Stevanović izvadio pištolj, repetirao ga i upro u mene. Krenuo sam u samoobranu da maknem pištolj, nakon čega me on tim pištoljem udario u potiljak glave, poslije čega sam pao. Kada sam pao krenuo me udarati nogama.“, ispričao je za portal Dnevnik.ba Robert Tomić

U kontakt smo stupili i s Ilijom Babićem, koji je bio kum Tomiću. Za naš portal je potvrdio ovaj nemili događaj te kazao kako je razočaran reakcijom policije Republike Srpske.

„Kada je kolona zaustavljena izašao sam iz auta i vidio Cvijana Cvijanovića koji je sa mnom išao u školu. Odmah iza mene je izašao i Robert. Tada je Siniša Stevanović iz kutije izvadio pištolj i napao Roberta. Nakon što je ozlijedio mladoženju sjeli su u auto i pobjegli. Unesrećenog smo odmah stavili u auto i odvezli su ga u bolnicu u Orašje. Bilo je užasno, ljudi su bili prestrašeni, djeca su plakala. Pozvali smo odmah policiju, a kada su došli policajac nas je pitao, parafraziram, „Zašto ste i pokazivali zastavu kad znate što će biti?“. Odmah smo rekli imena napadača, međutim oni su tek sutra dan otišli na ispitivanje.“

Unesrećenom mladoženji je u Županijskoj bolnici u Orašju pružena liječnička pomoć, gdje mu je rana zadobivena od udarca pištoljem ušivena. Ustanovljeno je da je dobio i potres mozga.

Mladenci su se nakon ovog skandaloznog događaja za državu koja se naziva demokratskom ipak vjenčali. Mladoženja kaže kako nije mogao sudjelovati u cijeloj večernjoj zabavi, zbog bolova, a kum Babić kaže kako je te večeri sve nekako bilo u grču.

Naši sugovornici kažu kako su doznali da ovo nije prvi ovakav slučaj u mjestu Lončari. Sve je izazvano mržnjom prema jednom narodu i njegovim obilježjima. Svi se nadaju kako će policija ipak uraditi svoj posao, te nasilnike strogo kazniti.

Kako smo još doznali, napadači su pripadnici grupe „Sveti Georgije“ iz Lončara.

Zmisli samo da su u pitamju bili Bosnjaci, to bi bilo 3 stranice kmeke od dezurniH pacenika ovak...

Sveti Georgije ubiVa aždaju

[Jordan1961]

Zbog hrvatske zastave presreli svatove, mladoženji nanijeli ozljede vatrenim oružjem

Na magistralnoj cesti Tuzla-Orašje u mjestu Lončari, Cvijan Cvijanović i Siniša Stevanović presreli su i blokirali svatovsku kolonu koja se kretala iz Brčkoga u Domaljevac. Osim što su prijetili svatovima, otrgnuli su hrvatsku zastavu, te je Stevanović drškom pištolja udario mladoženju u glavu, nakon čega je mladoženja odmah prevezen u Županijsku bolnicu Orašje.

Dan koji je trebao biti najsretniji u životu za Roberta Tomića i njegovu izabranicu pretvorio se pravi horor, kada su 30. listopada ove godine oko 13,20 sati dvojica mladića srpske nacionalnosti, automobilom marke Audi A6, karavan, zlatne boje presreli i zaustavili svatove, jer je u koloni bila jedna hrvatska zastava.

Mislio sam da netko zaobilazi kolonu jer svatovi idu malo sporije. Nisam ni slutio što će se dogoditi. Autom su potom popriječili put i tada je krenula agonija. Oteli su zastavu, slomili i stavili u auto. Izašao sam vani da vidim o čemu se radi. Tada je Siniša Stevanović izvadio pištolj, repetirao ga i upro u mene. Krenuo sam u samoobranu da maknem pištolj, nakon čega me on tim pištoljem udario u potiljak glave, poslije čega sam pao. Kada sam pao krenuo me udarati nogama.“, ispričao je za portal Dnevnik.ba Robert Tomić

U kontakt smo stupili i s Ilijom Babićem, koji je bio kum Tomiću. Za naš portal je potvrdio ovaj nemili događaj te kazao kako je razočaran reakcijom policije Republike Srpske.

„Kada je kolona zaustavljena izašao sam iz auta i vidio Cvijana Cvijanovića koji je sa mnom išao u školu. Odmah iza mene je izašao i Robert. Tada je Siniša Stevanović iz kutije izvadio pištolj i napao Roberta. Nakon što je ozlijedio mladoženju sjeli su u auto i pobjegli. Unesrećenog smo odmah stavili u auto i odvezli su ga u bolnicu u Orašje. Bilo je užasno, ljudi su bili prestrašeni, djeca su plakala. Pozvali smo odmah policiju, a kada su došli policajac nas je pitao, parafraziram, „Zašto ste i pokazivali zastavu kad znate što će biti?“. Odmah smo rekli imena napadača, međutim oni su tek sutra dan otišli na ispitivanje.“

Unesrećenom mladoženji je u Županijskoj bolnici u Orašju pružena liječnička pomoć, gdje mu je rana zadobivena od udarca pištoljem ušivena. Ustanovljeno je da je dobio i potres mozga.

Mladenci su se nakon ovog skandaloznog događaja za državu koja se naziva demokratskom ipak vjenčali. Mladoženja kaže kako nije mogao sudjelovati u cijeloj večernjoj zabavi, zbog bolova, a kum Babić kaže kako je te večeri sve nekako bilo u grču.

Naši sugovornici kažu kako su doznali da ovo nije prvi ovakav slučaj u mjestu Lončari. Sve je izazvano mržnjom prema jednom narodu i njegovim obilježjima. Svi se nadaju kako će policija ipak uraditi svoj posao, te nasilnike strogo kazniti.

Kako smo još doznali, napadači su pripadnici grupe „Sveti Georgije“ iz Lončara.

Zmisli samo da su u pitamju bili Bosnjaci, to bi bilo 3 stranice kmeke od dezurniH pacenika ovak...

To je unutar koalicijska stvar. Neki ovdje pokusavaju narusiti idilicne odnose. Ne bacajte koske dzaba.

[Jordan1961]

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/27 ... msica.html
Imaju li ovi nekog pametnijeg od ove zbljohe i onog Shitarskog da lobira za njih?
Neka prepuste taj posao u cjelosti Vladi RH, nekakvog hajra je vec od njih bilo a ne da ih ovi sramote.

[guruguru95]

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/27 ... msica.html
Imaju li ovi nekog pametnijeg od ove zbljohe i onog Shitarskog da lobira za njih?
Neka prepuste taj posao u cjelosti Vladi RH, nekakvog hajra je vec od njih bilo a ne da ih ovi sramote.

Zbog čega se ovoj smetljarki daje bilo kakav medijski prostor u Sarajevu, nakon one skandalozne izjave u fašističkom prilogu RTRS?

Koji smo mi mazohisti u pm

[guruguru95]

Podsjetnik za ove koji nemaju ništa protiv slanja hrvatske vojske na teritoriju Bosne i Hercegovine.

[guruguru95]

https://www.klix.ba/vijesti/regija/mila ... /221110012

[Truba]

pogledao sam cijeli video
kako su srbi dostojanstveni
ne šalju svoje časnike na vojnu obuku i škole u hrvatsku i to je ok
ali 600 časnika iz bih je zavšilo hrvatske škole o vojsci od toga 200 bošnjaka i 400 hrvata jelet

zanimljivo... šalju se časnici u okupatorsku vojsku ali se bune kada hrvatska treba poslati simboličan broj vojnika u bih na misiju eu čija je hrvatska član a bih to nikad neće postati

[BHCluster]

pogledao sam cijeli video
kako su srbi dostojanstveni
ne šalju svoje časnike na vojnu obuku i škole u hrvatsku i to je ok
ali 600 časnika iz bih je zavšilo hrvatske škole o vojsci od toga 200 bošnjaka i 400 hrvata jelet

zanimljivo... šalju se časnici u okupatorsku vojsku ali se bune kada hrvatska treba poslati simboličan broj vojnika u bih na misiju eu čija je hrvatska član a bih to nikad neće postati

Zasto bi Hrvatska slala svoje vojnike kad su nasi vojnici prosli njihovu obuku. Jednostavno neJma potrebe!!

[Truba]

oružane snage bih

[BHCluster]

Nesto se taj grb na rukavu razlikuje od onog sto HDZ/UZP-ovci kazu da je od "hrvatskog naroda" u Bosni i Hercegovini, chdovato

[harisl]

Nesto se taj grb na rukavu razlikuje od onog sto HDZ/UZP-ovci kazu da je od "hrvatskog naroda" u Bosni i Hercegovini, chdovato

Dok nisu rekviziti Kupreske bojne, gdje se Milanovic lize sa Blaskicem, i dok je na drugom rukavu zastava BiH- sve OK.

[Spit_fire]

Zbog hrvatske zastave presreli svatove, mladoženji nanijeli ozljede vatrenim oružjem

Na magistralnoj cesti Tuzla-Orašje u mjestu Lončari, Cvijan Cvijanović i Siniša Stevanović presreli su i blokirali svatovsku kolonu koja se kretala iz Brčkoga u Domaljevac. Osim što su prijetili svatovima, otrgnuli su hrvatsku zastavu, te je Stevanović drškom pištolja udario mladoženju u glavu, nakon čega je mladoženja odmah prevezen u Županijsku bolnicu Orašje.

Dan koji je trebao biti najsretniji u životu za Roberta Tomića i njegovu izabranicu pretvorio se pravi horor, kada su 30. listopada ove godine oko 13,20 sati dvojica mladića srpske nacionalnosti, automobilom marke Audi A6, karavan, zlatne boje presreli i zaustavili svatove, jer je u koloni bila jedna hrvatska zastava.

Mislio sam da netko zaobilazi kolonu jer svatovi idu malo sporije. Nisam ni slutio što će se dogoditi. Autom su potom popriječili put i tada je krenula agonija. Oteli su zastavu, slomili i stavili u auto. Izašao sam vani da vidim o čemu se radi. Tada je Siniša Stevanović izvadio pištolj, repetirao ga i upro u mene. Krenuo sam u samoobranu da maknem pištolj, nakon čega me on tim pištoljem udario u potiljak glave, poslije čega sam pao. Kada sam pao krenuo me udarati nogama.“, ispričao je za portal Dnevnik.ba Robert Tomić

U kontakt smo stupili i s Ilijom Babićem, koji je bio kum Tomiću. Za naš portal je potvrdio ovaj nemili događaj te kazao kako je razočaran reakcijom policije Republike Srpske.

„Kada je kolona zaustavljena izašao sam iz auta i vidio Cvijana Cvijanovića koji je sa mnom išao u školu. Odmah iza mene je izašao i Robert. Tada je Siniša Stevanović iz kutije izvadio pištolj i napao Roberta. Nakon što je ozlijedio mladoženju sjeli su u auto i pobjegli. Unesrećenog smo odmah stavili u auto i odvezli su ga u bolnicu u Orašje. Bilo je užasno, ljudi su bili prestrašeni, djeca su plakala. Pozvali smo odmah policiju, a kada su došli policajac nas je pitao, parafraziram, „Zašto ste i pokazivali zastavu kad znate što će biti?“. Odmah smo rekli imena napadača, međutim oni su tek sutra dan otišli na ispitivanje.“

Unesrećenom mladoženji je u Županijskoj bolnici u Orašju pružena liječnička pomoć, gdje mu je rana zadobivena od udarca pištoljem ušivena. Ustanovljeno je da je dobio i potres mozga.

Mladenci su se nakon ovog skandaloznog događaja za državu koja se naziva demokratskom ipak vjenčali. Mladoženja kaže kako nije mogao sudjelovati u cijeloj večernjoj zabavi, zbog bolova, a kum Babić kaže kako je te večeri sve nekako bilo u grču.

Naši sugovornici kažu kako su doznali da ovo nije prvi ovakav slučaj u mjestu Lončari. Sve je izazvano mržnjom prema jednom narodu i njegovim obilježjima. Svi se nadaju kako će policija ipak uraditi svoj posao, te nasilnike strogo kazniti.

Kako smo još doznali, napadači su pripadnici grupe „Sveti Georgije“ iz Lončara.

Zmisli samo da su u pitamju bili Bosnjaci, to bi bilo 3 stranice kmeke od dezurniH pacenika ovak...

Hrvati ne priznaju cak ih vecina i ne zna za najmasovniji zlocin nad njihovim narodom u BiH..zato sto je pocinjen od strane Srba

[Truba]

da su bošnjaci napali bajraktare to bi bio skandal jer je federacija entitet bosnjaka i hrvata

u rs nismo smjeli uci 7 godina od 1995. kao obitelj zbog borackih stipendija borackih knjiizica i cinjenice da smo zivjeli u ratu u sarajevu
a kroz federaciju smo se od 1994 mogli slobodno kretati bez problema

[Novak20]

Hrvati ne priznaju cak ih vecina i ne zna za najmasovniji zlocin nad njihovim narodom u BiH..zato sto je pocinjen od strane Srba

Počivali u miru.

Za razliku od (ne)ljudi koji njihovu smrt koriste da sole stare rane i podgrijavaju mržnju i sukob.

[sime_cipol]

Mislis na Milanovića

[BHCluster]

da su bošnjaci napali bajraktare to bi bio skandal jer je federacija entitet bosnjaka i hrvata

u rs nismo smjeli uci 7 godina od 1995. kao obitelj zbog borackih stipendija borackih knjiizica i cinjenice da smo zivjeli u ratu u sarajevu
a kroz federaciju smo se od 1994 mogli slobodno kretati bez problema

Toliko o Bosni i Hercegovini kao domovini bosanskohercegovackih Hrvata!

[BHCluster]

Zmisli samo da su u pitamju bili Bosnjaci, to bi bilo 3 stranice kmeke od dezurniH pacenika ovak...

Hrvati ne priznaju cak ih vecina i ne zna za najmasovniji zlocin nad njihovim narodom u BiH..zato sto je pocinjen od strane Srba

Upravo, slave dan tzv “rs-a”, porucuju da se cuva tzv “rs” cak i predsjednik Hrvatske ide na noge personifikaciji velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini odmaH nakon obiljzavanja dana kad je grad Jajce oslobodjen od istih.

[Truba]

Hrvati ne priznaju cak ih vecina i ne zna za najmasovniji zlocin nad njihovim narodom u BiH..zato sto je pocinjen od strane Srba

Počivali u miru.

Za razliku od (ne)ljudi koji njihovu smrt koriste da sole stare rane i podgrijavaju mržnju i sukob.

Gledam neki dan komentare po internetu za stari most

Mislim da 1993 nije nako mrznje bilo
Jbt kao da je jos rat i kao da su ga jucer srusili
A sds cede jos potpiruju
I kaze uvedi sds na drzavnu razinu

[Jordan1961]

Hrvati ne priznaju cak ih vecina i ne zna za najmasovniji zlocin nad njihovim narodom u BiH..zato sto je pocinjen od strane Srba

Počivali u miru.

Za razliku od (ne)ljudi koji njihovu smrt koriste da sole stare rane i podgrijavaju mržnju i sukob.

Pocivali u miru.
Za razliku od hulja koji njihovu zrtvu ignorisu da bi se dodvorili izvrsiteljima tog i slicnih zlocina i "solili stare rate i podgrijavalji mrznju i sukob" (zna se vec s kim).