Nemate uopće argumenata. Odgovore na vaša pitanja sam već dao.
Mislim da bi ovo trebale biti granice Bosne i Hercegovine
https://hr.wikipedia.org/wiki/Stogodi%C ... 300109.jpg
Tako da se možete još nebuloznije pozivati na Kraljevinu Bosnu i pitat se gdje je tu Hrvatski prostor.
Neoustaše? Svašta.
Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
-
mo-town
- Posts: 1573
- Joined: 30/12/2021 05:11
#52 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Vidi ovako. 1992 Hrvatska i BiH su priznale jedna drugu u danasnjim postojecim granicama.Buli6 wrote: ↑12/01/2022 01:22 Nemate uopće argumenata. Odgovore na vaša pitanja sam već dao.
Mislim da bi ovo trebale biti granice Bosne i Hercegovine
https://hr.wikipedia.org/wiki/Stogodi%C ... 300109.jpg
Tako da se možete još nebuloznije pozivati na Kraljevinu Bosnu i pitat se gdje je tu Hrvatski prostor.
Neoustaše? Svašta.
A sada, posto vidim da insistiras na iskljucivo hrvatskim prostorima u Bosni, mislim da ovdje na forumu postoji siroki konsensuz da se tebi i tvojim istomisljenicima dodijeli onaj poduzi dio sjeverno od Jajca sa sumovitim okolnim pojasom. Predlazem da to uredite kao kraljevinu, eto ti budi kralj, mi nemamo nista protiv (mada nas naravno na toj svojoj teritoriji kao i u HZHB necete pitati za misljenje).
-
duh_sa_sjekirom
- Posts: 4819
- Joined: 24/05/2007 17:50
- Location: tamo gdje se vali lome...
#53 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
mo-town wrote: ↑12/01/2022 01:49Vidi ovako. 1992 Hrvatska i BiH su priznale jedna drugu u danasnjim postojecim granicama.Buli6 wrote: ↑12/01/2022 01:22 Nemate uopće argumenata. Odgovore na vaša pitanja sam već dao.
Mislim da bi ovo trebale biti granice Bosne i Hercegovine
https://hr.wikipedia.org/wiki/Stogodi%C ... 300109.jpg
Tako da se možete još nebuloznije pozivati na Kraljevinu Bosnu i pitat se gdje je tu Hrvatski prostor.
Neoustaše? Svašta.
A sada, posto vidim da insistiras na iskljucivo hrvatskim prostorima u Bosni, mislim da ovdje na forumu postoji siroki konsensuz da se tebi i tvojim istomisljenicima dodijeli onaj poduzi dio sjeverno od Jajca sa sumovitim okolnim pojasom. Predlazem da to uredite kao kraljevinu, eto ti budi kralj, mi nemamo nista protiv (mada nas naravno na toj svojoj teritoriji kao i u HZHB necete pitati za misljenje).
I da se na tom komadu vozikaju gore-dolje...
-
plavi_E
- Posts: 6470
- Joined: 18/10/2021 19:47
#54 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Stogodisnji hrvatsko-turski rat.Buli6 wrote: ↑12/01/2022 01:22 Nemate uopće argumenata. Odgovore na vaša pitanja sam već dao.
Mislim da bi ovo trebale biti granice Bosne i Hercegovine
https://hr.wikipedia.org/wiki/Stogodi%C ... 300109.jpg
Tako da se možete još nebuloznije pozivati na Kraljevinu Bosnu i pitat se gdje je tu Hrvatski prostor.
Neoustaše? Svašta.
Hrvati su jednom zaratili sa Turcima sami na Krbavi i bili namlaceni ko levati i to je to. Napali su Turke na svoju ruku bez odobrenja madjarskih gazdi i popusili.
-
Buli6
- Posts: 359
- Joined: 29/03/2020 09:53
#55 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Radi se o slici a ne tekstu.
Objašnjavam sto puta.
Nepravda bi bila kao da je Sandžak od Kraljevine Bosne i u njemu žive Bošnjaci i onda ulete Turci, skrše Bosnu a kad se povuku ekipa preda Sandžak Srbiji. Iako je prošlo puno godina Bošnjaci bi i dan danas imali pravo reći da to ne priznaju. Uz dodatni plus što tamo i dalje živi Bošnjačka većina
Tako nešto ti je priča i sa Hrvatskim dijelovima u BIH. Naravno ispravite me ako griješim.
Nakon što me ismijete.
Objašnjavam sto puta.
Nepravda bi bila kao da je Sandžak od Kraljevine Bosne i u njemu žive Bošnjaci i onda ulete Turci, skrše Bosnu a kad se povuku ekipa preda Sandžak Srbiji. Iako je prošlo puno godina Bošnjaci bi i dan danas imali pravo reći da to ne priznaju. Uz dodatni plus što tamo i dalje živi Bošnjačka većina
Tako nešto ti je priča i sa Hrvatskim dijelovima u BIH. Naravno ispravite me ako griješim.
Nakon što me ismijete.
-
mo-town
- Posts: 1573
- Joined: 30/12/2021 05:11
#56 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Ovome niti sta dodat' niti sta oduzet' a kamo li ispraviti.Buli6 wrote: ↑12/01/2022 18:21 Radi se o slici a ne tekstu.
Objašnjavam sto puta.
Nepravda bi bila kao da je Sandžak od Kraljevine Bosne i u njemu žive Bošnjaci i onda ulete Turci, skrše Bosnu a kad se povuku ekipa preda Sandžak Srbiji. Iako je prošlo puno godina Bošnjaci bi i dan danas imali pravo reći da to ne priznaju. Uz dodatni plus što tamo i dalje živi Bošnjačka većina
Tako nešto ti je priča i sa Hrvatskim dijelovima u BIH. Naravno ispravite me ako griješim.
Nakon što me ismijete.
Maestralno, maaaestralno!
-
mishic
- Posts: 6242
- Joined: 28/04/2011 16:29
#58 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
BiH u minut do dvanaest
Duže od tri decenije građani Bosne i Hercegovine izloženi su brutalnom nacionalističkom pogromu koji je doveo do rata, ratnih zločina, etničkog čišćenja, sumanutog razaranja, uništenja i pljačke materijalnih dobara, te na koncu i do genocida, koji je relevantnim presudama potvrđen samo na prostoru Srebrenice ali realno, genocid je počinjen na znatno širem prostoru.
Ideja vodilja bila je da, ako se već ne može sačuvati tadašnja Jugoslavija, njen raspad treba iskoristiti za realizaciju velikodržavnog projekta Velike Srbije za što su nacionalizam, politički pritisci i ucjene, te zloupotreba JNA i njenih resursa, predstavljali više nego dovoljnu prednost da se blickrigom (munjeviti rat) realizira već pripremljen i dobro razrađen projekat uspostave Velike Srbije.
Međutim, srpski nacionalizam je po sistemu „spojenih posuda“ pokrenuo i druge nacionalizme. Političke ucjene i pritisci na druge republike nisu donijeli željenu prevagu i jedino što je preostalo bila je zloupotreba JNA i njenih resursa da se silom krene u realizaciju tok projekta. Procjena je bila da je taj silni potencijal ključni, i da predstavlja jezičak na vagi koji garantuje uspjeh projekta.
Disperzija garnizona JNA i njene opreme i naoružanja na terenu, njen legitimitet i ugled u narodu omogućili su da se strateški daleko prije oružanih sukoba vrši nesmetano premještanje ljudstva, kadrova, opreme i naoružanja, te da se veliki dio naoružanja jedinica TO preuzme i stavi pod kontrolu JNA tako da iznenađenja skoro da nije moglo biti. Pomjeranja i povlačenja JNA iz podrčja koja su ostala van interesa Srbije kao i kadrovska popuna i popuna u ljudstvu radikaliziranim srpskim dobrovoljcima isplanirani su tako da je na kraju Srbija oslobođena odgovornosti za agresiju, zločine i genocid.
Tako su oružani sukobi počeli u situaciji u kojoj je velika većina teritorije bila pod kontrolom JNA, logistika i ljudstvo su dolazili sa prostora na koje su ti resursi ranije povučeni a neodlučnost i nepripremljenost građana davala je ogromnu prednost agresoru koji je sa, u miru utvrđenih položaja, artiljerijom nemilosrdno razarao sve pred sobom. Činilo se da će blickrig (RAM) uspjeti.
No, kao što to obično biva sa svim planovima, tako se i u ovome dogodilo da se Republika Hrvatska uspjela naoružati i formirati vojsku a u Bosni i Hercegovini se dogodilo „čudo bosanskog otpora“ te je na taj način realizacija plana uspostave Velike Srbije sa blickriga pretvorena u dugotrajan, masovan i žestok rat u kome je kompletan projekat doveden u pitanje.
Zbog toga se ponovo posegnulo za političkim traženjem izlaza i on se, nažalost, našao u velikodržavnom projektu i sa druge strane, gdje je Franjo Tuđman vidio povijesnu šansu ne samo da zaokruži projekat formiranja samostalne Hrvatske države nego da nagodbom sa Miloševićem ode i korak dalje pa podjelom Bosne i Hercegovine formira Veliku Hrvatsku na isti način na koji je to činio Milošević. Po ugledu na SAO formirana je Herceg Bosna, oslabljen je otpor Miloševiću, prodana Posavina a Bošnjacima zadat neočekivani udarac s leđa bez ikakvog izgleda da prežive i opstanu.
U tim političkim nagodbama Bošnjacima je podvaljeno još jedno kukavičje jaje, od ranije pripremani teren za njihovu radikalizaciju koja je vršena iz Beograda (SANU, Ćosić, Jevtić, Kalajić, Tanasković, Crnčević, i dr.), Zagreb je sada na prostor Srednje Bosne, gdje je suživot imao najčvršće uporište, počeo slati „mudžahedine“ jer drugačije naprosto nije bilo moguće razdvojiti i zavaditi jedinice HOS-a i TO koje su prerastale u Armiju Republike Bosne i Hercegovine.
Bošnjački vapaji da nam ne trebaju ljudi nego hrana, oprema i naoružanje, nisu pili vodu. Armija nije imala kontrolu nad granicama i kretanjem tih grupa i pojedinaca. Novac, oprema, hrana i nešto naoružanja koje su oni donosili nakon što Hrvatskoj i Herceg Bosni plate unaprijed dogovoreni dio, i uz to, i onaj dio koji im se usput otme i opljačka, predstavljali su slamčicu i kap po kap koja je u životu održavala narod i jedinice Armije RBiH. Bilo je jasno da među tima koji tako dolaze u BiH, pored iskrenih dobročinitelja koji žele pomoći, ima i masa špijuna i ubačenih obavještajaca sa Zapada čije djelovanje je bilo potpuno kontraproduktivno i da bi ih se koliko toliko moglo kontrolirati okupljeni su u jednu jedinicu „El-Mudžahid“.
Nažalost ni to okupljanje nije dalo željeni rezultat jer su ti pojedinci novcem, svojim vezama u UNPROFORU i različitim iskaznicama i dokumentima (novinara, humanitaraca i dr.) nesmetano djelovali na kompromitovanju časne borbe Armije RBiH i doprinosili njenom mono-etničkom profiliranju na čemu se sistematski radilo i od strane HDZ-a i SDS-a.
Na kraju su, kao što to obično biva, oni koji su u pravu, koji su se bez kalkulacija borili za opstanak, svoju egzistenciju, vlastite živote i živote svojih porodica, za svoju jednu i jedinu Domovinu, Bosnu i Hercegovinu, uspjeli. Sahranili su velikodržavne projekte, inertnu i nepravednu međunarodnu zajednicu primorali da prekinu ratne sukobe i pristali na nepravedni Dejtonski mirovni sporazum.
Kompromis koji je Dejtonom napravljen bio je bolan. Bio je krajnje nepravedan. Zanemario je i pravo i pravdu, nagradio agresiju, ratne zločine i genocid, ali donio mir. Uz mir činilo se da pruža i nadu za pomirenje i suživot koji će s vremenom poništiti rezultate etničkog čišćenja, reintegrirati prostor i obnoviti društvo koje će kroz političke procese doći do moderne, demokratske, pravno uređene i funkcionalne države uprkos svim iskušenjima kroz koja je prošla.
Međutim dogodilo se drugačije. Snage koje su ohrabrene međunarodnom popustljivošću i Dejtonskom nepravdom u tome su prepoznale šansu da nastave započete velikodržavne projekte i već u startu miniraju dosljednu provedbu Dejtona. Kako su ponovo, ohrabreni mlakom reakcijom domaćih i međunarodnih snaga, sačekali povoljan trenutak i splet međunarodnih okolnosti da nastave sa započetim projektima i praktično na istim matricama, sa istim ciljevima i uz međusobnu saradnju, krenuli su u destrukciju Bosne i Hercegovine.
Ponovo je nacionalizam osnovno pogonsko gorivo, ojačan neskrivenim fašističkim tendencijama i traženjem podrške u sličnim ideologijama kako u Evropi tako i u svijetu, i ponovo su na sceni ucjena, sila, zveckanje oružjem, prijetnje ratom i nebrojeni ultimatumi. Ponovo su zaživjeli velikodržavni ciljevi, planovi i projekti utemeljeni na podjeli međunarodno priznate suverene i nedjeljive Bosne i Hercegovine.
Poseže se za bezbroj vještački proizvedenih i nametnutih argumenata koji su produkt ratnog zločina, genocida, otvorenog kršenja i osporavanja Dejtona, nepoštivanja prava i urušavanje pravnog poretka, i funkcioniranja pravne države, te agresivnog nastojanja eliminacije međunarodnog faktora.
Dejton je do te mjere urušen i tim urušavanjem obesmišljen da se danas otvoreno antidejtonsko djelovanje komotno podvodi pod borbu za Dejtonsku Bosnu i Hercegovinu! Kreatori Dejtona i svi oni koji su stavili svoje potpise na taj sporazum obavezujući se time na njegovo poštivanje i primjenu kao da su zaboravili šta su potpisali. Decidna odredba Dejtona o tome kome se daje isključivo pravo na tumečenje i nadgledanje provedbe ovoga sporazuma danas je „argument“ koji se koristi za optužbu da je to antisrpska urota „muslimanske“ strane i međunarodne zajednice.
I sve to, opet, zajedno, nikako da alarmira i pokrene međunarodnu zajednicu da učini neophodne korake kako bi se na vrijeme zaustavilo novo ludilo koje iz dana u dan narasta i sve ozbiljnije prijeti da nas gurne u nova krvoprolića. I što je još gore, ova krvoprolića bi se ovaj put neminovno prelila na čitav region u kome je još dosta oružja iz prethodnih sukoba a neke velike zemlje bi otvoreno, zbog svojih interesa, stale iza sukobljenih strana.
Sve u svemu, na pomolu je još jedna velika katastrofa za koju se dovoljno ne mari a u kojoj nikako ne može biti dobitnika a gubitnika je jako mnogo čak i među onima koji sebe nikako ne vide među gubitnicima jer su dovoljno daleko od ovoga žarišta. Jedino trgovci oružjem iz ovoga mogu profitirati i već su profitirali jer i Beograd i Zagreb se naoružavaju radi „zaštite nacionalnih interesa“.
U ovom trenutku je minut do dvanaest i istiću krajnji rokovi za ozbiljne i radikalne poteze međunarodne zajednice za zaustavljanje ovoga ludila. Onog momenta kada požar bukne više to neće biti moguće zaustaviti bez zastrašujućih posljedica koje sukobi neminovno moraju proizvesti.
Odugovlačenje, procjene i iščekivanja, svakim danom sve više komplikuju situaciju i produbljuju jaz, odnose čine sve napetijim a sukobe izvjesnijim a pripreme za njih kompletnijim. Nespremnost da se radikalno uđe u reviziju nefunkcionalnog Dejtona neće skupo platiti samo ovaj region nego će to morati i međunarodna zajednica kao, i još više, nego u prošlim sukobima.
Nikakvi novi eksperimenti, nikakve prepravke Dejtona i nikakav aranžman izuzev spolja nametnutog preuređenja Bosne i Hercegovine kao zajednice nekoliko multietničkih regija kao prvog nivoa vlasti, i jedinstvene države kao drugog nivoa, demokratski izabrane, funkcionalne i daleko jeftinije i efikasnije vlasti od postojeće, neće i ne može ovaj prostor spasiti od novih krvoprolića i egzodusa stanovništva.
Svako drugo privremeno i kratkoročno rješenje samo će produžiti agoniju, kratkoročno smiriti tenzije i onda iznova eskalirati. Da je bilo sluha u EU pa da se kompletan Zapadni Balkan ili njegov veći dio koji je opterećen ovim tenzijama mimo birokratskih procedura primi u EU, možda se ovo moglo izbjeći.
U ovom trenutku i to je malo vjerovatna opcija jer niti je EU spremna na takav rizik niti je stanje na Balkanu dovoljno stabilno da bi eventualni ubrzani ulazak u EU smirio do usijanja narasle tenzije neposredno pokrenute od strane Milorada Dodika iz Banjaluke, ovlaš podržane od Dragana Čovića i čvrsto od Aleksandra Vučića iz Beograda, a sve u aranžmnu i interesu Rusije, Lavrova i Putina.
Uz sve ovo, balkanski „Gordijev čvor“ nije od juče, njegovi historijski korjeni su duboki, zakašnjelo i nedovršeno uobličenje nacionalnih i kulturnih identiteta je još u toku a razapetost ovoga prostora između Istoka i Zapada prisutnija nego prednosti, koje bi po logici stvari, mogli imati od toga da nije nepotrebne i pogubne politizacije.
Demokratizacija kompletnog društva je jedini mogući put ka izlazu iz ove situacije ali je to dug i složen proces kojem, između ostalog, treba i drugačiji (evropski) ambijent ili makar blokiranje i oslobađanje ovoga prostora od agresivnog, vještački napuhanog i sa drugim negativnim ideologijama udruženog nacionalizma. U ovakvom ambijentu i sa liderima koji danas vode ovaj region to jednostavno nije moguće ni za nekoliko decenija. I to pod uvjetom da izbjegnemo nova krvoprolića.
Izbor je dakle jako sužen, faktora je puno, bara je mala a krokodila na pretek, i jedino što nas može spasiti je da neko moćan to na vrijeme shvati i poduzme mjere prije nego što postane prekasno.
Duže od tri decenije građani Bosne i Hercegovine izloženi su brutalnom nacionalističkom pogromu koji je doveo do rata, ratnih zločina, etničkog čišćenja, sumanutog razaranja, uništenja i pljačke materijalnih dobara, te na koncu i do genocida, koji je relevantnim presudama potvrđen samo na prostoru Srebrenice ali realno, genocid je počinjen na znatno širem prostoru.
Ideja vodilja bila je da, ako se već ne može sačuvati tadašnja Jugoslavija, njen raspad treba iskoristiti za realizaciju velikodržavnog projekta Velike Srbije za što su nacionalizam, politički pritisci i ucjene, te zloupotreba JNA i njenih resursa, predstavljali više nego dovoljnu prednost da se blickrigom (munjeviti rat) realizira već pripremljen i dobro razrađen projekat uspostave Velike Srbije.
Međutim, srpski nacionalizam je po sistemu „spojenih posuda“ pokrenuo i druge nacionalizme. Političke ucjene i pritisci na druge republike nisu donijeli željenu prevagu i jedino što je preostalo bila je zloupotreba JNA i njenih resursa da se silom krene u realizaciju tok projekta. Procjena je bila da je taj silni potencijal ključni, i da predstavlja jezičak na vagi koji garantuje uspjeh projekta.
Disperzija garnizona JNA i njene opreme i naoružanja na terenu, njen legitimitet i ugled u narodu omogućili su da se strateški daleko prije oružanih sukoba vrši nesmetano premještanje ljudstva, kadrova, opreme i naoružanja, te da se veliki dio naoružanja jedinica TO preuzme i stavi pod kontrolu JNA tako da iznenađenja skoro da nije moglo biti. Pomjeranja i povlačenja JNA iz podrčja koja su ostala van interesa Srbije kao i kadrovska popuna i popuna u ljudstvu radikaliziranim srpskim dobrovoljcima isplanirani su tako da je na kraju Srbija oslobođena odgovornosti za agresiju, zločine i genocid.
Tako su oružani sukobi počeli u situaciji u kojoj je velika većina teritorije bila pod kontrolom JNA, logistika i ljudstvo su dolazili sa prostora na koje su ti resursi ranije povučeni a neodlučnost i nepripremljenost građana davala je ogromnu prednost agresoru koji je sa, u miru utvrđenih položaja, artiljerijom nemilosrdno razarao sve pred sobom. Činilo se da će blickrig (RAM) uspjeti.
No, kao što to obično biva sa svim planovima, tako se i u ovome dogodilo da se Republika Hrvatska uspjela naoružati i formirati vojsku a u Bosni i Hercegovini se dogodilo „čudo bosanskog otpora“ te je na taj način realizacija plana uspostave Velike Srbije sa blickriga pretvorena u dugotrajan, masovan i žestok rat u kome je kompletan projekat doveden u pitanje.
Zbog toga se ponovo posegnulo za političkim traženjem izlaza i on se, nažalost, našao u velikodržavnom projektu i sa druge strane, gdje je Franjo Tuđman vidio povijesnu šansu ne samo da zaokruži projekat formiranja samostalne Hrvatske države nego da nagodbom sa Miloševićem ode i korak dalje pa podjelom Bosne i Hercegovine formira Veliku Hrvatsku na isti način na koji je to činio Milošević. Po ugledu na SAO formirana je Herceg Bosna, oslabljen je otpor Miloševiću, prodana Posavina a Bošnjacima zadat neočekivani udarac s leđa bez ikakvog izgleda da prežive i opstanu.
U tim političkim nagodbama Bošnjacima je podvaljeno još jedno kukavičje jaje, od ranije pripremani teren za njihovu radikalizaciju koja je vršena iz Beograda (SANU, Ćosić, Jevtić, Kalajić, Tanasković, Crnčević, i dr.), Zagreb je sada na prostor Srednje Bosne, gdje je suživot imao najčvršće uporište, počeo slati „mudžahedine“ jer drugačije naprosto nije bilo moguće razdvojiti i zavaditi jedinice HOS-a i TO koje su prerastale u Armiju Republike Bosne i Hercegovine.
Bošnjački vapaji da nam ne trebaju ljudi nego hrana, oprema i naoružanje, nisu pili vodu. Armija nije imala kontrolu nad granicama i kretanjem tih grupa i pojedinaca. Novac, oprema, hrana i nešto naoružanja koje su oni donosili nakon što Hrvatskoj i Herceg Bosni plate unaprijed dogovoreni dio, i uz to, i onaj dio koji im se usput otme i opljačka, predstavljali su slamčicu i kap po kap koja je u životu održavala narod i jedinice Armije RBiH. Bilo je jasno da među tima koji tako dolaze u BiH, pored iskrenih dobročinitelja koji žele pomoći, ima i masa špijuna i ubačenih obavještajaca sa Zapada čije djelovanje je bilo potpuno kontraproduktivno i da bi ih se koliko toliko moglo kontrolirati okupljeni su u jednu jedinicu „El-Mudžahid“.
Nažalost ni to okupljanje nije dalo željeni rezultat jer su ti pojedinci novcem, svojim vezama u UNPROFORU i različitim iskaznicama i dokumentima (novinara, humanitaraca i dr.) nesmetano djelovali na kompromitovanju časne borbe Armije RBiH i doprinosili njenom mono-etničkom profiliranju na čemu se sistematski radilo i od strane HDZ-a i SDS-a.
Na kraju su, kao što to obično biva, oni koji su u pravu, koji su se bez kalkulacija borili za opstanak, svoju egzistenciju, vlastite živote i živote svojih porodica, za svoju jednu i jedinu Domovinu, Bosnu i Hercegovinu, uspjeli. Sahranili su velikodržavne projekte, inertnu i nepravednu međunarodnu zajednicu primorali da prekinu ratne sukobe i pristali na nepravedni Dejtonski mirovni sporazum.
Kompromis koji je Dejtonom napravljen bio je bolan. Bio je krajnje nepravedan. Zanemario je i pravo i pravdu, nagradio agresiju, ratne zločine i genocid, ali donio mir. Uz mir činilo se da pruža i nadu za pomirenje i suživot koji će s vremenom poništiti rezultate etničkog čišćenja, reintegrirati prostor i obnoviti društvo koje će kroz političke procese doći do moderne, demokratske, pravno uređene i funkcionalne države uprkos svim iskušenjima kroz koja je prošla.
Međutim dogodilo se drugačije. Snage koje su ohrabrene međunarodnom popustljivošću i Dejtonskom nepravdom u tome su prepoznale šansu da nastave započete velikodržavne projekte i već u startu miniraju dosljednu provedbu Dejtona. Kako su ponovo, ohrabreni mlakom reakcijom domaćih i međunarodnih snaga, sačekali povoljan trenutak i splet međunarodnih okolnosti da nastave sa započetim projektima i praktično na istim matricama, sa istim ciljevima i uz međusobnu saradnju, krenuli su u destrukciju Bosne i Hercegovine.
Ponovo je nacionalizam osnovno pogonsko gorivo, ojačan neskrivenim fašističkim tendencijama i traženjem podrške u sličnim ideologijama kako u Evropi tako i u svijetu, i ponovo su na sceni ucjena, sila, zveckanje oružjem, prijetnje ratom i nebrojeni ultimatumi. Ponovo su zaživjeli velikodržavni ciljevi, planovi i projekti utemeljeni na podjeli međunarodno priznate suverene i nedjeljive Bosne i Hercegovine.
Poseže se za bezbroj vještački proizvedenih i nametnutih argumenata koji su produkt ratnog zločina, genocida, otvorenog kršenja i osporavanja Dejtona, nepoštivanja prava i urušavanje pravnog poretka, i funkcioniranja pravne države, te agresivnog nastojanja eliminacije međunarodnog faktora.
Dejton je do te mjere urušen i tim urušavanjem obesmišljen da se danas otvoreno antidejtonsko djelovanje komotno podvodi pod borbu za Dejtonsku Bosnu i Hercegovinu! Kreatori Dejtona i svi oni koji su stavili svoje potpise na taj sporazum obavezujući se time na njegovo poštivanje i primjenu kao da su zaboravili šta su potpisali. Decidna odredba Dejtona o tome kome se daje isključivo pravo na tumečenje i nadgledanje provedbe ovoga sporazuma danas je „argument“ koji se koristi za optužbu da je to antisrpska urota „muslimanske“ strane i međunarodne zajednice.
I sve to, opet, zajedno, nikako da alarmira i pokrene međunarodnu zajednicu da učini neophodne korake kako bi se na vrijeme zaustavilo novo ludilo koje iz dana u dan narasta i sve ozbiljnije prijeti da nas gurne u nova krvoprolića. I što je još gore, ova krvoprolića bi se ovaj put neminovno prelila na čitav region u kome je još dosta oružja iz prethodnih sukoba a neke velike zemlje bi otvoreno, zbog svojih interesa, stale iza sukobljenih strana.
Sve u svemu, na pomolu je još jedna velika katastrofa za koju se dovoljno ne mari a u kojoj nikako ne može biti dobitnika a gubitnika je jako mnogo čak i među onima koji sebe nikako ne vide među gubitnicima jer su dovoljno daleko od ovoga žarišta. Jedino trgovci oružjem iz ovoga mogu profitirati i već su profitirali jer i Beograd i Zagreb se naoružavaju radi „zaštite nacionalnih interesa“.
U ovom trenutku je minut do dvanaest i istiću krajnji rokovi za ozbiljne i radikalne poteze međunarodne zajednice za zaustavljanje ovoga ludila. Onog momenta kada požar bukne više to neće biti moguće zaustaviti bez zastrašujućih posljedica koje sukobi neminovno moraju proizvesti.
Odugovlačenje, procjene i iščekivanja, svakim danom sve više komplikuju situaciju i produbljuju jaz, odnose čine sve napetijim a sukobe izvjesnijim a pripreme za njih kompletnijim. Nespremnost da se radikalno uđe u reviziju nefunkcionalnog Dejtona neće skupo platiti samo ovaj region nego će to morati i međunarodna zajednica kao, i još više, nego u prošlim sukobima.
Nikakvi novi eksperimenti, nikakve prepravke Dejtona i nikakav aranžman izuzev spolja nametnutog preuređenja Bosne i Hercegovine kao zajednice nekoliko multietničkih regija kao prvog nivoa vlasti, i jedinstvene države kao drugog nivoa, demokratski izabrane, funkcionalne i daleko jeftinije i efikasnije vlasti od postojeće, neće i ne može ovaj prostor spasiti od novih krvoprolića i egzodusa stanovništva.
Svako drugo privremeno i kratkoročno rješenje samo će produžiti agoniju, kratkoročno smiriti tenzije i onda iznova eskalirati. Da je bilo sluha u EU pa da se kompletan Zapadni Balkan ili njegov veći dio koji je opterećen ovim tenzijama mimo birokratskih procedura primi u EU, možda se ovo moglo izbjeći.
U ovom trenutku i to je malo vjerovatna opcija jer niti je EU spremna na takav rizik niti je stanje na Balkanu dovoljno stabilno da bi eventualni ubrzani ulazak u EU smirio do usijanja narasle tenzije neposredno pokrenute od strane Milorada Dodika iz Banjaluke, ovlaš podržane od Dragana Čovića i čvrsto od Aleksandra Vučića iz Beograda, a sve u aranžmnu i interesu Rusije, Lavrova i Putina.
Uz sve ovo, balkanski „Gordijev čvor“ nije od juče, njegovi historijski korjeni su duboki, zakašnjelo i nedovršeno uobličenje nacionalnih i kulturnih identiteta je još u toku a razapetost ovoga prostora između Istoka i Zapada prisutnija nego prednosti, koje bi po logici stvari, mogli imati od toga da nije nepotrebne i pogubne politizacije.
Demokratizacija kompletnog društva je jedini mogući put ka izlazu iz ove situacije ali je to dug i složen proces kojem, između ostalog, treba i drugačiji (evropski) ambijent ili makar blokiranje i oslobađanje ovoga prostora od agresivnog, vještački napuhanog i sa drugim negativnim ideologijama udruženog nacionalizma. U ovakvom ambijentu i sa liderima koji danas vode ovaj region to jednostavno nije moguće ni za nekoliko decenija. I to pod uvjetom da izbjegnemo nova krvoprolića.
Izbor je dakle jako sužen, faktora je puno, bara je mala a krokodila na pretek, i jedino što nas može spasiti je da neko moćan to na vrijeme shvati i poduzme mjere prije nego što postane prekasno.
-
mo-town
- Posts: 1573
- Joined: 30/12/2021 05:11
#59 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Ovaj zadnji pokusaj promjene politike iz Zagreba s ciljem dogovora o izmjeni IZ meni ne djeluje iskren.
Cini mi se kao pusta obecanja i cim dobiju izmjene koje zele vraca se politika na staro.
Ne vidim promjenu atmosfere hrvatske vlade i duznosnika vezano za politiku prema BiH. HDZ BiH je tu samo izvrsitelj radova, uvijek bio i ostao.
Stoga je lijepo ovo sto sad pricaju ali tu mora biti neki trade off. I ako hoce ozbiljne izmjene onda se svakako mora mijenati ustav a to ne ide bez 2/3 ruku sa obje strane. Za to pak mora biti ozbiljne promjene u politici RH i izmjene sistema u BiH u korist drzave BiH.
Cini mi se kao pusta obecanja i cim dobiju izmjene koje zele vraca se politika na staro.
Ne vidim promjenu atmosfere hrvatske vlade i duznosnika vezano za politiku prema BiH. HDZ BiH je tu samo izvrsitelj radova, uvijek bio i ostao.
Stoga je lijepo ovo sto sad pricaju ali tu mora biti neki trade off. I ako hoce ozbiljne izmjene onda se svakako mora mijenati ustav a to ne ide bez 2/3 ruku sa obje strane. Za to pak mora biti ozbiljne promjene u politici RH i izmjene sistema u BiH u korist drzave BiH.
-
mishic
- Posts: 6242
- Joined: 28/04/2011 16:29
#60 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Ni jedan gorući problem ne može se riješiti sitnim kozmetičkim prepravkama.
Ne iskoristi li se ova prilika da se naprave ozbiljni zaokreti ka demokratizaciji društva i dežave ovaj prostor će se i dalje prazniti a opasnost od sukoba postati trajni pratilac nesretnika koji su osuđeni na to da žive u BiH.
Ne iskoristi li se ova prilika da se naprave ozbiljni zaokreti ka demokratizaciji društva i dežave ovaj prostor će se i dalje prazniti a opasnost od sukoba postati trajni pratilac nesretnika koji su osuđeni na to da žive u BiH.
-
mo-town
- Posts: 1573
- Joined: 30/12/2021 05:11
#61 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
S tim da HDZ pokusava svojim prijedlozima ustavnog zakona nadvladati ustavne odredbe i na mala vrata uvesti treci entitet a od drzave napraviti nekakvu uniju.mishic wrote: ↑14/01/2022 17:40 Ni jedan gorući problem ne može se riješiti sitnim kozmetičkim prepravkama.
Ne iskoristi li se ova prilika da se naprave ozbiljni zaokreti ka demokratizaciji društva i dežave ovaj prostor će se i dalje prazniti a opasnost od sukoba postati trajni pratilac nesretnika koji su osuđeni na to da žive u BiH.
-
mo-town
- Posts: 1573
- Joined: 30/12/2021 05:11
#62 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Dobio je i Francek svjezu krv iz Bosne. Pogledaj zadnji popis. Sta bi tek bilo da ne bi priliva BH Hrvata u devedesetim?Sarajmen wrote: ↑14/01/2022 19:15 Bilo je govora a vjerovatno i koja riječ u sadržaju Vašingtonskog sporazuma , kada je formirana Federacija Bosne i Hercegovine u proljeće 1994., da će Federacija BIH ući u konfederaciju sa Republikom Hrvatskom.
Franjo Tuđman je svom tandemu Slobodanu Miloševiću za podršku Republike srpske u R BIH tražio i dobio, preseljenje par stotina tisuća pravoslavnog stanovništva iz Republike Hrvatske.
-
Bossona
- Posts: 5239
- Joined: 21/12/2020 03:28
#63 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Strašno koje neznaje i zablude i koliko su neprijateljski nastrojeni prema Bosni i Bošnjacima.Čast izuzetcima, iz većine izbija netrpeljivost,spin, Tuđmanština i Bobanovština. Daytonska Bosna je trijumf zla, nepravde i neodrživosti, zato nema napretka i sreće sve dok se ne ukinu rezultati agresije, UZP i genocida koje je dayton legalizovao. Bosna je nadživjela sve okupatore i neprijatelja iz komšijskog susjedestva.Sarajmen wrote: ↑15/01/2022 07:40 To je već geopolitika koju je krivousti kao general a zatim disident pratio i to je u redu, crtanje mapa po salvetama kategorično ne. Današnja Republika Hrvatska se mora suočiti sa prošlošću kroz uvažavanje presuda , najviših međunarodnih institucija. Čim u svom zakonodavstvu ne poznaje tj nema klasifikacije krivičnog djela Udruženi zločinački poduhvat , od toga ništa. Pogledaš razmišljanja u mediju sa jednog područja, i zaključiš da je zabrinutost prisutna za našu budućnost.
Prije koju deceniju 1996. potpisali su u Jelisejskoj palači dokument , onaj iz Ohaja krajem 1995. Francuzi posjeduju originalni Ugovor o miru. OHR je njegov tumač.
-
Bloo
- Globalna šefica
- Posts: 50407
- Joined: 16/01/2008 23:03
- Location: Korriban
-
Bossona
- Posts: 5239
- Joined: 21/12/2020 03:28
#65 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Akademik Ivan Markešić
Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija
https://www.hrstud.unizg.hr/sociologija?@=217fq
Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija
https://www.hrstud.unizg.hr/sociologija?@=217fq
-
Bloo
- Globalna šefica
- Posts: 50407
- Joined: 16/01/2008 23:03
- Location: Korriban
#66 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Da, MarkeŠić. MarkeŠić.Bossona wrote: ↑15/01/2022 10:43 Akademik Ivan Markešić
Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija
https://www.hrstud.unizg.hr/sociologija?@=217fq
-
Bossona
- Posts: 5239
- Joined: 21/12/2020 03:28
#67 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
ispravno je Markešić a ne Markečić .Bloo wrote: ↑15/01/2022 10:44Da, MarkeŠić. MarkeŠić.Bossona wrote: ↑15/01/2022 10:43 Akademik Ivan Markešić
Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija
https://www.hrstud.unizg.hr/sociologija?@=217fq
Pogrešno je napisano prezime na video linku od strane autora video linka.
https://tripalo.hr/en/1472/
-
Bloo
- Globalna šefica
- Posts: 50407
- Joined: 16/01/2008 23:03
- Location: Korriban
#68 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Da, zato te i pitah kako se zove.Bossona wrote: ↑15/01/2022 10:49ispravno je Markešić a ne Markečić .
Pogrešno je napisano prezime na video linku od strane autora video linka.
https://tripalo.hr/en/1472/
znam ko je Markešić iz članaka nevezano za temu. Podijeli i sa gospodinom onda da ispravi.
-
Bossona
- Posts: 5239
- Joined: 21/12/2020 03:28
#69 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Ma znam da je pogrešno napisano prezime. Ružno je što mu je napisano pogrešno slovo u prezimenu. Posao sam mu poruku da to uradi.Bloo wrote: ↑15/01/2022 10:52Da, zato te i pitah kako se zove.Bossona wrote: ↑15/01/2022 10:49
ispravno je Markešić a ne Markečić .
Pogrešno je napisano prezime na video linku od strane autora video linka.
https://tripalo.hr/en/1472/
Podijeli i sa gospodinom onda da ispravi.
Bitna je suština onoga što dotični MarkeŠić govori o Bosni i njenoj historiji,....
-
Buli6
- Posts: 359
- Joined: 29/03/2020 09:53
#70 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Pročitao sam jučer neke izjave od Mišettića.
Raspravljao se sa nekim tipom i rekao mu da ako on smatra da je počinjen genocid izvan Srebrenice da on ne priznaje odluke suda a istovremeno zahtjeva od drugih da priznaju odluke suda.
Na ovom forumu se isto neprestano koristi izraz genocidna tvorevina.
Drugo ponavlja stalno kako HB nije proglašena pod UZP i da se presuda čita onako kako ju tumači tužiteljstvo a ne kako ju je napisao sud.
Ok a sad na bespuća. Pročitao sam jedan tekst od Markešića.
https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/20 ... akona.html
Tu se on poziva na "Najbolji poznavatelj povijesti Bosne i Hercegovine, dr. Srećko M. Džaja..."
"Osmanska je vlast, u usporedbi s drugim balkanskim zemljama, bila najsudbonosnija za Bosnu. Njezina je posljedica bio, tvrdi Džaja, bosanski konfesionalizam: katolici, muslimani, srpsko-pravoslavni (13-14), koji su se na prijelazu u suvremenu povijest različito opredijeljivali (a što će ostati gotovo sve do danas): «pravoslavni su tražili priključenje Bosne Srbiji, katolici Hrvatskoj"
Što navodi da želje za priključenje Hrvatskoj nisu Tuđmanova ostavština
Raspravljao se sa nekim tipom i rekao mu da ako on smatra da je počinjen genocid izvan Srebrenice da on ne priznaje odluke suda a istovremeno zahtjeva od drugih da priznaju odluke suda.
Na ovom forumu se isto neprestano koristi izraz genocidna tvorevina.
Drugo ponavlja stalno kako HB nije proglašena pod UZP i da se presuda čita onako kako ju tumači tužiteljstvo a ne kako ju je napisao sud.
Ok a sad na bespuća. Pročitao sam jedan tekst od Markešića.
https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/20 ... akona.html
Tu se on poziva na "Najbolji poznavatelj povijesti Bosne i Hercegovine, dr. Srećko M. Džaja..."
"Osmanska je vlast, u usporedbi s drugim balkanskim zemljama, bila najsudbonosnija za Bosnu. Njezina je posljedica bio, tvrdi Džaja, bosanski konfesionalizam: katolici, muslimani, srpsko-pravoslavni (13-14), koji su se na prijelazu u suvremenu povijest različito opredijeljivali (a što će ostati gotovo sve do danas): «pravoslavni su tražili priključenje Bosne Srbiji, katolici Hrvatskoj"
Što navodi da želje za priključenje Hrvatskoj nisu Tuđmanova ostavština
-
foxlife
- Posts: 9274
- Joined: 17/02/2021 20:34
#71 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
sta cemo onda sa istrom?
-
Buli6
- Posts: 359
- Joined: 29/03/2020 09:53
#72 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Na forum hr sam nedavno spomenuo Istru.
Dobio sam ovaj odgovor
"Kreni ti lijepo u Istru i pokušaj domaćima objasniti kako bi se trebali odvojiti od Hrvatske, kao dress code najtoplije ti preporučujem šprinterice i pancirku s keramičkim ulošcima.
Istrani baš i ne vole isticati svoje hrvatstvo, smatraju ga samorazumljivim i privatnim pitanjem svake osobe, no neka te to ne zavara.
Pokušaš li im dirnuti u hrvatstvo (pardon my French) najebat ćeš kao nitko tvoj"
Dobio sam ovaj odgovor
"Kreni ti lijepo u Istru i pokušaj domaćima objasniti kako bi se trebali odvojiti od Hrvatske, kao dress code najtoplije ti preporučujem šprinterice i pancirku s keramičkim ulošcima.
Istrani baš i ne vole isticati svoje hrvatstvo, smatraju ga samorazumljivim i privatnim pitanjem svake osobe, no neka te to ne zavara.
Pokušaš li im dirnuti u hrvatstvo (pardon my French) najebat ćeš kao nitko tvoj"
-
foxlife
- Posts: 9274
- Joined: 17/02/2021 20:34
#73 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
cuo sam da i vatikan ne voli isticati hrvatstvo al pokusaj dirnuti u hrvatstvo neces moci nikad u crkvu oticiBuli6 wrote: ↑16/01/2022 15:17 Na forum hr sam nedavno spomenuo Istru.
Dobio sam ovaj odgovor
"Kreni ti lijepo u Istru i pokušaj domaćima objasniti kako bi se trebali odvojiti od Hrvatske, kao dress code najtoplije ti preporučujem šprinterice i pancirku s keramičkim ulošcima.
Istrani baš i ne vole isticati svoje hrvatstvo, smatraju ga samorazumljivim i privatnim pitanjem svake osobe, no neka te to ne zavara.
Pokušaš li im dirnuti u hrvatstvo (pardon my French) najebat ćeš kao nitko tvoj"
jbt koja mitomanija
toliko su veliki hrvati da pojedini jos uvijek zagovaraju pripajanje italiji oni hoce republiku fiume itd
cak imas i dalmosa koji se smatraju talijanima vise nego hrvatima
kazu i pokrajina u zapadnoj australiji hoce da se preimenuje u west coast croatia
-
Buli6
- Posts: 359
- Joined: 29/03/2020 09:53
#74 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
O čemu ti? O pojedincima ili o 0.5 posto stanovnika koji se deklariraju kao Talijani?
-
plavi_E
- Posts: 6470
- Joined: 18/10/2021 19:47
#75 Re: Bespuća povijesne (neo)zbiljnosti
Najvazniji dio je ovo podevljano. Oni su se tek tada opredijeljivali ko su i sta su jer su im tada data obecanja o nekakvom pripajanju matici. Upravo to obecanje je izvor svih problema u danasnjoj BiH.Buli6 wrote: ↑16/01/2022 09:54 Osmanska je vlast, u usporedbi s drugim balkanskim zemljama, bila najsudbonosnija za Bosnu. Njezina je posljedica bio, tvrdi Džaja, bosanski konfesionalizam: katolici, muslimani, srpsko-pravoslavni (13-14), koji su se na prijelazu u suvremenu povijest različito opredijeljivali (a što će ostati gotovo sve do danas): «pravoslavni su tražili priključenje Bosne Srbiji, katolici Hrvatskoj"