Pregovarači Palmer i Eichhorst uvode treći, virtuelni entitet
Palmer i Eichhorst će u Neumu razgovarati s predsjednicima stranaka iz BiH, a sagovornici Oslobođenja ističu da im je važan bilo kakav rezultat, bez rješenja na duže staze
Matthew Palmer, član Više strane službe State Departmenta, specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država za nadgledanje procesa izborne reforme u Bosni i Hercegovini, i Angelina Eichhorst, direktorica pri Evropskoj službi za vanjske poslove (EEAS) za Zapadnu Evropu, Zapadni Balkan, Veliku Britaniju i Tursku, danas, eventualno sutra ujutro, stižu u našu zemlju.
Kako saznajemo, za srijedu ujutro zakazan je sastanak sa članovima kolegija oba doma Parlamentarne skupštine BiH, a u četvrtak sa članovima Interresorne radne grupe za izmjenu izbornog zakonodavstva BiH. U četvrtak poslijepodne izaslanici SAD-a i EU smjestit će se u Neum. Njima će se pridružiti lideri ili predstavnici političkih stranaka u našoj zemlji kako bi “zajedničkim naporima postigli dogovor oko ustavnih i izbornih reformi”.
Niz sastanaka u Neumu bit će održan od 28. do 30. januara. Bodo Weber, njemački politički analitičar i viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije, za Oslobođenje ističe da očekivanja od pregovarača zavise od perspektive.
IRONIČNA SIMBOLIKA
- Ako neko gleda iz perspektive nadanja za stabilizaciju, kraj destabilizacije i eskalacije političkih prilika u BiH, bojim se da ne možemo ništa očekivati. Ako se pak gleda iz perspektive nekih nacionalističkih stranaka, počevši od HDZ-a BiH, vjerujem da puno očekuju, odnosno, nadaju se da će dobiti ono što već dugo traže, tzv. reformu izbornog sistema, zakona po njihovoj mjeri. To jeste na kraju krajeva, nažalost, i osnovni pravac tih pregovora. Informacije koje su se pojavile, a koje govore da ovaj put pregovarači predviđaju ne samo redovne sastanke sa predstavnicima političkih stranaka nego pred kraj sedmice okupljanje i najviših zvaničnika političkih stranaka negdje van Sarajeva, navodno u Neumu, što ima i neku vrstu, ako je tačno, ironične simbolike - izbor jedne opštine u kojoj vlada HDZBiH, naglašava Weber.
Ističe da najnoviji prijedlog Hrvatskog narodnog sabora BiH pokazuje da je pozicija HNS-a, zapravo, pozicija HDZ-a BiH.
- Sjećam se da smo mi iz DPC-a prije skoro godinu ekskluzivno objavili prvi prijedlog HDZ-a BiH o ovim pregovorima. Ti prijedlozi, svi, na kraju se svode na isto - na neku vrstu uvođenja, virtuelno, trećeg entiteta i težnje da se osigura krajnja dominacija nad hrvatskim biračima u BiH od HDZ-a BiH. Sama činjenica da imamo tu istu poziciju već godinu, a koja počiva na onom trećem mostarskom sporazumu za koji su upravo ovi zapadni pregovarači odgovorni, o tzv. legitimnom predstavljanju, zaista pokazuje da ovi pregovarači, koji sebe predstavljaju kao zvanične predstavnike SAD-a i EU, zapravo pregovaraju po principu da je dogovor moguć samo na osnovu mišljenja i želja nacionalnih i vladajućih stranaka, da je svaki dogovor dobar sporazum i napredak i to upravo pokazuje da oni djeluju očigledno potpuno nezavisno, van političkih, demokratskih vrijednosti i EU i one iza koje stoji Bidenova (Joseph Biden, predsjednik SAD-a, op. a) administracija, govori nam Weber.
Dodaje da smo već u maju prošle godine vidjeli javno i pisano očitovanje - pozicioniranje tadašnje njemačke vlade, te da nova stoji na tom položaju.
Što više eskaliraju političke prilike u BiH, što je u krajnjem slučaju i posljedica ovakve vrste pregovaranja, to pregovarači više intenziviraju svoje napore, ističe Weber
- Ovo nije nikakva pozicija EU u cjelini, kamoli država članica, čak je daleko od toga da predstavlja većinske pozicije većine država članica EU. Slično postupanje EU zvaničnika smo vidjeli prethodno u pregovorima između Kosova i Srbije i guranja opasnog koncepta razmjene teritorije koje je predvodila tadašnja visoka zvaničnica, odnosno predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku - Mogherini (Federica, op. a), a nije slučajnost da se od jeseni prošle godine kao glavni pregovarač EU u BiH pojavi gospođa Eichhorst, koja je bila glavna operatorka Mogherinijevog tima. Pri tome ima jedna razlika, što se sada čini da ima vrsta nastavka saveza između pojedinaca iz EU institucija, možete ih nazvati odmetnutih pojedinaca - predstavnika Sattlera (šef Delegacije EU u BiH i specijalni predstavnik EU u BiH, op. a), gospođe Eichhorst i gospodina Várhelyija (Olivér, evropski komesar za susjedstvo i proširenje, op. a) sa državama članicama koje mi zovemo iliberalne države članice EU. To pogotovo vidimo kroz djelovanje Orbánove (Viktor, premijer Mađarske, op. a) Mađarske, ali i Slovenije pod Janšom (Janez, premijer Slovenije, op. a). Naravno, tu je idealan spoj, arhetipski spoj, Várhelyi, koji zaista, po svemu sudeći, na poziciji komesara djeluje kao produžena ruka svog bivšeg gazde - gospodina Orbána. Što se tiče SAD-a, važno je napomenuti da je gospodin Palmer čovjek još iz prethodne administracije, odnosno čovjek koji je imao određenu ulogu u timu Richarda Grenella (specijalni izaslanik SAD-a za mirovne pregovore o Srbiji i Kosovu, op. a) u pregovaranju između Kosova i Srbije i istu tu otvorenost prema ideji etnoteatralnih podjela i zaista nije opet slučajno da upravo on predstavlja osobu pregovarača i kontinuiteta tih opasnih filozofija, zaključuje Weber.
Prof. dr. Asim Mujkić sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu mišljenja je da je “prekasno sada otvarati pitanje pregovora, pogotovo ako želimo da dođemo do nekog rješenja koje će na duže staze dati rezultate”.
- A to rješenje na duže staze mora da bude u skladu sa preporukama Venecijanske komisije i presudama Evropskog suda za ljudska prava. To bi trebalo da se uvaži i da bude polazna osnova za svaku moguću izbornu reformu. Ima i tehnički dio, koji bi se eventualno mogao provesti, a to je povećanje nadzora, skeniranje, kako bi se zaustavilo varanje na izborima, ističe prof. dr. Mujkić.
PRAGMATIČKI PRISTUP
Dodaje da, “nažalost, i kada su u pitanju međunarodni pregovarači i posrednici, postoje ljudi koji previše pragmatički pristupaju problemu i žele da postignu neki rezultat”.
- Nažalost, ako se sjećamo, i Dejtonski sporazum je jedan primjer pragmatičkog pristupa, pa su mnoge stvari ostale nerazriješene i poslije su nam se odbile o glavu, nismo znali kako izaći nakraj s njima, pa i danas osjećamo te posljedice. Pristup koji se neće zasnivati na temeljnim evropskim vrijednostima ili evropskoj stečevini je unaprijed osuđen. Mi možemo postići možda neko pragmatičko rješenje, možda i postoji mogućnost nekog dogovora - ne ulazim sada u to, ali ono će biti izvedeno pred sud i vjerovatno će za godinu-dvije biti još jedna u nizu presuda koje čekaju na implementaciju. Mislim da nije vrijeme za pragmatizam, nego je vrijeme za dugoročna i kvalitetna rješenja koja se temelje, referiraju na fundamentalne evropske vrijednosti, zaključuje prof. dr. Mujkić.