halo_ba wrote: ↑04/02/2023 10:24 Dvorsi list Konakovicevog relaksiranog partnera (nezavisne novine) donosi interesantan clanak o zlim mulimanima koji su po ulici hvatali i klali Srbe.
Cak i u gradovima koji su od prvpg dana rata bili u rukama SDS i duboko u srpskoj teritoriji. U vlasenici zli mulimani hvatali i klali Srbe.
BANJALUKA - Mapirana su 322 mjesta u 15 opština i gradova u BiH u kojima su tokom rata sredinom devedesetih godina prošlog vijeka tamničeni i mučeni vojnici i civili srpske nacionalnosti.
"Ljudi su hvatani po ulicama, odvođeni iz svojih domova, mučeni glađu i žeđu, tjerani da jedu čak i vlastite dijelove tijela te zatvarani su u kaveze sa životinjama", pričaju za "Nezavisne novine" logoraši koji su preživjeli ove strašne torture.
Lista mjesta na kojima su bili logori nije potpuna, kazali su iz Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, a ono što je do sada preliminarno targetirano na bazi svjedočenja zatvorenika te podataka zvaničnih institucija jesu prijeratne opštine Bihać, Bosanska Krupa, Bratunac, Brod, Vlasenica, Derventa, Doboj, Zvornik, Modriča, Orašje, Odžak, Srebrenica, Ugljevik i Šamac, te pet gradskih i pet prigradskih opština u Sarajevu.
Anđelko Nosović, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske, kaže da su, prema podacima Saveza, u BiH tokom proteklog rata bila ukupno 523 logora u kojima su zatvarani i mučeni Srbi, a da će slično pokazati i podaci koje na kraju budu prikupile i druge institucije i udruženja.
"U bivšoj Jugoslaviji je bilo 778 logora za Srbe. U BiH su bila 523 logora, a od toga samo u Sarajevu, u samom gradu, 126. To pokazuje kolika je bila mržnja prema srpskom narodu te koliko je bilo volje i želje da se naš narod protjera s ovih prostora i da se narod zatvori i uništi. Samo kroz logor 'Tarčin' je prošlo 600 ljudi, sve civili, djeca i starci koji su uhvaćeni u svojim kućama", poručuje Nosović, koji je posebno ogorčen što je rijetko ko odgovarao za stradanje srpskog naroda.
"Bili smo osuđeni čim smo identifikovani kao Srbi. Oni sada prave alibije za to što su uradili, poput slučaja 'Mahmuljin', jer je sud dozvolio da taj čovjek koji je optužen ode u Tursku i da se ne vrati. Ili ih samo osude na godinu ili dvije kako bi okajali grijehe", kaže Nosović.
Iz Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske navode da je kompletan plan zatočeništva unaprijed pripreman od strane Armije RBiH, te HVO-a.
"U BiH sada postoji 130 opština pa podijelite broj logora po tome. Zamislite, to praktično znači da je u svakoj opštini bilo po pet-šest logora za Srbe. Mi se trudimo našim svjedočenjima, knjigama, da bar bilo šta dokažemo o tim mjestima. Koliko znam, samo u tuzlanskoj regiji je bilo 127 mjesta za mučenje, što u Živinicama, Lukavcu... Nikad niko to nigdje ne spominje. Unaprijed je pripremljeno ko će biti krivac, ko genocidan, a ko heroj, odnosno žrtva", poručuje za "Nezavisne novine" Božica Živković Railić, predsjednica Udruženja.
Ona navodi da je ovakva "pravda" neodrživa.
"Decenije prolaze, mnoge istine se neće nikad saznati. Mnoga mjesta mučenja su zatrpana, kao da niko nikada tu nije bio", navodi Živković Railićeva.
Uskoro bi trebalo da krene i mapiranje ostalih poznatih lokacija, koje će obuhvatiti mjesta zatočenja u banjalučkoj Krajini, zapadnoj Krajini, sjeveroistočnoj Bosni, srednjoj Bosni, gornjem Podrinju, kao i u Hercegovini.
"Sve lokacije su identifikovane i mapirane na osnovu svjedočanstava preživjelih zatočenika, te prema službenim izvještajima, izjavama svjedoka, medicinskoj dokumentaciji, dokumentaciji Crvenog krsta, kao i podacima neprijateljskih snaga Armije RBiH, Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske, kao i presudama pred domaćim pravosuđem", kazao je Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Kojić je istakao da je Centar došao i do podatka o postojanju takozvanih pokretnih logora, kao što je to bio slučaj u selu Žeravac, opština Derventa, gdje su logoraši držani u kamionima i autobusima, kao i u naselju Hrasnica, opština Ilidža, gdje su bili zatvoreni u kontejneru za skladištenje južnog voća.
Preliminarna lista logora za Srbe:
Gradovi Broj Lokacija
Bihać 18
Bosanska Krupa 13
Brod/Bosanski Brod 13
Derventa 6
Doboj 3
Modriča 2
Orašje 6
Odžak 10
Sarajevo 214
Šamac 5
Srebrenica 21
Bratunac 3
Ugljevik 1
Zvornik 5
Vlasenica 2
Izdavačka kuća "Čarobna knjiga" je objavila knjigu Srpske narodne bajke za djecu 21. vijeka".
Kao pravdanje za mitomansku propagandu ispiranja mladih mozgova nastala je iz kako kažu potrebe da se osavremene domaće bajke i mitovi, s ciljem da se prilagode estetskim i moralnim normama savremenog građanskog društva uz savremeni jezik pripovedanja.
Bajke i mitove su priredili David Albahari, Dragan Velikić, Darko Tuševljaković, Aleksandar Glovacki i Oto Oltvanji.
Da bi bajkovita mitomanija bila ubjedljivija po tvrdanjama autora oni su kao sačuvali literarnu vrijednost izvornog teksta, ali su izmjenili stavove koji se kose sa savremenim moralnim načelima i upotpunile su ilustracije koje oživljavaju priče, podstiču na razmišljanje i uveseljavaju čitaoce.
Stoga se ne traba čuditi što ste u sukobu sa svima u okruženju, pa i sa samim sobom, što žive u negaciji istine , što ih je civilizirani svijet bombarodvao a najveći sud UN sud osudio za najveća zlodjela čovječanstva ukljućujući i genocid na pragu 21 vijeka,....
Evo šta kažu Srbi o Srbima:
“Srbi su bolesno zaljubljeni u svoje laži.”
Milan Panić, srbijanski ex-premije
“Srpski su intelektualci i to nažalost u velikoj većini, nacionalisti.”
Mirko Kovač, srpski književnik
„...čitavog života unesrećen našom srpskom stvarnošću. Sada, na kraju te drame,
nisam uveren da sam mogao drugim putem da stignem do srpske propasti.
A time i do svoje propasti sa idejama koje sam zastupao.“
Nacionalizam ovde sam sebe raskrinkava kao sistem u kojem nacionalista,
ne mogavši da odagna zlu slutnju da će nacija neminovno propasti,
igra ulogu njenog branioca od tog permanentnog raspada u koji ju je upleo sopstvenim
idejama. On mrzi sopstvenu naciju, jer ona, svojom propašću, upropašćuje njegove ideje.
To je sistem projekcija gde strah (u kojem su velike oči) vodi u zaslepljujuću mržnju"
1871. Srpski književnik Milan Milicević napisa: "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje racun"
Ma proklet narod pa haj, ne pomaze tu 10 Markala
