tl_new wrote: ↑11/05/2021 17:57Potpuno se slazem da je tadašnje rukovodstvo BiH trebalo i moralo kompetentnije djelovati.Humljanin wrote: ↑11/05/2021 17:46I Hrvati su bili nespremni za rat. Nisu naši djedovi sačuvali haubice u vinskim podrumima.
Čak štoviše, na primjeru Slovenije i Hrvatske BIH je imala ppučak šta se sprema i imala je malo više vremena za zbiti redove. Hrvati u BiH nisu čekali ništa kad su vidjeli da njihova draga Hrvatska gori.
Pitanje je sad, je li se Alija samo pravio nevješt želeći prevariti Srbe, ili je želio nekako kupiti vrijeme ili je jednostavno mislio da ga nije btiga ni za Hrvatski korpus unutar BiH, da je to stvar između samo Srba i Hrvata da se oni razračunaju, a onda se prikloniti pobjedničkoj strani.
Kako god bilo, to ni u kojem slučaju nije bio drzavnicki potez.
Ne može predsjednik jedne države na kojoj druga država vrši agresiju reći to nije moj rat.
Ako strana sila napada tvoja sela i ubija tvoje stanovnike, odakle ti pravo stajati po strani?
Ja ti kažem, ljudi koji su bili aktivni svjedoci tih događanja se kunu da su voljeli i poštivali Aliju kao svoga najrođenijeg i očekivali su od njega da pokrene obranu i zaštiti sav narod u BiH. Tako su ga i dočekali i u Pologu goloruki civili dok su blokirali tenkove JNA na 3 dana.
Poslje su vidjeli da Alija ne razmislja kao oni. Ne razmišlja državnički, ne razmislja inkluzivno multikonfesionalno i multinacionalno nego da mu je samo do muslimanske države i do muslimana...
Šta ćeš drugo nego sam se organizirati?
Ja se bojim da nije bila stvar kompetencije nego ideologije.
Jednostavno sudarale su se različite vizije i različite ideologije.
Malo tko se borio za jedinstvenu multinacionalnu državu. Ali onaj od koga se to najviše očekivali i tko je imao najvevi kapital u rukama da to učini i za kime bi se poveli svi(ili bi otvoreno ustali protiv) je praktički izdao tu ideju...
Kažem ti, ja i danas pričam s ljudima koji sa gorčinom pričaju kako su vjerovali Aliji i smatrali ga za svoga predsjednika. Ti ljudi su poslje promijenili misljenje kada su shvatili da svatko mora braniti sebe.
A možda je moglo biti drugačije...
Ali za prolivenim mlijekom ne treba plakati. Trebalo bi gledati u buducnost, jer danasnja situacija ne izgleda obecavajuce ni za buduce generacije. Prakticki ništa suštinski važno se nije riješilo 30 godina nakon rata. S mrtve točke teško da se pomaklo.
Zato ljudi i iseljavaju jer su premoreni i dosta im je beznađa.
Moždamo se do sudnjeg dana dvađati i prepirati, ali ode život..