Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
ASurogat wrote: ↑12/01/2021 19:11
Kikibombona ne slažem se s tobom u vezi SA. Ljudi u SA nemaju općenito samopoštovanje.
Još jedna Draškova kulutra četnička fraza.
Moramo sa komšijama gradit dobre odnose. Otići ću u Beograd, Sarajevo, Zagreb. Čim on stavlja u ravan BG i ZG sa SA, i SA je za njeg komšiluk i inostranstvo. Kulturni Dodik. Maaarš.
Najbolji dokaz je kad je prihvaćeno skoro pa šutke da se prekrije ploča na kojoj piše da su srpski zločinci spalili Vijećnicu da se ne uvrijede veleuvaženi gosti iz Srbije. Realno je trebalo doći 10 000 ljudi da prosvjeduju zbog tog beskičmenjaštva.
Ja da sam gradonacelnik tada bio dao da se napravi billboard koji je po povrsini tacno 100 puta veci (da, bas taj broj 100) od one male ploce i pustio da ga stave na Vijecnicu. Da se sjeti bilmez sta taj broj znaci. Papku namontiras "desavanje naroda" tacno kako ga je on iscenirao u Srebrenici kad je bio.
Poslije naravno poricao i govorio da je to iskaz naroda i nemam nista sa tim, narodna volja. Plausible Deniability.
KAKO JE VEĆINSKA BOŠNJAČKA BANJA-LUKA AGRESORSKIM OKUPACIJAMA I NASELJAVANJEM (1918 -1995) POSTALA SRPSKA
Ovo je slika Banja-Luka prije velikospske okupacije Bosne 1918 i stvaranja tzv KSHS koja je započela otimačine bošnjačke zemlje pod nazivom Agearne Reforme uz planski naseljavanja prekodrinskih srpskih ratnika tzv. Solunaca što je nastavljeno u vrijeme druge kominsitičke Jugoslavije nakon koja je etnički očišćena od nesrba iako u Banja Luci nije bilo ratnih sukoba devedesetih godina.
Srbizacija Banja Luke je posljedica ukupnog planskog i sistematskog etničkog čišćenja započetog 1918 koja je dovršena 1995 godine praćena ubistavima, terorom, otmanjem i uništenja privatne bošnjačke imovine i rušenje svih banjalučkih džamija i uspostavom genocinde republike tzv. Republike Srpske.
Pogledajte
Banjalučki Geto dokumentarni film koji svjedoči o progonu i banjalučkih nesrba devedeetih godina.
OTIMANJE BOŠNJAČKE ZEMLJE AGRARNOM REFORMOM 1918 GODINE UZ PROGON BOŠNJAKA
Nakon okupacije Bosne za vrijem prvog svjetskog rata i staranja prve Jugoslavije (KSHS) Kraljevine Srba-Hrvata i Slovenaca velikosrpska okupatosrska vlast KSH zapoleča je sa konfiskacijom bošnjačke zemlje i imovine, poznatije kao agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bošnjacima, korištene su i terorističke metode, kao poznati "marš smrti" u 1919. godini na Bosnjake iz Lijevće polja kraj Banja Luke. Na plodnim ravničarskim područjima Lijevće polja živjelo je pedeset hiljada Bošnjaka, od kojih su više hiljada vlasnika zemljišnog posjeda ubili srpski okupatori i teroristi prigodom "marša smrti", a preostali dio civilnog stanovništva su protjerali sa stoljetnih ognjišta. Duga kolona stradalnika išla je pješice do zbirnih logora na Kosovu i Sandžaku, odakle su prebačeni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bošnjaci izgubili zemljišni posjed u općini Banja Luka na najbrutalniji nacin, genocidom.
Srpske familije, bezemljaši i solunaši su se naselili u kuće i zaposjeli otetu zemlju Bošnjaka. Došlo je do nagle promjene demografske i vlasničke strukture u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statistički pokazatelji da do 1878. godine nijedna srpska porodica nije bila vlasnik zemljišnog posjeda u Lijevće polju kraj Banja Luke. Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se naseljavanje i kolonizacija srpskog stanovništva u općini Banjaluka. Prema prvom popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banja Luci, Bošnjaci muslimani su bili apsolutna većina stanovništva od 67,71 posto; a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se postotak neprekidno smanjivao, te je pao na 19,35 posto.
Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno povećavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na tom procentu se zadrzao sve do 1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto 1991 godine. Poslije je došlo do naglog smanjenja broja Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini. Pravoslavno stanovništvo obuhvaća Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879. godine, bilo 19,80 posto. Od tada se njihov udio u ukupnoj populaciji povećava, te 1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada dostiže 34,78 posto, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja može se zaključiti da Banjaluka nije phistorijski srpski grad, kako tvrdi ratni zločinac Radovan Karadžić, jer se srpsko stanovništvo u taj grad počelo naseljavati u XIX. stoljecu.
Zastupnik u Saboru ' parlamentu - Narodnoj skupštini Kraljevine SHS dr. Stjepan Radić u svojim govorima i napisima odupirući se hegemoniji, između ostalog kritikovao je i način sprovođenja agrarne reforme 1918. i 1919.godine, kojom je nasilno oduzeta muslimanska zemlja (od aga i begova). Zbog toga je radikalni zastupnik Puniša Račić izvršio zločin pucajući u hrvatske zastupnike u njihovim zastupnićkim klupama, ubivši Pavla Radića i Đuru Basaričkog i ranivši Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu, pa je dr. Stjepan Radić od posljedica teškog ranjavanja umro 6. Avgusta 1928.godine. Poslije je odlučeno da se Bošnjaci muslimani obeštete za oduzeta imanja, pa je država priznala da je bilo "nepravilnosti" u provođenju agrarne reforme. Donešeni su zakoni o financijskoj likvidaciji odštete za oduzeto zemljište poslije 1928. godine s kojima se počinje regulisati isplata zemljišta.
Zemljište je tada procijenjeno za 60 posto manje od stvarne tržišne vrijednosti, a isplata se vršila u gotovom novcu i obveznicama na rok od 50 godina sa četiri posto kamata godišnje. Isplata je vršena dva puta godišnje počevši od 1923. godine i trebala je trajati do 1971. godine. Bošnjacima muslimanima je isplaćivana naknada za oduzeto zemljište po dva osnova, za aginsku zemlju (s kmetovskim odnosima) i begovsku zemlju (s najamnim odnosima). Do početka Drugog svjetskog rata bivši vlasnici su naplatili za aginsku zemlju 125 milijuna dinara u gotovini, ili 49 posto, a u obveznicama 36 posto, što novcčano izraženo iznosi 46,8 milijuna dinara. Ukupno je naplaćeno 171 milijun dinara ili 67,4 posto, a ostalo nenaplaćeno 83,2 milijuna dinara ili 32,6 posto. Za razliku od obeštećenja vlasnika za aginsku zemlju, naknada za otetu begovsku zemlju planirana je isključivo u obveznicama, s rokom isplate od 50 godina. Od ukupno predviđenih 650 milijuna dinara u 36 polugodišnjih rata, isplaćene su samo četiri u iznosu 139,5 milijuna dinara, ili manje od 1/4, odnosno 21,5 posto. Prema tome, nije isplaćeno 510,5 milijuna dinara, ili 78,5 posto. Iz navedenih pokazatelja jasno se vidi da oduzeta zemlja bivšim zemljoposjednicima (agama i begovima) nije nikada u cijelosti plaćena, pa nije mogla postati vlasništvo Srba, niti se je pravno valjano mogla prenijeti na njihove potomke. Prema mišljenju pravnih eksperata pravo na neisplaćenu zemlju nikada ne zastarjeva, a zemljišna dokumentacija o provođenoj agrarnoj reformi sačuvana je u Arhivu grada Sarajeva i Beča.
Površina Bosne iznosi 5 miliona hektara. Prema posljednjem Austrougarskom zemljišnom popisu iz 1910., Bošnjaci muslimani su imali 91 % zemljišnog posjeda. To znači da su Bošnjaci bili vlasnici 4.55 miliona hektara zemlje u Bosni i Hercegovini 1910. godine.
Ekonomskim genocidom, izvršenim kroz agrarne reforme u Kraljevini Jugoslaviji (agrarna reforma Vidovdanskog Ustava 1918.-1919.) i SFR Jugoslaviji (Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz augusta 1945.), Bošnjacima je oduzeto 2.5 miliona hektara zemljišta. Bošnjaci su 1910. godine držali 91% zemlje u Bosni i Hercegovini, a 1991. godine taj procenat je bio 20.5% (1.05 miliona hektara).
KAKO JE VEĆINSKA BOŠNJAČKA BANJA-LUKA AGRESORSKIM OKUPACIJAMA I NASELJAVANJEM (1918 -1995) POSTALA SRPSKA
Ovo je slika Banja-Luka prije velikospske okupacije Bosne 1918 i stvaranja tzv KSHS koja je započela otimačine bošnjačke zemlje pod nazivom Agearne Reforme uz planski naseljavanja prekodrinskih srpskih ratnika tzv. Solunaca što je nastavljeno u vrijeme druge kominsitičke Jugoslavije nakon koja je etnički očišćena od nesrba iako u Banja Luci nije bilo ratnih sukoba devedesetih godina.
Srbizacija Banja Luke je posljedica ukupnog planskog i sistematskog etničkog čišćenja započetog 1918 koja je dovršena 1995 godine praćena ubistavima, terorom, otmanjem i uništenja privatne bošnjačke imovine i rušenje svih banjalučkih džamija i uspostavom genocinde republike tzv. Republike Srpske.
Pogledajte
Banjalučki Geto dokumentarni film koji svjedoči o progonu i banjalučkih nesrba devedeetih godina.
OTIMANJE BOŠNJAČKE ZEMLJE AGRARNOM REFORMOM 1918 GODINE UZ PROGON BOŠNJAKA
Nakon okupacije Bosne za vrijem prvog svjetskog rata i staranja prve Jugoslavije (KSHS) Kraljevine Srba-Hrvata i Slovenaca velikosrpska okupatosrska vlast KSH zapoleča je sa konfiskacijom bošnjačke zemlje i imovine, poznatije kao agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bošnjacima, korištene su i terorističke metode, kao poznati "marš smrti" u 1919. godini na Bosnjake iz Lijevće polja kraj Banja Luke. Na plodnim ravničarskim područjima Lijevće polja živjelo je pedeset hiljada Bošnjaka, od kojih su više hiljada vlasnika zemljišnog posjeda ubili srpski okupatori i teroristi prigodom "marša smrti", a preostali dio civilnog stanovništva su protjerali sa stoljetnih ognjišta. Duga kolona stradalnika išla je pješice do zbirnih logora na Kosovu i Sandžaku, odakle su prebačeni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bošnjaci izgubili zemljišni posjed u općini Banja Luka na najbrutalniji nacin, genocidom.
Srpske familije, bezemljaši i solunaši su se naselili u kuće i zaposjeli otetu zemlju Bošnjaka. Došlo je do nagle promjene demografske i vlasničke strukture u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statistički pokazatelji da do 1878. godine nijedna srpska porodica nije bila vlasnik zemljišnog posjeda u Lijevće polju kraj Banja Luke. Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se naseljavanje i kolonizacija srpskog stanovništva u općini Banjaluka. Prema prvom popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banja Luci, Bošnjaci muslimani su bili apsolutna većina stanovništva od 67,71 posto; a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se postotak neprekidno smanjivao, te je pao na 19,35 posto.
Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno povećavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na tom procentu se zadrzao sve do 1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto 1991 godine. Poslije je došlo do naglog smanjenja broja Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini. Pravoslavno stanovništvo obuhvaća Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879. godine, bilo 19,80 posto. Od tada se njihov udio u ukupnoj populaciji povećava, te 1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada dostiže 34,78 posto, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja može se zaključiti da Banjaluka nije phistorijski srpski grad, kako tvrdi ratni zločinac Radovan Karadžić, jer se srpsko stanovništvo u taj grad počelo naseljavati u XIX. stoljecu.
Zastupnik u Saboru ' parlamentu - Narodnoj skupštini Kraljevine SHS dr. Stjepan Radić u svojim govorima i napisima odupirući se hegemoniji, između ostalog kritikovao je i način sprovođenja agrarne reforme 1918. i 1919.godine, kojom je nasilno oduzeta muslimanska zemlja (od aga i begova). Zbog toga je radikalni zastupnik Puniša Račić izvršio zločin pucajući u hrvatske zastupnike u njihovim zastupnićkim klupama, ubivši Pavla Radića i Đuru Basaričkog i ranivši Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu, pa je dr. Stjepan Radić od posljedica teškog ranjavanja umro 6. Avgusta 1928.godine. Poslije je odlučeno da se Bošnjaci muslimani obeštete za oduzeta imanja, pa je država priznala da je bilo "nepravilnosti" u provođenju agrarne reforme. Donešeni su zakoni o financijskoj likvidaciji odštete za oduzeto zemljište poslije 1928. godine s kojima se počinje regulisati isplata zemljišta.
Zemljište je tada procijenjeno za 60 posto manje od stvarne tržišne vrijednosti, a isplata se vršila u gotovom novcu i obveznicama na rok od 50 godina sa četiri posto kamata godišnje. Isplata je vršena dva puta godišnje počevši od 1923. godine i trebala je trajati do 1971. godine. Bošnjacima muslimanima je isplaćivana naknada za oduzeto zemljište po dva osnova, za aginsku zemlju (s kmetovskim odnosima) i begovsku zemlju (s najamnim odnosima). Do početka Drugog svjetskog rata bivši vlasnici su naplatili za aginsku zemlju 125 milijuna dinara u gotovini, ili 49 posto, a u obveznicama 36 posto, što novcčano izraženo iznosi 46,8 milijuna dinara. Ukupno je naplaćeno 171 milijun dinara ili 67,4 posto, a ostalo nenaplaćeno 83,2 milijuna dinara ili 32,6 posto. Za razliku od obeštećenja vlasnika za aginsku zemlju, naknada za otetu begovsku zemlju planirana je isključivo u obveznicama, s rokom isplate od 50 godina. Od ukupno predviđenih 650 milijuna dinara u 36 polugodišnjih rata, isplaćene su samo četiri u iznosu 139,5 milijuna dinara, ili manje od 1/4, odnosno 21,5 posto. Prema tome, nije isplaćeno 510,5 milijuna dinara, ili 78,5 posto. Iz navedenih pokazatelja jasno se vidi da oduzeta zemlja bivšim zemljoposjednicima (agama i begovima) nije nikada u cijelosti plaćena, pa nije mogla postati vlasništvo Srba, niti se je pravno valjano mogla prenijeti na njihove potomke. Prema mišljenju pravnih eksperata pravo na neisplaćenu zemlju nikada ne zastarjeva, a zemljišna dokumentacija o provođenoj agrarnoj reformi sačuvana je u Arhivu grada Sarajeva i Beča.
Površina Bosne iznosi 5 miliona hektara. Prema posljednjem Austrougarskom zemljišnom popisu iz 1910., Bošnjaci muslimani su imali 91 % zemljišnog posjeda. To znači da su Bošnjaci bili vlasnici 4.55 miliona hektara zemlje u Bosni i Hercegovini 1910. godine.
Ekonomskim genocidom, izvršenim kroz agrarne reforme u Kraljevini Jugoslaviji (agrarna reforma Vidovdanskog Ustava 1918.-1919.) i SFR Jugoslaviji (Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz augusta 1945.), Bošnjacima je oduzeto 2.5 miliona hektara zemljišta. Bošnjaci su 1910. godine držali 91% zemlje u Bosni i Hercegovini, a 1991. godine taj procenat je bio 20.5% (1.05 miliona hektara).
Danas je vjerovatno i manji..
Opširnije na linku u PDF-u
Posle Banjaluckog zemljotresa veliki broj seljaka je naseljen u gradu i tada je isto jako izmjenjena nacionalni balans u Banja luci
KAKO JE VEĆINSKA BOŠNJAČKA BANJA-LUKA AGRESORSKIM OKUPACIJAMA I NASELJAVANJEM (1918 -1995) POSTALA SRPSKA
Ovo je slika Banja-Luka prije velikospske okupacije Bosne 1918 i stvaranja tzv KSHS koja je započela otimačine bošnjačke zemlje pod nazivom Agearne Reforme uz planski naseljavanja prekodrinskih srpskih ratnika tzv. Solunaca što je nastavljeno u vrijeme druge kominsitičke Jugoslavije nakon koja je etnički očišćena od nesrba iako u Banja Luci nije bilo ratnih sukoba devedesetih godina.
Srbizacija Banja Luke je posljedica ukupnog planskog i sistematskog etničkog čišćenja započetog 1918 koja je dovršena 1995 godine praćena ubistavima, terorom, otmanjem i uništenja privatne bošnjačke imovine i rušenje svih banjalučkih džamija i uspostavom genocinde republike tzv. Republike Srpske.
Pogledajte
Banjalučki Geto dokumentarni film koji svjedoči o progonu i banjalučkih nesrba devedeetih godina.
OTIMANJE BOŠNJAČKE ZEMLJE AGRARNOM REFORMOM 1918 GODINE UZ PROGON BOŠNJAKA
Nakon okupacije Bosne za vrijem prvog svjetskog rata i staranja prve Jugoslavije (KSHS) Kraljevine Srba-Hrvata i Slovenaca velikosrpska okupatosrska vlast KSH zapoleča je sa konfiskacijom bošnjačke zemlje i imovine, poznatije kao agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bošnjacima, korištene su i terorističke metode, kao poznati "marš smrti" u 1919. godini na Bosnjake iz Lijevće polja kraj Banja Luke. Na plodnim ravničarskim područjima Lijevće polja živjelo je pedeset hiljada Bošnjaka, od kojih su više hiljada vlasnika zemljišnog posjeda ubili srpski okupatori i teroristi prigodom "marša smrti", a preostali dio civilnog stanovništva su protjerali sa stoljetnih ognjišta. Duga kolona stradalnika išla je pješice do zbirnih logora na Kosovu i Sandžaku, odakle su prebačeni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bošnjaci izgubili zemljišni posjed u općini Banja Luka na najbrutalniji nacin, genocidom.
Srpske familije, bezemljaši i solunaši su se naselili u kuće i zaposjeli otetu zemlju Bošnjaka. Došlo je do nagle promjene demografske i vlasničke strukture u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statistički pokazatelji da do 1878. godine nijedna srpska porodica nije bila vlasnik zemljišnog posjeda u Lijevće polju kraj Banja Luke. Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se naseljavanje i kolonizacija srpskog stanovništva u općini Banjaluka. Prema prvom popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banja Luci, Bošnjaci muslimani su bili apsolutna većina stanovništva od 67,71 posto; a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se postotak neprekidno smanjivao, te je pao na 19,35 posto.
Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno povećavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na tom procentu se zadrzao sve do 1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto 1991 godine. Poslije je došlo do naglog smanjenja broja Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini. Pravoslavno stanovništvo obuhvaća Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879. godine, bilo 19,80 posto. Od tada se njihov udio u ukupnoj populaciji povećava, te 1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada dostiže 34,78 posto, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja može se zaključiti da Banjaluka nije phistorijski srpski grad, kako tvrdi ratni zločinac Radovan Karadžić, jer se srpsko stanovništvo u taj grad počelo naseljavati u XIX. stoljecu.
Zastupnik u Saboru ' parlamentu - Narodnoj skupštini Kraljevine SHS dr. Stjepan Radić u svojim govorima i napisima odupirući se hegemoniji, između ostalog kritikovao je i način sprovođenja agrarne reforme 1918. i 1919.godine, kojom je nasilno oduzeta muslimanska zemlja (od aga i begova). Zbog toga je radikalni zastupnik Puniša Račić izvršio zločin pucajući u hrvatske zastupnike u njihovim zastupnićkim klupama, ubivši Pavla Radića i Đuru Basaričkog i ranivši Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu, pa je dr. Stjepan Radić od posljedica teškog ranjavanja umro 6. Avgusta 1928.godine. Poslije je odlučeno da se Bošnjaci muslimani obeštete za oduzeta imanja, pa je država priznala da je bilo "nepravilnosti" u provođenju agrarne reforme. Donešeni su zakoni o financijskoj likvidaciji odštete za oduzeto zemljište poslije 1928. godine s kojima se počinje regulisati isplata zemljišta.
Zemljište je tada procijenjeno za 60 posto manje od stvarne tržišne vrijednosti, a isplata se vršila u gotovom novcu i obveznicama na rok od 50 godina sa četiri posto kamata godišnje. Isplata je vršena dva puta godišnje počevši od 1923. godine i trebala je trajati do 1971. godine. Bošnjacima muslimanima je isplaćivana naknada za oduzeto zemljište po dva osnova, za aginsku zemlju (s kmetovskim odnosima) i begovsku zemlju (s najamnim odnosima). Do početka Drugog svjetskog rata bivši vlasnici su naplatili za aginsku zemlju 125 milijuna dinara u gotovini, ili 49 posto, a u obveznicama 36 posto, što novcčano izraženo iznosi 46,8 milijuna dinara. Ukupno je naplaćeno 171 milijun dinara ili 67,4 posto, a ostalo nenaplaćeno 83,2 milijuna dinara ili 32,6 posto. Za razliku od obeštećenja vlasnika za aginsku zemlju, naknada za otetu begovsku zemlju planirana je isključivo u obveznicama, s rokom isplate od 50 godina. Od ukupno predviđenih 650 milijuna dinara u 36 polugodišnjih rata, isplaćene su samo četiri u iznosu 139,5 milijuna dinara, ili manje od 1/4, odnosno 21,5 posto. Prema tome, nije isplaćeno 510,5 milijuna dinara, ili 78,5 posto. Iz navedenih pokazatelja jasno se vidi da oduzeta zemlja bivšim zemljoposjednicima (agama i begovima) nije nikada u cijelosti plaćena, pa nije mogla postati vlasništvo Srba, niti se je pravno valjano mogla prenijeti na njihove potomke. Prema mišljenju pravnih eksperata pravo na neisplaćenu zemlju nikada ne zastarjeva, a zemljišna dokumentacija o provođenoj agrarnoj reformi sačuvana je u Arhivu grada Sarajeva i Beča.
Površina Bosne iznosi 5 miliona hektara. Prema posljednjem Austrougarskom zemljišnom popisu iz 1910., Bošnjaci muslimani su imali 91 % zemljišnog posjeda. To znači da su Bošnjaci bili vlasnici 4.55 miliona hektara zemlje u Bosni i Hercegovini 1910. godine.
Ekonomskim genocidom, izvršenim kroz agrarne reforme u Kraljevini Jugoslaviji (agrarna reforma Vidovdanskog Ustava 1918.-1919.) i SFR Jugoslaviji (Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz augusta 1945.), Bošnjacima je oduzeto 2.5 miliona hektara zemljišta. Bošnjaci su 1910. godine držali 91% zemlje u Bosni i Hercegovini, a 1991. godine taj procenat je bio 20.5% (1.05 miliona hektara).
Danas je vjerovatno i manji..
Opširnije na linku u PDF-u
Posle Banjaluckog zemljotresa veliki broj seljaka je naseljen u gradu i tada je isto jako izmjenjena nacionalni balans u Banja luci
u najmanju ruku sam mislio da ovaj samopromotor makar zna voziti grtalicu
lik je vise za teme balkanski youtuberi i hvalisavci...
kakav govnar napaceni
u najmanju ruku sam mislio da ovaj samopromotor makar zna voziti grtalicu
lik je vise za teme balkanski youtuberi i hvalisavci...
kakav govnar napaceni
Drasko mozda ima taj mesijanski kompleks, potrebu da odusevljava i da ga svi vole.
U nasem slucaju to moze biti pozitivno jer su nasi radnici traumatizirani radi ucestalog mobinga, sadistickog odnosa sefova prema radnicima. Radi permanentne materijalne nesigurnosti ljudi se mnogo plase naredjenih.
Juce prica momak iz BL, sto poslom dolazi u nasu firmu u ZE, da je u njegovu mahalu dolazio Drasko sa ekipom. Kaze da je srdacan momak i fine naravi. To moze za radnika dosta znaciti, jer je naviknut na bahate politicare i gazde. Nekada topla rijec i podrska moze znaciti dosta na polju motivacije za obavljanje poslova.
Gradonacelnik treba biti na terenu i blizak sa ljudima kako bi znao potrebe gradjana.
Isto vazi za ministre koje mozemo vidjeti samo u dugim kolonama kako jure pod rotacijom, dok napaceni Skandinavci na posao idu na biciklima.
Drasko mozda ima taj mesijanski kompleks, potrebu da odusevljava i da ga svi vole.
U nasem slucaju to moze biti pozitivno jer su nasi radnici traumatizirani radi ucestalog mobinga, sadistickog odnosa sefova prema radnicima. Radi permanentne materijalne nesigurnosti ljudi se mnogo plase naredjenih.
Juce prica momak iz BL, sto poslom dolazi u nasu firmu u ZE, da je u njegovu mahalu dolazio Drasko sa ekipom. Kaze da je srdacan momak i fine naravi. To moze za radnika dosta znaciti, jer je naviknut na bahate politicare i gazde. Nekada topla rijec i podrska moze znaciti dosta na polju motivacije za obavljanje poslova.
Gradonacelnik treba biti na terenu i blizak sa ljudima kako bi znao potrebe gradjana.
Isto vazi za ministre koje mozemo vidjeti samo u dugim kolonama kako jure pod rotacijom, dok napaceni Skandinavci na posao idu na biciklima.
awwwww suza mi krenu niz ledja...
mali draža je cetnik veci od dodika tačka.svi vi koji ste slijepi pored ociju nema vam pomoci
U kakvo ce se govno pretvoriti ovaj balonja, Dodik ce za njega biti Majka Tereza...s vremenom ce ga odjebati i PDP jer im nece trebati takav u sta se on prevraca a i narod ce uskoro poceti da mijenja sliku o njemu
bitanga_sa_otesa wrote: ↑14/01/2021 18:11awwwww suza mi krenu niz ledja...
mali draža je cetnik veci od dodika tačka.svi vi koji ste slijepi pored ociju nema vam pomoci
Ja govorim o njegovom odnosu prema svojim gradjanima, mahom Srbima.
Politicari, ministri, sefovi javni preduzeca, ostale gazde, se uglavnom odnose bahato i ponekad sadistički prema ovom napacenom narodu.
...
Britanski ambasador je cistio smece kada je bila ona akcija u Sarajevu. Isto su uradili jos neki ambasadori, a uopste nisu morali niti je nas uhljupluk njihov problem. Stvar je u tome da nase gazde misle da su bogovi a narod stoka koju samo treba gaziti.
Sta je falilo sarajevskim politicarima da su izasli na ulice u cistili snijeg da se podalje poruka, da se malo druze sa radnicima i narodom, da ih ne gledamo kao totalne monstrume kojih se treba plasiti?
spreca wrote: ↑14/01/2021 18:17
U kakvo ce se govno pretvoriti ovaj balonja, Dodik ce za njega biti Majka Tereza...s vremenom ce ga odjebati i PDP jer im nece trebati takav u sta se on prevraca a i narod ce uskoro poceti da mijenja sliku o njemu
Sta je falilo sarajevskim politicarima da su izasli na ulice u cistili snijeg da se podalje poruka, da se malo druze sa radnicima i narodom, da ih ne gledamo kao totalne monstrume kojih se treba plasiti?
nista ,sve to treba raditi i podrzavam to .
ali stalno slikanje,samopromocija,debilni snimaći i slikaći poput onog debila brke sarajevskog,ovog malog draže i onog srđana populiste s grbavice,rumenige iz novog grada i statusi i prepucavanja po fb...sve go degenerik ...
Sta je falilo sarajevskim politicarima da su izasli na ulice u cistili snijeg da se podalje poruka, da se malo druze sa radnicima i narodom, da ih ne gledamo kao totalne monstrume kojih se treba plasiti?
nista ,sve to treba raditi i podrzavam to .
ali stalno slikanje,samopromocija,debilni snimaći i slikaći poput onog debila brke sarajevskog,ovog malog draže i onog srđana populiste s grbavice,rumenige iz novog grada i statusi i prepucavanja po fb...sve go degenerik ...
Ne vidim nista sporno ako se promovise dobro djelo. Lose je kada se promovise nedjelo.
suza mi krenu niz ledja...