Hafis wrote:Daj bola, recite mi što znači ''povilenio''.
Kad budeš u domovini Lipoj, raspitaj se. I tamo je riječ učestala.
Povileniti – riječi nema u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku, a to nam je najdeblji rječnik u kući. To mi je govorila mama: „Ajde, smiri se, šta si povilenila!“ Oduvijek sam podrazumijevala da znam što to znači: biti neumjereno euforičan, možda i obijestan, možda od euforije neoprezan, pa blebećeš što ne bi smio, kao da si se opio čudotvornog napitka od kojega si hiperaktivan, fizički i psihički, šašav, glasan. Jer sam to sve bila u situacijama kad mi je mama govorila da sam povilenila. Nije joj se to sviđalo, nije to govorila s blagonaklonošću nego ozbiljno, upozoravajući. I tako, ja u stvari ne znam točno što ta riječ znači, što je značila mojoj mami.
Žao mi je što nisam bila dovoljno radoznala kad je trebalo, pa nisam pitala na vrijeme, sad mame više nema i nikad neću doznati. Kao što me ni mnogo toga o mojim roditeljima nije zanimalo, jer sam podrazumijevala. A sad žalim što ne znam.
I ako netko zna za tu riječ, neka se javi.
“Pošto bijaše na dan njegovog pogreba vijor, tvrdijaše zvonar Šimun da se brica povilenio i da ga ovim svojim očima vidje jašiti prema Okiću na repu oblaka.” – A.G. Matoš
“Redaju se vrčevi sunca i kamena, a ti išteš Cetinu. I pije srce sunčevo polako, sladokusno, a onda je povilenilo, skočilo u žutom plaštu i srušilo se na leđa tvojih volova.”
“Kao, jahao je zadnji, najzadnji, a bio je sve, stari svat u sinovoj svadbi. I nehotice je tapnuo zajašenog vranca po grivi. Konj povileni, đipi, stade preskakati sve odreda. Polegle uši uz glavu, vjetrić pjeni grivom, sve oči počivaju na njemu, na vranoj konjskoj grivetini koja vijori, oči i na razvjetrenom crnom repu.” – Jozo Laušić