vrhunski uradak inace veoma objektivnog novinara...
meni je, npr, zanimljiv ovaj dio, a posebice je genijalna druga recenica:
I onda smo došli do prividnog paradoksa. Danas je hrvatska politika bliža Banja Luci nego Sarajevu, iako Srbi žele podjelu a Hrvati kao i, barem nominalno, Bošnjaci, cjelovitu BiH.
Dakle, svojim kratkovidnim politikama Sarajevo je „otjeralo“ Hrvate ka Banja Luci i tako do kraja oslabilo državnost Bosne i Hercegovine.
kad smo kod tjeranja u zagrljaje, legenda kaze da je i za tjeranje franje u slobin zagrljaj krivo politicko sarajevo. naime, kada su '91. slobo i franjo, onako opusteno i drugarski setali parkovima karadjordjeva i razgovarali o miru i jacanju drzavnosti Bosne i Hercegovine, izvjesni Muradif, koji je inace bio vrtlar u tom parku (a istraga ce kasnije ustanoviti da je bio spijun instaliran od strane politickog sarajeva, preciznije instalirao ga je komsic) zaletio se onako momacki i iz sve snage mucki i podmuklo s boka gurnuo franju kojeg je slobo spremno docekao, te su se tako franjo i slobo nehotice i protiv svoje volje nasli u zagrljaju.
malo zatim, nesto slicno se dogodilo i u becu, kada se pomahnitali fundamentalista sa sabljom i turbanom na glavi i uzvikujuci neke cudne rijeci na arapskom jeziku, zaletio na karadzica a boban ga herojskim potezom spasio. to je bila kap koja je prelila casu te je postalo neminovno da se hr hb i rs moraju formirati i udruziti u obrani od nadolazeceg islamskog fundamentalizma .
i eto tako, da nije bilo podmuklog muradifa i onog djihatlije iz beca, nikad se ni hr hb a ni rs ne bi formirale...