ABH017 wrote:
Vi ili ne znate čitati ili se pravite blesavi. Niko ovdje ne želi ratovati, ali ne želi ni biti ovca, koju će pljačkaške horde, sastavljene od komšija i razbojnika iz susjednih zemalja, izvoditi iz kuća i klati u vlastitom dvorištu, pred očima čitave porodice, ili dozvoliti da siluju dijete od 10 godina pred njegovom majkom.
A znamo to vrlo dobro. Još nismo ni pronašli nestale i pogubljene iz prošlog rata, a kamo li one iz perioda 41-45.
http://www.bosnjackooko.com/index.php?o ... &Itemid=54
Nije zgoreg pročitati, još jednom.
Sot je rekao njegov sin Fehim:
Kada je 1945. godine Alija Nametak osuđen, mnogi Srbi tražili su da na sudu svjedoče u njegovu korist. “Spomenut ću glumca Tomu Kuruzovića koji je išao u Sud i tražio da svjedoči o tome da je Alija Nametak jedan fin, korektan čovjek, koji je bio prijatelj svima. Niko nije mogao svjedočiti na suđenju. Mom ocu suđeno je na Vojnom sudu, bez prisustva advokata i publike“, pojasnio je prof. dr. Fehim Nametak. Do svoje smrti Alija Nametak imao je nerazdvojne prijatelje u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani.
Nije bilo lako biti intelektualac i rukovodilac pozorista u vrijeme NDH u BiH
Nijedno nije dobro,na jednoj starni ustase,na drugoj cetnici
Tadanjsa jugoslavija jeste bila srboslavija u politickom djelovanju,to nema sumnje. Mislim da je problem sa Alijom bio njegovo pisanje o drustveno-politicim zbivanjima koja nisu odgovarala sistemu nakon 2og sv. rata.
Nametkove novele bi se mogla svrstati u dva tematska kruga: priče u kojima se prate procesi propadanja bošnjačkog plemenitaškog sloja čija je agonija otpočela Berlinskim kongresom, a nastavila se u vihoru Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, u kraljevini SHS i kasnije u Kraljevini Jugoslaviji. Godina 1878. odnijela je Bošnjanima pismo, godina 1918. zemlju. Ovaj tematski krug sačinjavaju novele koje najzornije govore o drami bošnjačke porodice kroz vrijeme. Dakle, Nametak u novelama ovog tematsko-motivskog kruga obuhvata sklad i sraz doma u širokom vremenskom rasponu od 1878. godine do perioda iza Drugog svjetskog rata. U većini svojih pripovjedaka i novela on je dao sliku bošnjačkog plemenitaškog svijeta na rastočju vremena, pa je njegova tematika socijalno određena, ali je akcenat prevashodno na etičkoj, moralnoj gesti njegovih junaka, kao recimo u pripovjetkama ”Kmet”, ”Njegova osuda” i u nekim pričama iz ciklusa Duranići, a u noveli ”Za obraz” to je probilo i u sam naslov djela.
Jako dobro i sazeto objasnjen njegov,rad,a isto tako se moze primjetiti nemanje dovoljne intelektulane moci i organiziranosti Bosnjaka u raznim periodima vlastitie etnicke egzistencije. Bosnjaci,se iz nekog narocitog razoga,nisu mogli otrgnuti od proslosti ,i aktivno raditi na svom identitetu. Danas ,opet, svjdocimo,kako postoji nekakv interni sukob medju Bosanjacima,a koji prhavtaju imati nesposobnog BiH Bosnjackog lidera u vlastitoj drzavi.