#1 Inicijativa Prvi Mart
Posted: 26/11/2012 12:04
Politički povratak kao početak pravog povratka? Da li je ovo pravi način političke normalizacije države? Kakav bi efekat imalo 200.000 registrovanih izbjeglica na izbore u RS-u 2014?
Evo malo linkova na natpise u medijima. Mislim da se u RS- dešava lagana panika sa tendencijom uozbiljavanja:
http://pressrs.ba/sr/vesti/vesti_dana/mail/26201
http://www.nina.ba/index.php?option=com ... &Itemid=53
http://www.dnevni-list.ba/index.php?opt ... &Itemid=11
Svoje mišljenje sam dao na drugoj temi, pa ga ovdje kopiram:
Inicijativa Glasaću za Srebrenicu / Prvi Mart je najbolji potez od Daytona do danas koji se tiče direktno povratka. Zašto? Zato što je politički povratak nulti uslov za fizički povratak. Politički povratak (kada izbjegli glasaju u svojim mjestima odakle su izbjegli) znači razvijanje Anexa 7 ustava BiH kroz zakone, podzakonske akte, uredbe... sve ono što se nije radilo do sada. Do sada to nije bilo moguće jer parlamentarne većine u RS- ali i u Federaciji nisu imale prevelik interes za povratkom, jer su za uzvrat dobile homogene biračke mase i učvrstile svoje položaje. Može li iko navesti koji su to zakoni dovedeni a da su proizašli iz anexa 7? Skoro nikakvi! Sam ustav je temelj i morao je biti ispoštovan kroz aktivnosti koje se nikada nisu desile. Ključ je da jedini interes za navedeno zapravo imaju oni kojih se to najviše tiče: izbjegli! Inicijative ovog tipa konačno kucaju na prava vrata.
Sa izmjenjenom parlamentarnom većinom sve navedeno je moguće: uticaj na budžet RS i izdvajanja za povratak, obnove kuća i infrastrukture u povratničkim naseljima, poreske olakšice za povratnike, subvencioniranje povratničkih firmi... U pitanju je čitava lepeza političkih alata i oruđa koji bi mogli pomoći samom fizičkom povratku. Sa hiljadama glasova iz dijaspore ni formiranje vlade u RS ne bi bilo tako jednostavno, tj neko bi morao koalirati sa tom jedinstvenom listom, a koalicija podrazumjeva i ispunjenje njihovih političkih ciljeva.
Ovo je ujedno i odgovor zašto se Suljagić nije prije vratio. Jako je površna i glupa priča o tome da nije htio (ili bilo ko drugi). Jednostavno, šta ih je stimulisalo za povratak osim eventualnog patriotizma? Bukvalno ništa, ili crkavice za obnovu kuća. Škole, uposlenje, administracija, procedure, sve je previše destimulirajuće da bi povratak bio masovniji. Neću pretjerati ako kažem da su dosadašnji povratnici zaista pravi heroji, ali ne možemo od svih očekivati herojstvo takvog tipa. Većina izbjeglica je pretrpila strahovite traume i očekivati još i ovu vrstu hrabrosti vraćanjem u mjesta gdje je sve organizirano protiv njih je malo previše. Neka svako od kritičara bude pošten pa kaže da li bi napustio bilo kakav posao u Sarajevu (da ne kažem Londonu, Berlinu...) i otišao nazad u okruženje koje ti je vjerovatno pobilo pola familije, porušilo sve što si imao i ničim te ne stimuliše da se vratiš?
Političkom "baražnom vatrom" sačinjenom od sljedećih koraka bi se u konačnici prosječnom izbjeglom Bosancu i Hercegovcu poručilo da je njegov povratak kući moguć i realan:
1) Dobijanja substencijalnog broja glasova na izborima za listu kandidata, koaliciju koja bi ispunjavala spisak zahtjeva izbjeglih (broj koji je politički relevantan i može uticati na poitičke odluke, dakle ne mora biti većina)
2) Kroz parlamentarnu proceduru priprema situacije za realan i samoodrživ povratak (gore navedeni zakoni koji se tiču poboljšanja uslova i kreiranja atmosfere za povratak: posao, obrazovanje, sigurnost...).
3) Praćenje implementacije navedenih zakona i dopuna sa potrebnim aktima, odlukama...
Takođe, jako bitna stvar jeste da se ovim pristupom lomi kičma fašističkim idejama i istom takvom političkom pristupu koji trenutno dominira BiH. Dodikovo ponašanje je samo moguće zahvaljujući homogenosti njegovih birača. Nije bilo moguće poslije rata jer su tada na izborima rezultati bili dosta ujednačeniji (npr u Višegradu su Bošnjačke stranke imale oko 34% glasova, da bi ove godine ostali bez predstavnika u opštinskom vijeću jer su pali ispod 5%). Isto važi i za Federaciju. Ovaj pristup bi ponovo oživio multietnički princip, jer bi natjerao stranke da obrate pažnju i na birače povratnike, koji remete ideju nacionalne homogenosti i nacionalnih stranačkih programa. HDZ nikako ne bi mogao biti dominantan sa povratkom izbjeglih Posavljaka, situacija u Mostaru ne bi bila ovako očajna sa političkim povratkom izbjeglih Srba...
Na koncu, na ljude treba gledati kao na ljude, a ne anđele. Ne sumnjam da se može izroviti kamara negativnih stvari o inicijatorima ove ideje. Ključno pitanje je , da li je ideja dobra, ne uzimajući u obzir ko ju je pokrenuo. Meni je ista stvar u glavi godinama i ostao sam pozitivno šokiran i iznenađen kada sam čuo da je neko konačno implementira. Omogućiti najobespravljenijoj skupini građana BiH da konačno poslije 20 godina dođu na svoje, politički i fizički je po meni najbolja ideja koja ima za cilj normalizaciju ove države. Negativne osobine koje možda imaju inicijatori su beskonačno puta više zasjenjene pozitivnim efektima same inicijative. Prvi put sam čuo za političku ideju za koju sam spreman dati svoje resurse (novac, znanje i vrijeme) da bi ona uspjela.
Evo malo linkova na natpise u medijima. Mislim da se u RS- dešava lagana panika sa tendencijom uozbiljavanja:
http://pressrs.ba/sr/vesti/vesti_dana/mail/26201
http://www.nina.ba/index.php?option=com ... &Itemid=53
http://www.dnevni-list.ba/index.php?opt ... &Itemid=11
Svoje mišljenje sam dao na drugoj temi, pa ga ovdje kopiram:
Inicijativa Glasaću za Srebrenicu / Prvi Mart je najbolji potez od Daytona do danas koji se tiče direktno povratka. Zašto? Zato što je politički povratak nulti uslov za fizički povratak. Politički povratak (kada izbjegli glasaju u svojim mjestima odakle su izbjegli) znači razvijanje Anexa 7 ustava BiH kroz zakone, podzakonske akte, uredbe... sve ono što se nije radilo do sada. Do sada to nije bilo moguće jer parlamentarne većine u RS- ali i u Federaciji nisu imale prevelik interes za povratkom, jer su za uzvrat dobile homogene biračke mase i učvrstile svoje položaje. Može li iko navesti koji su to zakoni dovedeni a da su proizašli iz anexa 7? Skoro nikakvi! Sam ustav je temelj i morao je biti ispoštovan kroz aktivnosti koje se nikada nisu desile. Ključ je da jedini interes za navedeno zapravo imaju oni kojih se to najviše tiče: izbjegli! Inicijative ovog tipa konačno kucaju na prava vrata.
Sa izmjenjenom parlamentarnom većinom sve navedeno je moguće: uticaj na budžet RS i izdvajanja za povratak, obnove kuća i infrastrukture u povratničkim naseljima, poreske olakšice za povratnike, subvencioniranje povratničkih firmi... U pitanju je čitava lepeza političkih alata i oruđa koji bi mogli pomoći samom fizičkom povratku. Sa hiljadama glasova iz dijaspore ni formiranje vlade u RS ne bi bilo tako jednostavno, tj neko bi morao koalirati sa tom jedinstvenom listom, a koalicija podrazumjeva i ispunjenje njihovih političkih ciljeva.
Ovo je ujedno i odgovor zašto se Suljagić nije prije vratio. Jako je površna i glupa priča o tome da nije htio (ili bilo ko drugi). Jednostavno, šta ih je stimulisalo za povratak osim eventualnog patriotizma? Bukvalno ništa, ili crkavice za obnovu kuća. Škole, uposlenje, administracija, procedure, sve je previše destimulirajuće da bi povratak bio masovniji. Neću pretjerati ako kažem da su dosadašnji povratnici zaista pravi heroji, ali ne možemo od svih očekivati herojstvo takvog tipa. Većina izbjeglica je pretrpila strahovite traume i očekivati još i ovu vrstu hrabrosti vraćanjem u mjesta gdje je sve organizirano protiv njih je malo previše. Neka svako od kritičara bude pošten pa kaže da li bi napustio bilo kakav posao u Sarajevu (da ne kažem Londonu, Berlinu...) i otišao nazad u okruženje koje ti je vjerovatno pobilo pola familije, porušilo sve što si imao i ničim te ne stimuliše da se vratiš?
Političkom "baražnom vatrom" sačinjenom od sljedećih koraka bi se u konačnici prosječnom izbjeglom Bosancu i Hercegovcu poručilo da je njegov povratak kući moguć i realan:
1) Dobijanja substencijalnog broja glasova na izborima za listu kandidata, koaliciju koja bi ispunjavala spisak zahtjeva izbjeglih (broj koji je politički relevantan i može uticati na poitičke odluke, dakle ne mora biti većina)
2) Kroz parlamentarnu proceduru priprema situacije za realan i samoodrživ povratak (gore navedeni zakoni koji se tiču poboljšanja uslova i kreiranja atmosfere za povratak: posao, obrazovanje, sigurnost...).
3) Praćenje implementacije navedenih zakona i dopuna sa potrebnim aktima, odlukama...
Takođe, jako bitna stvar jeste da se ovim pristupom lomi kičma fašističkim idejama i istom takvom političkom pristupu koji trenutno dominira BiH. Dodikovo ponašanje je samo moguće zahvaljujući homogenosti njegovih birača. Nije bilo moguće poslije rata jer su tada na izborima rezultati bili dosta ujednačeniji (npr u Višegradu su Bošnjačke stranke imale oko 34% glasova, da bi ove godine ostali bez predstavnika u opštinskom vijeću jer su pali ispod 5%). Isto važi i za Federaciju. Ovaj pristup bi ponovo oživio multietnički princip, jer bi natjerao stranke da obrate pažnju i na birače povratnike, koji remete ideju nacionalne homogenosti i nacionalnih stranačkih programa. HDZ nikako ne bi mogao biti dominantan sa povratkom izbjeglih Posavljaka, situacija u Mostaru ne bi bila ovako očajna sa političkim povratkom izbjeglih Srba...
Na koncu, na ljude treba gledati kao na ljude, a ne anđele. Ne sumnjam da se može izroviti kamara negativnih stvari o inicijatorima ove ideje. Ključno pitanje je , da li je ideja dobra, ne uzimajući u obzir ko ju je pokrenuo. Meni je ista stvar u glavi godinama i ostao sam pozitivno šokiran i iznenađen kada sam čuo da je neko konačno implementira. Omogućiti najobespravljenijoj skupini građana BiH da konačno poslije 20 godina dođu na svoje, politički i fizički je po meni najbolja ideja koja ima za cilj normalizaciju ove države. Negativne osobine koje možda imaju inicijatori su beskonačno puta više zasjenjene pozitivnim efektima same inicijative. Prvi put sam čuo za političku ideju za koju sam spreman dati svoje resurse (novac, znanje i vrijeme) da bi ona uspjela.