DZemal Bijedic-memory

[stiv33]

"Dosta mjesta gdje su ustaše ubijale Srbe obilježeno je na odgovarajući način, dok neka mjesta gdje su četnici ubijali Hrvate i Muslimane, nisu obilježena, Svitava na primjer, pa se to doživljava i komentariše kao diskriminacija. Imamo i jamu Berkovići, u koju je bačeno nekoliko stotina muslimanske djece, žena i staraca. Do danas ta jama nije preuređena nego i danas stoji onako kako je zatečena poslije oslobođenja".

Radi ovog je vjerojatno i "izgorio"...

Sve su to nagađanja ali ne bez osnove. Tito je tada već teško bolestan, a javna tajna je da je pripremao Dzemala za svog nasljednika. Srbi su to znali i nije im sve svidjalo. Isti dan kad Tito putuje u Libiju, Dzemal stradava, rezultati istrage nikad nisu podastrijeti javnosti. Za pretpostaviti je da je pokušan državni udar, ali netko se u zadnji čas predomislio, jer Tito će i tako uskoro umrijeti, a tada ćemo ići na promjene ustava iz 1974. godine i polako stvrati veliku srbiju, jer čemu žurba. Tito je svjestan svega toga, ali više ne može puno napraviti, osim što Jovanku (koja je u dosluhu s generalima JNA) stavlja u kućni pritvor, a svoje ovlasti u slučaju smrti stavlja pod nadležnost kolektivnog Predsjedništva. Time je zahebao srbe ali ne ideju velike srbije, čije sprovođenje je ipak odgođeno za nekoliko godina.

[VjecitiStudent]

"Dosta mjesta gdje su ustaše ubijale Srbe obilježeno je na odgovarajući način, dok neka mjesta gdje su četnici ubijali Hrvate i Muslimane, nisu obilježena, Svitava na primjer, pa se to doživljava i komentariše kao diskriminacija. Imamo i jamu Berkovići, u koju je bačeno nekoliko stotina muslimanske djece, žena i staraca. Do danas ta jama nije preuređena nego i danas stoji onako kako je zatečena poslije oslobođenja".

Radi ovog je vjerojatno i "izgorio"...

Sve su to nagađanja ali ne bez osnove. Tito je tada već teško bolestan, a javna tajna je da je pripremao Dzemala za svog nasljednika. Srbi su to znali i nije im sve svidjalo. Isti dan kad Tito putuje u Libiju, Dzemal stradava, rezultati istrage nikad nisu podastrijeti javnosti. Za pretpostaviti je da je pokušan državni udar, ali netko se u zadnji čas predomislio, jer Tito će i tako uskoro umrijeti, a tada ćemo ići na promjene ustava iz 1974. godine i polako stvrati veliku srbiju, jer čemu žurba. Tito je svjestan svega toga, ali više ne može puno napraviti, osim što Jovanku (koja je u dosluhu s generalima JNA) stavlja u kućni pritvor, a svoje ovlasti u slučaju smrti stavlja pod nadležnost kolektivnog Predsjedništva. Time je zahebao srbe ali ne ideju velike srbije, čije sprovođenje je ipak odgođeno za nekoliko godina.

Bujna mašta može svašta

[stiv33]

Pa kad si tako pametan, onda nam objasni zašto se Jovanka nakon Dzemalove smrti više nije pojavljivala u javnosti a do tada je redovito pratila Tita na svim putovanjima?

[VjecitiStudent]

Prije no lupite teoriju zavjere, prvo poredajte datume kako treba

In May 1977, a beaming Mrs. Broz appeared at her husband’s side at the celebration of his 85th birthday. It turned out to be her last appearance with him: that summer it was widely noted that she did not accompany him on visits to the Soviet Union, North Korea and China.

Soon rumors flared that Mrs. Broz was being investigated on suspicion of conspiring with military officers to manipulate government policy after Tito’s death. “They accused me of wanting to take power, even though I had no such ambitions,” she said in a 1996 interview with Serbian journalists.

Her husband moved out, declaring that their marriage was nobody else’s business. “In the end Tito explained that Jovanka simply got on his nerves,” Fitzroy Maclean wrote in “Tito: A Pictorial Biography” (1980). The couple never divorced.
http://www.nytimes.com/2013/10/27/world ... at-88.html

Kako javlja Tanjug, idilični bračni odnosi, kako je to djelovalo gledano sa strane, kao da su narušeni negdje tokom ranih sedamdesetih, a u svakom slučaju od početka 1974. godine.

Tako je sticajem okolnosti taj odnos postao tema niza špekulacija oko njenih eventualnih političkih ambicija. Tada, a pogotovo kasnije spominjane su najrazličitije njene navodne političke kombinacije s pojedinim nezadovoljnim generalima.

Kako pišu mediji, navodno je u aprilu 1975. Tito konačno napustio Užičku 15, a posljednji put su zajedno viđeni u javnosti u junu 1977. prilikom jednog prijema izaslanstva Norveške.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/bi ... vanke-broz

[stiv33]

Prije no lupite teoriju zavjere, prvo poredajte datume kako treba

In May 1977, a beaming Mrs. Broz appeared at her husband’s side at the celebration of his 85th birthday. It turned out to be her last appearance with him: that summer it was widely noted that she did not accompany him on visits to the Soviet Union, North Korea and China.

Soon rumors flared that Mrs. Broz was being investigated on suspicion of conspiring with military officers to manipulate government policy after Tito’s death. “They accused me of wanting to take power, even though I had no such ambitions,” she said in a 1996 interview with Serbian journalists.

Her husband moved out, declaring that their marriage was nobody else’s business. “In the end Tito explained that Jovanka simply got on his nerves,” Fitzroy Maclean wrote in “Tito: A Pictorial Biography” (1980). The couple never divorced.
http://www.nytimes.com/2013/10/27/world ... at-88.html

Kako javlja Tanjug, idilični bračni odnosi, kako je to djelovalo gledano sa strane, kao da su narušeni negdje tokom ranih sedamdesetih, a u svakom slučaju od početka 1974. godine.

Tako je sticajem okolnosti taj odnos postao tema niza špekulacija oko njenih eventualnih političkih ambicija. Tada, a pogotovo kasnije spominjane su najrazličitije njene navodne političke kombinacije s pojedinim nezadovoljnim generalima.

Kako pišu mediji, navodno je u aprilu 1975. Tito konačno napustio Užičku 15, a posljednji put su zajedno viđeni u javnosti u junu 1977. prilikom jednog prijema izaslanstva Norveške.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/bi ... vanke-broz

pustite sad te datume koji su manje važni, ono što je bitno da je jovanka podmetnuta titu od strane udbe kako ne bi slučajno oženio hrvaticu ili muslimanku i kako bi se očuvala etnička ravnoteža. Tito je tek kasnije saznao da je bio špijuniran od vlastite žene.

[asurbanipal]

[asurbanipal]

Husnija Kamberović, povjesničar, autor knjige “Džemal Bijedić – politička biografija”: Ne vjerujem da je Džemal Bijedić ubijen, ali ima nejasnoća


http://dnevni-list.ba/web1/husnija-kamb ... nejasnoca/

[asurbanipal]

MIŠO MARIĆ: DŽEMAL BIJEDIĆ


-A bilo je tu nekoliko sjajnih događaja, ali sve zahvaljujući Džemi Bijediću. Džema je mene volio, on me na koncu zadržao u Mostaru. Uglavnom, Gadafi je bio neobičan. Džema meni dogovori intervju s njim za lokalni radio. Zamisli, državnik govori za Radio Mostar. Pojavljuje se Hajro Somun u vili s TV ekipom, moli me da i on tu na mjestu događaja uradi svoj prilog. Eto Gadafija sa sekretarom u kućnom haljetku, sjedne, da nam divan intervju…

Pozdravimo se lijepo i raziđemo, kad eto njegovog sekretara koji kaže da je pukovnik zatražio da se vratite. Zašto, pitamo se. Kaže sekretar da je on davao intervju u kućnom haljetku, jer je intervju dogovoren za lokalni radio, a intervju je podijeljen s TV kućom, ne može on kao šef države davati intervju u kućnom haljetku. Ponovo smo se vratili i davali drugi.

Na Titovom mostu, kišica neka, idu desnom stranom Džemal Bijedić, Moamer Gadafi, Miša Marić, obezbjeđenje…publika stoji…Neko iz naroda viče: “Džema,skini Gadafiju tu kukulju da ga vidimo… I Džema mahinalno, onu kukulju i dolje…Ostao sam zabezeknut, ipak je Gadafi šef države. Ja ga pogledah začuđeno kad Džema se smije, okreće Gadafija prema narodu, ovaj se smije…valjda prepoznao taj spontanitet.

Ipak, Džema je bio mudar. Šta ti je državništvo. Dolazi Muharem (šef protokola), u vilu i kaže da je pukovnik Gadafi izrazio želju da ide da klanja. Odvedite ga u Karađozbegovu džamiju, jer je lijepa i blizu. Izlazi Muharem, ljeto je. Vruće je. Vraća ga Džema. “Nemoj braca da on uđe u praznu džamiju.“ Muharem odgovara da se ovi naši ne pretrgoše klanjajući. Naredba je glasila da se dva autobusa pošalju u Podveležje, da se natrpaju mumini (tako je zvao ove iz Podveležja), oni svi znaju klanjati. Prije nego ih istrpaju pred džamijom, neka odu oprati noge, da sve bude kako treba - prisjeća se Mišo.

Zanimalo nas je kako je upoznao Džemala Bijedića.

Sjedimo u Crvenom salonu, nema političara, Ico Voljevica, ja i nekoliko prijatelja, te Džemin školski drug Šico Ombašić koji ima teški šećer, konobar. Džemo mu stalno govori: “Šico nemoj pit*, udarit će ti loza u noge, ne valjaju ti te noge…“ Šico pije, Džemi je naumpala muzika. Zove na sav glas: “Gdje mi je ona Romina, Fadil Karić da mi otpjeva „A moj Aljo…“ Odem ja na recepciju, nazovem Fadila i on obeća da dolazi za pola sata. Mi sjedimo kad niz stepenice se čuje harmonika i tražena pjesma “A moj Aljo, crne oči…“ Tri poslije ponoći, preko Musale, uz sve obezbjeđenje pratimo Šicu. U jednom trenutku Šico posrne, a Džema ga uhvati: “Jesam ti rek*o, gunđa Džema njemu, jesam ti rek*o da ne piješ. Ali,ništa ti ne brini, tebe će tvoj Džemac smjestiti u bešu“. I vodi pijanog konobara u penziji, vodi ga i smješta u krevet.

Tri dana nakon toga počinje centralni jugoslavenski dnevnik scenom u kojoj se crni linkoln zaustavlja pred Bijelom kućom, izlazi nasmijani Gerald Ford, predsjednik SAD-a, pozdravlja Džemala Bijedića sa smiješkom, naklon nije izostao, nakon toga sjede, vode ozbiljne državničke razgovore…a ja razmišljam kako je tri dana prije toga nosio pijanog konobara, svog druga iz školskih dana u krevet. To je bio Džema.


http://ljubusaci.com/2015/06/24/miso-ma ... l-bijedic/

[asurbanipal]

[zunazu]

Rahmet mu duši, jedan od najvrijednijih bošnjačkih političara 20. vijeka.