Stihovi, citati... za srce i dušu

[Chloe]

"Svaki živi stvor nosi, ne samo teret proteklih godina nego i svega onoga što će doći, samo treba steći vještinu čitanja iz očiju, iz pokreta, razumjeti znakove skrivene u borama na čelu, u skoku kakve zvijeri, prikradanju plijenu, galopu konja, letu ptice.Sve su to znaci, pouzdana slika budućnosti koja je u svemu, u svakoj biljci, svakoj travki, svakom djeliću svakog živog stvora, u mislima koje tek nastaju, u proročanskim snovima, glasovima iz drugih svjetova.
Sve je to vrlo složeno, a složenost zbunjuje. Zašto je Bog stvorio svijet u kojem postoji više vremenskih dimenzija...prošlost, sadasnjost i budućnost, u kojim postoje isprepleteni san i java, radost i nesreća,
milost i nasilje. Prava misao i potpuni život teže ka jednostavnosti. Jednostavnost je otporna, nesalomljiva, jedino se u njoj krije istina, ljubav, snaga. Čemu onda taj složeni svijet gdje je sve nestabilno, podložno brzim promjenama , koje život čine nesigurnim, zlo istrajnim, a nesreću trajnom?"

Filip David / San o ljubavi i smrti /

[Chloe]

"Ja zaista nemam puno da ti ponudim... par toplih zagrljaja, čistu dušu i jedno maleno, ali verno srce... imam i kofer pun ljubavi i dva jastuka, pomalo već stara... ali se još oseća miris mojih snova... nemam ja puno na dlanu... par suza i jutarnju rosu kojom budim svoje lice... jedan osmeh i oči pune nade..."

Balašević

[Chloe]

" Čekaj, ona? Ona nije bila ništa posebno. Svakako, umela je da se smeje kad joj je vetar mrsio kosu, i umela je da pleše dok joj kapi kiše umivaju lice i nije umela da sakrije onaj dečiji osmeh kada su joj se prve pahulje uplele u kosu. I, da.. umela je naglas da kaže svaku misao i nije umela da krije tajne od mene, nikada.. A nije baš ni bežala od vređanja.. Bila je jedna od retkih koja je mogla bez ustručvanja da mi kaže kad sam kreten. I sećam se da je večito ignorisala sve što su drugi voleli, i da je stalno tražila da voli ono što drugi nisu ni primećivali. Stalno je bila zaljubljenik u jutranju rosu, u sunčeve zrake koji su se tek probili kroz oblake i u muziku koju su rano ujutru puštali na radiju. Govorila je da muzika tad najlepše zvuči, i da je jedino tada slušamo srcem.. I volela je da sanjari na nekim dosadnim časovima..I da čita. Sećam se kako je gutala knjige, jednu za drugom.. I kako je stalno vezala kosu u onaj opušten rep i kako se retko kad šminkala i kako joj je osmeh uvek bio nekako preširok. I sećam se kako sam u tim trenucima mislio na to kako je najlepša. I kako nisam mogao da verujem koliko sam srećan što mogu da budem u njenom društvu. I kako se divno smejala kad kažem neku glupu, otrcanu šalu i pogledam u njenom pravcu. Ma, da.. Bila je ona sasvim obična. Samo je to đavolski dobro krila." Đ.B.

[jefff]

Ne ašikuj ne veži sevdaha

Ne ašikuj ne veži sevdaha,

Od sevdaha goreg jada nejma,

Ni žalosti od ašikovanja.

Gori jadi nek troje žalosti,

Na žalost će i komšija doći,

A za jade niko i ne znade,

Nego srce ono na kojem je.

Jad jadujem nikom ne kazujem,

Nego Bogu i dragome svome.

(M. Kapetanović-Ljubušak, Narodno blago 1887. Str.361)

[Digla_da_kreci]

Kisevic

[Chloe]

"Neću da joj kažem, žao mi je, boli me, želio sam da me prizna kao jedinu svoju mogućnost. Ne iz sujete, već iz potrebe, koja za mene znači sve, da budem bezuslovno prihvaćen na ovom prelasku u život koji se još ne pokazuje, u kojem ću biti potvrdjen ili odbačen. Kažem: odbačen, a ne vjerujem u to. Zato sam želio da stane uza me, hvatao sam se za nju, gurao je da pobijedi oklijevanje, činila mi se dovoljno sigurna da me podrži. Ali, bilo je važno da to učini sama, od svoje volje."


M.S. - Tišine

[medvjed23]

[ExNihilo]

"Get scared. It will do you good. Smoke a bit, stare blankly at some ceilings, beat your head against some walls, refuse to see some people, paint and write. Get scared some more. Allow your little mind to do nothing but function. Stay inside, go out - I don’t care what you’ll do; but stay scared as hell. You will never be able to experience everything. So, please, do poetical justice to your soul and simply experience yourself." Albert Camus (Notebooks 1951-1959)

[dystopia]

“When I touched her body,
I believed she was God.
In the curves of her form
I found the birth of Man,
the creation of the world,
and the origin of all life.”

― Roman Payne

[Chloe]

“… tišinom ćeš joj reći sve ono što se nikad usudio nisi i tek tada ćeš znati da nisi izgubio nju. Izgubio si sebe i sve ono što je ona probudila u tebi.”

M. Selimović

[medvjed23]

[Chloe]

" Proći ćeš me i ti jednom, preboleću te. Sve što nas razboli, jednom prolazi, po cenu toga da posle duge bolesti budemo jači… ili mrtvi… No nešto će ipak ostati da svedoči da si bio pravi; ostaće sjaj u oku svaki put kada te ugledam i preživeće neokaljani izvori na kojima sam slutila sva tvoja ćutanja... izvori istrajavanja tebe samog duboko u mojoj duši... Da... ti čudnovati izvori sa kojih pijem da utolim žeđ za životom...

D. Knez - Budućnosti, oprosti mi sadašnjost

[Chloe]

" Dobro sam. Nije dobro kako je moglo biti, al’ dobro je. Ne znam, kotrljam se niz život kako znam. Kamenčić na trotoaru izabere me za igru, pa šutiramo jedno drugo, tek da se nešto događa, tek da ne mislim na to da mi nedostaješ odavde do tebe. Kad mi se učini da posustajem, trgnem se i nastavim nabrajati
ljepote i dobrote, kojih sam i sâm željan, a tebi sam ih proslijedio. Probudim se, a ne znam da li sam spavao, zaspim, a ne znam da li sam bio budan. Dobro sam, kasno je za bolje."

G. Tadić

[Chloe]

" Mozda necu biti tu
Kad' ti osvanu
Neka tmurna
i maglovita jutra ..
Na prstima da se usetam u sobu
Noseci u rukama dve soljice
... toplog caja
Sirom da pootvaram prozore
I kazem
Hajde budi se Sunce moje
Mozda necu moci
da te zagrlim
jako jako najjace ...
Da te stegnem
i privijem uza se
kao onog ( jednog )hladnog
i maglovitog
novembarskog jutra
...Kad budes lutala
sama nekim
dalekim i nepoznatim ulicama
Kad' te stignu
pitanja
Na koje neces znati odgovore
Kad' se umoris
Od svega
I pozelis da se s'krijes
Da se skupis u neko cose
... i tamo zaplaces
Znas ...
Mozda necu biti tu
U sobu da se usetam na prstima
Noseci u rukama dve soljice
Toplog caja
Prozore sve da pootvaram
I kazem
Hajde (pro)budi se Sunce moje

Rekla si
Sve isto onako
...kako i ja danas brinem
I strahujem
..strahove svoje

Dok se na prstim ..
tiho prikradam kraj kreveta
Da ususkam jos bolje
Mirno da spava
....malo Sunce moje ...."

Danijela Boric - Kad zabole secanja

[Chloe]

Tatjanino pismo Onjeginu

Pišem vam - šta bih znala bolje?
I šta vam više mogu reći?
Sad zavisi od vaše volje
prezrenje vaše da l' ću steći,
al' ako vas moj udes hudi
bar malo trone i uzbudi,
vi me se nećete odreći.

Da ćutim ja sam prvo htela,
i za sramotu mojih jada
ne biste znali ni vi sada,
bar da se nadam da sam smela
da ćete opet k nama doći
i da ću ma i retko moći
u selu da vas vidim našem,
da se veselim glasu vašem,
da vam što kažem, pa da zatim
o istom mislim i da patim
dane i noći duge sama
dok ne dodjete opet k nama.
Al' osobenjak vi ste, znamo,
i teška vam je selska čama,
a mi...mi ničim ne blistamo,
no iskreno smo radi vama.
Što dodjoste u naše selo?
U stepi, gde moj život traje,
ja ne bih srela vas zacelo
i ne bih znala patnja šta je,
Smirivši burne osećaje,
možda bih jednom (ko će znati?)
po srcu našla druga verna
i bila bih mu žena smerna,
a svojoj deci dobra mati.

Drugi!...A' ne, ja nikom ne bi'
na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je...
Nebo je mene dalo tebi;
moj život sav je jemstvo bio
da ću te sresti izmedj' ljudi;
znam, bog je tebe uputio,
moj zaštitnik do groba budi...
U snove si mi dolazio,
i nevidjen si bio mio,
tvoj pogled me je svud proganj'o,
u duši davno glas odzvanj'o...

Ne, nije mi se san to snio,
jer čim si uš'o, ja sam znala,
sva premrla i usplamsala,
i rekla: on je ovo bio!
Ja tebe često slušah sama;
govorio si sa mnom jednom
kad prosjaku pomagah bednom
i kada blažih molitvama
buru i jad u srcu čednom.
Zar nisi ti i onog trena,
o prividjenje moje drago,
promak'o kroz noć kao sena,
nad uzglavlje se moje sag'o
i šapnuo mi reči nade
ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti? Čuvar duše mlade
il' kobni duh što kuša mene?
Utišaj sumnje što mene guše.
Možda su sve to sanje moje,
zablude jedne mlade duše,
a sasvim drugo sudjeno je...
Nek bude tako! Što da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
pred tobom suze bola lijem
i molim zaštitu od tebe...
Zamisli: ja sam ovde sama
i nikog nema da me shvati,
sustajem i moj um se slama,
a nemo moje srce pati.
Čekam te: nade glas u meni
bar pogledom oživi jednim,
ili iz teškog sna me preni
prekorom gorkim i pravednim.
Završih! Da pročitam strepim...
Od stida više nemam daha...
Al' vaša čast mi jemči lepim
i predajem se njoj bez straha..

A. S. Puškin

[hadzinicasa]

za sve nas koji vise nemamo grad...

Ves sam ti pricao to...

Da li znas, i ja sam nekada imao grad
ulice, draga lica u dvoristu
pod kestenom stol, nekada
prasnjava slika i cesta od sna
curice, drugova pjesma
u dusi se budi djetinjstvo

Zamisli, mirise lipa i ljeto je tu
kasnije snjegovi, pramen sam magle
pod neonskim svijetlom u zimu
pricam ti, im'o sam druga k'o brata ja
sada pustinja, ceznjiva pisma
pacifik od tuge i sjecanja, kazu sudbina

Ta kurva bol ime mora imati i razlozi
milion prica, al' svaka vodi samo do pustosi
pitam, da li znas, a znam da ne znas
nit' ces ikad shvatiti
a i zasto bi, oprosti, to gorka tecnost
iz mene gluposti govori

Nije nostalgija, ta je romanticno
nevino cedo spram ovih stanja
necu da spominjem rat i uzase
politiku i slicna sranja
necu da ponavljam, pravda ne postoji
ta to je jasno bar
hocu da dopustim suzu ljubavi
sa njom sam divan par
kasno je, znam

Curi noc, svaka je mala vjecnost za mene
da, znam, moras poc, o, kako nervira
kad zadnji autobusi se izgube
pitam, da li znas, i ja sam nekada imao grad
ulice, draga lica u dvoristu
pod kestenom stol
ah, vec sam ti pricao to

Rade S.

[Chloe]

"Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćeš razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povrijedi, pređi preko toga i budi kao ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga sasiječe."

M. S.

[Chloe]

" Imajte strpljenja sa svim nerazjašnjenim u svom srcu i pokušajte voljeti pitanja kao da su zaključane sobe prepune knjiga, na jako stranim jezicima. Ne tražite odgovore koji vam se ne mogu sada dati, jer ne biste mogli živjeti s njima. A poanta je – sve živjeti. Živjeti pitanja – sada. Možda tada, jednog dana, daleko u budućnosti, vi ćete postupno, uopće ne primjetivši, doživjeti svoj put do odgovora.

R. M. Rilke

[Chloe]

"Badava, s takvim strahom ne vrijedi živjeti, i ne bih ni živio, kad bi me jednom savladao. Jer, drugo je uplašiti se kad ima razloga, u nesreći, ili ratu, to mora svako, a drugo je plašiti se uvijek od svega. Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?"

M. S., " Tvrđava"

[Chloe]

"Večeras cemo voditi ljubav uz Balaševićeve pjesme. Bit' ce to vise od erotike.
Večeras ces biti moja vise nego si ikad ičija bila. Večeras ćes me osjetiti u svojim mislima,
ispod kože, u predvorju duše." pričao je. Smijala sam se njegovom ozbiljnom licu i mirnom tonu
dok mi je govorio šta će se desiti tu noc. I nije slagao. Bila je neka ružna sumaglica oko nas,
januarski hladni sumrak, a riječi s njegova jezika zvučale su kao prelivanje finog, crvenog vina iz boce u tanku, visoku čašu.
Skidao me i milovao tako pažljivo, kao porculansku lutku koja bi se mogla
raspasti svaki tren, njezno kao sto proljeće miluje tek procvjetali jorgovan.
Svirao je prstima po mome tijelu u zustrom ritmu Đoletove Lakonoge...klizio je jezikom po
njemu u sporom vapaju D-molla koji je lomio zrak i moje isprekidane udisaje...imao me do kraja,
bas kako je i obecao. U manirima vještog ljubavnika učinio je da ga moje tijelo nikada ne zaboravi. Trajni pečat šara sa svojih d...

[Chloe]

"Osjećam da neko u meni zna čemu sve to vodi. Zna da će mi i ovo biti oduzeto, da ovaj pehar mora da se isprazni i da se ponovo do vrha napuni, do mučnine; da ova najskrivenija žudnja mora da se utoli i da umre, da ću iz ovog davno priželjkivanog raja uskoro morati da odem, svjestan da je i on bio samo obična krčma iz koje ću pobjeći, trom i bez sjećanja."


Charles Bukowski, "Neko u meni zna"

[Chloe]

" Znaš, stalo mi je... Ali se uporno ponašam kao da nije. Gradim oko sebe zid do kojeg niko ne može doći, ali ima jedna caka: Priđi! Reci mi reč i taj će se zid pokazati kao jedna obična kula od karata koja izgleda moćno dok ne dođe nešto pred čim pada..."


Đ. B., Jedan od onih života

[Chloe]

"Jutro me zatiče opet u smišljanju bekstva...
Čim malo usporim stignu me davna prokletstva...
To su samo momenti, lošim vetrom doneti, to su samo male večnosti...
To su samo godine kad se čovek otkine,
K'o od one gorke tečnosti..."

Starim, Đ.Bačašević

[marijana060]

Moja frendica sa ove aplikacije vadi citati za svoju stranicu, ima dosta dobrih: https://play.google.com/store/apps/deta ... atiiizreke

[hadzinicasa]

Marko Tomas