Price, pjesme, intervjui...

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje i budućnost mladih...
rikardoreis
Posts: 1957
Joined: 03/08/2006 00:01
Location: ulica san martin, buenos aires

#351

Post by rikardoreis » 29/06/2007 01:23

e, hvala, drug :) ..svidja mi se i pjesma i prevod, nekako je bas poetican...
tu sam ja, na ovoj temi, kad god dodjem na forum..vec sam isprintao pola...kakva ce to zbirka biti :)

i ne mijesaj mi prljave pezose s nasim escudosima :D ...mi se sa spancima ne volemo :D :D :) mi smo sutljiviji i skromniji :D


User avatar
Ergot
Posts: 1020
Joined: 27/03/2004 23:00
Location: dislocation

#352

Post by Ergot » 29/06/2007 01:32

rikardoreis wrote:e, hvala, drug :) ..svidja mi se i pjesma i prevod, nekako je bas poetican...
tu sam ja, na ovoj temi, kad god dodjem na forum..vec sam isprintao pola...kakva ce to zbirka biti :)

i ne mijesaj mi prljave pezose s nasim escudosima :D ...mi se sa spancima ne volemo :D :D :) mi smo sutljiviji i skromniji :D
Escudos, cojones, svi ste vi meni Meksikanci :D

Ova druga ce malo potrajati, ja znam samo britanski zargon sa konjskih utrka, tako da cu morati malo kopati po korpusima i ostalim cudesima.

User avatar
Ergot
Posts: 1020
Joined: 27/03/2004 23:00
Location: dislocation

#353

Post by Ergot » 29/06/2007 01:36

InfraRedRidinghood wrote:Orhanowski æe dobiti fras kad vidi ¹ta mu je ¾gadija uradila od teme :skoljka:
Ima nas pa smo veceras, u znoju lica svog, i doprinijeli. Image

User avatar
Ergot
Posts: 1020
Joined: 27/03/2004 23:00
Location: dislocation

#354

Post by Ergot » 29/06/2007 02:07

Volim Va¹e knjige

Neki dan u redu ispred
Kladionice
Èovjek iza mene upita,
“jeste li Vi Henry Chinasky?”

“a-ha”, odgovorih ja.

“Volim Va¹e knjige,” nastavi
On.

“Hvala,” odgovorih ja.

“Za koga navijate u ovoj
trci?” upita on.

“a-ha,” odgovorih ja.

“Ja za konja broj 4,” reèe
on.

Uplatih opkladu i vratih se
Na mjesto.

Prije sljedeæe trke stojim ja
u redu kad evo ga onaj isti èovjek
stoji iza mene
opet.

Ispred ¹alterâ ima najmanje 50 redova
Ali on je morao naæi ba¹ moj
opet.

„Mislim da su ovdje favoriti
fini¹eri, staza izgleda blatnjavo“

„Slu¹aj,“ rekoh ne okreæuæi se,
„prièati o konjima na trkali¹tu donosi
nesreæu“

„Kakvo je sad to pravilo?“
Upita on, “Bog ne stvara
pravila…”

Okrenuh se i pogledah ga:
“mo¾da, ali ih stvaram
ja.“


Nakon iduæe trke
Stadoh u red, zraknuh iza
sebe:

Njega nije bilo:

Izgubih jo¹ jednog èitatelja.

Svake sedmice izgubim
2-3.

Ma dobro.

Nek’ idu èitati
Kafku.


Eto majstore, al iduci put mi bez prave valute ne dolazi :D . Navrati sutra, moram srediti interpunkciju te mala & golema slova, nije mi se dalo sada. Odoh pisat pa spavat, laku noc. :sleep: :sleep: :sleep:

User avatar
Ergot
Posts: 1020
Joined: 27/03/2004 23:00
Location: dislocation

#355

Post by Ergot » 29/06/2007 02:15

:kravata: :kravata: :kravata:

User avatar
Fair Life
Posts: 14261
Joined: 02/03/2004 00:00

#356

Post by Fair Life » 29/06/2007 03:46

...
sunce je raspizdilo svoje zrake
po bilom dunajluku;
vrapci se deru k'o konji,
pichi me depresija
u dussi mi opsesija
jebo majku ako je ne volim
...

(mischima)

User avatar
Orhanowski
Posts: 1132
Joined: 29/08/2006 22:20

#357

Post by Orhanowski » 29/06/2007 08:25

Ko mi je ovo prznio po avliji :shock: :shock:

Sala, sala. Dobili smo dva prijevoda sad pa sad, u rekordnom roku. Al da nije bilo toga.. :-)




Arthur Rimbaud

PRVO VEČE



Ona se bila vrlo svukla,
A velika su stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.

U moju je fotelju sjela,
Radosno ruke sklopi tu,
Ispod golišavog joj tijela
Nožice treptahu na tlu.

Pogledah zračak koji bludi
- Iz krošnje leptirasti let -
U njezin smješak i na grudi,
Ko mušica na ružin cvijet.

Moj poljubac joj nogu dirne.
I kao kaznu za taj grijeh
Čuh zvuke bistre i nemirne,
Kristalno lijep i surov smijeh.

Pod košulju je raširenu
Sakrila noge: "Dosta s tim!"
- Tu prvu smjelost dopuštenu
Kaznila smijehom veselim!

Drhtuljke jadne, oči njene,
Dodirnuh usnom lagano.
Nježno mi glavu tad okrene:
"Oh! sviđa mi se, sviđa to!

Ali ti moram reći zato..."
Ostatak joj u grudi ja
Sakrih sa poljupcem, i na to
Začuh njen smijeh što znači: da...

Ona se bila vrlo svukla,
A velika stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.

User avatar
lady midnight
Posts: 2624
Joined: 24/04/2007 16:06
Location: iznad oblaka

#358

Post by lady midnight » 29/06/2007 12:41

ne bih da dalje prznim (orhanowski, obecaJEm ;)), al samo bih da se zahvalim ergotu za prevode :) ;) ko zna, zna :D
cf. ricardo&wenders :): rado bih ja to postirala, jer je chovjek fakat...lood... ali nije bio novinski intervju, nego manje-vishe razgovor za koji je herr wenders nashoj maloj grupi brucosha sa filmskih studija (eh da...jedan od onih zhivota :roll: ) velikodushno odvojio jedan sahatak od svog boravka u berlinu prije nekih desetak godina ...postoji video-zapis toga, al' to se u jednom od mojih silnih preseljenja negdje zaturilo...kad nadjem, ide na youtube, promised ;):)

a sad da se i ja malo iskupim ;)

Pablo Neruda, Igras se svakog dana

Igras se svakog dana svjetloscu svemira.
Posjetiteljice njezna, stizes u cvijetu i vodi.
Vise si nego ta bijela glava koju stezem
rukama, poput grozda, svakog dana.

Nikome nisi slicna otkako te volim.
Dopusti da te prostrem izmedju zutih vijenaca.
Tko pise tvoje ime slovima od dima izmedju
juznih zvijezda?
Ah, pusti me da se sjetim kakva si bila tada
kada jos nisi postojala.

Odjednom vjetar urla i udara o moj zatvoren prozor.
Nebo je mreza skamenjena od sjenovitih riba.
Ovdje zamiru svi vjetrovi, svi.
I svlaci se kisa.
Ptice bjezeci prolaze.
Vjetar. Vjetar.
Mogu se boriti samo protiv ljudske snage.
Nevrijeme skuplja tamno lisce
i odvezuje sve barke vezane nocas o nebo.

Ti si ovdje. Ah ti ne bjezis.
Odgovarat ces mi sve do poslednjeg krika.
Privini se uza me, kao da se plasis.
Ipak ti ponekad cudna sjena dira oci.

Sada i sada, malena, donosis mi kozju krv
i grudi su ti mirisne kao i ona.

Dok tuzan vjetar juri ubijajuce leptire
ljubim te i moja radost grize ti usta od sljive.
Mora da te boljelo da se na me priviknes ,
na dusu mi divlju i samotnu,
na ime od koga svi bjeze.
Toliko smo puta vidjeli zvijezdu kako gori
ljubeci nam oci i sumrak sto se nad nama gubi
u lepezi sto se vrti.

Milujuci te kisile su na te moje rijeci.
Odavno voljeh tvoje tijelo od osuncana sedefa.

Cak vjerujem da si vladarica svemira.
Donijet cu ti copihue, radosno cvijece s planina,
tamne lesnjake i sumske kosare cjelova.

Htio bih s tobom uciniti sto proljece cini sa tresnjama.

User avatar
Ergot
Posts: 1020
Joined: 27/03/2004 23:00
Location: dislocation

#359

Post by Ergot » 29/06/2007 13:08

Niste mi odusevljeni Stanleyem Robertsonom, dade li se ono citati ili da prevodim? :D

Sogan
Posts: 1423
Joined: 29/10/2006 02:46
Location: Centar za socijalnu skrb Kraljevine Svedske

#360

Post by Sogan » 29/06/2007 13:55

evo da i ja doprinesem ovoj intelektualnoj temi:

Marge: "Homer, the plant called. They said if you don't show up tomorrow don't bother showing up on Monday."
Homer: "Woo-hoo. Four-day weekend!"

User avatar
Ergot
Posts: 1020
Joined: 27/03/2004 23:00
Location: dislocation

#361

Post by Ergot » 29/06/2007 14:23

Sogan wrote:evo da i ja doprinesem ovoj intelektualnoj temi:

Marge: "Homer, the plant called. They said if you don't show up tomorrow don't bother showing up on Monday."
Homer: "Woo-hoo. Four-day weekend!"
:roll:

_sa_
Posts: 1048
Joined: 11/02/2007 14:57

#362

Post by _sa_ » 29/06/2007 15:05

nisam sve iscitala (19 str :shock: ) ali me patetika neka opalila pa posto u nazivu teme stoji "pjesme" malo cu poetike da razbacam.
komotno me ignorisite, cisto ventil da ispusem :D :D

KAD BI ČOVJEK - Luis Cernuda

Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje,
Da te ne poznam ne bih živio,
da umirem neznajući te, ne bih umro, jer nisam živio.

Ove noći - Pablo Neruda

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

Ako možeš da vidiš uništeno dijelo svog života

I bez i jedne riječi da ga ponovo gradiš

Ili da bez potresa i uzdaha

Podneseš gubitak onoga što si tako dugo sticao

Ako možeš da budeš zaljubljen ali ne i lud od ljubavi,

Ako možeš da budeš jak, a ipak ostaneš nježan,

Da ne mrziš one koji tebe mrze,

A da se ipak boriš i da se braniš.

Ako možeš da slušaš kako tvoje riječi izvrću

Nevaljalci da razdraže glupake

I da čuješ kako luda usta o tebi lažu,

Ako možeš da sačuvaš dostojanstvo u slavi

Ako možeš da ostaneš jednostavan

I ako si i savjetodavac kraljeva

Ako možeš da voliš sve prijatelje kao braću

A da ti ni jedan od njih ne bude sve i svja,

Ako znaš da sanjariš, a da ti san ne bude gospodar,

Da misliš a da ne budeš maštalo,

Ako možeš da budeš čvrst ali nikad divalj,

Ako možeš da budeš hrabar ali nikad neobazriv

Ako možeš da budeš dobar,

Ako možeš da budeš pametan,

A da nijesi ni čistunac ni sitničar,

Ako možeš da zadobiješ pobjedu i poslije poraza

A da te dvije varke podjednako primiš,

Ako možeš da sačuvaš hrabrost i glavu

I kada je svi ostali izgube,

Tada će kraljevi, Bogovi, Sreća i Pobjeda

Biti zauvjek tvoji poslušni robovi,

I ono, što više vrijedi nego svi kraljevi i slava

BIĆEŠ ČOVJEK!

(R. Kipling)


TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su k'o sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
al' ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća-
i k'o što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi će mo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče" tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss" i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema-
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

Sergej Jesenjin

User avatar
Kurt_Kombajn
Posts: 686
Joined: 13/08/2004 07:55

#363

Post by Kurt_Kombajn » 29/06/2007 15:59

_sa_ wrote: ...
I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema-
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

Sergej Jesenjin
ko je ovo preveo??

meni je ova verzija bolja:

...
i nista nece dusu da zanjise
niti vapaj moze da je svali
ko je gorio, taj ne gori vise
izgorjelo niko ne zapali.

(zna li neko oridzinal?)

_sa_
Posts: 1048
Joined: 11/02/2007 14:57

#364

Post by _sa_ » 29/06/2007 16:22

da, bolja je ali posto sam na netu trazila, prvu koju sam nasla sam stavila :)
tako da za prevod ne treba da se cudis, bog zna ciji je...

User avatar
black
Posts: 15574
Joined: 19/06/2004 16:00
Location: ispod tresnje

#365

Post by black » 30/06/2007 22:48

Image

Veceras cu , za tebe , oblake namirisati i bojom mog pogleda ponijeti ,
uzdignuti iznad svih jablana i njihovom visinom tvoje obraze dokuciti...

User avatar
Orhanowski
Posts: 1132
Joined: 29/08/2006 22:20

#366

Post by Orhanowski » 01/07/2007 23:52

ILIJA LADIN
MOJA SOBA AT FIVE O'CLOCK

Goethe je prešao
S kave
Na čaj


Ja sam prešao
S duhana
Na čaj


Goethe je
Srkao
Čaj


Ja
Pušim
Čaj


Moj Karl August
Nije izdao
Dekret


On je izdao
Zapovijed
U sve što se miče


Pucaj

User avatar
Orhanowski
Posts: 1132
Joined: 29/08/2006 22:20

#367

Post by Orhanowski » 02/07/2007 00:13

Semezdin Mehmedinovic


Miles Davis je rođen na ovaj majski dan

Kad bih trebao opisati šta je za mene svijet u kojem danas živimo, u taj opis bih vjerovatno ugradio sljedeći događaj: kad smo stigli u ulicu Dolores Terrace, ispostavilo se da smo zaboravili broj kuće u kojoj stanuje pjesnik Duncan McNaughton. Istini za volju, stajali smo pred samim vratima koja nam je Duncan otvorio držeći telefonsku slušalicu na uhu, jer ga je Ammiel pozvao mobitelom. Dok smo ulazili, njih dvojica su još uvijek razgovarali služeći se telefonima, tako da je i u razmaku od dva metra posrednik u komunikaciji bio satelit. Slika tog svijeta jest začudna: potrebno je izići izvan atmosferskog pojasa da bi ustanovio da si tu.

Ali, satelitska udaljenost između nas se vrtoglavo počela smanjivati kad sam shvatio da, u kući, mogu zapaliti cigaretu. Duncan je spravljao kafu, mirno obrazlažući svoju zdravstvenu, zapravo, psihotičku sliku. Otkad je sasvim odustao od narkotika, ima te napade melankolije, zbog čega se obratio svom ljekaru, a ovaj mu propisao prozac. To se desilo jučer. U toku večeri je uzeo jednu, kako kaže, "dječiju dozu", a to je proizvelo takve čulne efekte da se zabrinuo, i sad, sasvim iskreno, nama prenosi tu svoju zabrinutost. Gledao sam u pjesnika, jer samo pjesnik - čini mi se - može naivno tvrditi kako se teški sedativi propisuju u "dječijim dozama".

Kafu je spravljao u onom mesinganom aparatu, kakvi su se kod nas pojavili krajem osamdesetih, kad je naglo narastao interes za švercovanu robu iz Mađarske. O Duncanu sam dotad znao samo ono što su mi sugerirali prijatelji: još kao mladić, pravio je intervju sa Kerouacom (što se, u krajnjem slučaju, treba shvatiti kao dio lokalne mitologije), a njegova poezija mi je bila nepoznata. U prvi mah sam imao dojam "satelitske" udaljenosti naših svjetova; u toku razgovora, međutim, postao sam svjestan jedne otmenosti u načinu na koji je on pristupao mojoj prošlosti, jer je priču o ratu - koja ga je očito zanimala - zaobilazio, izbjegavajući izravna pitanja, već je veoma sugestivno opisivao odjeke rata u Bosni, onako kako su do njega stizali. Tih godina je, naime, živio u Nikoziji i imao priliku vidjeti kako srbijanska mafija, u jednom brzom procesu, osvaja grad. Podijeljenost između otoka i svijeta rata kojeg su mračni tipovi reprezentirali, bila je - kaže - toliko prisutna da je sasvim zasjenila administrativnu, dakle "kultiviranu", podjelu između turskog i grčkog svijeta. Duncan je plastično opisivao ulične pucnjave, noćna ubistva, naličje rata koje je i samo njegova tačna slika. Mi smo, znači, dijelili iskustvo istog događaja.

Mjesto s kojeg je McNaughton gledao rat u Bosni podsjetilo me na jednu "endemnu" navijačku pojavu koju sam otkrio istog dana. Mogao bih sada, na internetu, pronaći kako se zove bejzbol tim iz San Franciska, ali da to sad unesem ovdje - bilo bi čista laž, jer ja nikada u životu nisam gledao ni jednu njihovu utakmicu, pravila ove američke igre su mi nepoznata, osim da je najveće postignuće: udarcem palice loptu izbaciti iz kruga igrališta. Stadion bejzbol tima u San Francisku (na dvije milje od kuće McNaughtonovih) smješten je uz sam zaliv, a u vrijeme utakmice, s ove strane zida, u moru se gurkaju čamci krcati ljudima koji ne vide šta se na terenu događa, ali koncentrirano čekaju loptu koja će preletjeti zid u njihovom smjeru. Biti vlasnikom lopte koja je najvažniji trenutak u igri i najpouzdanije sjećanje na događaj, razlog je što ti ljudi u skupim jahtama - čekaju. Možda zbog toga što su mi pravila igre nepoznata, pogled onih koji vide dresove igrača na polju manje mi je zanimljiv od perspektive čamdžija. Ja sam na strani njihove strasti. Imajući to na umu, međutim, skoro da me uplašila misao koja iz toga proizlazi: snaga doživljaja nije nužno uslovljena neposrednim učestvovanjem u događaju. Istog trena sam shvatio da je u pitanju ksenofopska posesivnost onog koji je preživio rat, s obje ruke sam tu misao izgurao iz glave i, na sasvim poseban način, bio utješen susretom sa sebi sličnim čovjekom, bratu po iskustvu; utješen zbog saznanja da je cijeli svijet jednost.

I poslije, listajući knjigu Duncana McNaughtona koja se zove Valparaiso, nipošto se nisam iznenadio njegovoj pjesmi - prenosim je ovdje, na kraju, kao produžetak tog podnevnog razgovora - koja se zove Music For Bosnian Lovers:


Miles Davis je rođen na ovaj majski dan
Slušam na radiju priču o njemu - o tom: kako se
Jedne noći popeo na stage i pozajmio saksofon
Clifforda Browna, samo da bi odsvirao
"My Funny Valentine", na kraju vratio je
Instrument vlasniku, izišao van, a
Mali Brown je plakao, na radiju
Nije rečeno zašto. Možda što je u Milesovoj
Muzici ljepota udružena
S razočaranjem usamljenog
A možda sam pogrešno čuo priču,
kasno je sad
Jer digao se vjetar i vrijeme naglo izmijenilo
I fotografija u današnjim novinama - pogrešna je:
Lice mladog Srbina u vlastitoj krvi
I bosanska cura što je narasla dovoljno
Da svojim tijelom
Pokrije tijelo umirućeg, dva mrtva tijela
Kojim se ne može prići
Jer, snajperist, kurvin sin, on
Ne spava. On je sad poznat, pogledaj njegovo
Nasmijano lice u svakom ogledalu svijeta

User avatar
Fair Life
Posts: 14261
Joined: 02/03/2004 00:00

#368

Post by Fair Life » 02/07/2007 00:40

TEKST I MUZIKA: VELIKA ANALIZA POP I TURBO-FOLK POEZIJE

Marko Vešović vs. Severina, Hari, Selma Bajrami...

Profesor književnosti i sigurno jedan od najboljih živih bosanskohercegovačkih pjesnika Marko Vešović analizirao je tekstove poznatih pop i turbo-folk izvođača. Prvi put na ovim prostorima je urađena jedna ovako iscrpna analiza ”stihovlja koje me istinski osvježilo raznolikim vidovima jezičkog, imaginativnog, intelektualnog, moralnog i svakog drugog barbarstva koje se ne stidi samog sebe, čak nam se, drčno prseći se, unosi u oči”

Kazaću nekolike o tekstovima koji se pjevaju u folku, ili turbo-folku, ili kako se već to zove. O dotičnoj pojavi ne znam ništa, jer svoj slušni organ nisam izlagao blagotvornom utjecaju ove vrste muzičkog stvaralaštva u nas, i, pošto mi nije znano kako ti tekstovi zvuče kad ih se uglazbi, ostaje mi da ih razmotrim kao jezičke tvorevine. Razlog za nastanak ovog zapisa vrlo je prost: dopalo mi je u ruke pedesetak, sa interneta skinutih, stranica tog stihovlja koje me istinski osvježilo raznolikim vidovima jezičkog, imaginativnog, intelektualnog, moralnog i svakog drugog barbarstva koje se ne stidi samog sebe, čak nam se, drčno prseći se, unosi u oči. Zapljusnuo me iz tih tekstova čitav jedan Divlji Istok koji je odavno postojao tu odmah, pored mene, a da o njemu pojma nisam imao, i u kojem se pomno njeguju “prednosti naše zaostalosti”, kako bi rekao D. Ćosić. Ali ima nešto gore i od zaostalosti: laž. Ti tekstovi su utjelovljenje primtivne, polupismene, dobrano glupe, ali basnoslovno bogate Laži koju naša slušalačka rulja već decenijama pije s merakom, bez obzira na spol, vjeru i naciju. No to je i razlog i za optimizam: narodi koji uživaju u ovakvim stihovima sigurno ne pate do viška kulture već od viška nekultivirane biološke snage, stoga se ne treba bojati njihove brze degeneracije, ni pomišljati da su kazali svoju posljednju riječ u istoriji.

Ako zanemarim po koju, i to vrlo rijetku iskru nečeg što liči na poeziju (Dok ti u kafani piješ, druže / iznad tvoje muke vrane kruže), ti tekstovi ne pružaju ni jedan dokaz da se u njima mislilo bilo šta osim najtupljih ili najovještalijih polumisli, ni da se bilo šta osjećalo, osim najplićih ili najbanalnijih poluemocija, a i prvo i potonje saopšteno je jezikom uzetim sa smetljišta. No možda je moja reakcija neprimjerena: mogućno je da samo meni, kao neobaviještenoj osobi, koja gleda nenaviklim očima, ti tekstovi djeluju skandalozno, a da u njima nema ništa ni neuobičajeno ni neredovno kad ih se gleda očima onih koji ih pjevuše na ulici, u kupatilu, u kafani, na izletu. Očima onih koji žive s njima.

JA BIH, TI BIH
Upitao sam se: u toj hrpi nevjerovatnih drljotina u kojima se bezobzirno ponižava kako jezik tako i ljudski srce i um, koji su stihovi najjadniji i najnepismeniji? Kandidata je bilo cio buljuk, ali je na kraju pobijedio refren iz pjesme Plavokosa: Vjerovala ne bih / da ti se zakunem / lagati bih htjeo / lagati ne umem. Zašto? Zbog genijalne deklinacije: ja bih, ti bih… i zbog još genijalnije kombinacije htjeo i umem.

Potom sam se upitao: koji je tekst najimbecilniji? Tu nije bilo dvoumljenja: to je svakako pjesma o mobilnom telefonu. U njoj imalac pomenutog uređaja obznanjuje čovječanstvu: “ja ga imam, ljudi”. Ima ga zato da mu “širi grudi”, jer tako hoće rima: čim kažete “ljudi”,odmah pomislite na “grudi”, i obratno. Čime mu “širi grudi” - radošću, nadom, nečim trećim, ne kaže, a nije ni važno, glavno je da mobitel čini vlasnika širokogrudim, i da bez njega čak “više ne može da se smeje”. Aristotel veli da je čovjek jedina životinja koja se smije, a na njegovom tragu Rable u Vinaverovom prevodu kaže. “Smej se ko hoće da bude čojstven, smeh je čoveku zaista svojstven”. Ukratko: ako mu oduzmete mobitel, postaće uskogrud, i lišićete ga najljudskije od svih osobina: smijeha.

Potom dođe ljubavna izjava: Ja ga više volim / od Ramba i rata / hoću da ga uzmem / za rođenog brata, i, mada drugi stih sadrži hiperbolu lišenu pokrića, jer je teško vjerovati da bi današnji pravilno orijentirani Srbin mogao bilo šta voljeti više od rata, četvrti stih sadrži iznenađenje: mobitel je unaprijeđen u nešto što mu je rodila majka, zapravo ne u nešto, to je zamjenica za stvari, već u nekog, jer mobitel “mazi lice moje”, a takvu sposobnost predmeti ne posjeduju. Potom se kaže: po njemu me znaju / zbog njega me se boje. Prvo je jasno: mobitel je neotuđiv sastojak vlasnikovog identiteta, i lijepo možemo zamisliti da ga njegovi bližnji zovu Onaj Sa Mobitelom, čak je možda taj aparat unesen u njegovu ličnu kartu kao osobeni znak, ali teško je reći: što ga se okolina boji? Vide li u osobi s mobitelom mafijaša? Saradnika policije? Ili je mobitel dokaz moći kao takve, a treba se bojati se moćnih? Ili ga se “boje” da bi bilo rime sa “moje”?

Sljedeća strofa izaziva nedoumicu: Mobilni telefon / s njim sam k’o u braku / mobilni telefon / mi daje curu svaku. Ne zna se je li imaocu mobitela isto kao da je u braku, a poznato je da jedino kad si u braku možeš imati curu svaku, savremeni brak vam je takva institucija, ili je autor bukvalno sklopio brak s mobitelom? Ako jeste, ko je muško a ko žensko, ili, ako se radi o homoseksualnom braku, gdje ga mobitel stavlja vlasniku, a gdje vlasnik mobitelu? Uz to, ako se sjetimo tekstopiščeve izjave da mu je mobitel “rođeni brat”, nije li riječ o incestu? Ili se sve ovo treba shvatiti kao napad rimovanog blejanja na nivou učenika škole za ometene u razvoju?
Na kraju, moram upozoriti na jedan paradoks: mobitel je oličenje najsuvremenije tehnike, a pjesma o njemu izišla je iz pera, ili kompjutera, osobe koja se nalazi na prijelazu iz divljaštva u varvarstvo.

POKAŽI DA SI MUŠKO
U pjesmi Dokaz kaže se: Imam dokaz da si bio sa mnom / imam dokaz na ljubavni čin, / imam dokaz nosim ga u sebi / on se zove nerodjeni sin. Ni novom tekstopiscu pismenost nije jača strana, bar ako je suditi po jeziku drugog stiha (“dokaz na čin”), mada jezik ne bi bio manje jadan da je rečeno: “imam dokaz za ljubavni čin”, ali, ako odustanem od jezičkog cjepidlačenja, ostaje mi da pohvalim upotrebu riječi “dokaz” čije ponavljanje signalizira da draga dragom priređuje, pred općinstvom, sudski proces, pretvarajući slušaoce u porotu, ali i da ukažem na skriveni smisao sintagme “nerođeni sin”: uz ginekološku potvrdu o trudnoći, stavljen nam je na uvid i rezultat pretraga na ultrazvuku, gdje je ustanovljeno da se radi o muškom djetetu.

U pjesmi Skitnica kaže se: Ovo je moja kuća živio sam tu / ovo je moja draga volio sam nju / ono je čovjek neki što mi uze sve / skitnice čekajte me, ja nemam gdje. Ako zanemarimo gnjecavo samosažaljenje od kojeg žive ne samo ovi stihovi nego i golem dio ljubavnih cmizdrenja u ovim tekstovima, i, uz to, ako zanemarimo čemerne rime “tu”-“nju”, “sve”-“gdje”, koje nisu izuzetak nego jedno od glavnih obilježja svekolikog stihotvoraštva u turbo-folku, ostaje da nam da se pitamo: gdje smo? U Americi ili u BiH? Jer nije nemogućno da jednom Amerikancu, kad se sjetimo njihovog zakona o razvodu braka, “čovjek neki” uzme i kuću i ženu, ali nije mogućno da se isto dogodi razvedenom Bosancu, tačnije, takvo nešto je mogućno jedino u ovakvim stihovima koji siluju i stvarnost i jezik i osnovna pravila logike: A kad me budu drugovi iz kafane vodili / pred tom kućom opet staću / iz sveg’ glasa zapjevat’ ću / nek vode me na sud / i kažu da sam lud. Kako se vidi, mjesto gdje se, u nas, utvrđuje je li neko lud, nije duševna klinika već sudnica: noćnim uličnim pjevačima sudija za preškraje ne izriče kazne zbog narušavanja reda i mira, već daje mišljenja o njihovom duševnom zdravlju.
U pjesmi Bunda od nerca draga od dragog zahtijeva: “pokaži da si muško na delu”, a ne “snob u skupom odelu”, potom slijedi uputstvo: pokloni mi sitnice razne / pusti reči prazne. Draga se, dakle, zalaže da njen dragi kupuje njenu ljubav, i, mada neću reći da ovo opasno sliči prostituciji, nema sumnje da se ovdje preferira isplativa ljubav. Ako je autor ovog teksta muškarac, njegovo rasističko mišljenje o ženama savršeno je artikulisano. Ako je tekstopisac žena, njen sud o ženskom dijelu čovječanstva, što na koncu znači i o sebi sebi samoj, nije odveć laskav, čak bih rekao da je nesumnjiv njen užitak u srozavanju ženske ljubavi u kal. Ali o kakvim “sitnicama” je riječ? Ako imaš petlju, ako imaš herca / pokloni mi bundu od nerca / ako imaš petlju, ako imaš čuku / dijamantski prsten stavi mi na ruku. Bunda od nerca i dijamantski prsten su, dakle, postali dokazom muške hrabrosti, jer u modernim smo vremenima: dragi nije obavezan, kao nekad, slati dragoj, uz bukete cvijeća, likvidirane i potom preparirane aždahe kao dokaz svoje hrabrosti: bunda od ruske vidre plus dijamantski prsten dovoljan su dokaz da ima “čuku”, to jest srce.

“Snob” je skraćenica od sine nobilitate, što znači “bez plemstva”. Snob je onaj koji se u svemu povodi za modom i slijepo se klanja pred običajima “viših krugova”, posebno pretjeruje u obožavanju umjetnosti. Poznato je, na primjer, da je poklanjanje bundi i dijamantskog prstenja običaj “viših krugova”. Autor pjesme Bunda od nerca tvrdi da, kad takvim poklonima oponašaš više krugove, time dokazuješ da nisi njihov oponašatelj, nisi snob. Ili je stvar prostija: ne zna šta znači “snob”? Skloniji sam drugom objašnjenju, jer pjesma je potekla iz primitivne svijesti, a primitivci obožavaju strane riječi, pogotovo one kojim ne znaju značenje.

PRAVO NA DNO
U pjesmi 'Kakvo tijelo Selma' ima ima stanovitih protivurječnosti. Prvo se kaže: Te noći me uhvatila kriza / te noći bio si moj / ni ime ti upamtila nisam / samo te pamtim kao broj. Ženska se, dakle, poslužila muškarcem kao objektom suzbijanja ili ublažavanja “krize”, stoga muškarca “pamti kao broj”: udarila je još jednu recku, u skladu s rekorderskim duhom današnjeg vremena, i to je sve. Zapravo nije sve: kriv je i muškarac, jer da si ostavio traga / ne bih te zaboravila, veli, kao zahtjevna ženska koja očekuje da muškarac, iako je s njim bila svega jednu noć, ipak “ostavi traga”, što znači da se nije pokazao kao krevetski as. Na kraju pjesme, međutim, kaže se: Ja znam da si želio me dugo / i ja sam željela to / a sada bi htjela nešto drugo / a ti ćes pravo na dno, što, uprkos nedostatku “h” u glagolu “bi”, znači da nije bilo “krize”, već da su oboje željeli snošaj, pa se pitamo: mogu li se uskladiti izjave sa početka i s kraja pjesme? Ne treba ni pokušavati: autori ovakvih pjesma bacaju na hartiju prvo što im prdne na pamet, ali ne treba previdjeti da je žena ovdje prikazana kao podmornica koja potapa muškarce kao brodove, da prisustuvujemo neskadišanjem prizoru; još jedan torpedirani muškarac ide “pravo na dno”. Šta biva potom? A ti i dalje pričaš svima / kakvo tijelo Selma ima / hajde hvali se još malo / ti nezrela budalo. Umjesto da pitam: kako izgledaju zrele budale, sjetiću se onog Nikšićanina koji bi joj uzvratio: “A što sam jebavo ako neću pričat?”

User avatar
Fair Life
Posts: 14261
Joined: 02/03/2004 00:00

#369

Post by Fair Life » 02/07/2007 00:41

duplo

User avatar
lady midnight
Posts: 2624
Joined: 24/04/2007 16:06
Location: iznad oblaka

#370

Post by lady midnight » 02/07/2007 11:10

(za zadnje dvije ne nadjoh prevod, sorry)

Emily Dickinson

Danas sretoh miso tu

Danas sretoh miso tu
Sto nekoc mnome vlada,
To ljeto spasit ne mogoh,
Ne domislih je tada.

Ni odakle, ni cemu se
Po drugi puta prijeci,
Ni gdje je bila, ni sto bje,
Ne umijem to reci.

Al' u svojoj dusi znam
Da tu Stvar vidjeh prije,
Tek javi se — no, to bje sve
I vise ovdje nije.

A thought went up my mind to-day

A thought went up my mind to-day
That I have had before,
But did not finish, some way back,
I could not fix the year,

Nor where it went, nor why it came
The second time to me,
Nor definitely, what it was,
Have I the Art to say.

But somewhere in my Soul, I know
I've met the Thing before;
It just reminded me — t'was all —
And came my way no more.

---------------------------------------------

Delight becomes pictorial

Delight becomes pictorial
When viewed through pain,--
More fair, because impossible
That any gain.

The mountaln at a given distance
In amber lies;
Approached, the amber flits a little,--
And that's the skies!

---------------------------------------------

Could I but ride indefinite

Could I but ride indefinite
As doth the Meadow Bee
And visit only where I liked
And No one visit me

And flirt all Day with Buttercups
And marry whom I may
And dwell a little everywhere
Or better, run away

With no Police to follow
Or chase Him if He do
Till He should jump Peninsulas
To get away from me—

I said "But just to be a Bee"
Upon a Raft of Air
And row in Nowhere all Day long
And anchor "off the Bar"

What Liberty! So Captives deem
Who tight in Dungeons are.

User avatar
lady midnight
Posts: 2624
Joined: 24/04/2007 16:06
Location: iznad oblaka

#371

Post by lady midnight » 02/07/2007 11:14

Ezra Pound

Encounter

All the while they were talking the new morality
Her eyes explored me.
And when I rose to go
Her fingers were like the tissue
Of a Japanese paper napkin.

User avatar
lady midnight
Posts: 2624
Joined: 24/04/2007 16:06
Location: iznad oblaka

#372

Post by lady midnight » 02/07/2007 11:52

Nove patnje mladog CW-a [Cultural Worker]
Ili: Kulturnopoliticka odgovornost u razdoblju globaliziranog neoliberalizma
:D:D:D

(Elisabeth Mayerhofer / Monika Mokre / Paul Stepan)

Prijevod: Boris Buden

Vec desetljecima se emfaticki prorokuju radikane promjene u slici umjetnice i umjetnika. „Autor“ je nebrojeno puta vec umro, mnoge legende o „umjetniku“ zamijenjene su ne manje praznim pripovijestima o njegovoj smrti. Kao prototip umjetnice odnosno umjentika koji je najbolje primjeren nasem vremenu danas se u mnogim diskursima spominje „Cultural Worker“, neka takoreci proleterska forma osiromasenog aristokrata, „umjetnika genija“, koja uostalom ostavlja dosta prostora za daljnja pretjerivanja - primjerice u stilu sovjetskih spomenika radnicima.

Svoj nastanak Cultural Worker (u daljnjem tekstu CW) zahvaljuje tvrdnji o aktualnosti dalekoseznih drustvenih promjena koje se razmatraju pod krilaticama globalizacije - ekonomizacije kulture - kulturalizacije ekonomije. Sto razumijemo pod tim pojavama, u kojoj mjeri one doista predstavljaju nesto novo i kako one djeluju na umjetnice i umjetnike? Tim pitanjima posvecen je ovaj tekst.


Globalizacija

„Carstvo (Empire) ne uspostavlja nikakav teritorijalni centar moci, niti pociva na unaprijed utvrdjenim granicama i ogradama. On je decentriran i deteritorijalizirajuci aparat vladavine koji korak po korak preuzima globalni prostor u njegovoj cjelovitosti, utjelovljuje ga u svoj otvoreni horizont koji se sve vise siri. Carstvo (Empire) aranzira i organizira hibridne identitete, fleksibilne hijerarhije i niz odnosa razmjene posredstvom usuglasenih mreza komandiranja. Razlicite nacionalne boje imperijalistickog zemljovida stapaju se i ulijevaju u dugu Carstva (Empire) koja obuhvaca citav svijet.“ (Hardt/Negri 2000, 10)


Toliko ukratko o tezi koju Hardt i Negri, u svom bestselleru „Empire“, postavljaju u vezi sa sadasnjim svjetskim poretkom i buducim linijama razvoja koji se ocekuje: kapitalizam je postigao svoje samosvojno odredjenje. Nacionalna drzava koja je u odredjenoj razvojnoj fazi bila nuzna za ekonomski napredak, ali koj je usprkos toga takodjer sprecavala taj ekonomski napredak i to u razvoju njegovih tendencijalno globalnih aktivnosti, danas je prevladana. Politicka sfera je napokon nestala u ekonomskoj sferi; kapital struji neometan prostornim i politickim granicama. Isto kao u Marxovoj verziji analize kapitalizma, i kod Hardta i Negrija fungira taj kapitalizam kao svoj vlastiti grobar, i to na taj nacin da stvara kalsu koja ce ga ukinuti: industrijska radnicka klasa kod Marxa, drustvene radnice i radnici u Hardta i Negrija - oboje u njihovoj revolucionarnoj funkciji nazvani proletarijatom.

Pritom se ovdje sasvim ocigledno radi ili o jednom modelu svijeta koji je veoma snazno reduciran na svoje novovrsne karakteristike, ili o jednoj ekstrapolaciji suvremenog razvoja u buducnost. Jer, do danas su nacionalne boje svjetskog zemljovida, cak i u Evropi, medjusobno jos u postpunosti ostro razgranicene. Premda su nacionalne drzave prije svega u zapadnoj Evropi unutar posljednjih desetljeca prenijele mnoge kompetencije na internacionalne i supranacionalne razine, ipak su kljucna podrucja kao sto je posebice unutarnja i vanjska sigurnost i/ili integracijska politika i unutar drzava clanica Evropske zajednice ostala cvrsto u nacionalnim rukama. U srednjoj i istocnoj Evropi, s druge strane, jednako kao i u drzavama bivseg Sovjetskog saveza, nacionalnodrzavna ideja u potpunosti se razvila tek nakon 1989., i trenutno se nalazi u punom cvatu. Ako je ikada postojala dvojba oko nepokolebljivosti americkog patriotizma u Sjedinjenim drzavama, onda je ta dvojba najkasnije nakon 11. rujna 2001., rasprsena. I u takozvanom „trecem svijetu“ jedva da nesto govori u prilog tomu da ce doci do hibridizacije nacionalno politickih identiteta. A odnosi i veze izmedju „prvog“ i „treceg“ svijeta dadu se jos uvijek, kako u politickom tako i u ekonomskom pogledu, sasvim adekvatno opisati uz pomoc jednog diferenciranog modela centra i periferije. Moze se dakle naci veoma malo empirijske evidencije za tvrdnju da se kolektivni identiteti vise ne odredjuju nacionalno ili da su u cjelini postali fragilniji, hibridniji no sto to i inace jesu psiholoske konstrukcije takve vrste. Naprotiv, mnogo toga govori u prilog jednog uspjesnog comebacka nacionalne svijesti - primjerice izborni uspjesi desno ekstremistickih stranaka u Austriji, Italiji, Danskoj, Francuskoj i Nizozemskoj koji se sa sigurnoscu mogu dijelom razumjeti kao izraz odbijanja evropske itnegracije odnosno globalizacije iz nacionalistickih razloga. Slicna potvrda povratku nacionalne svijesti dosla je do izrazaja takodjer u austrijskoj reakciji na sankcije Evropske zajednice, ali i u ponovnom otkrivanju nacionalnih tradicija kad je rijec o djeci dosljaka odnosno stranih radnika u zapadnoj Evropi, kao i u „ponovnom“ jacanju islamskih i krscanskih fundamentalizama, itd.

Stvaranje modela kao sto su se toga poduhvatili Hardt i Negri je neophodno kako bi se pospjesila jedna politicko teorijska diskusija, kako bi se ona gurnula naprijed upravo posredstvom proturjecja koje ti modeli izazivaju. Oni su dakle utoliko problematicni ukoliko se razumijevaju kao prakticko politicka uputstva ili kao odrazi vjerni zadanom mjerilu. Jer veliki i mlohavi pojam Carstva (Empire), kao i jos nejasniji termin ekonomije odnosno slobodnog trzista koji stoje iza njega i koji odredjuje svjetska zbivanja, anonimiziraju drustvene realitete i iskljucuju konkretne aktere i njihove interese. Time i analiza politickog potencijala otpora postaje moguca samo na jednoj veoma apstraktnoj razini. Korektnoj dijagnozi Olivera Marcharta, takodjer prezentiranoj u ovoj knjizi, prema kojoj se kroz poistovjecenje potpuno neorganiziranog mnostva (multitude) pruzaoca intelektualnih usluga s potencijalnim politickim subjektom dijagnoza problema prodaje kao njegovo rjesenje, valja dodati da tom politickom subjektu kod Hardta i Negrija nije ponudjena nikakava suprotna strana, nikakvi akteri protiv kojih bi se mogla usmjeriti njihova politicka borba. „Trziste“ ili „Carstvo“ (Empire) su strukture poretka svijeta ili dijelova svijeta; ako ih treba promijenjiti odnosno zamijeniti drugim strukturama, onda je nuzno identificirati one snage koje se jednoj takvoj promjeni suprotstavljaju.

Da to na temelju brojnih ispreplitanja ekonomije i politike s jedne strane, kao i mocnika na razlicitim dijelovima svijeta s druge, stvara stalno nove probleme sigurno je jedna ispravna, premda ne i nuzno nova dijagnoza koju nam nude Hardt i Negri. Jos je sezdesetih godina Raoul Vaneigem u „International Situationist Bulletin“ kao jedini odgovor na pitanje „gdje su odgovorni, oni koje valja postrijeljati?“ ponudio samo ovo: „Sistem, apstraktna forma, to je ono sto nad nama vlada.“ (Vaneigem 1963.) Ta apstraktne forma, kapitalizam, rijecima Marxa, drustvo spektakla u definiciji situacionista i Carstvo (Empire) prema Hardtu i Negriju odrzava se u pogonu zahtjevima „totalnog sistema trzista“ (Kury 1999., passim), zahtjevima kojima se ono drustveno mora podvrgnuti kako ne bi ometalo ekonomiju, a time i opce blagostanje.


Ekonomizacija kulture

„Stalno revolucioniranje proizvodnje, neprekidno potresanje svih drustvenih stanja, vjecna nesigurnost i kretanje izdvajaju i odlikuju burzoasku epohu od svih ranijih. U njoj se rastvaraju svi cvrsti, zahrdjali odnosi zajedno sa starinskim predodzbama i nazorima koji ih prate, dok svi novostvoreni zastarjevaju i prije no sto su u stanju okostati. Sve sto je cvrsto i postojano pretvara se u dim, sve sto je sveto biva oskrnavljeno i ljudi su naposljetku prisiljeni da na svoj zivotni polozaj i na svoje medjusobne odnose pogledaju trezvenim ocima.“ (Marx/Engels 1848/1995., 5)


Ovaj opis jedne sveobuhvatne ekonomizacije kulture ne potjece iz novog polit-bestsellera Hardta i Negrija, nego iz „Komunistickog manifesta“ koji je kao sto je poznato prvi puta objavljen 1848. Ekonomizacija citavog drustvenog zivota je bitni dio Marxova razumijevanja kapitalizma - on kritizira njoj imanentno otudjenje covjeka od zivoga rada i razumije ju ujedno kao sredisnji temelj racionalizacije ljudskoga zivota, a time i drustvenog napretka koji je preduvjet ne samo kapitalizma nego i komunizma.

Marx nije mnogo zalio za nestajucim kulturnim pokusajima otpora; one koji su nasrtali na strojeve, kao i one druge koji su pokusavali obraniti i sacuvati svoj zivotni stil pred kapitalizmom, on je prezirao kao romanticare. Njegova ambivalentna fascinacije usmjerila se na sveobuhvatni novi privredni sistem i nejgovu enormnu moc definicije - fascinacije kojoj Hardt i Negri vise od sto i pedeset godina kasnije ocigledno jos uvijek podlijezu.

S jednog temeljno drugacijeg osobnog stajalista prosudili su Horkheimer i Adorno komercijalizaciju kuturnog podrucja na cetrdeset stranica „Dijalektike prosvjetiteljstva“ (1994/1944.) koje su posvetili kulturnoj industriji. Ta dvojica lijevih intelektualaca koji su se u bijegu pred nacionalsocijalizmom nasli u Los Angelesu, u sredistu kapitalistickih tvornica snova, s uzasavanjem su ondje uvidjeli kako kapitalizam u formi kulturne industrije preuzima i ujednacava podrucja privatnoga, podrucja medjuljudskih odnosa, uzitka i misljenja, ukratko, velike dijelove onoga sto su oni razumijevali pod kulturom, kako se osjecaji i duboko dozivljene ljudske potrebe proizvoljno pobudjuju i guse, kako je dokolica kao slobodno vrijeme degenerirala do paralelnog svijeta otudjenog rada. „Amusement je produzenje rada u kasnom kapitalizmu“ (isto, str., 145), kako ondje stoji, buduci da „kulturna industrija neprestano vara svoje konzumente upravo za ono sto im ona neprestano obecaje.“ (isto, str., 148)Jer, ne zaboravimo: sloboda u drustvu roba je „sloboda da se bude uvijek isto.“ (isto, str., 176) To susretanje privrede i kulture u formi „Cultural industries“ koje danas zagovaraju mnogi od proponenata „Cultural Studies“, ukljucujuci aktualnog austrijskog ministra kulture Franza Moraka, konstatirano je dakle vec gotovo prije sezdeset godina, premda je tada bilo potpuno drugacije vrednovano.

Prkos i razocaranje koji progovaraju iz duktusa ovoga teksta nalaze svoje objasnjenje u nadi koju autori ulazu u potencijal pruzanja otpora koji je imanentan kulturi. Pritom njima ipak nije stalo do narodne kulture koja bi trebala umaknuti industrijskoj obradi - njihova nostalgija odnosi se na autonomnu elitnu umjetnost. Upravo od neovisnosti te elitne umjetnosti od logike efikasnosti koja vlada gradjanskim drustvom oni ocekuju potencijalno pruzanje otpora. Horkheimer i Adorno povukli su dakle jedno ostro - i heuristicki jedva odrzivo - razgranicenje izmedju kulture koja je „odvajkada doprinosila krocenju revolucionarnih, kao i barbarskih instinkata“ i autonomne umjetnosti. To normativno stajaliste bolje se moze objasniti iz njihova osobna polozaja i povijesti, nego na temelju nekog strogog znanstvenog izvoda. Jer kultura, shvacena kao norme i vrijednosti zajednica, niposto ne sluzi nuzno samo „krocenju revolucionarnih instinkata“, nego u specificnim situacijama pruza otpor ekonomskim zahtjevima vladajuceg politickog sistema. Nedijalektickom i staticnom opisu odnosa izmedju ekonomsko tehnoloskog podgradja i drustveno-politicki-kulturne nadgradnje u Marxa i jos vise u Lenjina (socijalizam=podrzavljenjeSelektrifikacija) Antonio Gramsci suprotstavio je jednu diferenciranu analizu sveze izmedju ekonomije i kulture. Prema Gramsciju, ni odrzavanje na vlasti, a niti promjena vlasti, nisu moguci bez kulturne hegemonije; do revolucija ne dolazi ni na koji nacin nuzno, recimo na temelju ekonomskog i tehnoloskog napretka, nego ta revolucija, da bi se dogodila, potrebuje adekvatnu „ideologiju“ koja sama takodjer nije automatski izraz - kao sto je to barem u nekim Marksovim spisima prikazano - klasne pozicije subjekta, nego zahtijeva stanovito posredovanje. (Gramsci 1980., passim, na primjer str., 219) Kulturni utjecaji su dugovjecni i odredjeni raznovrsnim faktorima, njihova promjena ne uspijeva jednostavno tako da jedna ideoloska gradjevina naprosto zamijeni neku drugu, nego posredstvom promjene tezista, novih oblika pripovijedanja, nakupljanjem novih ideja koje su sposobne nastavljati se na stare.

Gramscijeva razmisljanja bila su i jos uvijek jesu od velike vaznosti za produbljivanje marksistickog razumijevanja drustva. To je ujedno i razlog zasto ih se s narocitim interesom dohvatila i „nova desnica“; politicarkama i politicarima u mainstreamu kapitalizma ta teorijska promisljanja nisu naprotiv nikada bila nuzna, jer je jos od ranokapitalistickih vremena tom privrednom sistemu uspijevalo da se probije na svim razinama ljudske egzistencije. Baza i nadgradnja, ekonomija i kultura, trziste i ideologija, u kapitalistickoj svakidasnjici nikada nisu bili tako ostro odvojeni jedni od drugih kao u marksistickoj analizi. Od Adama Smitha paralelno s privrednim razvitkom isporucuju se i adekvatne slike i diskurzivne forme.[1] Ekonomiziranje kulture otpocelo je jednako kao i kulturaliziranje ekonomije u osamnaestom stoljecu - tradicionalne kulturne forme valjalo je prilagoditi novim ekonomskim zahtjevima dok su istodobno ti ekonomski zahtjevi morali prodrijeti u osjetilni svijet covjeka, dakle biti kulturalizirani. U medjuvremenu je kulturalizacija ekonomije u posljednjim desetljecima zahvaljujuci sukcesivnom zamjenjivanju proizvodnje robe produkcijom smisla i simbola dozivjelo novi kvalitativni skok.


Kulturalizacija ekonomije

„Having from the workshop to the laboratory emptied productive activity of all meaning for itself, capitalism strives to place the meaning of life in leisure activities and to reorient productive activity on that basis. Since production is hell in the prevailing moral schema, real life must be found in consumption, in the use of goods. (...) The world of consumption is in reality the world of mutual spectacularization of everyone, the world of everyone’s separation, estrangement and nonparticipation.“ (Debord 1994/ 1960., str., 698) (“Ispraznivsi od radionice do laboratorija proizvodnu aktivnost od svakog zasebnog znacenja, kapitalizam nastoji premjestiti znacenje zivota u zabavne aktivnosti i na tom temelju reorijentirati proizvodnu aktivnost. Kako proizvodnja u prevladavajucoj moralnoj shemi predstavlja pakao, stvarni zivot mora biti pronadjen u potrosnji, u upotrebi dobara. (…) Svijet potrosnje u stvarnosti je svijet uzajamne spektakularizacije svakoga, svijet separacije svakoga, outdjenja i nesudjelovanja.”)


Jednako kao i Gramsci, Situacionisticka internacionala je u svojoj drustvenoj kritici dalje razvila odnos izmedju ekonomije i ideologije koji je svojedobno opisao Marx. Jos esencijalistickije no Gramsci situacionisti su se oslonili na pojam „lazne svijesti“ kojoj zahvaljujuci kapitalistickom prozimanju svih drustvenih podrucja i svih klasa podlijezu ne samo gubitnice i gubitnici, nego i dobitnice i dobitnici sistema. Sve forme drustvenog zivota, sve kulturne ekspresije, svi oblici politickog organiziranja shvacaju se kao dio spektakla koji sluzi tomu da ljude odvrati od njihova zbiljskog, neposrednog, aktualnog interesa. Spektakl bez sumnje igra tim vecu ulogu, cim prije su vitalne temeljne potrebe (kupovno sposobnog) stanovnistva („prvoga svijeta“) pokrivene i cim vise se kretanja financijskog kapitala udaljavaju od proizvodnje ralnih dobara. U sredistu ekonomije nije pokrivanje postojece potraznje proizvodnjom ponude, nego stvaranje te potraznje. Kao sto Hardt i Negri pokazuju, premda ne kao prvi iako zato veoma koncizno, imaterijalnom i komunikativnom radu danas pripada u proizvodnji viska vrijednosti ono znacenje koje je u ranom kapitalizmu imao masovni rad u tvornicama. Istodobno, komunikacijski forumi i komunikacijske mogucnosti igraju u svojim prosirenim i produbljenim podrucjima primjene sredisnju ulogu u razvoju drustva discipline i kontrole u kojem je izvanjska prisila zamijenjena internaliziranim mehanizmima discipliniranja. U stalnom nastojanju na optimizaciji, ljudi funkcioniraju kao svoji vlastiti dompteuri.

Sazmimo receno: od svojih najranijih pocetaka privredni sistem kapitalizma sukcesivno je prozeo i tendencijski ujednacio sva podrucja zivota i sve geografske regije. U razlicitim epohama to mu je bilo moguce ciniti u razlicitoj mjeri; noviji ekonomski i politicki razvoj ovdje je imao jedan ubrzavajuci efekt koji nije samo Hardta i Negria naveo na pretpostavku da se nalazimo u epohi jednog temeljito novog svjetskog poretka. Veliki dijelovi umjetnickopolitickog i kulturnopolitickog kao i umjetnicko i kulturnoteorijskog diskursa polaze od teze da taj novi svjetski poredak povlaci za sobom i jedno temeljno novo pozicioniranje onih koji stvaraju kulturu. O tome najbolje svjedoce nove krilatice: Cultural Workers und Cultural Industries (CI).

Ipak, supsumiranje svih onih koji rade u kulturnom i medijskom sektoru, odnoso u dijelovima drugih privrednih sektora koji se bave simbolickom proizvodnjom, pod header „Cultural Industries“ izgleda ne samo da ni na koji nacin nije nuzno, nego da ni u heuristickom pogledu nije od neke koristi. Niti je empirijski evidentno da oni koji su do sada radili u kultunom sektoru u uzem smislu, odsada djeluju u okviru Cultural Industries, niti sve profesionalne grupe koje su pobrojane u medjunarodnim definicijama Cultural Industries imaju dovoljno zajednickih karakteristika da bi opravdale takvu klasifikaciju. A jedno sazimanje svih podrucja ciji se zajednicki nazivnik sastoji u tome da s jedne strane vise ne odgovaraju uobicajenoj shemi, dok s druge strane na sasvim nejasan nacin imaju neke veze sa „simbolickim“, izgleda da nije toliko svrsishodno.

Na temelju do sada recenoga izgleda evidentno da postoje takvi tipovi drustvenog razvoja koji se mogu sazeti pod krilaticama globalizacije, ekonomizacije kulture i kulturalizacije ekonomije, ali da je istodobno tesko jasno odrediti ne samo njihov vremenski karakter (jesu li oni sasvim nove pojave?, jesu li oduvijek vec prisutni?, ili nesto izmedju toga?), nego i njihovu radikalnost. U suprotnosti s tim maglovitim spoznajama moguce je ipak sa stanovitom sigurnoscu ustvrditi da je diskurs o drustvu u opcenitom smislu, kao i pozicija onih koji stvaraju kulturu unutar tog drustva u posebnom smislu pod bitnim utjecajem tih krilatica.

U odnosu na poziciju umjetnica i umjetnika postoji implikacija tog diskursa posebice u ocekivanju da stvaraoci kulture mogu prezivjeti i bez drzavnog financiranja, cak stovise, da njihove aktivnosti na odlucujuci nacin doprinose privrednom razvoju. Diskurs koji nas ovdje zanima u prvom redu je kulturpoliticki. On se na paradoksalan nacin odlikuje time da se u kontekstu neogranicenog i nicim kontroliranog funkcioniranja slobodnog trzista poricu mogucnosti kao i nuznosti kulturpolitickog djelovanja. Otpustanje iz drzavnog starateljstva i vlastita odgovornost za opstanak u trzisnoj privredi za same stvaraoce kulture navodno bi trebalo predstavljati mogucnost da svoje najautenticnije kreativne interese spoje s radom za kruh - da na primjer direktno iz omladinske subkulture uskoce u poduzetnicku karijeru, a da pritom nikada ne dozive otudjenje posredstvom nametnutih radnih odnosa. Otudjenju u klasicnomarksistickom smislu, dakle, otudjivanju viska vrijednosti vlastitoga rada, „self employed“ Cultural Workers ipak nece moci umaknuti; naprotiv, zahvaljuci cinjenici da im u potpunosti nedostaju tradicionalni oblici politickog i ekonomskog organiziranja oni su daleko vise nego ljudi u regularnim radnim odnosima izlozeni izrabljivanju svoje radne snage. Ti faktori u cjelini vode mnogocitiranoj slici „Cultural Workera“ koji je dovoljno mlad, dinamican i fleksibilan, da u osamdesetsatnom radnom tjednu obavlja nekoliko manje ili vise kreativnih poslova i pritom se jos dobro osjeca. Pritom se naravno u gubitnike pretvaraju oni kojima je zastita tradicionalnih sporazuma u okviru radnoga prava kao i sindikalnih mjera najpotrebnija, a to su primjerice majke s djecom ili ljudi koji zbog starosti ili loseg zdravlja nisu sposobni za neograniceni angazman na poslu. Time Cultural Industries postaju prototipski sektor „autonomnog otudjenja“ (Hardt/Negri) drustva kontrole.

Nalazenje politickih odgovora na izazov konkretne situacije Cultural Workersa tek nam jos predstoji. Tradicionalne organizacije radnica i radnika kao sto su posebice sindikati ne izgledaju niti sposobni niti voljni da se posvete problemima netipicnih odnosa zaposljavanja; s druge strane, takodjer se ne bi moglo reci da su za ljude pogodjene takvim odnosima stare forme radnickog organiziranja narocito atraktivne. Radije svatko od njih usprkos svim statistickim evidencijama i dalje gaji nadu u izvanrednu karijeru koja ce ga preko noci pretvoriti u zvijezdu koja dobro zaradjuje i kojoj se posvuda dive. Stara americka bajka o peracu posudja koji postaje milijuner dozivljava ovdje svoj trijumfalni comeback. Na pozadini diskurzivnih formi koje smo opisali u ovom clanku to nas stajaliste u medjuvremenu malo cudi. Tko je spreman ozbiljno misliti na mogucnost da se Carstvu (Empire) suprotstavi strajkom, odnosno da svemoc trzista slomi kolektivnim ugovorima?

To cini ociglednim politicku opasnost koja se skriva u velikim teorijskim zahvatima kao sto su Hardtov i Negrijev. Previse je bitnih detalja zrtvovano poopcavanju koje u svojoj apstraktnosti hrani demonizaciju postojecega. I onda kada teoreticarima od Marxa do Negrija moramo dati za pravo da ekonomski uvjeti predstavljaju najbitniji temelj na kojem se u kapitalizmu odredjuju sva druga podrucja drustvenog zivota, ipak je u posljednjih dvjesto godina uvijek iznova pronalazena motivacija za politicke akcije kojima doduse nije bio cilj nije bio u tome da se cjelokupna drustvena struktura srusi, nego da ju se u njenom funkcioniranju ometa i/ili da se ona popravi odnosno prilagodi. Glavna tocka jedne naglaseno fundametalne politicke kritike bila su obecanja liberalne demokracije koja nikada nisu ostvarena jer su zahtjevima privrednog sistema stalno bila iznevjeravana, premda su istodobno uvijek iznova pokazivala politicki ucinak. Brojni politicki pokreti su se u svojim zahtjevima pozivali na tri velike vrijednosti francuske revolucije i na taj nacin postizali etapne politicke pobjede. Zagovarajuci sada kraj nacionalnodrzavne demokracije i njenu zamjenu nedohvatljivim mrezama Carstva (Empire), Hardt i Negri oduzimaju na taj nacin politickoj kritici njena protivnika - i to, kao sto je u prvom dijelu teksta vec pokazano, u najmanju ruku uranjeno, jer moc nacionalne drzave jos je daleko od svoga izumiranja. Mnogo toga govori u prilog tezi da se akteri svjetskoga poretka u posljednjim desetljecima gotovo uopce nisu promijenili: i dalje se, kad je o njima rijec, radi o privrednim poduzetnickim subjektima koji djeluju na internacionalnoj i transnacionalnoj razini, kao i o nacionalnim vladama - i onda kada ovi potonji odsada djelomice nastupaju u dvostrukim ili cak trostrukim ulogama u kojima, primjerice posredstvom Organizacije ujedinjenih nacija ili Savjeta Evropske zajednice donose odluke o transnacionalnim temama ili su pak sami predstavnici poduzetnika. Uzmimo da je ova dijagnoza ispravna. U tom slucaju nista ne govori protiv toga da se otpor i protest i dalje usmjeravaju protiv onih cija je legitimnost u tom sistemu i dalje ovisna o njihovom prihvacanju u nacionalnom okviru, prihvacanju koje se manifestira na izborima - naime protiv nacionalnih vlada. Od njih treba zahtijevati da se prema svojim internacionalnim i transnacionalnim ulogama odnose u smislu njihova demokratskog mandata, a to u mnogim konkretnim slucajevima znaci, da uvode demokratske strukture. Od njih treba nadalje zahtijevati da sprijece podrucje ekonomije da zavlada podrucjem politike, da projiciraju kulturnopoliticke programe, da ih stavljaju na diskusiju i rade na njihovoj realizaciji, umjesto da konceptualnu praznizu prikrivaju frazama kao sto je ona „Creative Industries“. Kako medjutim mnogi od tih zahtjeva, kako nam iskustvo govori, nece biti realizirano, morat cemo nacionalne politicarke i politicari pozvati na odgovornost i osporiti im legitimnost - umjesto da ih se kao igracke bjelosvjetskog Carstva (Empire) amnestira od svake odgovornosti, sto je naposljetku pozicija koja pripada hegemonijalnom diskursu o primatu trzisne privrede. U kojim oblicima i u kojim arenama bi ta vrsta protesta mogla biti pokrenuta, ne moze se utvrditi ex ante , kao sto je na primjer umjetno obezvrijedjivanje lokalnog za racun nomadskog, nego to mora ovisiti o konkretnim uvjetima u kojima zive i rade stvaraoci umjetnosti i kulture.

[1] Vidi primjerice „nevidljivu ruku“ koja, prema Adamu Smithu, (1976/1776., str., 456) tako upravlja svijetom da egoisticne teznje nuzno vode ljude u pravcu opceg blagostanja.


(eipcp: european institute for progressive cultural policies, http://eipcp.net/transversal/0303/mms/hr)[/quote]

rikardoreis
Posts: 1957
Joined: 03/08/2006 00:01
Location: ulica san martin, buenos aires

#373

Post by rikardoreis » 02/07/2007 23:56

necu vise o ratu...casna pionirska :D


SJEĆANJE NA ŠPANJOLSKI GRAĐANSKI RAT II – George Orwell

Ishod španjolskog rata riješen je u Londonu, Parizu, Rimu, Berlinu – a nikako ne u Španjolskoj. Nakon ljeta 1937.svi oni koji su imali oči shvatili su da republika ne može dobiti rat dok ne dođe do krupnih promjena u internacionalnoj pomoći, i na odluku da se bori na Negrinu i drugdje možda je djelomično utjecala nada da će svjetski rat koji je počeo 1939, izbiti 1938. Često spominjana nejedinstvenost Vlade nije bila glavni uzrok poraza. Vladina narodna vojska bila je mobilizirana na brzinu, loše naoružana i nemaštovita u vojnim pogledima, ali ona bi bila ista i da je politički sporazum postojao od početka. Na početku rata prosječni španjolski tvornički radnik nije znao ni pucati iz puške. U Španjolskoj nikada nije postojalo opće regrutiranje, a velika je poteškoća bio i tradicionalni pacifizam ljevice. Tisuće stranaca koji su se borili u španskom građanskom ratu činili su dobru pješadiju, ali među njima je bilo vrlo malo stručnjaka bilo koje vrste. Trockističke teze da se rat mogao dobiti da revolucija nije sabotirana, vjerojatno su krive.
Nacionalizacija tvornica, rušenje crkvi i izdavanje revolucionarnih manifesta ne bi podiglo sposobnost armije. Fašisti su pobijedili jer su bili jači, oni su imali moderno oružje, a drugi nisu. Nikakva politička strategija nije mogla to izjednačiti.

Ono što je u španjolskom ratu najviše zbunjivalo bilo je ponašanje velikih sila. U stvari, rat su za Franca dobili Nijemci i Talijani, čiji su motivi bili dovoljno jasni. Motive Francuske i Engleske teže je razumjeti. Godine 1936.svakom je bilo jasno da kad bi Britanija potpomogla španjolsku vladu oružjem u vrijednosti od nekoliko milijuna funti, Franco bi bio slomljen, a njemačka strategija umnogome poremećena. Tada niste morali biti prorok da predvidite približavanje rata između Britanije i Njemačke...Pa, ipak je, na najniži, kukavički i licemjeran način britanska vladajuća klasa učinila sve što ej mogla da Španjolsku uruči Francu i nacistima. Zašto? Očiti odgovor bio je: jer su bili profašisti. Nesumnjivo je da su to bili, ali su ipak, kada je došlo do konačnog otkrivanja karata, ustali protiv Njemačke. Još je uvijek sasvim neizvjesno kakav su plan imali dok su stajali iza Franca, a možda ga uopće nisu ni imali. Da li je britanska vladajuća klasa pokvarena ili samo glupa, jedno je od najtežih pitanja našeg doba, a u nekim trenucima to je pitanje vrlo važno.
Što se tiče Rusa, njihovi su motivi u španjolskom ratu potpuno nedokučivi. Jesu li, kao što su vjerovali radikali, intervenirali da bi branili demokraciju i onemogućili naciste? Zašto su onda intervenirali u tako malom opsegu i na kraju ostavili Španjolsku na cjedilu. Ili su, kao što su tvrdili katolici, intervenirali da bi poduprli revoluciju. Zašto su onda učinili sve što je billo u njihovoj moći da razbiju španjolski revolucionarni pokret, brane privatno vlasništvo i predaju vlast srednjoj klasi koja je bila protiv radničke klase? Ili su, kao što su mislili trockisti, intervenirali samo zato da spriječe špajnolsku revoluciju? Zašto onda nisu stali iza Franca? Doista, njihove je akcije najlakše objasniti ako se pretpostavi da su djelovali na osnovu nekoliko različitih motiva.
Vjerujem da ćemo u budućnosti doći na to da Staljinova vanjska politika nije bila tako dijabolički pametna, kako se tvrdi, već samo oportunistička i glupa. Kako god bilo, španjolski građanski rat je pokazao da su Nijemci znali šta rade, a jnihovi protivnici to nisu. Rat je vođen na niskom tehničkom stupnju i glavna strategija je bila vrlo jednostavna. Pobijedit će ona strana koja bude imala oružje. Nacisti i Talijani dali su oružje svojim špajolskim fašističkim prijateljima, a zapadne demokracije i Rusi nisu dali oružje onima koji su im trebali biti prijatelji. Tako je nestala Španjolska republika, „postigavši ono što nije propustila nijedna republika“.

...Utjecaj tog rata na strategiju opće borbe protiv fašizma još je teško ocijeniti. Nenaoružane odrpane armije republike izdržale su dvije i pol godine, što je sigurno više nego što je neprijatelj očekivao. Je li to poremetilo fašistički plan ili pak, u drugu ruku, samo odgodilo glavni rat i dalo nacistima više vremena da pojačaju svoje naoružanje, još je neizvjesno.

User avatar
danas
Posts: 18821
Joined: 11/03/2005 19:40
Location: 10th circle...

#374

Post by danas » 03/07/2007 02:46

evo jos malo inspirisanih cika orvelom... :-) :-) :-)

War is Peace

by Timothy Snyder

It seems far-fetched to compare today's America to the totalitarian nightmare
of Orwell's "1984". But the novel can also be read as a warning about the
failings of mass democracies, especially in wartime.

Written in 1948, George Orwell's 1984 has been interpreted as a fearful
description of the power of communism to rule minds. In the actual year, when
the novel received renewed attention, no one doubted that its subject was the
Soviet Union, the "evil empire" of Ronald Reagan's famous phrase. Yet reread
today, the story, and its setting, give one pause.

The action of 1984 takes place not in Moscow, but in London. In the story,
London and Britain have been absorbed by a larger transatlantic empire, known
as Oceania. The heartland of Oceania is today's US. In the world Orwell
describes, it is not socialism that has failed, but rather modernity and mass
democracy. The state has outgrown society, and rulers have found techniques to
maintain permanent power while denying prosperity and liberty to their
populations.

While Orwell is unsparing in his descriptions of torture, violence is not the
main subject. In Oceania, people generally believe what their rulers tell them
because they cannot articulate their disagreement, or because they lack the
imagination to consider alternatives. The power of the state to prevent
independent thought is Orwell's true subject.

Reread by an American in 2004, the novel 1984 finds surprising points of
contact with everyday reality. To be sure, the US of today is obviously not the
totalitarian society that Orwell describes. Yet Orwell wrote the novel for
citizens of democratic societies as a warning about possible futures, and some
of his concerns seem rather timely.

Take the three slogans of Oceania's rulers: War is Peace, Freedom is Slavery,
Ignorance is Strength.

The current US president constantly defines the Americans as a peaceful people.
Yet the only foreign policy innovation of his administration has been the
doctrine of pre-emptive war. The president constantly speaks of freedom; it has
become a kind of verbal tic. Yet his administration is the only one since the
1940s substantially to reduce the civil rights of Americans. The word "strong"
appears incessantly in official pronouncement of all kinds. The president, it
appears, maintains his own strength by purposefully ignoring the world around
him. In so far as this makes him more likeable, it is indeed his political
strength.

How can such contradictory ideas be persuasive? Part of the answer has to do
with the manipulation of the language itself, with what Orwell called Newspeak.
In Oceania, Newspeak progressively replaced Standard English, reducing the
number of words in the language and promoting neologisms meant to curb thought.
As everyone knows, America's official discourse, as typified by the president's
active vocabulary, has declined precipitously. Indeed, the press and public
often have trouble understanding what the president has to say, since it is
expressed in a kind of ersatz English that, when read, often makes no sense.
The press rarely quotes the president, since what he says works only in spoken
language, and not always then. But the president's genius for linguistic
innovation is only part of the problem. His administration also generates
Newspeak on purpose.

The USA Patriot Act (Uniting and Strengthening America by Providing Appropriate
Tools Required to Intercept and Obstruct Terrorism), for example, exploits the
positive associations of the words "USA" and "patriot" to name a law that
restricts the freedoms of many Americans. The war in Iraq is fought by a
"coalition," not the US army, although 90 per cent of coalition casualties are
Americans. The attackers of 11 September were "our enemy", a general term that
is then applied to people who had nothing to do with the attack, such as Saddam
Hussein.

To live in such contradictions is to engage in what Orwell called
''doublethink'': "the power of holding two contradictory beliefs in one's mind
and accepting both of them". Without some notion of this kind, it is impossible
to follow the American debate on terrorism. For years now, high officials of
the US government have accepted that there is no evidence of any connection
between Saddam Hussein and the attacks of 11 September while nevertheless
arguing that there was such a connection. As we now know, the president
demanded that his intelligence officers produce a report demonstrating such a
link, even as he was informed that there was no factual basis for his claim.
Administration officials praise the findings of his congressional inquiry that
denies any such connection and then claim that these reports actually support
their own position.

These opposing views are expressed by different members of the same
administration; more interestingly, they are also expressed by the same person,
at different moments. Evidence about the world is not entirely denied, but it
seems to be held apart from some deeper truth, accessible only by faith. Some
American leaders, the president and the vice-president in particular, may
simply have a different conception of truth: it is what they feel to be true at
the moment when they are asked. They really do feel it, when they say it,
although at some level they know it to be false. His is the essence of
doublethink, and it is also perhaps the secret of Bush's popularity.

In Orwell's dystopia, the rulers believe that there is no external truth that
their methods cannot defeat. Oceania's population does indeed seem capable of
denying external reality in favor of the party's message, even when that
message changes. Some of the most terrifying moments in 1984 take place when it
becomes clear that people's beliefs about the world can be changed at a
moment's notice. When the novel begins Oceania is at war with Eurasia and at
peace with Eastasia. Later, Oceania suddenly makes peace with Eurasia and goes
to war with Eastasia. Oceania's population is not expected to endorse this
change, since they are not expected to notice it. Instead, they are actively to
endorse the new war and to forget the old one. As citizens, they are expected
to support war as such and not to ask any questions.

Now it might be too much to expect Americans to remember that, during earlier
Republican administrations, the US supported mujahedin such as Osama bin Laden
in Afghanistan, as well as Saddam Hussein in his war with Iran. To recall these
basic facts is to make no accusation of hypocrisy: foreign policy must fit the
times and there is nothing inherently wrong with change. These alterations in
policy probably made sense. What is chilling is that these earlier policies are
seldom recalled in discussion of present ones. More frightening still, though,
was the ability of the Bush administration to change the focus of much of the
nation's anger from Bin Laden to Saddam Hussein, from al Qaeda to Iraq. This
was indeed like the sudden shift from war against Eurasia to war against
Eastasia. No good reason was given; people were expected to go along with it
and, in general, they did. How can rulers achieve this kind of instant con
sent?

Orwell's cruelest insight is that people have little desire to know the truth.
This is an important challenge to a certain kind of optimism in the liberal
tradition. The core texts of liberal toleration, such as Milton's Areopagitica
and Mill's On Liberty, take for granted that individuals will wish to know the
truth. They contend that in the absence of censorship, truth will eventually
emerge and be recognized as such. But even in democracies this may not always
be true.

In Orwell's novel, the state manages reality by altering public memory of the
very recent past. In today's US, Fox News and talk radio both closely
associated with the Republican party and the present administrationÑengage in
practices redolent of those Orwell describes. One of these is the obliteration
of the immediate past when it contradicts the message of the rulers of today.
In Oceania, this is the task of the Ministry of Truth. In the US, it is the
task of Fox News. When Al Gore recently gave an important speech criticizing
President Bush, Fox News presented its own "analysis" of the speech rather than
the speech itself.

Although Gore received more votes in the last presidential election than Bush,
he has in effect no mass media voice in the US. The event was re-created, as it
were, before it even reached the consciousness of the typical television
viewer. It never "happened". Only the criticism, which was in fact mockery,
happened. Another tactic is the conscious destruction of personalities by
repeated ad hominem attacks. In Oceania, the state ordered the "two minutes
hate", an exercise in which enemies had to be loudly vilified by the public. In
the US, popular right wing talk radio hosts identify supposed traitors, and
expose them to ridicule. After Richard Clarke published his account of the Bush
anti-terror policy, talk radio impugned his competence and his patriotism, even
though the man had served in four presidential administrations, three of them
Republican. Although Clarke was responsible for fighting terrorism under
President Bush, he has in effect no mass media voice.

Fox News and talk radio are not, of course, the only sources of information in
the US today but they are the main news outlets for a large part of the
population. And even the best independent newspapers, the New York Times and
the Washington Post, failed to present some of the basic facts in the run up to
the Iraq war. Similarly, Rush Limbaugh, the leading American radio hatemonger,
would never make it in Canada. Talk radio has no international resonance, since
what it says has no factual value. But what the rest of the world thinks makes
no difference. As one of the rulers of Oceania puts it: "We can shut them out
of existence. Oceania is the world". This is, perhaps, the most impressive
achievement of the Bush administration: the creation of a purely American
rhetorical space, all but closed to outside influences.

Of course, this rhetorical space is stratified. Some people did listen to Al
Gore's speech. Many people bought Richard Clarke's book. There is a segment of
American society that has no doubts about some of the facts under discussion
during the current election campaign. To take one important example: it is
simply a fact that Bush used personal connections to avoid the draft during the
Vietnam war, while John Kerry served in Vietnam with honor. Yet with the help
of Fox News, talk radio and negative television advertisements, the Bush
administration and its supporters have clouded this issue for most of the
American public.

As far as the president is concerned, it is of little importance that one
section of the American population understands facts as facts. A larger section
of the population can be persuaded by media campaigns. This, too, resembles
Oceania. In 1984, there is still a group that remembers the past, and is
capable of drawing conclusions about facts in the present. Its members have
some understanding of the manipulation of reality taking place around them.
They are, however, powerless to change that reality.

In both Oceania and America, forces deeper than media techniques are at play.
Orwell understood that social pressures can be arranged so that falsehood
rather than truth will emerge. Just as people can encourage others to be
critical and reflective, they can also create an environment in which passivity
and ignorance feel safest. The most chilling and unforgettable image of 1984 is
the poster of Big Brother, captioned "Big Brother is watching you". These
posters are simply posters. It is not even clear in the novel whether Big
Brother is a living person. Yet the posters contribute to a moral climate in
which people police themselves, and their own thoughts. Vaclav Havel, writing
in communist Czechoslovakia, described a greengrocer who placed a sign in his
shop that read "Workers of the World Unite". The greengrocer, who has no
ideological preferences himself, does this to avoid unwanted attention from the
authorities. In so doing, he communicates the idea that it is best to accept
the official message of the authorities.

Although it pains me (as a former Boy Scout) to make this observation, the
American flag now functions in much the same way. In the months after 11th
September, Americans displayed the flag as a sincere expression of grief,
anger, pride and solidarity. Three years later, high officials of the US
government (and leading newscasters) continue to wear flag pins on their
lapels. These shiny little flags no longer convey any clear message. Some
people wear them to intimidate others. Others wear them because they are
intimidated. Many people don't really give it much thought. And no one wants to
court accusations of lack of patriotism in a time of war.

In Orwell's Oceania, falsehood and war bring impoverishment. The state
impoverishes society by devoting its resources to fighting a useless war. In
the atmosphere of perpetual war, Orwell suggests, people will accept not only
abridgments of their freedom, but also reductions in living standards. This
appears at first to be a fundamental difference between the Oceania of the
novel and the America of reality. Who could accuse President Bush of opposing
consumption? Yet on a deeper level, the correspondence between calculated war,
calculated falsehood and calculated impoverishment holds true.

It appears that the leading figures of the Bush administration had two main
preoccupations before September 2001: tax cuts for the rich, and war in Iraq.
The attacks of 11th September allowed them to carry out both politics. Strange
as it may seem, tax cuts for the rich were presented as necessary in a time of
war, and criticism of them was presented as unpatriotic. As a result, the less
privileged classes of American society pay for the war in Iraq in two ways:
with their lives, because the US army is drawn mainly from the poor, but also
in the long run with their livelihoods. The result of big tax cuts during an
expensive war has been the creation of a truly frightening national debt. The
national debt, about $7.4 trillion, is currently increasing by about $1.69bn a
day. President Bush's last budget included an annual deficit of more than
$500bn – a record. More than one in eight Americans now lives below the
official poverty line. Over the long run, the increase of government debt means
a reduction of government services to the American poor.

These resemblances between fact and fiction should not be pushed too far. But
they are a reminder that Orwell's warnings in 1984 apply to the pathologies of
mass democracies – and not just to Bush's America – as well as to the more
obvious horrors of totalitarian states. Orwell asked us to be attentive to
language, to believe in truth and to identify the means by which democracy can
be corrupted. The key mechanism in Oceania, as in the contemporary US, is the
conscious manipulation of the social psychology of war. The population of
Oceania is fed regular reports of great victories in Asia, alternating with
alarming reports of new threats to the home land.

Here the comparison with today's US is too obvious to labor. Americans are told
of great victories in Afghanistan and Iraq (both questionable), and constantly
reminded by vague colour-coded signals from the department of homeland security
that terrorists could attack at any moment.

The fundamental similarity between Oceania and America is the disabling of
political discussion by the rhetoric of war. As one realizes by the end of
1984, Oceania's continuous wars in Eurasia and Eastasia serve no particular
purpose, aside from providing the stimuli that allow the population to be
confused, manipulated and ruled. The merits of particular American military
interventions are debatable. I believe that the war in Afghanistan was
prosecuted without sufficient resources and conviction, and that the war in
Iraq was a mistake from the beginning. But the problem for American society is
not so much the policies as the ways in which those who make them define and
explain them to the public.

The struggle against international terrorism by military and other means need
not have been defined as a perpetual war of good against evil. We are a country
"at war", as Bush likes to say, and he is a "war president". This is not a
description of a particular action or mood, but of a permanent existential
state. The hero of 1984 "could not remember a time when his country had not
been at war". Since Bush has won the presidential election, the youngest
generation of Americans will soon be able to say the same.

As a society, we are less peaceful, less free and less informed than we were a
few years ago. War is Peace, Freedom is Slavery, Ignorance is Strength.

Timothy Snyder is an Associate Professor of History at Yale University. He is
author of The Reconstruction of Nations: Poland, Ukraine, Lithuania, Belarus,
1569-1999 (YUP, 2003).

Source: Prospect November 2004

User avatar
danas
Posts: 18821
Joined: 11/03/2005 19:40
Location: 10th circle...

#375

Post by danas » 03/07/2007 22:28

somewhere i have never travelled -- ee cummings


somewhere i have never travelled, gladly beyond
any experience, your eyes have their silence:
in your most frail gesture are things which enclose me,
or which i cannot touch because they are too near

your slightest look easily will unclose me
though i have closed myself as fingers,
you open always petal by petal myself as Spring opens
(touching skilfully, mysteriously) her first rose

or if your wish be to close me, i and
my life will shut very beautifully, suddenly,
as when the heart of this flower imagines
the snow carefully everywhere descending;

nothing which we are to perceive in this world equals
the power of your intense fragility: whose texture
compels me with the color of its countries,
rendering death and forever with each breathing

(i do not know what it is about you that closes
and opens; only something in me understands
the voice of your eyes is deeper than all roses)
nobody, not even the rain, has such small hands

it may not always be so; and i say -- ee cummings

it may not always be so; and i say
that if your lips, which i have loved, should touch
another's, and your dear strong fingers clutch
his heart, as mine in time not far away;
if on another's face your sweet hair lay
in such a silence as i know,or such
great writhing words as, uttering overmuch,
stand helplessly before the spirit at bay;

if this should be, i say if this should be-
you of my heart, send me a little word;
that i may go unto him, and take his hands,
saying, Accept all happiness from me.
Then shall i turn my face, and hear one bird
sing terribly afar in the lost lands.
Last edited by danas on 03/07/2007 22:31, edited 1 time in total.

Post Reply