#1 Apstraktni ekspresionizam
Posted: 03/06/2004 22:33
Polaskan Cicibanovim interesovanjem, evo da na brzinu nabacam neke osnovne podatke o ovom slikarskom pokretu.
Prosle godine sam dao ispit iz istorije umjetnosti na ovu temu, ali sam pogubio biljeske pa cu ici napamet, ne zamjerite na greskama i na katastrofalnom stilu.
Ako postoji jedna knjiga koja objasnjava CJELOKUPAN period o kome je ovdje rijec, onda je to Rosembergov esej o Gorkom (A.Gorky). Meni najdrazi esej o umjetnosti, neprevazidjen u svojoj jednostavnosti stila, ljubavi autora prema djelima umjetnika o kome je rijec i, istovremeno, zavidnoj objektivnosti. Od H.Rosemberga procitajte sta god pronadjete.
Prvi dio - kontekst
Dakle... apstraktni ekspresionizam je prvi tipicno americki pokret u umjetnosti i, istovremeno, vjerovatno posljednji pokret SLIKARSTVA dvadesetog stoljeca. Sve nakon toga je umjetnost koja vise nema veze sa slikarstvom: od A.Warhola koji je bio prvi likovni umjetnik koji nije bio ni slikar, ni vajar ni arhitekta pa nadalje.
Pocetkom 20 stoljeca, USA jednostavno ne posjeduju bilo kakvu autohtonu slikarsku skolu. Najvisi eksponenti americkog slikarstva nisu nista drugo do pejzazisti koji su, u najboljem slucaju, ostali na postimpresionizmu. Istovremeno, Europa dozivljava jedan od najkreativnijih procesa u cjelokupnoj istoriji umjetnosti, avangarde se smjenjuju dotad nezamislivom brzinom.
Ako zanemarimo POJEDINCE, poput E.Hoppera, koji putuju u Europu i konfrontiraju se sa avangardama, za prvi kontakt americkih slikara sa novim dostignucima u umjetnosti je "zasluzan" nacizam" pred kojim mnogi istaknuti europski umjetnici bjeze put Amerike.
Njemacki umjetnik Hofman (u toku s vremenom ali ne pretjerano talentovan ili bitan) otvara skolu savremene umjetnosti u New Yorku. Niko od umjetnika o kojima cu nesto kasnije govoriti je ne pohadja, ali njujorcanima se bar pruza mogucnost konfrontacije sa novim konceptima umjetnosti.
Pored Hofmana, medju europskim umjetnicima-emigrantima nas ovdje najvise zanimaju P.Mondrian i M.Ernst (ali ne treba zaboraviti da su tu i mnogi drugi, od Duchampa, Matte i Bretona pa nadalje).
Njihova prisutnost je jedan od najbitnijih faktora u radjanju americkog apstraktnog ekspresionizma.
Drugi faktor, kojeg ne treba zanemariti , je Roosveltov New Deal, koji, izmedju ostalog, omogucuje umjetnicima da primaju neku vrstu socijalne pomoci od drzave pod uslovom da odrzavaju odredjeni kvantitet produkcije i bez prodaje slika.
Nastavak: drugi dio-umjetnici
(nadam se sutra uvece)
Prosle godine sam dao ispit iz istorije umjetnosti na ovu temu, ali sam pogubio biljeske pa cu ici napamet, ne zamjerite na greskama i na katastrofalnom stilu.
Ako postoji jedna knjiga koja objasnjava CJELOKUPAN period o kome je ovdje rijec, onda je to Rosembergov esej o Gorkom (A.Gorky). Meni najdrazi esej o umjetnosti, neprevazidjen u svojoj jednostavnosti stila, ljubavi autora prema djelima umjetnika o kome je rijec i, istovremeno, zavidnoj objektivnosti. Od H.Rosemberga procitajte sta god pronadjete.
Prvi dio - kontekst
Dakle... apstraktni ekspresionizam je prvi tipicno americki pokret u umjetnosti i, istovremeno, vjerovatno posljednji pokret SLIKARSTVA dvadesetog stoljeca. Sve nakon toga je umjetnost koja vise nema veze sa slikarstvom: od A.Warhola koji je bio prvi likovni umjetnik koji nije bio ni slikar, ni vajar ni arhitekta pa nadalje.
Pocetkom 20 stoljeca, USA jednostavno ne posjeduju bilo kakvu autohtonu slikarsku skolu. Najvisi eksponenti americkog slikarstva nisu nista drugo do pejzazisti koji su, u najboljem slucaju, ostali na postimpresionizmu. Istovremeno, Europa dozivljava jedan od najkreativnijih procesa u cjelokupnoj istoriji umjetnosti, avangarde se smjenjuju dotad nezamislivom brzinom.
Ako zanemarimo POJEDINCE, poput E.Hoppera, koji putuju u Europu i konfrontiraju se sa avangardama, za prvi kontakt americkih slikara sa novim dostignucima u umjetnosti je "zasluzan" nacizam" pred kojim mnogi istaknuti europski umjetnici bjeze put Amerike.
Njemacki umjetnik Hofman (u toku s vremenom ali ne pretjerano talentovan ili bitan) otvara skolu savremene umjetnosti u New Yorku. Niko od umjetnika o kojima cu nesto kasnije govoriti je ne pohadja, ali njujorcanima se bar pruza mogucnost konfrontacije sa novim konceptima umjetnosti.
Pored Hofmana, medju europskim umjetnicima-emigrantima nas ovdje najvise zanimaju P.Mondrian i M.Ernst (ali ne treba zaboraviti da su tu i mnogi drugi, od Duchampa, Matte i Bretona pa nadalje).
Njihova prisutnost je jedan od najbitnijih faktora u radjanju americkog apstraktnog ekspresionizma.
Drugi faktor, kojeg ne treba zanemariti , je Roosveltov New Deal, koji, izmedju ostalog, omogucuje umjetnicima da primaju neku vrstu socijalne pomoci od drzave pod uslovom da odrzavaju odredjeni kvantitet produkcije i bez prodaje slika.
Nastavak: drugi dio-umjetnici
(nadam se sutra uvece)