Page 1 of 1

#1 Slikanje riječima

Posted: 30/06/2020 16:15
by sarajlija120
Paralelno sa temom "Vaša poezija", koju bi trebalo oživjeti, jer dugo je neaktivna, otvaram ovaj topic pod nazivom "Slikanje riječima". :D

Vjerovatno među nama forumašima ima onih koji mogu slikati riječima i to u pravom smislu te riječi. Dobra proza katkad je poput dobrog filma, poput dobre slike. Htio sam odvojiti malo prostora i za nas takve. Pa evo prilike da podijelimo naše autorske radove. U obzir dolaze samo autorski radovi, ne copy/paste drugih autora, jer za to postoji drugi topic. Nemojte se sramiti, izvadite sveske, bilješke, laptope, i pokažite maštu. :-)

Evo, prvi ću zakuhati jednim odlomkom. :D

Uspomene? Eh, da, niz tu strminu ne silazim često, a i kad se odlučim, ne zalazim duboko, jer stube su besprijekorno neravne, vješto skliske i svakom povratku ishod je upitan. Zapeće na njihovim uzvisinama ne može zaobići nijedan planinar spretni. Tamo dole, lijepi trenuci, ti biserni rariteti, pomiješani su sa očajno lošim sjećanjima, tim nekvalitetno izvezenim djelima, omaškama, koja bih rado, da mogu, promijenio. Šetati obalama lijepih uspomena ljepše je nego šetati pješčanim plažama Varadera. Ima u tome nečeg dopadljivog, izazovnog i napretek romantičnog. Ima u njima jedna zbog koje se vrijedi strmoglaviti, ali da bih do nje stigao, valja promarširati kroz sve te blatnjave, zarasle šumske puteve, tvrde kamenjare, uštimane da korake sapletu. I taman što stigneš, shvatiš da je ona uobražena neostvarena želja, dio dobre strane iluzije, parče mašte, golemi žal. I tek što s njom progovoriš, pogledaš ponovo drago lice, upletu se uobičajeni zvuci, dosadna gunđanja ljudi, koji vječito od tebe nešto traže, za riječi se otimaju i bezglavo tumaraju, razrijede mi sliku, pokupe sav kolorit, stišaju ton i više ne ostane ništa osim da se pitam otkud i kako ona postade samo uspomena? Zar nije stvarnost trebala biti? I pitam se, ko to bez znanja mog, u misli moje, postavlja straže, kako u njima do nje ne bih stigao, da k’o čovjek, tren koji promaštam? :roll:

Budite blagi s kritikama. Nemojte udarati, barem ne u glavu. :lol:

Živjela tema! :thumbup:

#2 Re: Slikanje riječima

Posted: 30/06/2020 16:46
by walter kurtz
Dobar si lijepo :zoka:

#3 Re: Slikanje riječima

Posted: 30/06/2020 17:23
by cLo
sarajlija120 wrote:
30/06/2020 16:15
Paralelno sa temom "Vaša poezija", koju bi trebalo oživjeti, jer dugo je neaktivna, otvaram ovaj topic pod nazivom "Slikanje riječima". :D

Budite blagi s kritikama. Nemojte udarati, barem ne u glavu. :lol:

Živjela tema! :thumbup:
Neću biti oštra, ali pošto vidim da si zaljubljenik u slikanje riječima, možda želiš znati da je ovo što si ti pokušao napraviti zapravo Imažinizam/Imagism i radi se kroz poeziju. Začetnik ovog pokreta je Ezra Pound (morao si čuti). Ovako to izgleda:

In a Station of the Metro

The apparition of these faces in the crowd:
Petals on a wet, black bough.

#4 Re: Slikanje riječima

Posted: 30/06/2020 20:25
by sarajlija120
cLo wrote:
30/06/2020 17:23
sarajlija120 wrote:
30/06/2020 16:15
Paralelno sa temom "Vaša poezija", koju bi trebalo oživjeti, jer dugo je neaktivna, otvaram ovaj topic pod nazivom "Slikanje riječima". :D

Budite blagi s kritikama. Nemojte udarati, barem ne u glavu. :lol:

Živjela tema! :thumbup:
Neću biti oštra, ali pošto vidim da si zaljubljenik u slikanje riječima, možda želiš znati da je ovo što si ti pokušao napraviti zapravo Imažinizam/Imagism i radi se kroz poeziju. Začetnik ovog pokreta je Ezra Pound (morao si čuti). Ovako to izgleda:

In a Station of the Metro

The apparition of these faces in the crowd:
Petals on a wet, black bough.
Znam za Imažinizam. Začetnik je Ezra Pound, ali je Hulme postavio njegova načela početkom prošlog stoljeća. Međutim, ja ovdje ne pravim Imažinizam niti mi je to bila namjera. Ovo što sam napisao svrstavam u klasičnu prozu, epski oblik, romanski stil.

Hvala na osvrtu. :thumbup:

#5 Re: Slikanje riječima

Posted: 01/07/2020 13:23
by cLo
sarajlija120 wrote:
30/06/2020 20:25


Znam za Imažinizam. Začetnik je Ezra Pound, ali je Hulme postavio njegova načela početkom prošlog stoljeća. Međutim, ja ovdje ne pravim Imažinizam niti mi je to bila namjera. Ovo što sam napisao svrstavam u klasičnu prozu, epski oblik, romanski stil.

Hvala na osvrtu. :thumbup:
Samo ti piši i sretno sa temom.
Ja bih imala svašta dodati, posebno na boldano, ali nije to ta pita i bespotrebno bi se natezali i kvarili temu. :D

#6 Re: Slikanje riječima

Posted: 01/07/2020 18:27
by sarajlija120
cLo wrote:
01/07/2020 13:23
sarajlija120 wrote:
30/06/2020 20:25


Znam za Imažinizam. Začetnik je Ezra Pound, ali je Hulme postavio njegova načela početkom prošlog stoljeća. Međutim, ja ovdje ne pravim Imažinizam niti mi je to bila namjera. Ovo što sam napisao svrstavam u klasičnu prozu, epski oblik, romanski stil.

Hvala na osvrtu. :thumbup:
Samo ti piši i sretno sa temom.
Ja bih imala svašta dodati, posebno na boldano, ali nije to ta pita i bespotrebno bi se natezali i kvarili temu. :D
Hvala na podršci. :D

Volio bih kad bi se i drugi uključili, ovo može biti jedna od boljih tema na forumu. Pišeš li ti štogod? :-)

#7 Re: Slikanje riječima

Posted: 01/07/2020 23:38
by cLo
sarajlija120 wrote:
01/07/2020 18:27


Hvala na podršci. :D

Volio bih kad bi se i drugi uključili, ovo može biti jedna od boljih tema na forumu. Pišeš li ti štogod? :-)
Ma pišem vala, nema šta ne pišem :D i na engleskom i na bosanskom, to mi je zanat :P . Ali ja sam više zainteresirana za tehnike, ne jurim kreativnost i estetski dojam. Trenutno isprobavam aluzije, ono što je Eliot radio u The Waste Land, samo ne kao on, ne želim toliko haotično, moj objekat interesa je samo Shakespeare. Evo jedna pjesma gdje sam se igrala aliteracijom:

Kraj

Provlačiš se kroz tjesnace kvrgavih brazgotina
Kroz ono što je nekada bila topla krv
Mokra fleka
Nečujna
Mirna
Srž
Blizu su zloslutne oštrice kristalnih ledenjaka
Kolopleti studeni gnječe usne u grč
Zgužvan refleks
Škriputav
Skrušen
Krš

Primjetiš da su uglavnom zastupljeni glasovi k, r, z, s i š – kraj, kroz, krv itd. Doduše ima i č u gnječe i grč :D. Ipak sam najzadovoljnija finalom u - škriputav, skrušen, krš. :D :lol:
Eto ja sam doprinijela temi koliko je u mojoj moći, ne pišem kreativnu prozu, nažalost, niti smatram da se moja testiranja trebaju čitati. A i da smatram :D ne bih dijelila ovako, ovo je iznimka.

#8 Re: Slikanje riječima

Posted: 02/07/2020 17:44
by drag_gost
Abida pamtim "iz dva puta".

Prvi put prije rata. Jak, krupan, osor. Drugi put iza rata. Snuzden, potisten i ponjezan. Iz ovog prvog sjecanja ga pamtim kao radnika nekadasnje fabrike zeljeznickih vagona "Vaso Miskin Crni". Bio je grub covjek, teske ruke i izrazito izrazene brade. Radio je teske fizicke poslove i volio je cetvrtkom navecer kolege sa posla castiti u lokalnoj birtiji - "As". Platu je znao potrositi do kraja prve sedmice u mjesecu. Kada popije znao je postati blag, pitom. Tada su ga djeca najvise voljela, a Zulejha bi ga izuvala u tri sata ujutro, kada bi dosao kuci teturajuci. Volio je svoju Zulejhu, pomalo zbog toga sto je znao da ga druga ne bi trpila, a najvise zbog toga sto se je plasio.

Iz drugog sjecanja Abida pamtim kako tihog, pogrbljenog starca koji odgleda svoju dozu saha ispred Ekonomije i zuri kuci da donese hljeba i mlijeka. Zulejha bi ga cekala na vratima. Djeca su mu odselila vani.

"Vani Abide, da ih gledam jake, krupne i osore", odgovori Zulejha.

#9 Re: Slikanje riječima

Posted: 05/07/2020 16:00
by sarajlija120
cLo wrote:
01/07/2020 23:38

Kraj

Provlačiš se kroz tjesnace kvrgavih brazgotina
Kroz ono što je nekada bila topla krv
Mokra fleka
Nečujna
Mirna
Srž
Blizu su zloslutne oštrice kristalnih ledenjaka
Kolopleti studeni gnječe usne u grč
Zgužvan refleks
Škriputav
Skrušen
Krš

Primjetiš da su uglavnom zastupljeni glasovi k, r, z, s i š – kraj, kroz, krv itd. Doduše ima i č u gnječe i grč :D. Ipak sam najzadovoljnija finalom u - škriputav, skrušen, krš. :D :lol:
Eto ja sam doprinijela temi koliko je u mojoj moći, ne pišem kreativnu prozu, nažalost, niti smatram da se moja testiranja trebaju čitati. A i da smatram :D ne bih dijelila ovako, ovo je iznimka.
:thumbup:

Dosta dubokoumno. Svaka čast. Odličan posao si obavila sa ovim glasovima k, r, z, s i š. Ja ponekad i sam ne razumijem kako piscima i pjesnicima naumpadnu sve te stvari i kako, zapravo, riječi to sve mogu?

#10 Re: Slikanje riječima

Posted: 05/07/2020 16:01
by sarajlija120
drag_gost wrote:
02/07/2020 17:44
Abida pamtim "iz dva puta".

Prvi put prije rata. Jak, krupan, osor. Drugi put iza rata. Snuzden, potisten i ponjezan. Iz ovog prvog sjecanja ga pamtim kao radnika nekadasnje fabrike zeljeznickih vagona "Vaso Miskin Crni". Bio je grub covjek, teske ruke i izrazito izrazene brade. Radio je teske fizicke poslove i volio je cetvrtkom navecer kolege sa posla castiti u lokalnoj birtiji - "As". Platu je znao potrositi do kraja prve sedmice u mjesecu. Kada popije znao je postati blag, pitom. Tada su ga djeca najvise voljela, a Zulejha bi ga izuvala u tri sata ujutro, kada bi dosao kuci teturajuci. Volio je svoju Zulejhu, pomalo zbog toga sto je znao da ga druga ne bi trpila, a najvise zbog toga sto se je plasio.

Iz drugog sjecanja Abida pamtim kako tihog, pogrbljenog starca koji odgleda svoju dozu saha ispred Ekonomije i zuri kuci da donese hljeba i mlijeka. Zulejha bi ga cekala na vratima. Djeca su mu odselila vani.

"Vani Abide, da ih gledam jake, krupne i osore", odgovori Zulejha.
Hoćemo još o Abidu. :D

#11 Re: Slikanje riječima

Posted: 05/07/2020 16:03
by sarajlija120
Još nešto što mi je onako "u hodu" naletjelo u misli. Požurih da zapišem, kako ne bih zaboravio.

Vrijeme je putovalo, a mi smo u njemu sanjali. Tada nisam znao da će od svega samo snovi ostati, vrijeme da ih njime skupljam i po njima tebe pamtim.

#12 Re: Slikanje riječima

Posted: 18/07/2020 00:09
by sarajlija120
U tami iščezli su ljudi koji su nas znalački razuvjerili i do kraja spretno doveli. Iz te tame iznio sam uspjeh u naručju. I tvoj besprijekorni uzlet, kriomice, primjetio sam. Nije mi žao što si prerasla u savršeno dobru suprugu i nježnu, brižnu majku punu milosti. Nek ti je berićetno. Žal je ostao za nedosanjanim snovima u kojima sam te nosio i u kojima si me dočekivala. U njima tvoj dah, taj zaigran maestral, oživljavao me kada zamrem. U njima sam te za srce privezao. Snovi se u vremenu zaglavili, a ja tamo nikog nemam. Da su bogdo između srca - tu, lahko bih ih premostio. Snovi se u vremenu zaglavili, a u njima bio sam tvoj izabranik, a ti moja kraljica. Žal ostao je, moja Jabuko. I ostat će, jer bila si jedinstvena, žena za sva vremena.

#13 Re: Slikanje riječima

Posted: 22/07/2020 23:43
by sarajlija120
Domaćine, padne li ti katkad na um da je mnogo krvi na obroncima ovog grada zemlja njegova upila da bi ti slobodno njime šetao? Junačke borbe sa sobom donijele su i odnijele heroje, neke u poznim godinama, a neke u cvijetu mladosti. Oni su svoje živote založili dok si ti mrva bio, da bi u njemu sigurno mogao odrasti. Zasvagda to zapamti.

Stranče, kada te ganu krasote Sarajeva i čistota njegovih iskrenih domaćina, siguran budi - u njega si dobrodošao. Ne obuzme neodoljivo čudesan osjećaj svakog ko u njega nogom stane, jer bilo je onih koji su ga razarati stali. Ima nešto u dobrim ljudima, jedni druge poznaju i jedni drugima pripadaju. A one loše, njima historija ne pripada i nikad neće biti na njihovoj strani.

#14 Re: Slikanje riječima

Posted: 17/10/2020 21:04
by sarajlija120
Poželim te vidjeti. Često. Ispričati kuda sam svim tim godinama zvjerao. Kakve sam staze prošao. Kakve sam ljude sreo. Pričao bih ti kao dijete koje ne mari hoće li shvaćeno biti. Jer, ti si me shvatala i onda kada sam sebe nisam mogao. Time si me osvajala. Zbog toga si ostala skriveni, netaknuti dio mog srca. Tamo ne zalazi zaborav. Kad bih te vidio, otvorio bih ti dušu sve dok iz nje ne bi izašao i posljednji putnik. Zagrlio bih te, tako bih te jako zagrlio. A onda, vrijeme bi trijumfovalo, počeli bi da brinu što nas kući nema. Ti bi krenula svojoj, a ja svojoj istini. Zauvijek pitajući se kako da pod ovako silnim nebom za nas mjesta nije bilo. A samo smo ga malo htjeli.

Image

#15 Re: Slikanje riječima

Posted: 17/10/2020 21:10
by sarajlija120
Badava im što su mržnjom opsjednuti, noseči mačeve i pod štitovima, svojevremeno nastojali kapije da ti provale. Ne pokoriše te ni oni, ni ovi jučer, a neće ni oni sutra. Nisi znao njihove ćudi, pa si ih, umalo, da kroče nespretno pustio. A oni, znaše oni da se na tvoja vrata ulazi, a ne provaljuje. Znaše i to da su mogli u tebe doći, tvoje cvijeće brati i u tebi koliko hoće ostati. Jer, takav si ti, bedast i naivan, prigrliš i onog ko te voli i onog ko nerado spomene. Zbog toga si i ti voljen i poštovan. Zbog toga si san onome ko o tvom rušenju sniva.

Image