Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

[zateznistub]

Kako je tada bilo veselo na hrasnom brdu! Ako nista drugo u kobrama smo imali tromblona na bacanje i nismo ih stedili...

[GTR R34]

[quote="bach"]Raskrsnica kod OH -a




Vrbanja most




Ova posljednja slika jel to onaj tenk sto je unisten u pokusaju da dodje do skenderije, onaj dan kad su niski specijalci povaljeni na mostu?

[Nekako s proljeća]

Pod čijom kontrolom je bio Željin stadion? Je li bio "no mans land" ?

Tako nekako,ali ipak pod kontrolom snaga VRS-e.Gledao sam mu 1993/4 unutrasnjost sa Šanca( odmah iznad Tranzita), to je pravac jugozapadno od centra na stadionu.Kao na dlanu ...ni ptice nisam vidio. Dobar dio vremena je taj prostor oko stadiona bio ''zona razmjene roba i ljudi''. Kao i Šoping u početnom periodu.Da čovjek ne povjeruje kojim su se sve načinima koristili za tranfer ljudi i roba...

Kanalizacioni sistem npr... , dok ih nismo provalili. Ali to je već ratnoprofiterski par opanaka.

[GTR R34]

Nekako s proljeca da li si upoznat s pokusajem bijega naseg stanovnistva s grbavice preko Miljacke ili kanalizacijom?pa ako znas nesto o tome mozes li napisati ? negdje sam to citao il igledao.. i jos nesto jel nassnajper dejstvovao s bristola i izvrsnog vjeca po grbavici?

[Nekako s proljeća]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=QtlhcQvpU2Y [/youtube]

[Creasy]

Mene samo zanima ko njih pobi?

[Nekako s proljeća]

Nekako s proljeca da li si upoznat s pokusajem bijega naseg stanovnistva s grbavice preko Miljacke ili kanalizacijom?pa ako znas nesto o tome mozes li napisati ? negdje sam to citao il igledao.. i jos nesto jel nassnajper dejstvovao s bristola i izvrsnog vjeca po grbavici?

Da,ali ne želim da pišem o tome dajući prostora onoj sorti ljudi koju i danas prezirem, i tako obezvrjeđujem doprinos boraca.Jedino ti mogu reći da su sve te aktivnosti (profiteri sa obje strane) išle u prilog etničkog čišćenja. A cijenu su plaćali građani , u strahu za vlastiti život. Bilo novcem a nerijetko i životom. Dakle u ime tih žrtava -njihove trgovine,

Onaj diler Dragiša je izrešetan od strane Batkove ekipe...sudski proces traje i ...laganini.

O snajperskim aktivnostima, dao sam link na temu. Na njoj su se javljali relevantni ljudi...

[GTR R34]

Hvala.onu temu o Snajperima sam vec jednom citao.A o ovom "Sjecanje na ljubav ". imas vise na temi o Snajperima u Sarajevu.Kazu da su ih nasi smaknuli jer je taj "Romeo" bio vojnik Armije BiH ili TO i krenuo da prebjegne kod svojih preko Milajcke.

[Creasy]

Hvala.onu temu o Snajperima sam vec jednom citao.A o ovom "Sjecanje na ljubav ". imas vise na temi o Snajperima u Sarajevu.Kazu da su ih nasi smaknuli jer je taj "Romeo" bio vojnik Armije BiH ili TO i krenuo da prebjegne kod svojih preko Milajcke.

Ja sam opet cuo da su ga ubili Cacini ljudi radi neke torbe sa lovom navodno. Po toj prici Bosko nije bio u Armiji BiH vec je pokusao da izadje iz grada zbog nekih prijetnji, a izlazak mu je sredio Celo Bajramovic...

[Max Bunker]

Sjecam se ( sjecam se placa jer sam bio djecak od 3. godine tada ), Srpske godine pred sami rat, da je toliko pucalo po Grbavici ( tamo oko skretanja za Vraca ) da sam plakao od straha. Slavili ljudi Novu godinu. Znaci, da ih je na Grbavici uvijek bilo jako puno i jos tome dodajte " obucena " lica, tj. kadrove JNA koji su tu zivjeli pa to vjerovatno daje odgovor na pitanje, zasto su zauzeli Grbavicu na pocetku rata.
Sjecam se isto tako, jednom kada sam se igrao ispred zgrade na parkingu, kada je " zemlja pocela da drhti " od vozila JNA i tenkova koji su se poceli spustati niz onaj put sto vodi ka Vracima. Stari mi prica da je bilo i komsija Muslimana ( Bosnjaka ) koji su mahali vojsci, misleci da su ovi tu doslo da brane " bratstvo i jedinstvo ".

[Max Bunker]

Hvala.onu temu o Snajperima sam vec jednom citao.A o ovom "Sjecanje na ljubav ". imas vise na temi o Snajperima u Sarajevu.Kazu da su ih nasi smaknuli jer je taj "Romeo" bio vojnik Armije BiH ili TO i krenuo da prebjegne kod svojih preko Milajcke.

Ja sam opet cuo da su ga ubili Cacini ljudi radi neke torbe sa lovom navodno. Po toj prici Bosko nije bio u Armiji BiH vec je pokusao da izadje iz grada zbog nekih prijetnji, a izlazak mu je sredio Celo Bajramovic...

Isto i ja cuo. Da je on pokusao preci na Grbavicu pa dalje " u Svijet " ali da je Caco cuo za lovu koju je imao kod sebe, pa da su ga zato ubili.

[eyesburn]

Ovde sam ja bio do marta '93. Ne ponovilo se nikome!!!

s one strane miljacke?

[jedan_dobar_dan]

grbavica 2. je prakticno do iseljenja kasarne marsal tito bila nesto kao nicija zemlja.
ja sam grbavicu napustila u tom periodu, i cak se jednom vratila,
da nesto jos iznesemo, da bih se jedva vratila, bilo je vrlo nezgodno, dva puta smo
ulazile u haustore, i cekali pa nastavljali dalje do palme, gdje smo usle na trg.


inace, koliko se moglo gledati s prozora, jer i covjek se boji, a i nema puno pregleda,
gledala sam akciju 7. maj na grbavici prema pofalicima,
opcenito je to sve izgledalo mnogo bijednije nego se sada prica,
sa svake strane. ono, ja sam od tog rata ocekivala valjda nesto kao iz holivudske
produkcije, a bilo je onako, vise bezveze.

naravno, za one koji su stradali, nije.

u zgradi danasnje prodavnice namjestaja na grbavici 1. kod sanase
je bio kao neki stab,
i ta linija, ulice hamdije cemerlica je bila prava linija razgranicenja,
pa je onda bila grbavica 2. koja je vise onako, bila neodredjena,
da bi definitivno sa povlacenjem jna uspostavljena linija sa
onim trgovkama gdje je bio poslije robot mali, i ona zgrada
u ostreljskoj, gdje su postavili zastavu. a nesto kasnije se na ulicu izmedju lorisa i grbavice 2.
instalirao i un , a ja sam bila izbjeglica na trgu i mogla vidjeti
zastavu sa ljiljanima i ove dvije, sve tu u par metara
tragicno.

[Sa_dy]

Ovde sam ja bio do marta '93. Ne ponovilo se nikome!!!

Mi predjemo s Grbavice na Maltu ...tudji stan, mama nije mogla da tu boravi , hoce, nece rat...i vratimo se na Grbavicu, sutradan barikade....i do novembra 92 bili na Grbavici, dok nas nisu razmijenili.

Mama sumnjam da je ikad i spavala za to svo vrijeme, probdjela je svaku noc cekajuci kad ce nam zakucati na vrata...da nas odvedu.

Stari u TO...

Al se uvijek sjetim...avgust...prevruce...mrtva tisina...kad samo se odjednom zaori pjesma " Ponesi zastavu Dragane Vikicu" iz Drvorijeke gdje im je bilo sjediste...kako smo tad poskakali, mislili dosli nasi.... , i utom se zacuse psovke, ko slusa ove balijske stanice....

[jedan_dobar_dan]

tacno, drvorijeka, nisam se mogla sjetiti naziva.

[O'zone]

Kao neko ko je preživio rat na Grbavici tačnije u Kovačićima mogu reći da je okupacija tog naselja bila nekako čudna.
Grbavica jeste bila leglo JNA kadra na Grbavici i Vracama su se održavali sastanci kadrova SDS-a skoro svaki dan (u stanu mog komšije) i srpsko stanovništvo je većim dijelom bilo naoružano i uključeno u razradu plana dizanja prvo barikada a onda i ostalog kako je slijedilo.
U ratu skontah da nisu svi srbi četnici ali zato nisu ni svi četnici srbi bijaše tu i muslimana a i hrvata,ukrajinaca,grka čak i jedan japanac što sam ih lično znao. Na početku okupacije tu su bili JNA oficiri većinom kao rukovodni kadar jer su imali vojnu školu i vodili su jedinice dobrovoljaca večinom komšija. Kasnije na područje Kovačića dolazi Rogatičko-Romanijski korpus i zadržaše se tu do onog masovnog egzodusa civila ne srpske nacionalnosti jer su oni išli od ulaza do ulaza i govorili da oni napuštaju linije a dolaze arkanovi tigrovi i beli orlovi i tada od 26 stanova u mojoj zgradi ostadoše puna samo tri mi kao muslimani jedna stara komšinica katolkinja (pokoj joj duši) i komšinica srpkinja (pokoj joj duši). Nakon što su svi prešli pojavile su se kolone TAM-ova i krenula je masovna pljačka te su se nakon par dana stvarno i povukli a na liniji su ih zamjenile komšije srbi.

Linija Zagrebačka-Splitska-Ljubljanska-I.G.Kovačića bila je u sastavu 4 čete i nije bila nešto pretjerano branjena zašto se nikad nije išlo na zauzimanje osim onaj put kad se izašlo do Policijske akademije na Vracama trebaju da kažu odgovorni kao i zašto je tada povučena TO. Na ovoj liniji je krijumčarenje odnosno međuentitetska trgovina išla odlično prodavalo se sve cigarete,alkohol,municija,gorivo al' to je valjda tako trebalo biti.

[Dasi]

s one strane miljacke?

Da, s one strane Milje.
Vidim da nisam jedini ovde koji je prezivio Grbavicu.
@Sa_dy i @O'zone drago mi je sto ste uspjeli sacuvati zivot a nadam se i vasa porodica. Koliko ste imali godina u to vrijeme ako nije tajna? Ja sam imao 14, bio sam sam sa mamom na Grbavici i zvao sam se Aco (novo ime mi je par puta spasilo zivot).

Za srpsku novu godinu 1993 ovaj lik http://www.voanews.com/bosnian/news/a-2 ... 78802.html sa jos jednim kretenom je silovao i brutalno prebio komsinicu (60 godina, divna zena) vrata do mojih. Njenog muza (oko 70 godina) brutalno prebili i postavili preko fotelje odbrojavajuci do nove godine da ga zakolju. Sreca u nesreci pa je VP uletila u stan u zadnji tren i tako spasila komsiju od sigurne smrti. I sad mi u glavi odzvanjaju plac, preklinjanje i galama. Sutra su ih uredno pustili, a ovi, govna ko govna, odmah su dosli ispod nasih prozora kreveljili se i prijetili prstom preko vrata (kao poklace nas). Kasnije kad smo ja i stara imali razmjenu to isto govno me ufati za ruku i pocne vuci u stranu sa rijecima "On ne moze, kad predje tamo otici ce u muslimasku vojsku". Sreca pa je tu bio lik za ciju zenu i kcerku cu nas razmjenjivali pa se on umjesao. Sve u svemu, govno dobije 5 godina, boga pitaj sta je jos radio, zali se na uslove u Zenici http://www.mhrr.gov.ba/PDF/UredPDF/?id=331 dobije premjestaj i jos 4.000 eura na ime materijalne stete.
Ovaj sa kacketom i bradom pognute glave.

http://dzonlic.blogspot.com/2005_11_01_archive.html

[eyesburn]

s one strane miljacke?

Da, s one strane Milje.
Vidim da nisam jedini ovde koji je prezivio Grbavicu.
@Sa_dy i @O'zone drago mi je sto ste uspjeli sacuvati zivot a nadam se i vasa porodica. Koliko ste imali godina u to vrijeme ako nije tajna? Ja sam imao 14, bio sam sam sa mamom na Grbavici i zvao sam se Aco (novo ime mi je par puta spasilo zivot).

Za srpsku novu godinu 1993 ovaj lik http://www.voanews.com/bosnian/news/a-2 ... 78802.html sa jos jednim kretenom je silovao i brutalno prebio komsinicu (60 godina, divna zena) vrata do mojih. Njenog muza (oko 70 godina) brutalno prebili i postavili preko fotelje odbrojavajuci do nove godine da ga zakolju. Sreca u nesreci pa je VP uletila u stan u zadnji tren i tako spasila komsiju od sigurne smrti. I sad mi u glavi odzvanjaju plac, preklinjanje i galama. Sutra su ih uredno pustili, a ovi, govna ko govna, odmah su dosli ispod nasih prozora kreveljili se i prijetili prstom preko vrata (kao poklace nas). Kasnije kad smo ja i stara imali razmjenu to isto govno me ufati za ruku i pocne vuci u stranu sa rijecima "On ne moze, kad predje tamo otici ce u muslimasku vojsku". Sreca pa je tu bio lik za ciju zenu i kcerku cu nas razmjenjivali pa se on umjesao. Sve u svemu, govno dobije 5 godina, boga pitaj sta je jos radio, zali se na uslove u Zenici http://www.mhrr.gov.ba/PDF/UredPDF/?id=331 dobije premjestaj i jos 4.000 eura na ime materijalne stete.
Ovaj sa kacketom i bradom pognute glave.

http://dzonlic.blogspot.com/2005_11_01_archive.html

a živio si u onim bijelim neboderima ili u onim niskim zgradama preko puta nebodera (do onog igrališta)?



@o'zone & jedan dobar dan

a šta reći osim ha izdaja, ha prodaja.

[O'zone]

Vidim da nisam jedini ovde koji je prezivio Grbavicu.
@Sa_dy i @O'zone drago mi je sto ste uspjeli sacuvati zivot a nadam se i vasa porodica. Koliko ste imali godina u to vrijeme ako nije tajna? Ja sam imao 14, bio sam sam sa mamom na Grbavici i zvao sam se Aco (novo ime mi je par puta spasilo zivot).

Kad se zakuhalo ja imao 12 godina išao nekad u školu Bane Šurbat kasnije nakon godine pauze nastavio da idem samo što se tada zvala škola Radojka Lakić čak dobio i pohvalu razrednog veća Sad sam maksuzije slikao



Otac je bio u radnom vodu pri komunalnom u CC ranjen u Decembru '94 dok su pretovarali kontejnere sa smećem snajper sa Trga Heroja preminuo 2001 godine od posljedica ranjavanja, majka išla da radi po pozivu u komandu 4 čete i opštinu, ranjena na balkonu dok je sterala veš koji je prala kad je otac izašao iz bolnice srećom ništa ozbiljno, ja većinom se glupirao i tako jednom bježeći od četa padnem na stepenicama i slomim zglob ruke i dva pršljena tako da sad kako starim osjetim sve više i više posljedica.

Sve u svemu smijem reći da smo prošli puno bolje nego dosta ljudi koje znam i koje sam znao

[O'zone]

Evo sad nađoh sliku popa Voje kojeg smo uvjek zezali jer nosi zelenu beretku. Predavao nam vjeronauku jedno vrijeme dok nije došla udova vojvode slavke lisice.

[Pitar sa Kariba]

Sa ove nase strane vjerovatno ne moze se ni zamisliti kako je bilo biti nesrbin na Grbavici u to vrijeme, ja znam kad su ovi moji izasli ( poslije 11 plavih), da su landarali Saraj'vom ko da je '89-ta nista granate, snajperi .... SLOBODA.

[Sa_dy]

Da, s one strane Milje.
Vidim da nisam jedini ovde koji je prezivio Grbavicu.
@Sa_dy i @O'zone drago mi je sto ste uspjeli sacuvati zivot a nadam se i vasa porodica. Koliko ste imali godina u to vrijeme ako nije tajna? Ja sam imao 14, bio sam sam sa mamom na Grbavici i zvao sam se Aco (novo ime mi je par puta spasilo zivot).

Ja imala 10 godina, brat 12 godina.

[Sarajmen]

Uploaded with ImageShack.us

[teAMICA]

Moja kolegica je bila curetak kad se zaratilo, zivjeli su na Vracama, iznad spomen parka. Ona je sa majkom i sestrama uspjela pobjeci i nije provela rat tu. Oca nikad nije nasla. Odveli su ga sa dvojicom brace (jedan od njih je imao malog sina)... Bas jutros se isplakah, prica kako joj opet mama ide davati podatke, po hiljaditi put, nakon sest laznih dojava gdje su zakopani, ponovo ce iskopavati neku lokaciju trazeci njihove ostatke
Njih tridesetak nikad nije nadjeno, Batko ih je odveo

[ins]

Ja sam sa Grbavice, preciznije receno sa donjeg dijela Vraca, ispod tranzita.

Kada je poceo rat imao sam 18 godina, tek napunio. Zivio sa roditeljima i starijim bratom.

Rezime Grbavice u 1992: ja i dan danas kada pricam sa ljudima u SA, ostanem u cudu koliko ljudi malo znaju o onome sta je prethodilo ratu, i kakav je bio zivot na Grbavici u februaru, martu i aprilu 1992. O periodu maj 1992 - kraj rata da ne govorimo

Ukratko, hronologija okupacije Grbavice ide ovako:

Septembar 1991 – Januar 1992:

Pocinje prava homogenizacija medju Srbima, ratna „euforija“ polako iz HR se prelijeva u Sarajevo, na Grbavici sve vise auta sa tablicama KN, VU, OS, VI, BJ, ZG, ST, dakle od porodica oficira JNA koji se povlace iz Slovenije i Hrvatske i dobijaju polozaj u JNA u Sarajevu. Neko u SDS vrlo pametno krece sa „mobilizacijom“ Srba istaknutih pripadnika Grbavicke jalije, okupljajuci ih oko srpske stvari, tako da vrlo brzo likovi kao Tarzo, veliki Cola, mali Cola i slicni pricaju neku novu pricu, nosaju TT-ejce i rucne bombe. Srbi su inace prije rata cinili 70-80% stanovnistva Grbavice i Vraca.
SUP SRBiH mobilise mjesovite patrole rezervne policije, ali oni moraju biti vrlo oprezni, nemaju nikakvu snagu jer su vec tada SDS ljudi imali posebnu zastitu u vrhu policije.
A Sarajevo? Pa Sarajevo „zeli mir“.

Januar 1992 – Februar 1992:

Homogenizacija potpuno gotova, postoji cijeli niz kafana gdje sjede iskljucivo Srbi (u 100% odnosu), tipa Dolce Vita, Gala, Flamingo cini mi se, itd... Svi moji poznanici jalijasi a Srbi istovremeno su vec naoruzani, i to ne skrivaju. Mi (normalni) i dalje ponavljamo „ma pusti tu pricu, ovo je Sarajevo, ovo je grad sviju nas“, ali vise ni sami ne vjerujemo u to. Ruzno neko vrijeme na Grbavici, vec tada se cekalo da pukne. Sada se vec pocinju redovno vidjati Pincgaueri i Kampanjole po Grbavici, JNA rezervisti (iz Srbije i Crne Gore) postaju „redovni“ gosti po kafanama. Policije sve manje i manje...
Kolicina oruzja koje su po kucama imali kadrovi SDS je dostigla nevjerovatne kolicine, licno sam to vidio.
A Sarajevo, pa Sarajevo naravno i dalje „zeli mir“

Mart 1992:

E sad ono sto mnogi ne znaju. Nakon barikada 2. marta, Grbavica i Vraca zapravo nikada vise nisu vracena pod kontrolu vlade SRBiH! Od 2. marta pa do pocetka rata postojale su na Grbavici i Vracama iskljucivo policijske patrole tzv Milicije Srpske Republike BiH, naravno u uniformama SUP-a, ali bez oznaka. Nocu, nakon 21h, na Vracama su uspostavljali pravi kontrolni punkt na raskrsnici sadasnje Dervisa Numica i Tranzita. Mene su tokom marta nekoliko puta legitimisali navecer, kada bi se vracao iz grada kuci.
Tada je zapravo Grbavica okupirana.
A Sarajevo? Naravno, „zeli mir“...

5. april 1992:

Rat je poceo tako sto su cetnici iz svojih kafana izasli sa oruzjem na ulicu. U poslijepodnevnim satima pocinje napad na Policijsku skolu, koji je bio neuspjesan, ali koji zavrsava dolaskom 5 tenkova i jednog oklopnog tranportera JNA niz Vraca, od koji dva idu Tranzitom do Policijske škole, dva ostaju kod Dolce Vite, jedan se vraca gore kod Dobojske.
Oni prave „tampon zonu“, drugim rijecima stite cetnike od nase policije, jer podsjecam vas da je cijeli april, sve do 2. maja 1992 JNA imala javnu sliku da je tu zbog „zastite“ naroda i „sprijecavanja moguceg izbijanja rata“.
Cetnici ulaze u Policijsku skolu, sto je po meni bio strasno veliki gubitak za daljni tok rata.

6. april 1992:

Meni rat, a na TV gledam orkestrirani pokusaj drzavnog udara ispred Skupstine, gdje „dokazani patriote“ tipa Emil Vlajki i slicni pokusavaju skinuti legalnu vlast BiH...
Srecom po sve nas i BiH, medjedi iz SDS sa malo skole i jos manje pameti su bili nestrpljivi, pa su pokvarili „svenarodni parlament“
Naravno, Sarajevo i dalje „zeli mir“

21. ili 22. april 1992:

Cetnicki napad na zgrade Loris i Palmu. Gledao sam ujutro kako su Seseljevi „beli orlovi“ krenuli sa megafonima u „oslobadjanje“ Trga heroja, prazni kamioni za pljacku su stajali poredani, da bih ih nakon cjelodnevne pucnjave gledao kako bjeze ne samo sa Grbavice vec kako napustaju i Vraca.
Po meni, prijelomni trenutak za odbranu Sarajeva.
Neki cetnici su taj dan shvatili da Sarajevo ipak nije Borovo Naselje niti Pakrac. Mnogi ce to shvatiti tek za koji mjesec.
Tu noc je izgorio Olimpijski muzej, nova istorija je pocela, a Sarajevo je shvatilo da ako „zeli mir“, da ga mora odbraniti i izboriti. Od tada mnogima vise nista nije bilo isto.

30. april 1992:

Pukom slucajnoscu, bez nekog veliko planiranja, buraz i ja prelazimo u slobodni dio grada kod rodjaka, na „par dana“. Prešao sam tako sto sam se kao i bilo koji put ranije u zivotu obukao, i lagano pjeske preko Vrbanje u grad. Nit me ko zaustavio, nit me ko pitao sta...Roditelji ostaju na Grbavici.
Zahvaljujuci prelasku tog dana, danas pisem ovo...
A Sarajevo? U Sarajevu mi kazu mnogi (njih 90%) da je krajnji trenutak da JNA „konacno intervenise“. A jedan rodjak me je pazljivo saslusao, propitao i ispitao, i sutradan se prijavio u TO RBiH.

02. maj 1992:

Više nista nije bilo isto... za sve nas