Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Buli6
Posts: 66
Joined: 29/03/2020 09:53

#2526 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Buli6 »

nebranjeni i su bili nakon zarobljavanja. nemoj mi sada srpsko srebreničke spike
Buli6
Posts: 66
Joined: 29/03/2020 09:53

#2527 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Buli6 »

obrisani postovi. šteta
tetka762
Posts: 355
Joined: 08/11/2020 09:20

#2528 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by tetka762 »

Buli6 wrote: 14/01/2021 09:37 obrisani postovi. šteta
Ma nije šteta, ali vidiš ti kakvih ljudi ima i kakvih mentalnih sklopova? 64 ubijena vojnika i civila u Križančevom Selu. 30 zarobljenika odvedeni u Počulicu i bukvalno raskomadali i onda ti dođe bingov buraz soliti pamet i prosipat šuplju. Pa kol’ki šupak moraš bit’?!
User avatar
Istinu govorim
Posts: 428
Joined: 30/12/2020 18:15
Location: Fašista, šovinista, nacionalista, govornik bosanskog i sve ono što vi mrzite

#2529 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Istinu govorim »

vala i svakake katolibane trpi ovaj forum
tetka762
Posts: 355
Joined: 08/11/2020 09:20

#2530 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by tetka762 »

Istinu govorim wrote: 14/01/2021 09:55 vala i svakake katolibane trpi ovaj forum
Ja vala baš. Poslo nas Papa direkt iz Vatikana da uzurpiramo forum. Valja trpit to.
Buli6
Posts: 66
Joined: 29/03/2020 09:53

#2531 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Buli6 »

Istinu govorim wrote: 14/01/2021 09:55 vala i svakake katolibane trpi ovaj forum
to si trebao predložiti svom predsjedništvu kad su raspravljali o nazivima
Buli6
Posts: 66
Joined: 29/03/2020 09:53

#2532 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Buli6 »

tetka762 wrote: 14/01/2021 10:00
Istinu govorim wrote: 14/01/2021 09:55 vala i svakake katolibane trpi ovaj forum
Ja vala baš. Poslo nas Papa direkt iz Vatikana da uzurpiramo forum. Valja trpit to.
😁
tetka762
Posts: 355
Joined: 08/11/2020 09:20

#2533 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by tetka762 »

Buli6 wrote: 14/01/2021 10:05
tetka762 wrote: 14/01/2021 10:00
Istinu govorim wrote: 14/01/2021 09:55 vala i svakake katolibane trpi ovaj forum
Ja vala baš. Poslo nas Papa direkt iz Vatikana da uzurpiramo forum. Valja trpit to.
😁
Al’ on ti zato istinu govori jebiga. Svatko ima svoju istinu i svoje heroje. Po meni su najveći heroji Hrvati Srednje Bosne, HVO SB.
User avatar
bingov buraz
Posts: 10373
Joined: 14/04/2009 20:23

#2534 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by bingov buraz »

tetka762 wrote: 14/01/2021 09:49
Buli6 wrote: 14/01/2021 09:37 obrisani postovi. šteta
Ma nije šteta, ali vidiš ti kakvih ljudi ima i kakvih mentalnih sklopova? 64 ubijena vojnika i civila u Križančevom Selu. 30 zarobljenika odvedeni u Počulicu i bukvalno raskomadali i onda ti dođe bingov buraz soliti pamet i prosipat šuplju. Pa kol’ki šupak moraš bit’?!
Ne namjeravam rizikovati ban zbog prolaznika na ovom forumu i mislio sam preći preko uvreda koji si napisao ranije.

Pošto se ponavljaš tražim ban.

Za sve ostale koji čitaju
Križančevo je vojna akcija u kojoj se dogodio vrlo vjerojatno ratni zločin (suđenje traje),nedvojbeno su ubijene 2 žene i streljano je 12 zarobljenih vojnika.

Sve ostalo što se tvrdi nije zasigurno utvrđeno i suđenje će dati odgovore.


Ahmići su široka sistematska akcija ubijanja i etničkog čišćenja počinjena nad nebranjenim selom.
Ubijeno je 116 osoba,između ostalih tromjesečna beba,te djeca od 5 i 6 godina,32 žene.
24 žrtve nikad nisu nađene


Ko kaže da je to isto nije šupak,nema riječi da opiše takav karakter.
tempuser
Posts: 17100
Joined: 08/04/2015 10:35

#2535 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by tempuser »

Buli6 wrote: 14/01/2021 09:35 nebranjeni i su bili nakon zarobljavanja. nemoj mi sada srpsko srebreničke spike
A šta je bilo prije zarobljavanja, to da zanemarimo i izjednačimo s onim što je u nepsorednoj blizini bilo nekih 8 mjeseci ranije???
Izjednačićemo planski zločin u pola 6 ujutro na civile u nebranjenom selu bez vojske sa zločinom nad vojnim zarobljenicima nakon vojnog sukoba?!?!
E zato ste, između ostalog, presuđeni za UZP.
tetka762
Posts: 355
Joined: 08/11/2020 09:20

#2536 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by tetka762 »

bingov buraz wrote: 14/01/2021 10:20
tetka762 wrote: 14/01/2021 09:49
Buli6 wrote: 14/01/2021 09:37 obrisani postovi. šteta
Ma nije šteta, ali vidiš ti kakvih ljudi ima i kakvih mentalnih sklopova? 64 ubijena vojnika i civila u Križančevom Selu. 30 zarobljenika odvedeni u Počulicu i bukvalno raskomadali i onda ti dođe bingov buraz soliti pamet i prosipat šuplju. Pa kol’ki šupak moraš bit’?!
Ne namjeravam rizikovati ban zbog prolaznika na ovom forumu i mislio sam preći preko uvreda koji si napisao ranije.

Pošto se ponavljaš tražim ban.

Za sve ostale koji čitaju
Križančevo je vojna akcija u kojoj se dogodio vrlo vjerojatno ratni zločin (suđenje traje),nedvojbeno su ubijene 2 žene i streljano je 12 zarobljenih vojnika.

Sve ostalo što se tvrdi nije zasigurno utvrđeno i suđenje će dati odgovore.


Ahmići su široka sistematska akcija ubijanja i etničkog čišćenja počinjena nad nebranjenim selom.
Ubijeno je 116 osoba,između ostalih tromjesečna beba,te djeca od 5 i 6 godina,32 žene.
24 žrtve nikad nisu nađene


Ko kaže da je to isto nije šupak,nema riječi da opiše takav karakter.
Koje uvrede sam napisao? Treba tebe banirati jer činjenicom da je napad na Križančevo Selo vojna akcija pokušavaš umanjiti zločin. U Križančevom Selu je ubijeno 64 vojnika i civila. 42 vojnika i 22 civila. Većina od njih je ubijena tupim predmetom, preklani, polomljene ruke i noge, bez lica, nema gornjeg dijela glave itd.. Bio sam na identifikaciji. 30 ljudi je zarobljeno, odvedeno u Počulicu i ubijeno na najgori način. Vraćeni su u Vitez u plastičnim kesama raskomadani. Tebi treba dati ban jer svjesno umanjuješ zločin. Činjenica da he to bila vojna akcija ne odobrava i ne umanjuje zločin. U tvojoj glavi da, jer očigledno nisi u dure s glavom.
tempuser
Posts: 17100
Joined: 08/04/2015 10:35

#2537 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by tempuser »

Buli6 wrote: 13/01/2021 18:59 zovete nas uzpovcima. ali vi ne shvaćate poveznicu između činjenice da postoje suci koji glasaju za uzp na osnovu 200 granata i našega nepotpunog povjerenja u sud.
Postoje i sudije koja vjeruju da su Gotovina i Markač krivi, i šta sad?
„Presuda je ojačala moje poverenje u međunarodno pravo i pravdu. " - Ivo Josipović, predsjednik RH povodom oslobađajuće presude.
Jel imate povjerenje ili nemate?!?!
Vi, kao i Srbi, nemete povjerenje u sud kad vas pošalju na robiju, a imate povjerenje kad vas oslobode ili osude nekog sa druge dvije strane.
Zato i prdite na robijama.
User avatar
bingov buraz
Posts: 10373
Joined: 14/04/2009 20:23

#2538 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by bingov buraz »

Imamo Ramba koji je izgleda bio na svim ratištima svijeta pa je stigao i zarobiti 12 Srba u Hrvatskoj i prisustvovati lično primopredajama poginulih u Srednjoj Bosni i to samo u nekoliko postova (da se zaroviti po istoriji postova možda je i Napoleonom na Rusiju marširao).

Sve što piše bez sudske presude uključujući i cifre ubijenih i poginulih je spinovanje a biće presuda ubrzo pa će istina izaći na vidjelo.Bez uljepšavanja i poružnjavanja sa bilo koje strane.Gole istina.

Toliko od mene na ovu temu.
Buli6
Posts: 66
Joined: 29/03/2020 09:53

#2539 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Buli6 »

tempuser wrote: 14/01/2021 10:21
Buli6 wrote: 14/01/2021 09:35 nebranjeni i su bili nakon zarobljavanja. nemoj mi sada srpsko srebreničke spike
A šta je bilo prije zarobljavanja, to da zanemarimo i izjednačimo s onim što je u nepsorednoj blizini bilo nekih 8 mjeseci ranije???
Izjednačićemo planski zločin u pola 6 ujutro na civile u nebranjenom selu bez vojske sa zločinom nad vojnim zarobljenicima nakon vojnog sukoba?!?!
E zato ste, između ostalog, presuđeni za UZP.
tetka762
Posts: 355
Joined: 08/11/2020 09:20

#2540 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by tetka762 »

bingov buraz wrote: 14/01/2021 10:20
tetka762 wrote: 14/01/2021 09:49
Buli6 wrote: 14/01/2021 09:37 obrisani postovi. šteta
Ma nije šteta, ali vidiš ti kakvih ljudi ima i kakvih mentalnih sklopova? 64 ubijena vojnika i civila u Križančevom Selu. 30 zarobljenika odvedeni u Počulicu i bukvalno raskomadali i onda ti dođe bingov buraz soliti pamet i prosipat šuplju. Pa kol’ki šupak moraš bit’?!

Za sve ostale koji čitaju
Križančevo je vojna akcija u kojoj se dogodio vrlo vjerojatno ratni zločin (suđenje traje),nedvojbeno su ubijene 2 žene i streljano je 12 zarobljenih vojnika.
Vidiš li ti koji si ti hinjo?! Ubijene dvoje žene i strijeljano 12 zarobljenika (kako ti kažeš), i za tebe to nije ratni zločin već ‘vrlo vjerojatno ratni zločin’. E zato si šupak. Jer ti je priča šupačka a mozak ispran.
tetka762
Posts: 355
Joined: 08/11/2020 09:20

#2541 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by tetka762 »

bingov buraz wrote: 14/01/2021 10:40 Imamo Ramba koji je izgleda bio na svim ratištima svijeta pa je stigao i zarobiti 12 Srba u Hrvatskoj i prisustvovati lično primopredajama poginulih u Srednjoj Bosni i to samo u nekoliko postova (da se zaroviti po istoriji postova možda je i Napoleonom na Rusiju marširao).

Sve što piše bez sudske presude uključujući i cifre ubijenih i poginulih je spinovanje a biće presuda ubrzo pa će istina izaći na vidjelo.Bez uljepšavanja i poružnjavanja sa bilo koje strane.Gole istina.

Toliko od mene na ovu temu. Kakva presuda i istina? Da je nekome do istine i presude nebi čekali 30 godina. Ti si baš dilber neki.
Jeste, 12 četnika a ja sam. Hoćeš da ti opišem?
Buli6
Posts: 66
Joined: 29/03/2020 09:53

#2542 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Buli6 »

te spike što je bilo prije ne prolaze na sudu. vidim da nisi ni pogledao presudu. moderatori brišu pa ćemu. a dozvoljavaju vrijeđanje. nastavite sa svojom Križanćevo jugo kos mudžahedin školom
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#2543 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Valter Gustav »

INTERVJU: GENERAL MARTIN SPEGELJ

BH DANI, Broj 229, 16 april 2001
Razgovarala: Medina Delalic

General Martin Spegelj, prvi ministar odbrane u osamostaljenoj Hrvatskoj, koji se smatra osnivacem Hrvatske vojske i dugogodisnji suradnik hrvatskog predsjednika Stipe Mesica, u ekskluzivnom razgovoru za "SB" kaze:

U bosanskohercegovackom ratu navijao sam za Armiju BiH:

HVO I DIJELOVI HRVATSKE VOJSKE SU IZVRSILI AGRESIJU NA BiH!

Vi ste osnivac Hrvatske vojske, ali niste imali priliku da rukovodite njome. U svakom slucaju ste kompetentni da ocijenite je li HV ucestvovala u ratu u BiH?

Jeste. O tome nema dileme. Godina 1993. je bila kljucna, najteza godina za Armiju BiH. Tada traje jurnjava za teritorijem. Cilj je osvojiti sto vise teritorija. Udar HVO jedinica da bi se osvojio "hrvatski teritorij" u BiH, nije bio dovoljan. HVO je bio slab tako da se ukljucuje Hrvatska vojska, ali moram Vam reci, bez znanja Glavnog stozera. Sta su oni htjeli? Htjeli su prostor od Mostara, Glamoca do Bihaca da pripoje Hrvatskoj. U BiH su poslani dijelovi cetiri brigade. Jedna brigada broji izmedu tisucu i dvije tisuce ljudi. Te brigade su dobro naoruzane, a sa druge strane imaju lose naoruzanu Armiju BiH. U tom sukobu sam apsolutno bio na strani Armije BiH, jer je bila na konceptu za koji sam se i ja zalagao, konceptu cijele BiH. Ovo priznanje je izuzetno dragocjeno, buduci da je zvanicni Zagreb, pa i mnogi hrvatski generali koji su ratovali u BiH kao recimo Slobodan Praljak, tvrdio da HV nikada nije presla bosansku granicu. Nema spora da su jedinice HV-a sudjelovale u agresiji na BiH. Ne samo sudjelovale, nego su usle u borbu protiv Armije BiH kada se ona nalazila u najtezoj situaciji. To je bila Tudmanova agresija. Nije to radio hrvatski narod kao sto ni srpski narod iz Srbije nije bio agresor. U ratu su sudjelovali HVO i profesionalni dijelovi HV, placenici.

Gdje se nalazite 1995. kada su vodene zavrsne operacije u Hrvatskoj i BiH?

Nalazim se u Zagrebu, bez ikakve funkcije. Jos sam 1994. uspostavio kontakte sa nekim zapovjednicima korpusa Armije BiH i satelitskim telefonima smo odrzavali veze. Najcesce sam kontaktirao sa zapovjednikom Petog korpusa, generalom Atifom Dudakovicem, tako da smo razmatrali neke takticko-operativne teme.

Nije Vam smetalo sto se telefon moze prisluskivati?

Iako se taj telefon moze prisluskivati, vojnici se svojim specificnim zargonom mogu dobro razumjeti, a da ne kazu mnogo. Recimo, Dudakovic me jednom pitao: "Kako da branim Bihac? Krenula je ofanziva!" Pitam ga: "Koliko imas snaga?" Odgovara: "Imam puno snaga". Kazem mu: "Idi sa najmanjim snagama u obranu Bihaca, a sa najvecim snagama idi u pozadinu onih koji te napadaju". To je Dudakovic napravio briljantno. On je njima dosao iza leda, poceo je rusiti njihove komore, djelovati po rezervama...Ta je ofanziva stala i prije nego sto je pocela. Dudakovic me je obavjestavao kakva je situacija, a ja sam mu sugerirao sta da radi. Da se ne bi pogresno shvatilo, ja nisam bio na licu mjesta i nisam znao detalje, samo sam sugerirao. Dudakovic je savrseno ostvario sve.

"BLJESAK" I "OLUJA" SU DOGOVORENE OPERACIJE

Kako ocjenjujete zavrsne operacije Hrvatske vojske "Bljesak" i "Oluju" poslije kojih se konacno oslobada Hrvatska i dijelovi BiH?

Operacija koja je za cetiri dana, na prostoru od Benkovca i Zadra do Sunje i od Karlovca do Une, uspjesno izvedena je pod znakom pitanja! To je u povijesti vojnih djelovanja nepoznato da se za tako kratko vrijeme oslobodi tako veliki prostor. Neki politicki dogovor je morao postojati. Nemam dokumenata kojima bih potvrdio svoju tezu, ali su se dogadaji odvijali kao da je dogovor postojao. Cinjenica je da su poslije "Bljeska" i "Oluje" Srbi otisli u Bosnu, a da su bosanski Hrvati, kosovski i vojvodanski Hrvati dosli u Hrvatsku. Posljedice govore da je takvo premjestanje stanovnistvo islo na stvaranje cistih nacionalnih drzava. Radilo se o dogovoru. Nazalost, za taj fingirani dio vojska nije znala. Vojnici su ginuli i sa jedne i sa druge strane. Tokom ovih operacija Peti korpus Armije BiH se nalazio nadomak Banje Luke.

Pod dosta cudnim okolnostima nije doslo do "smotre Armije u Banjoj Luci" kako je najavljivano. Imam dva pitanja: da li je i Peti korpus - makar nesvjesno - bio ukljucen u "dogovoreni rat" i koja je uloga medunarodnih politicara u ovoj epizodi?

Operacije kod Banje Luke 1995. nisu prekinute zato sto su velike sile zestoko reagirale i trazile zaustavljanje operacija, vec zato sto je zaustavljanje operacija kod Banje Luke znacilo da ce moci opstati Republika Srpska, a s druge strane znaci i Herceg-Bosna. Tudman i Milosevic su bili u neposrednom telefonskom kontaktu svaki dan. Danas se tome mozemo cuditi, ali to je istina. Nazalost, i Izetbegovic je pristao na svoj dio iz te njihove podjele. Granice su iscrtane ondje gdje su topovi utihnuli. Granice su postavljene na mjestima gdje se nalazila srpska, hrvatska, odnosno bosanska vojska. To stanje je Dayton zabetonirao i takvo stanje je neodrzivo.

Zasto nikada nije doslo do primjene Vase koncepcije odbrane?

Zbog dogovora Tudman-Milosevic o podjeli Bosne. Tada se ide na uklanjanje Spegelja, zaustavljanje priprema za odbranu. Mi smo u rat usli nepripremljeni, sto je kasnije zadesilo i BiH. Najveci propust je napravljen u vrijeme kampanje na Sloveniju. Tada smo se trebali dici, krenuti, promijeniti vojni odnos, jer je politicki odnos vec bitno bio promijenjen u korist "ugrozenih republika". Hrvatska je izdala, Tudman je izdao Sloveniju tako da smo potpuno nespremni docekali agresiju u jesen 1991. U toj neorganiziranoj situaciji se stvara Hrvatska vojska. Ja sam uklonjen 30. jula 1991., uz obrazlozenje da provociram rat, da sam general rata, a ne general mira.

Nakon sto ste smijenjeni, kratko je ministar obrane bio Sime Ðodan, da bi nakon preuzimanja duznosti ministra sve konce preuzeo Vas dotadasnji zamjenik, "mirovnjak" Gojko Susak. Sta je njegov prvi korak u radu?

Gojko Susak je ministar obrane od septembra 1991. Njegov prvi korak je obustavljanje nabavke oruzja i municije preko dotad koriscenih kanala u inostranstvu. Oruzje se pocelo kupovati mnogo netransparentnijim metodama, zapravo svercom, dok je domaca proizvodnja zanemarena. Najzasticeniji dio i najveca enigma troskova hrvatskog budzeta bili su troskovi ministarstva obrane. Na temelju neogranicenog raspolaganja novcem Susak stice neogranicenu moc.

Vi ste nakon smjene jedno vrijeme morali napustiti Hrvatsku. Koliko znam, prvo Vam je ponudeno da idete u Kanadu?

Susak je mene i moju suprugu posjetio 6. augusta 1991. u nasem stanu i predlozio da odemo u Kanadu. Taj put se izjalovio, ali bi politicki bilo jako smijesno da general Spegelj mora sa funkcije u emigraciju, i to u Kanadu odakle je Susak dosao, a Susak iz emigracije dolazi na funkciju. Istina, napustio sam jedno vrijeme Hrvatsku, ali u svom aranzmanu. Ono sto je, cini se, opravdano uznemiravalo Srbe u Hrvatskoj je prica o pomirbi ustasa i partizana kroz HDZ. To je govorio i tadasnji predsjednik Tudman...Na Prvom opcem Saboru HDZ-a u Lisinskom, februara 1990. Tudman je rekao kako NDH nije samo puka "kvislinska tvorevina" vec izraz povijesnih teznji hrvatskog naroda za vlastitom samostalnom drzavom. Ta izjava nije izrecena u trenutku nadahnuca, ona je zivjela u njemu. Moje uvjerenje je da je prica o pomirbi ustasa i partizana bila velika prevara. Susak je skoro otvoreno najavljivao da pomirba treba u prvom razdoblju dok ne ojacamo u Hrvatskoj i dok Hrvati ne rasciste sa Srbima. U drugoj fazi slijedio bi obracun unutar hrvatskog nacionalnog korpusa.

Dogovor u Karadordevu je podrazumijevao da rata izmedu Srbije i Hrvatske nema, a rata je ipak bilo. To znaci da dogovor nije uspio?

Milosevic je igrao sa figama u dzepu. Pregovarao je sa Tudmanom i navukao ga je na tanak led kada su dogovorili podjelu Bosne. Milosevic je time uspavao Tudmana, jer on nije htio pola Bosne. Milosevic je htio cijelu Bosnu i jedan dio Hrvatske. Poslije Karadordeva je Milosevic racunao da Franjo nece raditi na pripremama za obranu zemlje i u toj teskoj situaciji - kada dode do agresije - pretpostavljao je da ce Tudman pristati da ostane bez juga Jadrana i dobrog dijela zemlje. To je bila Miloseviceva ideja, crta Karlovac-Karlobag-Virovitica. Kasnije su vrsene redukcije s obzirom kako se odvijalo stanje na terenu.
Da li je dogovor Tudmana i Milosevica racunao da se BiH dijeli na dvoje ili troje. Da li su racunali na stvaranje Armije BiH?

Ne. Nikada. U pocetku su pricali o podjeli na dvoje. Sarajevo je trebalo pripasti Velikoj Srbiji. Gojko Susak je jednom rekao da Srbima u BiH svakako pripada 66 posto teritorije, a Hrvatima negdje oko 25 posto. Ostatak je bio predviden za Bosnjake, ali je ocito da na tih preostalih 9 posto teritorija oni ne bi mogli napraviti drzavu. Sustina koncepcije podjele je bila da, ako se svi Srbi iz BiH ne mogu otjerati preko Drine, neka ostanu na ociscenom srpskom dijelu, dok ce na preostalom "hrvatskom" prostoru Hrvati i Bosnjaci zivjeti zajedno. Tek kada se pojavila Armija BiH, Tudman je shvatio da nece moci manipulirati sa Bosnjacima vec ce morati protiv njih boriti kako bi ostvario prosireni hrvatski teritorij. Tako dolazimo do Sarinicevih sintagmi "velika mala Srbija" i "velika mala Hrvatska".

Znate li ko je od dvojice lidera prvi predlozio podjelu BiH?

Buduci da znamo povijest Tudmanove zelje za Velikom Hrvatskom i Miloseviceve za Velikom Srbijom, tesko je reci. Ja sam mislio da ove utopijske ideje nece moci zivjeti. Na kraju 20. vijeka stvarati Veliku, Tomislavljevu Hrvatsku, stvarati Veliku Srbiju!

Utopija je djelomicno realizirana stvaranjem Herceg Bosne i Republike Srpske.

To je isto dogovor Milosevica i Tudmana. To je dogovor da se od ideja velikodrzavnih projekata spasi sto se spasiti da. Naravno, smetalo im je postojanje Armije BiH na koje nisu racunali. To je kljucni momenat za opstanak BiH - cinjenica da je stvorena Armija BiH. Vojska sa skoro 200.000 vojnika, pa kakva je takva je, lose naoruzana, uticala je da su Tudman i Milosevic poceli traziti manje procente teritorije u BiH, a da ne govorim o strateskom znacaju koje je postojanje bosanske vojske imalo za samu Hrvatsku.

Da li su Bosnjaci nevini u prici o podjeli?

Meni je zao sto su neki bosnjacki politicari pristali na podjelu zemlje. U svakom trenutku su morali insistirati na multietnickoj BiH i na multietnickoj Armiji kakvu je zagovarao general Sefer Halilovic kojeg izuzetno uvazavam. Da su bosnjacki politicari insistirali na takvoj Armiji i takvoj BiH, Bosna bi bila kakva je bila prije pocetka rata. Ako ne 1995., takva BiH bi postojala 1996. godine. Drugacija BiH ne moze postojati nego kao drzava u kojoj su Bosnjaci najbrojniji narod i u kojem se prava manjina osiguravaju Ustavom.

Mislim da se SDS-ovcima i HDZ-ovcima u BiH kosa digne na glavi od pomisli da mogu biti manjina?

Naravno, ali to je njihov problem. Sav civilizirani svijet je ureden na tim principima, principima demokracije koja podrazumijeva zastitu manjina. Bosnjaci su temeljni narod u BiH i oni nikada, bez obzira sta hoce Srbi i Hrvati, ne smiju odustati od BiH kao drzave. To je jedina garancija njihovog opstanka
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#2544 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Valter Gustav »

Svjedočenje veleizdajnika Stjepana Mesića na sudu Haagu


Svjedočenje veleizdajnika Stjepana Mesića na sudu Haagu


Mesić za Jutarnji odgovara na optužbe da je izdajnik zbog svjedočenja u Haagu, ali i otkriva detalje famoznog sastanka Tuđmana i Miloševića
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatsk ... ca-6870723

Bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić omiljena je meta desnice. Haaška presuda šestorici bosanskih Hrvata i javno samoubojstvo Slobodana Praljka u haaškoj sudnici oživjeli su novi val napada na njega. Zdesna ga zbog suradnje i svjedočenja u postupcima pred Haaškim sudom etiketiraju kao glavnog “izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa”, a general HOS-a Ante Prkačin preko Bujančeve TV emisije traži njegovo javno vješanje. Hajci se pridružio i dio HDZ-ovaca poput Drage Krpine, a predsjednik Savjetodavnog vijeća HDZ-a Vladimir Šeks pozvao je DORH da se pozabavi navodnim Mesićevim “lažnim svjedočenjem” pred Haaškim sudom.

Iako je na inicijativu Mosta Sabor ukinuo Ured bivšeg predsjednika, Mesić, koji ovog Badnjaka navršava 83 godine, još je daleko od toga da sa svojim vršnjacima šeće po Trgu bana Jelačića i hrani golubove. I dalje na poziv različitih institucija i vlada putuje svijetom. S njim smo razgovarali neposredno nakon povratka s puta Kinu gdje je boravio na godišnjoj skupštini SRCIC-a, Međunarodne nevladine organizacije koja se bavi promicanjem Puta svile, tj. međunarodne trgovine.

Možemo li za početak razjasniti u koliko se ukupno haaških postupaka svjedočili?

- Svjedočio sam u postupcima bivšem vukovarskom gradonačelniku Slavku Dokmanoviću, u postupku Slobodanu Miloševiću i u suđenju generalu Tihomiru Blaškiću.

Suđenja Blaškiću i Dokmanoviću odvijala su se prije vašeg izbora za hrvatskog predsjednika, a u procesu Slobodanu Miloševiću svjedočili ste nakon izbora za predsjednika. Koja su od tih svjedočenja bila tajna?

- Nema tajnih svjedočenja. Bio sam zaštićeni svjedok i to zato što je 1998. uoči svjedočenja u procesu generalu Tihomiru Blaškiću protiv mene pokrenuta orkestrirana kampanja u kojoj su prednjačile tri novinarke, ili kako smo ih tada zvali, “tri gracije”: Olga Ramljak, Aleksa Crnjaković i Dunja Ujević. One su najviše dizale temperaturu. I zato sam pristao da za početak budem zaštićeni svjedok. To, međutim, ne znači da je riječ o tajnom svjedočenju. Nema tu nikakve tajne.

Tko vas je predložio kao svjedoka u ta tri postupka, tužiteljstvo, ili obrana optuženih?

- U sva tri postupka predložilo me tužiteljstvo.

Optužuju vas da je upravo vaš iskaz u predmetu Blaškić, ali i dokumenti koji su iz Ureda predsjednika poslani u Haag, doveli do osuđujućih presuda bosanskim Hrvatima te do konstatacije u zadnjoj presudi o sudjelovanju hrvatskog državnog vrha u udruženom zločinačkom pothvatu u BiH. Što mislite o tim optužbama?

- To su konstrukcije. Naime, general Tihomir Blaškić je živ i može se i njega o tome pitati. Na svjedočenju Blaškiću, o njemu sam rekao jednu jedinu rečenicu - da ne znam ništa o njegovom ratnom putu i da smo se samo jednom sreli u saborskom kafiću - on je bio u odori generala HVO-a. Ja sam u tome procesu govorio o politici Hrvatske i tadašnjoj politici Jugoslavije. Potpuno je druga stvar smeta li to nekoga.

Optužuju vas da ste teretili hrvatski državni vrh za umiješanost u rat u Bosni i Hercegovini?

- To su također konstrukcije. Govorio sam ono što je zabilježeno na više mjesta u svim mojim svjedočenjima pred Haaškim sudom. Zašto me ne pitaju o svjedočenju u slučaju Slobodana Miloševića i Slavka Dokmanovića? Zašto one koji me napadaju to ne interesira? U Beogradu sam 1990. razgovarao s Borislavom Jovićem koji je u isto vrijeme kad i ja bio član Predsjedništva SFRJ. Rekao sam mu da bi bilo dobro da zaustavimo “balvan revoluciju”, da sjednemo za stol, da pitanja koja moramo razriješiti razriješimo bez oružja jer rješavanje problema balvanima Srbe u Hrvatskoj vodi u samoubojstvo. Pitao sam ga trebaju li Srbiji Srbi u Hrvatskoj. Odgovorio je - ne. Pitao sam ga treba li Srbiji hrvatski teritorij. Odgovorio je - ne treba. A, što vama treba, pitao sam. Odgovorio je - nama treba 63 posto Bosne i Hercegovine. To je, rekao mi je, bilo srpsko, jest srpsko i srpsko mora ostati. Rekao sam - ako je to tako, idemo onda ti, ja, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević sjesti za stol pa da vidimo o kojim problemima se u Hrvatskoj radi, pa da se oni pokušaju riješiti kroz institucije u Hrvatskoj, bez balvan-revolucije i oružja. Zvao je Miloševića i on se složio. Odmah sam sjeo na avion i odletio u Zagreb jer nisam htio o tome s Tuđmanom razgovarati telefonom. Prenio sam prijedlog Tuđmanu i on se složio. Međutim, to je Tuđmanu bio signal da bi bilo dobro da on sjedne s Miloševićem i on je zaista za siječanj 1991. dogovorio njihov susret u Karađorđevu.

Je li to bio prvi fizički susret Tuđmana i Miloševića?

- Jest i taj se susret održao bez mene, a Milošević je na njega došao bez Borislava Jovića. Uvijek sam petkom i subotom dolazi iz Beograda u Zagreb, i mi smo ga čekali da se vrati iz Karađorđeva. Prije toga susreta rekao sam mu da me smeta što se on održava u Karađorđevu, ali on je rekao - sasvim je svejedno gdje ću se s njim naći, najvažnije je da čujem što on želi. Na taj sastanak u Karađorđevu iz Hrvatske su otišli Tuđman i šef njegova kabineta Hrvoje Šarinić. Kad su se njih dvojica vratili iz Karađorđeva, sastali smo se s ljudima iz tadašnjeg hrvatskog državnog vrha. Imali smo po stolovima kavu, čaj, neko piće. Tuđman je ušao u sobu i rekao - raščistite odmah stolove, Hrvoje, daj karte. I tada je Tuđman objasnio što Milošević predlaže. Rekao je da Hrvatskoj predlaže banovinske granice plus Cazin, Kladušu i Bihać. Prenio je što mu je točno rekao Slobodan Milošević. Rekao je: “Franja, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, to meni ne treba, to je takozvana ‘turska Hrvatska’”. Upitao sam Tuđmana - a što kaže Alija? Odgovorio mi je: “Što ima Alija pitati, kad se hrvatske i srpske škare slože, nema Alija što pitati”. Rekao sam mu - slušaj, to onda znači rat. Rekao je: “Ma kakav rat, to je izbjegavanje rata”. Tako je otprilike tekao taj razgovor. Poslije toga Tuđman je otišao i na drugi sastanak s Miloševićem...

Samo da razjasnimo, tko je sve s hrvatske strane bio na tome sastanku na kojem je Tuđman izvijestio o prvom susretu s Miloševićem u Karađorđevu?

- Cijeli tadašnji hrvatski državni vrh, od Jože Manolića pa dalje.

Znači, vi ste već u siječnju 1991. nakon prvog susreta Tuđman - Milošević znali da njih dvojica dogovaraju podjelu BiH?

- Da. To je bio prijedlog Slobodana Miloševića. On nam nije rekao da je to prihvatio već da je to prijedlog Slobodana Miloševića, ali bilo je očito da je s tim prijedlogom bio oduševljen. Na drugi sastanak s Miloševićem, Tuđman je otišao u jedno drugo lovište, Tikveš, ali mene više nije zvao na sastanak na kojem je referirao o njemu, tako da ne znam što je na kraju dogovoreno. U svakom slučaju, prijedlogom Slobodana Miloševića na prvom sastanku o podjeli Bosne bio je oduševljen.

Kakve su bile reakcije članova hrvatskog državnog vrha na sastanku nakon Karađorđeva na kojem vas je Tuđman informirao o Miloševićevoj ponudi o podjeli BiH?

- Nitko ni na koji način nije reagirao osim mene koji sam pitao što je u tom slučaju s Alijom. Da se vratimo na moje svjedočenje pred Haaškim sudom u procesu Blaškiću - o toj politici sam ja svjedočio. Odgovarao sam na pitanja suca što znam o politici iz toga vremena, a ne o Blaškićevom ratnom putu.

Početkom 2000. izabrani ste za predsjednika, na vlast je došla koalicija šestorke predvođena SDP-om. Često vam se predbacuje da su nakon vašeg dolaska na Pantovčak Tuđmanovi transkripti i ostali dokumenti iz Ureda predsjednika odlazili u Haag i mimo Vladina ureda za suradnju s Haaškim sudom. Čak je i Vladin Ured za odnose s javnošću negdje u studenom 2000. objavio priopćenje u kojem upozorava na to da Ured predsjednika ne smije samostalno slati dokumente u Haag. Kako objašnjavate to priopćenje?

- Ured predsjednika je slao u Haag samo one materijale koje je Vladin Ured za suradnju s Haaškim sudom s tim sudom i dogovorio. Uvijek je tužiteljica razgovarala s Vladinim Uredom, a zatim dolazila k nama. Ono što bi Vladin Ured dogovorio, mi bismo davali po utvrđenoj proceduri. Ništa mi nismo na svoju ruku davali Haagu.

Odakle onda optužbe te vrste?

- Ništa mi na svoju ruku nismo slali. To su obična podmetanja. Ja sam u politici uvijek imao dosta prijatelja, a još više neprijatelja. To me prati cijeli život.

Nakon dolaska na Pantovčak, Ured ste otvorili novinarima, uključujući i strane. Novinari Independenta, Channela 4 snimali su sobu s Tuđmanovim transkriptima. Neki su vam to jako zamjerili...

- Optužuju me da sam “dilao” te transkripte, da sam dovodio novinare. Novinari su pitali bi li mogli vidjeti gdje su prijepisi Tuđmanovih razgovora pohranjeni, jer znate, ako netko stvara arhivu transkripata svojih razgovora za povijest, ljude zanima koliko toga ima. To je bila cijela jedna prostorija puna transkripata. Ja to nisam ni vidio i rekao sam im da možemo pitati službenika zaduženoga za arhivu da im to pokaže. I taj službenik im je otvorio vrata sobe s transkriptima i oni su s ulaza snimili tu sobu s dosjeima. Nema tu nikakve enigme, ali zato uvijek postoje podmetanja. Ja nikad u toj prostoriji nisam bio.

Za Hrvatsku je prilično nezgodan dio haaške presude šestorici bosanskih Hrvata u kojem se konstatira postojanje zločinačkog pothvata - sprege osoba iz tadašnjeg hrvatskog državnog vrha s HVO-om i spornim aktivnostima HVO-a na terenu. U hrvatskim medijima se ponavlja da ni u jednoj presudi Srbima osuđenima u Haagu nije konstatiran zločinački pothvat sa srbijanske strane. Kako to komentirate?

- To nije točno, u mnogim procesima koji su vođeni protiv Srba u Haagu isticana je i umiješanost srbijanskog državnog vrha u sukobe na prostoru bivše Jugoslavije. Milošević je bio suđen, ali nije dočekao presudu jer je 2006. umro u pritvoru, međutim, osuđen je Milan Milutinović kao i niz drugih funkcionara srbijanskog režima za zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Međutim, Milošević je bio lukavac i on je gledao da iza sebe ne ostavi tragove.

Koliko je Tuđmanova sklonost da snima i transkribira sve razgovore koje je vodio u predsjedničkom Uredu olakšala haaškom tužiteljstvu dokazivanje umiješanosti hrvatskog državnog vrha u ratne zločine u BiH?

- Pa gledajte, ako je on Paddyju Ashdownu dao salvetu na kojoj je nacrtao na koji način treba podijeliti Bosnu i Hercegovinu, onda je jasno da je to olakšalo posao haaškom tužiteljstvu. Tuđman je uvijek govorio o “hrvatskom perecu”, o tome kako je nepravda učinjena hrvatskom teritoriju i da bi to trebalo ispraviti ovako, ili onako, i smatrao da se to dogovorima može rješavati. Kad sam god u Beogradu nastupao, uvijek sam govorio - ako želimo mirno riješiti razlaz iz Jugoslavije, granice se ne smiju dirati. Onda bi Tuđman odmah telefonirao i govorio mi - pazi, ali zaboravio si reći da se samo dogovorom mogu mijenjati.

Kad ste početkom 2000. ušli u Ured predsjednika, novinarima ste pokazali jedan crni telefon za koji ste ustvrdili da su putem njega Tuđman i Milošević izravno razgovarali.

- Tako je.

Međutim, nakon što ste taj telefon pokazali novinarima, Vesna Škare-Ožbolt koja je radila u Tuđmanovu kabinetu ustvrdila je da to nije točno te da je riječ o telefonu putem kojeg je Tuđman komunicirao s nizom osoba jer je telefon imao zaštitu od prisluškivanja. Jeste li ikad kasnije raščistili je li to doista bio telefon putem kojeg je Tuđman s Miloševićem izravno komunicirao tijekom ratnih godina?

- Sve vrijeme su oni komunicirali tom vezom, jer nakon njihovog sastanak u Tikvešu došla je jedna komisija iz Beograda, a i Tuđman je formirao svoju komisiju za razgraničenje u BiH. Beogradsku komisiju predvodila je akademkinja Smilja Avramov i ona se trebala usuglašavati s hrvatskom komisijom koju je vodio sveučilišni profesor Zvonko Lerotić. U toj hrvatskoj komisiji bio je i profesor Duško Bilandžić. Kad mi je rekao da je izabran u tu komisiju, rekao sam mu - Duško, jesi li ti normalan, pa to je komisija za podjelu Bosne, nakon čega se on povukao. Ono što treba znati jest da su specijalci iz Beograda došli u Tuđmanov ured uspostaviti taj crni telefon.

Kad se to dogodilo?

VEZANE VIJESTI
Stjepan Mesić
STJEPAN MESIĆ
‘Danas se samo seronje boje Srba. A otkrit ću vam i zašto je Tuđman jednom udario šakom o stol‘
USKORO DAJE ISKAZ
Miro Bulj jedva čeka Mesićevu tužbu: ‘Dokazat ću da je elementarna nepogoda hrvatskog naroda‘
- Odmah poslije drugog sastanka Tuđman - Milošević u Tikvešu.

Postoje li transkripti njihovih telefonskih razgovora?

- To ja ne znam, to bi trebalo pogledati. Svi Tuđmanovi transkripti su predani Hrvatskom državnom arhivu.

Međutim, zatvoreni su, nedostupni...

- Ja sam za to da se ta arhiva otvori.

Jeste li u sva tri postupka - Tihomiru Blaškiću, Slavku Dokmanoviću i Slobodanu Miloševiću - bili zaštićeni svjedok?

- Jesam.

Međutim, kad ste svjedočili na suđenju Miloševiću već ste bili predsjednik države. Zašto ste i tada bili zaštićeni svjedok?

- Po profesiji sam pravnik i kad svjedočim na sudu, a to pretpostavljam trebaju raditi i drugi, govorim o činjenicama koje su meni poznate. Ne kalkuliram kome one idu na štetu, a kome na korist. Dakle, ja nisam svjedok koji je unaprijed odlučio koga će teretiti. U svjedočenju se uvijek i do kraja nastojim držati istine.

Predbacuju vam da ste ipak trebali štititi hrvatske državne interese?

- Ne znam koji su to interesi, ali znam da laž sigurno nije hrvatski interes.

Niste bili spremni lagati za domovinu?

- Ne, jer bi to bilo glupo. Ne može laž opstati zauvijek. Istina prije ili kasnije uvijek izađe na vidjelo.

Haaški sud zatvara vrata. Ima li vaših iskaza pred tim sudom koji su još uvijek nedostupni javnosti i smatrate li da bi javnost ipak trebala imati uvid u njih?

- Nemam ništa protiv uvida javnosti u sve moje iskaze, ali to mora službeno dopustiti onaj tko nakon zatvaranja Haaškog tribunala preuzme njegovu dokumentaciju.

Nakon haaške presude šestorici bosanskih Hrvata i Praljkova samoubojstva žestoko vas je napao i predsjednik HDZ-ova Savjetodavnog vijeća Vladimir Šeks. Izgovorio je niz optužbi na vaš račun - da se po dolasku na Pantovčak širom otvorili vrata Tuđmanove arhive, da niste surađivali s Haaškim sudom već pred njim klevetali vlastitu državu kako biste se osvetili mrtvom Tuđmanu, da ste suodgovorni za dugogodišnju kaznu šestorki i da Praljkovo samoubojstvo ide i na vašu dušu. Kako objašnjavate taj Šeksov napad?

- Pa znate što, ja ne znam u kojem stanju je bio gospodin Šeks kad je to sve izgovorio pa zato mislim da nema smisla komentirati to što on govori.

Ustvrdio je, međutim, da bi vaše “lažno svjedočenje” pred Haaškim sudom trebao razmotriti i DORH.

- Ja sam uvijek govorio istinu, ali ne znam kako u pitanju istine stoje stvari kod gospodina Šeksa.

Jesu li vas pozivi na vaše javno vješanje i zazivanje DORH-a uznemirili?

- Neće ti prozivači meni ništa napraviti, neće me napasti ni Šeks, ni Prkačin, ni Krpina. Međutim, oni koji predlažu da me se javno objesi, ili da mi se sudi, očito djeluju na ljude. Znate, imate ljudi raznih psiholoških profila, pa i bolesnika koje takvi pozivi mogu zavesti pa mogu povjerovati da je napad ne mene domoljubni čin. Prozivači stvaraju atmosferu da netko napravi nešto, ali nadam se da će nadležni procijeniti postoji li tu neka opasnost ili ne. Ja razumijem Šeksa. On je radio za više službi pa sad treba oprati svoju biografiju. Ne znam što je Anti Prkačinu potrebno da javno na televiziji traži moje javno vješanje, što nije u skladu s hrvatskim pravnim sustavom, ali on kao general HOS-a misli da bi to bilo dobro za “zdravlje nacije”.

Vaš i Šeksov odnos u proteklim je godinama bio prilično kontroverzan. Razmjenjivali ste red teških riječi, red najviših državnih odlikovanja. Šeks vam je, dok je bio predsjednik Sabora 2005., uručio Velered Kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom za najviše državničke zasluge, a vi njemu tri godine kasnije, u prosincu 2008., kao predsjednik države odlikovanje Velereda Kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, za posebne zasluge u ustavno-pravnom poretku Hrvatske. Kako biste opisali svoj odnos sa Šeksom?

- Dakle, da se odmah razumijemo - niti je on mene odlikovao, niti ja njega. Državna komisija za odlikovanja donijela je odluke o odlikovanjima i njemu i meni i to zbog pozicija koje smo imali, ja kao predsjednik Republike, a on kao predsjednik Sabora. To je dio protokola. Svi dosadašnji predsjednici Sabora i predsjednici države dobivali su identična odlikovanja. I Tuđman je kao predsjednik države dobio odlikovanja od Sabora. Doduše, on je u jednom danu dobio devet, a ja samo jedno.

Policija je nakon 26 godina otkrila tko je bio uključen u raketiranje Banskih dvora, 7. listopada 1991. U trenutku napada ste bili hrvatski član Predsjedništva SFRJ i zajedno s Tuđmanom i posljednjim predsjednikom jugoslavenske vlade Antom Markovićem bili u Banskim dvorima. Kako je taj napad izgledao iznutra?

- Toga 7. listopada 1991. u 10 sati Ante Marković je najprije imao sastanak sa mnom, u 11 sati s Tuđmanom, a u 12 smo imali zajednički ručak u sali Banskih dvora. Nakon zajedničkog ručka kojem su prisustvovali neki ministri u hrvatskoj Vladi, Tuđman, Marković i ja laganim smo se korakom zaputili u Tuđmanov kabinet u kojem je sjedila Zdravka Bušić. U trenutku kad smo ulazili u Tuđmanov kabinet, zazvonio je telefon. Zdravka Bušić je podigla slušalicu i rekla - “da, on je tu” i zatim pružila telefon Tuđmanu. U tome je momentu došlo do napada, podigla se takva prašina da se nije vidio prst pred nosom. Primili smo se za ruke i krenuli prema izlazu i u sklonište.

Je li vam čudno da je istraga o napadu na Banske dvore trajala 26 godina?

- Nije. Tako se stvarao kult o Tuđmanu kao ocu domovine koji je bio jedina meta toga napada, a stvarni plan je bio poubijati sve nas, pa da JNA preuzme kontrolu nad jugoslavenskim prostorom. Bio je to pomno planiran i organiziran napad. Da je poginuo Tuđman, u Hrvatskoj u tom trenutku nije bilo isprofilirane osobe koja bi mogla preuzeti i organizirati normalno funkcioniranje države. Da sam poginuo ja, na moje bi mjesto na čelo jugoslavenskog Predsjedništva SFRJ došao Branko Kostić, predstavnik Crne Gore, ali veći Srbin i od svakog Srbina. Na mjesto predsjednika savezne vlade, Ante Markovića, došao bi Aca Mitrović, njegov zamjenik, dobar čovjek, ali Srbin i na njega se već drukčije moglo djelovati. Vojska bi na taj način izvršila državni udar i tvrdila da je sve legalno. Predsjedništvo SFRJ bi nastavilo rad bez mene, savezna vlada bez Ante Markovića, a jugoslavenska bi vojska dobila otvorene ruke da provedu ono što su nešto kasnije i otvoreno predlagali - da jugoslavensko kolektivno Predsjedništvo prepusti vojnom vrhu JNA pravo da po vlastitoj procjeni upotrebljava vojnu silu, bez Predsjedništva.

Jutarnji list je objavom priče o Vladimiru Šeksu kao suradniku jugoslavenskih tajnih službi pod kodnim nazivom “kolega” ponovno aktualizirao temu dosjea jugoslavenskih tajnih službi. Jugoslavenske tajne službe su vas pratile i SOA je prema dokumentaciji Hrvatskog državnog arhiva nakon 1990. vaš dosje predala na čuvanje Državnom arhivu, ali ga tamo danas nema. Jeste li iskoristili pravo uvida u svoj dosje i gdje bi se on mogao nalaziti danas?

- Kad je došlo do toga da svatko može vidjeti svoj dosje, mene to, iskreno, nije interesiralo, i nisam tražio uvid u dosje. Nije me zanimalo što je neka špijunska vucibatina mislila o meni. Ali, očito su moji politički protivnici vjerovali da će u mom dosjeu naći nešto što bi me kompromitiralo, pa kad to nisu našli, onda su ga negdje zadržali.

Josip Manoliću svojoj knjizi “Politika i domovina” piše kako je ustanovio da je među 47 utemeljitelja HDZ-a bilo desetak onih koji su bili suradnici jugoslavenskih tajnih službi. Znate li nešto o tome?

- U jednom razgovoru u kojem smo sudjelovali Franjo Tuđman, Joža Manolić i ja, a to je bilo negdje u proljeće 1990., između prvog i drugog kruga prvih višestranačkih izbora, rekao sam - slušajte ljudi, koliko ja mogu procijeniti, u HDZ-u ima dosta onih koji su bili u obavještajnim službama ili su radili za njih, a sad su vrlo nacionalno radikalni. Kako da se prema njima postavimo? Onda je Joža Manolić rekao - pa znate, oni sad vjeruju u naš projekt. Ako naš projekt uspije, nešto ćemo im morati dati, ako ne uspije, njima se ništa neće dogoditi oni su bili na zadatku, pustimo ih da rade. To je bila Jožina logika.

Dio istaknutih pripadnika jugoslavenskih tajnih službi početkom devedesetih postavljen na ključne pozicije u hrvatskim tajnim službama. Koja je logika te kadrovske politike?

- Pa slušajte, ne možete vođenje očne klinike povjeriti nekome tko se bavio užarstvom. To morate dati nekome tko ima nekakva znanja o okulistici. Važan aparat koji ima ulogu bijelih krvnih zrnaca u organizmu ne možete prepustiti slučaju, to mora organizirati netko tko to zna raditi. To je bila logika. Pa i bitke koje smo dobili u ovom ratu, dobili su profesionalni oficiri.

Mislite li na one koji su na hrvatsku stranu prešli iz JNA?

- Da. Petru Stipetiću se u Oluji predao cijeli jedan korpus bez ikakvog zločina.
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#2545 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Valter Gustav »

Dogovori između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o podjeli Bosne.
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#2546 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Valter Gustav »

Trgovinu između Tuđmana i Miloševića spriječila je plitka Neretva

http://arhiva.nacional.hr/clanak/10862/ ... ka-neretva
GLAVNI SVJEDOK PODJELE BOSNE

Trgovinu između Tuđmana i Miloševića spriječila je plitka Neretva
Hrvoje Šarinić, očevidac i aktivni sudionik brojnih pregovora između dva najznačajnija aktera rata na prostoru bivše Jugoslavije Tuđmana i Miloševića, pojašnjava pojedinosti svog prošlotjednog svjedočenja u sudskom procesu koji se protiv Miloševića vodi u Haagu

Iako je u svom svjedočenju indirektno optužio Tuđmana za namjeru podjele BiH, u razgovoru za Nacional Šarinić je rezolutno branio prvog hrvatskog predsjednika.
Iako je u svom svjedočenju indirektno optužio Tuđmana za namjeru podjele BiH, u razgovoru za Nacional Šarinić je rezolutno branio prvog hrvatskog predsjednika.
Hrvoje Šarinić, nekadašnji predstojnik Ureda Franje Tuđmana, svjedočio je prošlog tjedna u Haagu na suđenju Slobodanu Miloševiću. Šarinićev nastup je zanimljiv jer se tajno susretao sa srbijanskim predsjednikom između 1993. i 1995., o čemu je napisao i knjigu “Svi moji tajni susreti sa Slobodanom Miloševićem”, ali i zato jer je sudjelovao na svim važnim sastancima na kojima su se crtale karte razgraničenja između Srbije, Hrvatske i BiH. Iako je u svom svjedočenju indirektno optužio Tuđmana za namjeru podjele BiH, u razgovoru za Nacional Šarinić je rezolutno branio prvog hrvatskog predsjednika. Kao argument navodi “zaštitu nacionalnih interesa” i podsjeća na prošlogodišnji skandal u Francuskoj kada je bivši šef vojno-obavještajne službe, 85-godišnji general Aussress objavio knjigu u kojoj je opisao francuske zločine tijekom alžirskog rata. Odmah su ga napale sve stranke, a predsjednik Chirac oduzeo sva odlikovanja. Šarinić je uvjeren da i oko tema koje se mogu svrstati u hrvatske nacionalne interese ne treba biti podjela. To je vjerojatni razlog zašto i dalje brani Tuđmana s kojim se burno razišao još 1998.

Tuđman nije vjerovao u cjelovitu BiH, a kao povjesničar smatrao ju je povijesnim apsurdom Miloševiću odgovara suđenje u Haagu jer se javno predstavlja zaštitnikom srpskog naroda te tako stvara mit o sebi Haaški pravnici tvrde da će Milošević sigurno biti osuđen na doživotni zatvor, no do tada će proći još najmanje dvije godine NACIONAL: Kakav je dojam Milošević ostavio na vas kad ste se sreli u Haagu? – Slobodana Miloševića posljednji sam put sreo 1998. u Beogradu. Bio sam na službenom putu kao predsjednik Nadzornog odbora Ine i sklapali smo poslovni dogovor s Jugopetrolom, a kada je to Milošević saznao, odmah je izrazio želju da se vidimo. Sjećam se da je, dok smo se rukovali, tako snažno tresao da sam mislio kako će mi iščašiti rame. Međutim, u haaškoj sudnici gotovo i nema kontakta s optuženima. Nasuprot mene sjedio je sudac Richard May, iza se nalazila publika u kojoj je bila i moja supruga i ona je bolje vidjela Miloševića nego ja. Tijekom dvodnevnog svjedočenja Milošević i ja smo se pogledali u dva navrata i u njegovim očima nisam vidio mržnju. Ipak smo bili često zajedno u brojnim pregovorima i dosta se dobro poznajemo.

NACIONAL: Najviše reakcija izazvao je onaj dio vašeg svjedočenja u kojem ste kazali kako su se u Karađorđevu Milošević i Tuđman razmišljali o podjeli BiH, ali da nisu postigli konkretni dogovor? – Zanimljivo je kako se u medijima stalno provlači Karađorđevo, a skoro potpuno prešućuje Tikveš koji se desio mjesec dana kasnije i gdje su njih dvojica proveli puno više vremena sami. Valjda je to i zbog značaja koje u novijoj hrvatskoj povijesti ima Karađorđevo, gdje je definitivno ugušen pokret proljećara iz 1971. Bosna je bila nezaobilazna tema u svim govorima obojice predsjednika i prije i poslije sastanka u Karađorđevu, ali postoji ogromna razlika u njihovom konkretnom djelovanju. Kao povjesničar Tuđman je Bosnu smatrao povijesnim apsurdom, a bio je uvjeren i da su komunisti od muslimanske vjere napravili naciju jer su do tada bosanski muslimani bili Hrvati ili Srbi. Ali kao realpolitičar on ju je prvi službeno priznao i poslao hrvatskog veleposlanika u Sarajevo, podržao referendum o nezavisnosti, a 1995. potpisao Splitski sporazum koji je omogućio vojnu akciju za deblokadu Bihaća i pobjedu nad srpskom vojskom. Milošević je bio potpuno drukčija osoba i sjećam se da mi je još 1993. na jednom od naših tajnih sastanaka govorio kako je, zahvaljujući Republici Srpskoj, riješio 90 posto srpskog nacionalnog pitanja, “isto kao što je Franja s Herceg-Bosnom rešio hrvatsko nacionalno pitanje”. Kada sam ga pitao zašto ne želi priznati Bosnu, pogledao me i uzvratio: “Kakvu Bosnu?”. Želim reći da kod Miloševića jednostavno nije dolazilo u obzir prihvaćanje nezavisne BiH, dok je Tuđman kao realpolitičar razumio da na to mora pristati. Ako ste gledali cjelokupni prijenos mog haaškog svjedočenja, mogli ste vidjeti da Milošević nije proturječio mojim izjavama o njegovom odnosu prema toj zemlji.

NACIONAL: Ipak ste u Haagu potvrdili kako je Tuđman planirao dati Srbima Prevlaku u zamjenu za neke druge teritorije? – O toj ideji se razmišljalo i razgovaralo, ali se nikada nisu vodili službeni pregovori. Nismo željeli da Hrvatska bude presječena kod Neuma i zato smo razmišljali o davanju dvadesetak kilometara od Molunata do Rta Oštro bosanskim Srbima, a dio tamošnje obale od još dvadesetak kilometara za izlaz na more dobili bi i Muslimani. Sjećam se da mi je jednom prilikom Milošević rekao: “Imate hiljadu kilometara obale, šta ne date tih dvadeset kilometara”. Za uzvrat bi nam dali dio dubrovačkog zaleđa odakle je u ratu bombardiran grad.

NACIONAL: Zauzvrat ste trebali dobiti Neum koji bi postao dio Hrvatske? – Tako je. O tome smo razgovarali, ali odluku o mijenjanju granica može donijeti isključivo sabor i to dvotrećinskom većinom. S Muslimanima smo razgovarali o tome da dobiju neku od luka na Neretvi, koje bi im omogućavale izlaz na otvoreno more. Lord Owen je kazao da je to divan prijedlog, međutim, Muslimani su jedno vrijeme razmišljali, a onda na sugestiju svojih eksperata odbili taj prijedlog. Zaključili su da Neretva u tom dijelu nije dovoljno duboka za uplovljavanje brodova.

NACIONAL: Koliko su se Tuđman i Milošević razlikovali kao pregovarači? – Radilo se prije svega o pregovaračkoj taktici. Tuđman je Miloševiću rekao da mogu razgovarati o “svemu”, ali da se najprije riješi problem Hrvatske. Riječ “svemu” značila je BiH. Milošević je imao drugu taktiku i obično je govorio: “Dajte sve će se rešiti, ali idemo prvo videti što ćemo u Bosni”. Naposljetku je Tuđman u Daytonu postigao veliki uspjeh jer je pred samo zaključenje sporazuma svoj potpis uvjetovao rješavanjem stanja u istočnoj Slavoniji. Milošević je brzo telefonirao svojim tamošnjim ljudima, a cijela je stvar dovršena kada sam sudjelovao u potpisivanju Erdutskog sporazuma, kojim je taj dio vraćen Hrvatskoj.

NACIONAL: Stipe Mesić je u nekoliko navrata govorio kako je nakon povratka iz Karađorđeva Tuđman izvadio kartu BiH na kojoj se vidjelo da su Hrvatskoj pripojene Hercegovina i Cazinska krajina? – O tome nije govorio samo Mesić nego i neki drugi političari, primjerice posljednji jugoslavenski premijer Ante Marković. Time ne poričem da je Tuđman smatrao da raspadom Jugoslavija nije moguć ni opstanak jedinstvene BiH. Naravno da je bilo razgovora o BiH, ali ne i formalnih dogovora, jer da je u Karađorđevu ili negdje drugdje nešto zaista dogovoreno, tada sasvim sigurno ne bi bilo toliko žrtava i stradanja. Sudjelovao sam na Globalnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji koja se 18. listopada 1991 održavala u Peace Pallaceu u Haagu. Tada je Lord Carrington predložio da svih šest republika steknu međunarodni subjektivitet i legitimitet, što su odmah prihvatila petorica predsjednika, dakle i Momir Bulatović iz Crne Gore. Jedini koji je to rezolutno odbio bio je Milošević jer je znao da u tom slučaju mora odustati od stvaranja Velike Srbije. Taj događaj govori tko je krivac za strahote koje su uslijedile idućih godina. Dok su me proteklih dana vozili na sud, prolazeći pokraj Peace Pallacea uvijek sam se prisjećao događaja starih više od dvanaest godina.

NACIONAL: Kako tumačite toliku neosjetljivost koju iskazuje tijekom suđenja. Bez obzira terete li ga poznati političari ili ljudi koji su u srpskom divljanju izgubili desetke članova svojih obitelji, Milošević je ležerno zavaljen u fotelju i reagira s podsmijehom? – Milošević je potpuno neosjetljiv na ljudske patnje. Ali, s druge strane, treba uzeti u obzir da mu ovo suđenje jako odgovara jer dokle god ga snimaju kamere, može se predstavljati kao zaštitnik svog naroda i tako u Srbiji stvarati svojevrsni mit o sebi. Mnogi vrsni haaški pravnici rekli su mi kako će Milošević sigurno biti osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu, no do tada trebaju proći još najmanje dvije godine suđenja koje će koristiti za osobnu promociju. Obrana ima oko 300 svjedoka čije ispitivanje započinje tek za pet ili šest mjeseci, što znači da će Milošević još dugo vremena biti u središtu medijske pozornosti. Uostalom, i uvjeti u haaškom zatvoru su kudikamo komforniji nego u švedskim, finskim ili zatvorima neke treće zemlje. Kada ostane sam u nekoj ćeliji, bez televizijskih kamera, ne bi me iznenadilo da Milošević poput mnogih predaka izvrši samoubojstvo. Ako pogledate povijest njegove obitelji, vidjet ćete da im je to u genima.

NACIONAL: Niste li u nekadašnjim opisima Miloševića prema njemu bili benevolentni, a ponekad se činilo kao da vam je njegov stil simpatičan? – To je zasigurno prejaka riječ jer ne mogu cijeniti čovjeka kojeg su postupci svrstali među najveće zločince u povijesti čovječanstva. Morao sam pregovarati i s crnim vragom, a isto tako i Miloševićem jer je on donosio odluke. Ali, u našim razgovorima znao je biti vrlo šarmantan, a u nekoliko prilika pokušao je prijeći na ti, što sam uvijek elegantno izbjegavao. Bilo je i ružnih iskustava od kojih pamtim Miloševićev poziv koji m je prekinuo ručak u Predsjedničkim dvorima. U tijeku je bila operacija Bljesak za oslobađanje zapadne Slavonije i čim sam uzeo slušalicu čuo sam kako uzbuđeno govori: “Hrvoje pa šta to činite, u šta smo utrošili tolike dane i sate”. Rekao sam mu da smijeni Martića i Čeleketića, na što je ljutito uzvratio: ”Šta to govoriš, nisam ih postavio pa ih ne mogu niti smeniti”. Onda je zalupio telefon. U svim drugim kontaktima Milošević je bio izuzetno duhovit, ali nisam vjerovao što govori. Volio se i u privatnim razgovorima predstavljati kao mirotvorac, kao da je predosjećao da će jednog dana odgovarati za sve što se dešavalo i želio je sakriti i najmanji dokaz. No učinjeno je toliko zla da se jednostavno nije dalo sakriti. Nakon naših sastanaka pravio sam bilješke, a o mojim izvještajima postoje transkripti u Predsjedničkom uredu koji su završili i u Haagu. Tamošnji eksperti su ih usporedili s izjavama koje sam im davao i između njih skoro da nema nikakve razlike.

NACIONAL: Milošević je na suđenju ustvrdio da ne govorite istinu kada kažete da ste u njegovom kabinetu susreli Borislava Mikelića? – Naravno da se to desilo, premda je tu Miloševićeva riječ protiv moje. Početkom 1995. puno se raspravljalo o otvaranju autoceste kroz zapadnu Slavoniju, ali bi uvijek iskrsnuo nekakav problem i ne bismo došli do rješenja. O tome sam razgovarao i s Miloševićem, koji je u jednom trenu rekao da će pozvati Mikelića. Poslije petnaestak minuta, u kabinet je zadihan ušao Mikelić i ugledavši me, sav iznenađen upitao što tu radim. Dakle, u Miloševićevu uredu susreo sam Mikelića, što govori kako je srpski predsjednik imao punu kontrolu nad pobunjenim Srbima, ma koliko to svi zajedno sada demantiraju. Inače, u Beograd sam letio zrakoplovima UNPROFOR-a ili norveške vojske koji je osigurao Thorvald Stoltenberg i jedan primjer s Plesa potvrđuje kako je Milošević do u detalje bio upoznat sa situacijom u Hrvatskoj. Izašao sam iz zrakoplova i krenuo prema automobilu, kada me nazvao Milošević i zatražio da odobrim propusnicu za tri kamiona s Plesa, a nosila su nekakve potrepštine Srbima u krajinu. Kada bismo razgovarali, uvijek je dobro pazio da ne upotrijebi termin “srpska krajina” kako me ne bi naljutio, i uvijek se koristio samo izrazom “krajina”. Taj put me zamolio da omogućim puštanje tih kamiona, što pokazuje o kakvim je detaljima bio obaviješten. Prevozili su nekakvo sjemenje i slične namirnice i rekao sam našima da ih puste.

Radovan Karadžić

NACIONAL: Kako ste doživjeli Radovana Karadžića, vođu bosanskih Srba, koji se i dalje u bijegu? – Neka mi psihijatri oproste, ali imam dojam da osobe koje cijeli život rade s luđacima naposljetku i sami polude, a Karadžić je klasični dokaz ove teze. Karadžić je bio podvojena ličnost jer se s jedne strane volio predstavljati kao svjetska ličnost, brižno je pazio kako se ponaša i izgleda, a onda bi, s druge strane, tijekom pregovora, na vidjelo izašao njegov pravi temperament. Znao je doslovno eksplodirati od bijesa i izgubiti kontrolu, što je u potpunoj suprotnosti s pažljivo njegovanim imidžom. Pamtim jedan interesantan detalj. U Dobanovcima smo pregovarali kako da Federacija BiH dobije 51 posto, a Republika Srpska 49 posto teritorija BiH. Išlo je jako teško je su u to vrijeme Srbi kontrolirali 72 posto teritorija i Karadžić bi stalno davao nekakve komadiće, primjerice 1 posto i vidjelo se da na taj način nikako nećemo postići omjer 51 – 49.
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#2547 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Valter Gustav »

STIPE MESIĆ ZA GLOBUS
Prekasno sam otišao iz HDZ-a, nisam očekivao da će filoustaški element povesti glavnu riječ u stranci


Bivši predsjednik RH Stipe Mesić često je bio na naslovnicama Globusa. Prvi premijer Hrvatske i posljednji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije često je govorio za Globus, a još više davao povoda da se o njemu i njegovim potezima piše. Pripada onoj vrsti velikih političara koje se ili voli ili ne voli. Iako je u ozbiljnim godinama, još uvijek je nezaobilazna figura hrvatskog političkog života. Zbog pandemijskih ograničenja ovaj razgovor za Globus napravljen je mailom.

Gospodine Predsjedniče, u svojoj karijeri obavljali ste praktički sve najvažnije funkcije u Hrvatskoj. Jeste li zadovoljni onime što ste napravili? Čega se najradije sjećate, a što biste najradije zaboravili?

- Odgovorit ću ovako: zadovoljan sam onime što sam u datim okolnostima mogao napraviti. U tim okvirima, dakle u okvirima realno mogućega, napravio sam najviše što sam htio i mogao. Nisam, naravno, zadovoljan što nisam mogao napraviti više, a iznimno sam nezadovoljan time što osobe koje su nakon mene bile na dužnosti predsjednika Republike Hrvatske nisu gradile dalje na postavljenim temeljima. Najradije se sjećam entuzijazma koji je zavladao u Hrvatskoj nakon parlamentarnih i predsjedničkih izbora godine 2000. A što bih najradije zaboravio? Svakako onih nekoliko proustaških ispada u Australiji, odnosno u Hrvatskoj. Objasnio sam ih, znam, okarakterizirao sam ih kao neprihvatljive i promašene, ali draže bi mi bilo da se nikada nisu dogodili. Zaboraviti ih, nažalost, ne mogu.

Jednom ste rekli za predsjednika Tuđmana da, kad ne može riješiti problem, onda se na njega ljuti. Kako biste rezimirali njegovo desetljeće vlasti - je li se više ljutio ili više rješavao probleme?

- Pa, on se i ljutio, ali je i rješavao probleme. Stvar je, međutim, u tome da ih je rješavao na svoj način, a to često nije bilo dobro. Podsjetit ću samo na izbor gradonačelnika Zagreba, kada je Tuđman imao fiksnu ideju da ne može dopustiti, kako je rekao, “oporbenu situaciju” u glavnom gradu i opirao se demokratski izraženoj volji građana tako dugo dok manevrima iza kulisa nije uspio dovesti na čelo Zagreba čovjeka koji je njemu odgovarao. To je bio taj Tuđmanov način rješavanja problema - uz ljutnju, naravno. I to nam je nanijelo štete koje smo osjećali i godinama nakon njegove smrti.

Godine 1990., kad vas je Tuđman pozvao u HDZ, bili ste svjesni da će u novoj stranci, zapravo širokom političkom antikomunističkom pokretu, osim nekadašnjih komunista i komunističkih disidenata biti i desničarski nacionalisti, emigranti proustaške ili postustaške orijentacije, i da ćete s njima morati surađivati. Jeste li u tome vidjeli problem?

- Moram vas ispraviti. HDZ nije primarno bio zamišljen kao antikomunistički, nego kao nacionalni, ako hoćete i suverenistički pokret. Meni uopće nije bilo bitno koliko će se tu naći dojučerašnjih članova Saveza komunista, ali značilo mi je nešto što je u originalnom sastavu vodstva HDZ-a bila većina prvoboraca iz Narodnooslobodilačke borbe i antifašista, uključujući i samoga Tuđmana. Naravno da sam znao da će u široki pokret, kakav je bio HDZ, biti uključeni i Hrvati iz dijaspore, ali niti su svi oni ustaše, ili - kako vi kažete - novoustaše, niti sam očekivao da će s vremenom taj filoustaški element početi voditi glavnu riječ. Tuđman ih je, doduše, još držao pod kontrolom, ali stvari su se rasplamsale nakon njegove smrti, odnosno - da budem posve precizan: nakon završetka mojega drugog predsjedničkog mandata.

Kad ste uvidjeli da s radikalima nećete naći zajednički jezik? Je li to bilo odmah nakon dolaska stranke na vlast ili uoči rata 1991.?

- Ne, stvari su postupno postajale jasnije. Slagao se mozaik, komadić po komadić, da bi se na kraju ti komadići koji su najprije izgledali kao usamljeni incidenti pretvorili u zaokruženu sliku jedne politike.

Kakvom vam se danas, s odmakom od trideset godina, čini HDZ-ova politika iz 1990. prema hrvatskim Srbima, koje je u to doba Beograd uvelike trovao velikosrpskim idejama? Mislite li da je možda postojala mogućnost da se njihov animozitet prema novoj vlasti nekako ublaži?

- Svakako da je takva mogućnost postojala. Trebalo je više razgovarati, trebalo je izbjegavati poteze koji su hrvatske državljane srpske nacionalnosti dodatno antagonizirali. Kažem: dodatno, jer ključnu je ulogu odigrala Miloševićeva propaganda koja je počela još u vrijeme Jugoslavije. Tu vatru što je opasno tinjala trebalo je gasiti, umjesto što se na nju - što svjesno, što glupošću - dolijevalo ulje. Ja sam nešto na toj liniji rekao i godine 2001. u Hrvatskome saboru, pa su neki HDZ-ovci u znak prosvjeda napustili sabornicu. Dakle, ne govorim sada ništa novo.

Je li rana HDZ-ova vlast, ona iz 1990., mogla spriječiti izbijanje takozvane balvan-revolucije, preteče rata u Hrvatskoj?

- Da se balvan-revoluciju moglo spriječiti - ne vjerujem. Beogradski su emisari bili vrlo aktivni i, nažalost, vrlo uspješni. Možda se moglo nešto učiniti da se stvar dalje ne širi, pa da ne izbije otvoreni rat. No, morate uzeti u obzir i ulogu JNA koja se ubrzano pretvarala u srpsku vojsku, u instrument ostvarivanja Miloševićeve politike. Dakle, nisam ni danas siguran što se u onim danima moglo napraviti, previše je bilo onih koji su željeli rat.

U kojem ste času spoznali da Hrvatska ne može izbjeći rat? Je li to vama, predsjedniku Tuđmanu i cijelome državnom vodstvu postalo jasno još 1990. ili ste tada vjerovali da je moguće političkim manevrima relativno mirno napustiti Jugoslaviju?

- Za Tuđmana vam ne mogu odgovoriti. Znam da je on vjerovao saveznom ministru obrane, generalu Kadijeviću, i onda kada sam ja izgubio sve iluzije. Što se mene tiče, prijelomna je točka bilo Miloševićevo odbijanje da makar i odgovori na hrvatski prijedlog o pretvaranju jugoslavenske federacije u konfederaciju oročenu na tri do pet godina, nakon čega bi se donijela konačna odluka. On, kažem, na to nije ni odgovorio. Od toga trenutka bilo mi je definitivno jasno da on igra na kartu rata i počeo sam to govoriti svim stranim sugovornicima s kojima sam se imao prilike sresti. Uglavnom su prema mojim upozorenjima bili sumnjičavi. Čak je i njemački ministar vanjskih poslova Genscher pitao čovjeka koji me doveo do njega, a kada sam ja napustio prostoriju: “Misli li on to ozbiljno?”

Od srpnja do prosinca 1991. bili ste predsjednik Predsjedništva Jugoslavije. Kad ste posljednji put bili na sjednici u Beogradu i što ste rekli Tuđmanu kad ste se vratili u Zagreb?

- Posljednja sjednica Predsjedništva SFRJ održana je u Den Haagu. Predsjedali smo lord Carrington i ja. Bio je to zadnji pokušaj da se iznađe novi politički dogovor, jer je model federacije bio potrošen. Slobodan Milošević nije htio ni federaciju ni konfederaciju, razarao je Jugoslaviju da bi na njenim ruševinama ostvario veliku Srbiju. Poslije te sjednice nisam išao u Beograd. Otvorio sam Ured u Banskim dvorima, kako bih mogao komunicirati u zemlji i izvan zemlje. Tuđman je inzistirao da i dalje idem u Beograd, što ja nikako nisam mogao prihvatiti, jer nisam htio davati legitimaciju Miloševiću da raspiruje rat i prekraja granice u zemlji.

Jeste li u Beogradu kao potpredsjednik, a onda i predsjednik Predsjedništva SFRJ strahovali za svoj život? Naime, rat u Hrvatskoj već je počeo, Vukovar je bio pod opsadom...

- Ne, ni u jednome trenutku u Beogradu se nisam osjećao ugroženim. Imao sam, naravno, svoje osiguranje, ali ja sam izlazio, sretao ljude na ulici, u lokalima. Nikakvih neugodnih iskustava iz toga vremena nemam. Pokušan je, doduše, atentat na mene prilikom jednoga putovanja iz Beograda u Zagreb. Ja sam bio upozoren i umjesto autom putovao sam avionom, na auto je otvorena paljba, ali prema svemu što o tome znam, iza toga nije stajala srpska strana.

Badinterova komisija u prosincu 1991. zaključila je da se SFR Jugoslavija raspala te da Hrvatska i ostalih pet republika imaju pravnu osnovu za proglašenje državne samostalnosti. Kako ste vi i hrvatski državni vrh doživjeli tu odluku u to najteže ratno vrijeme, kad je četvrtina hrvatskoga teritorija bila pod okupacijom?

- S olakšanjem. Bila je to koliko zakasnjela, toliko i dobrodošla odluka. Vjerojatno nije odgovarala onima koji su sanjali o nekakvoj “velikoj Hrvatskoj”, a bilo ih je, da ne bi bilo zabune. No, ta nam je odluka stvorila osnovu za vojno-redarstvene akcije kojima je u narednim godinama oslobođeno područje pod kontrolom pobunjenih Srba. Možda toga tada i nismo bili potpuno svjesni, ali tako je bilo. I još nešto, što je osobito važno naglasiti danas: odluka Badinterove komisije potvrda je da je Hrvatska u današnjim granicama stvorena u Narodno-oslobodilačkoj borbi. Naglašavam ovo “stvorena”. Možda neke usijane glave shvate što time poručujem.

image
Arhiv Hanza Medije
Vi ste bili inicijator sastanka Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu u ožujku 1991. Zapravo, prvobitna je zamisao bila da na sastanku budete i vi i Borisav Jović i da se pokuša naći dogovor o mirnoj disoluciji Jugoslavije i sprečavanju oružanog sukoba između hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba. No Tuđman i Milošević našli su se u Karađorđevu nasamo, u četiri oka. Što vam je predsjednik rekao nakon povratka u Zagreb?

- To sam već mnogo puta prepričavao. Nije rekao samo meni, nego skupini vodećih ljudi iz HDZ-a koji smo čekali njegov povratak. Evo, najkraće: bio je sav ozaren, pozvao je Hrvoja Šarinića da pred nama na stolu razvije karte i pokazivao nam je koje dijelove BiH Milošević prepušta Hrvatskoj. Kada sam ga upozorio na to da podjela BiH znači rat, odgovorio mi je da ne razumijem “povijesne silnice”.

Koliko je sastanak u Karađorđevu bio pokretač vašeg postupnog udaljavanja od Tuđmana i konačnog razlaza s njim?

- Ne mogu reći da je bio pokretač, govorimo o procesu udaljavanja, no da je bio kap koja je prelila čašu, to svakako jest. Politiku podjele Bosne i Hercegovine nisam ni pod kakvim uvjetima i ni u kojim okolnostima mogao prihvatiti. Niti mi je padalo na pamet da je prihvatim. Smatrao sam je pogubnom kako za Hrvate u BiH, tako i za Hrvatsku. I imao sam pravo. To se potvrđuje do dana današnjega, samo što oni koji glasno nariču nad sudbinom Hrvata u BiH to ne žele priznati.

Bili ste veliki protivnik osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne na jesen 1991. Potkraj 1993. potpuno je puklo između vas i Tuđmana. Mislite li danas da ste možda prekasno otišli iz HDZ-a?

- Naravno! Riječ je o pandanu Republici Srpskoj, riječ je o potezu koji je na liniji trajne podjele, a u konačnici i uništenja BiH. Iz današnje perspektive gledano, možda sam zaista mogao i ranije istupiti iz HDZ-a, mada time ništa ne bih promijenio.

Jeste li zadovoljni Hrvatskom danas?

- Ne!

VEZANE VIJESTI
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#2548 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Valter Gustav »

HVO puca u ledja zarobljenicima,to su radili svaki dan dok Armija BiH nije.
Godišnjica napada na Mostar 1993. godine od strane HVO-a i Hrvatske vojske – City televizija




General Sefer Halilović: Civile moramo štititi

Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#2549 Re: Srednja Bosna(sukob sa HVO)

Post by Valter Gustav »

ULOGA MIROSLAVA TUĐMANA U SKRIVANJU RATNIH ZLOČINACA U BiH: Ivo Lučić je znao za svaki zločin na podučju Hercegovine i srednje Bosne i o tome je obavještavao svog nadređenog

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/18 ... jenog.html

Miroslav Tuđman, sin prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, preminuo je sinoć u Zagrebu u 75. godini života. Iako je cijeli život ostao u sjenci oca Franje, Miroslav Tuđman je obavljao niz istaknutih političkih i obavještajnih pozicija u Hrvatskoj, preko kojih je na direktan i indirektan način bio uključen i u političke prilike u BiH, pišu Vijesti.ba.

Mini market

01. Feb. 2021 Prije 12h

3

Bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost te utemeljitelj i direktor Hrvatske izvještajne službe (HIS) u dva navrata, od 1993. do 1998. godine i od 1999. do 2000. godine.


Nakon smrti oca Franje, Tuđman mlađi se posvetio “čišćenju” njegovog imena nastojeći dokazati kako njegov otac nije ništa imao s ratnim zločinima u BiH i nastojanjima da se naša zemlja podijeli. Tvrdio je kako ne postoji ni jedan dokument, koji dokazuje da je predsjednik Tuđman namjeravao dijeliti Bosnu i Hercegovinu.

Krajem 2020. godine pojavio se dokument koji čvrsto, nedvosmisleno dokazuje da je Franjo Tuđman između 1991. i 1994. godine aktivno radio na podjeli Bosne i Hercegovine.

Naime, historičar Miroslav Akmadža objavio je knjigu "Franjo Kuharić; kardinal i vlast", koja donosi dnevnike kardinala Franje Kuharića u kojoj, između ostalog piše, kako je Tuđman 8. juna, na jednom sastanku istaknuo kako se svi problemi jugoslavenske krize prelamaju u BiH te naglasio kako je BiH nastala kao historijski apsurd iz osmanskog razdoblja, te da je rješenje u razgraničenju BiH.

Zagrebački portal Telegram povodom objavljivanja Akmadžine knjige objavio je tekst u kojem se osvrnuo na pokušaje Tuđmana mlađeg da odbaci očevu ulogu u razbijanju BiH. Novinar Ivan Violić je napisao kako su se mnogi “nalijepili” na teze Miroslava Tuđmana o očevoj “čistoći”.

alt

O Tuđmanovim planovima za podjelu Bosne Franjo Kuharić zabilježio je u svojim dnevnicima kako je u maju 1991. godine fra Gabrijel Jurišić obavijestio kardinala Kuharića da mu je Tuđmanov savjetnik Josip Šentija priznao kako je u aprilu te godine sa skupinom srpskih stručnjaka, u Tuđmanovo ime, razgovarao o podjeli BiH.

Mjesec dana kasnije, 8. juna, piše Kuharić, predsjednik Tuđman na jednom je sastanku istaknuo kako se svi problemi jugoslavenske krize prelamaju u BiH, naglasio kako je Bosna i Hercegovina nastala kao povijesni apsurd iz osmanskog razdoblja, te da je rješenje u razgraničenju BiH. Nakon sastanka kardinala Kuharića i njegovih pomoćnih biskupa s predsjednikom Tuđmanom, 29. oktobra 1991. godine dr. Kuharić zapisao je kako je dr. Tuđman rekao sljedeće: ”Podjela BiH činjenica je na samom terenu, gdje svaka nacija upravlja određenim teritorijem, a središnja je politika nemoćna.”

Kardinal je upozorio Tuđmana da međunarodna zajednica neće prihvatiti raspad BiH, na što je predsjednik odgovorio da se granice BiH mogu mijenjati ako se sve strane tako dogovore. Šestog januara 1992. godine, na novogodišnjem prijemu za predstavnike vjerskih zajednica, predsjednik Tuđman kazao je bosanskohercegovačkim biskupima Pavlu Žaniću, Franji Komarici i Vinku Puljiću da bi podjela BiH mogla biti nužna, kako bi se izbjegao rat u BIH. Tom je razgovoru prisustvovao kardinal Kuharić. Tuđman je dodao da Hercegovci neće prihvatiti ni jedno rješenje, osim da budu u sastavu Republike Hrvatske. U ono je vrijeme, podsjetimo, ministar odbrane i najbliži Tuđmanov suradnik bio Gojko Šušak, političar iz zapadne Hercegovine.

Naposljetku, kardinal Franjo Kuharić u svom je dnevniku u februaru 1994. godine zapisao ove rečenice: "Ekstremna hrvatska politika dovela je od uništenja Hrvata u Bosni i Hercegovini, jer je bila kratkovidna. Hrvatska država u Hercegovini imitacija je srpske države u Bosni. Zato su nas i izjednačili sa Srbijom. Ali, vladajuća stranka i g. Tuđman smatraju da je njegova politika najbolja za Hrvatsku. Trebalo bi se prvo osloboditi neprozirnih vođa u Hercegovini. Kamo su nas doveli?" pitao se kardinal Kuharić.

Violić piše kako je iz Kuharićevih zapisa svima u Hrvatskoj savršeno jasno gdje ih je dovela Tuđmanova opsesija podjelom Bosne i Hercegovine. Republika Hrvatska došla je, usred rata, na rub međunarodnih sankcija.

Hrvatske vođe iz BiH osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne u Haagu. Hrvata u Bosni i Hercegovini više gotovo da i nema, osim u zapadnoj Hercegovini. Hrvatska posttuđmanovska politika prema susjednoj državi najčešće je posve pasivna, jer se svaki novi hrvatski premijer i predsjednik boje Tuđmanova istočnog grijeha: trogodišnjeg upornog djelovanja na podjeli Bosne i na pripajanju zapadne Hercegovine Hrvatskoj. Svi mi, suvremenici ratnih zbivanja, i bez Kuharićevih dnevnika znamo da je to bilo baš tako, pa često i gore nego što je uvijek umjereni kardinal želio zapisivati. No, Kuharićevi su dnevnici definitivni, čvrsti materijalni dokaz o Tuđmanovoj odgovornosti za politiku podjele Bosne i Hercegovine, napisao je Violić.

Jedan od onih koji je direktno tokom agresije na BiH sarađivao s Miroslavom Tuđmanom bio je ratni načelnik SIS-a (Sigurnosno-izvještajne službe) HVO-a Ivo Lučić. On je bio jedan od glavnih ljudi HVO-a i blizak prijatelj i saradnik Franje Tuđmana i hrvatskog ministra odbrane Gojka Šuška u vrijeme najvećih zločina nad Bošnjacima Hercegovine, u vrijeme kada hrvatski i herceg-bosanski vojni i politički vrh nije ni krio da želi tadašnju tzv. Herceg-Bosnu pripojiti Hrvatskoj.

O ratnoj i poratnoj ulozi SIS-a pisala je i poznata hrvatska novinarka Jasna Babić u knjizi „Urota Blaškić“ gdje se opisuje kako je ta tajna služba radila čak i protiv pojedinih oficira HVO-a koji nisu imali blagonaklonost političkog vrha iz Zagreba.

Povjerljivi dokumenti, koji su korišteni i kao krunski dokaz protiv Prlića i drugih na suđenju u Hagu, svi odreda s potpisom Ive Lučića, potvrđuju da je Ivo Lučić znao za svaki pojedinačni zločin na prostoru tzv. Herceg-Bosne. Na osnovu tih dokumenata izrečena je i presuda za Udruženi zločinački poduhvat (UZP). Ono što je u ovom trenutku važno je činejnica da je sve te dokumente i podatke Ivo Lučić tokom rata slao u Zagreb tadašnjem direktoru HIS-a Miroslavu Tuđmanu.

Ivo Lučić 16. septembra 1993. godine šalje zahtjev Tomi Šakoti da se njegovim službenicima Predragu Čoviću i Draganu-Zdenku Mariću omogući ulazak u krug logora Dretelj i Gabela, te im se omogući nesmetan uvid u stanje u logorima. Dalje, general-bojnik Glavnog stožera OS HR-HB, danas osuđeni ratni zločinac Milivoj Petković, 4. oktobra 1993. godine izdaje naredbu načelniku SIS-a Ivi Lučiću od kojeg traži da provjeri neke kriminalne radnje, ubistva, silovanja i ponašanja nekih pripadnika HVO-a. Petković od Lučića traži da ga obavezno obavijesti o provedenim radnjama.

Između ostalog, Petković je od Lučića tada tražio i da istraži stradanje jednog pripadnika HV-a (hrvatske vojske) na brdu Hum iznad Mostara. Lučić bi trebao kazati šta je saznao u toj istrazi, te šta je poduzeo povodom te istrage. Također, treba kazati i šta je uopšte vojnik HV-a radio na Humu ako Hrvatska nije učestvovala u ratu u BiH, odnosno agresiji na BiH, kako to danas tvrde Lučić i ostali njegovi istomišljenici.

Krajem 1993. godine, tačnije 4. decembra, Lučić je poslao detaljan izvještaj na 24 stranice na ruke tadašnjem direktoru HIS-a (Hrvatske izvještajne službe) Miroslavu Tuđmanu, u kojem ga obavještava o svim dešavanjima na prostoru tadašnje Herceg-Bosne.

Lučić Tuđmana obavještava o svemu detaljno – od pojedinačnih do masovnih ubistava, švercu oružja, duhana, nafte, silovanjima i zarobljavanjima...

Iz izvještaja se jasno vidi da je Ivo Lučić bio upoznat sa svakim od počinjenih zločina na prostoru Hercegovine i Srednje Bosne, pa i Posavine. Da se radilo o najtežim krivičnim djelima dokazao je i Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu, koji je u predmetu protiv Jadranka Prlića i drugih, koji su osuđeni za Udruženi zločinački poduhvat, koristio i ove dokumente u kojima se spominje ime Ive Lučića kao načelnika SIS-a.

Izvještaji Ive Lučića, dnevnici kardinala Franje Kuharića, presude za najteže ratne zločine pokazuju da je preminuli Miroslav Tuđman uzalud gubio vrijeme i pokušavao očistiti ime oca Franje. Također, obavljajući visoku funkciju u Hrvatskoj, čiji je državni vrh proglašen za UZP, Miroslav Tuđman se, bez sumnje, može smatrati dijelom zločinačkog režima.
alanalan is invisible Prijavi nepoćudan post
Post Reply