Ama jest to, ali na slici stoji maj '93. Moze biti da se slabo sjecam, moguce, klinac sam bio, ali mi se cini da se 93 pucalo samo sa UZP teroristimaadapter wrote: ↑03/06/2022 13:40Slabo se sjećaš. Uzmi knjigu Mostar urbicid 1992 -1995 pa pogledaj fotografije iz 1992. godine. Lijeva obala je ostala spržena. 113 masakriranih stanovnika Mostara koje su pripadnici VRS odveli iz skloništa i ubili na Sutini i Uborku. Pa, Liska harem... Na kraju krajeva, pogledaj neki od ovih video snimaka:
https://youtu.be/A4yzveUBNMM
https://youtu.be/AMFivm59m1s
https://youtu.be/gQMBNf7ireo
https://youtu.be/MI6LpFrL44k
https://youtu.be/z-ynEG9pkoI
Mostar u ratu
- dr_Evil
- Posts: 12436
- Joined: 01/07/2019 15:35
- Location: Ispod Koscele
#2376 Re: Mostar u ratu
-
- Posts: 2874
- Joined: 31/03/2005 23:51
- Location: Dijaspora
-
- Posts: 730
- Joined: 10/01/2013 08:41
#2379 Re: Mostar u ratu
Kako samo brzo zaboravljamo!!! VRS je itekako granatirala i Mostar i položaje Armije Republike Bosne i Hercegovine i tokom 1993. i 1994. godine.
https://youtu.be/FjM_QRCT61o?t=1651
-
- Posts: 730
- Joined: 10/01/2013 08:41
#2380 Re: Mostar u ratu
Uz prethodno postavljeni link, pogledaj i ovo. Reći da je "linija prema VRS bila mirna za vrijeme agresije HVO-a" je velika neistina i uvreda za sve one koje je VRS ubila tokom agresije na Mostar, sve do kraja 1995. godine.
[youtube]https://youtu.be/o2rVSQp1yfE?t=8[/youtube]
-
- Posts: 2874
- Joined: 31/03/2005 23:51
- Location: Dijaspora
#2381 Re: Mostar u ratu
adapter wrote: ↑03/06/2022 18:50Uz prethodno postavljeni link, pogledaj i ovo. Reći da je "linija prema VRS bila mirna za vrijeme agresije HVO-a" je velika neistina i uvreda za sve one koje je VRS ubila tokom agresije na Mostar, sve do kraja 1995. godine.
[youtube]https://youtu.be/o2rVSQp1yfE?t=8[/youtube]
Jesi li dobar ti?
Akcija Jesen 94 je bila bas u jesen 1994. godine.....nakon sto je potpisan Wasingtonski sporazum.
-
- Posts: 730
- Joined: 10/01/2013 08:41
#2382 Re: Mostar u ratu
A to bi kao značilo?! Nije mi jasno lkako tako bubate bez argumenata, po principšu rekla-kazala, ili po onom što vi mislite kako jeste. dakle, za sve postoje dokazi. Snimci, audio, video, tekstovi iz novina. VRS je napadala mostarsku dolinu sve vrijeme tokom rata. nekad jače, nakad slabije, ali su napadali. HVO i HV su također napadali od maja 1993. do 1995. intenzivno. Kasnije su također znali granatirati Mostar. Pa i 1996. i 1997. godine. Za sve postoje dokazi.zlajaBHF wrote: ↑03/06/2022 23:24adapter wrote: ↑03/06/2022 18:50
Uz prethodno postavljeni link, pogledaj i ovo. Reći da je "linija prema VRS bila mirna za vrijeme agresije HVO-a" je velika neistina i uvreda za sve one koje je VRS ubila tokom agresije na Mostar, sve do kraja 1995. godine.
[youtube]https://youtu.be/o2rVSQp1yfE?t=8[/youtube]
Jesi li dobar ti?
Akcija Jesen 94 je bila bas u jesen 1994. godine.....nakon sto je potpisan Wasingtonski sporazum.
https://youtu.be/RC5K3QhWXYQ
https://youtu.be/4IZ-VP-zi5Y
-
- Posts: 2874
- Joined: 31/03/2005 23:51
- Location: Dijaspora
#2383 Re: Mostar u ratu
Pricamo o linijama prema VRS u periodu Maj 1993- do Wasingtonskog sporazuma, a ti postavljas video iz 1996. i to u vezi HVO granatiranjaadapter wrote: ↑04/06/2022 11:40A to bi kao značilo?! Nije mi jasno lkako tako bubate bez argumenata, po principšu rekla-kazala, ili po onom što vi mislite kako jeste. dakle, za sve postoje dokazi. Snimci, audio, video, tekstovi iz novina. VRS je napadala mostarsku dolinu sve vrijeme tokom rata. nekad jače, nakad slabije, ali su napadali. HVO i HV su također napadali od maja 1993. do 1995. intenzivno. Kasnije su također znali granatirati Mostar. Pa i 1996. i 1997. godine. Za sve postoje dokazi.
https://youtu.be/RC5K3QhWXYQ
https://youtu.be/4IZ-VP-zi5Y
I ako nije mirovala linija prema VRS, kao sto tvrdis, onda podjeli neke informacije, detalje. Da li je bilo presadijskih napada i kada? O kakvim se napadima radilo?
-
- Posts: 730
- Joined: 10/01/2013 08:41
#2384 Re: Mostar u ratu
Evo izvještaj iz novembra 1993. I za ovo imaš neko opravdanje, je l' tako?
https://youtu.be/FjM_QRCT61o?t=1714
https://youtu.be/FjM_QRCT61o?t=1714
-
- Posts: 730
- Joined: 10/01/2013 08:41
-
- Posts: 2874
- Joined: 31/03/2005 23:51
- Location: Dijaspora
#2386 Re: Mostar u ratu
Ne znam odakle ti informacija da je ovo Novembar 1993.adapter wrote: ↑04/06/2022 11:58 Evo izvještaj iz novembra 1993. I za ovo imaš neko opravdanje, je l' tako?
https://youtu.be/FjM_QRCT61o?t=1714
I nemoj vise da raspravljamo molim te. Previse si agresivan da bi mogao stobom diskutovati o ovim stvarima.
-
- Posts: 730
- Joined: 10/01/2013 08:41
#2387 Re: Mostar u ratu
Ti si jedan od onih: "Nemoj vjerovati snimcima. Nemoj vjerovati vlastitim ušima i očima. Vjeruj meni!"zlajaBHF wrote: ↑04/06/2022 12:09Ne znam odakle ti informacija da je ovo Novembar 1993.adapter wrote: ↑04/06/2022 11:58 Evo izvještaj iz novembra 1993. I za ovo imaš neko opravdanje, je l' tako?
https://youtu.be/FjM_QRCT61o?t=1714
I nemoj vise da raspravljamo molim te. Previse si agresivan da bi mogao stobom diskutovati o ovim stvarima.
Nema smisla s tobom nastavljati raspravu, kada i pored snimaka, novinskih članaka, tv i audio zapisa - tvrdiš da to nije bilo. S takvima je zaista bespredmetno nastavljati bilo kakvu diskusiju.
-
- Posts: 228
- Joined: 29/06/2009 04:32
#2388 Re: Mostar u ratu
Ovo je snimak iz Novembra 1994. ZlajaBHF pita za period od 9 maja 1993 so marta 1994. I meni ze cini da su linije u Podvelezju bile prilicno mirne u tom periodu. Islo se i tamo na liniju redovno ali ne znam da je iko na toj liniji prema VRS u tom periodu poginuo.adapter wrote: ↑04/06/2022 12:03 Krhko li je ljudsko pamćenje!
https://narod.hr/kultura/11-studenoga-1 ... vjeronauku
-
- Posts: 730
- Joined: 10/01/2013 08:41
#2389 Re: Mostar u ratu
VRS je jednako kao i HVO bila agresor na Mostar. Ovo mi se čini pokušaj amnestiranja VRS, kada je riječ o Mostaru. I to je istina. Možemo govoriti o tome koliko je sedmica ili mjeseci neka linija bila "mirna", ali šta to u stvari znači?! Toliko dokaza ima o zločinima i VRS i HVO-a nad Mostarom - da je to prosto neporecivo!bulevarmostar wrote: ↑05/06/2022 05:37Ovo je snimak iz Novembra 1994. ZlajaBHF pita za period od 9 maja 1993 so marta 1994. I meni ze cini da su linije u Podvelezju bile prilicno mirne u tom periodu. Islo se i tamo na liniju redovno ali ne znam da je iko na toj liniji prema VRS u tom periodu poginuo.adapter wrote: ↑04/06/2022 12:03 Krhko li je ljudsko pamćenje!
https://narod.hr/kultura/11-studenoga-1 ... vjeronauku
- dr_Evil
- Posts: 12436
- Joined: 01/07/2019 15:35
- Location: Ispod Koscele
#2391 Re: Mostar u ratu
Niko od nas ne spori ovdje da je VRS bila agresor i da je porusila Mostar, niti da je Mostar odbranjen nadljudskim naporima. Kolege su mozda starije pa se bolje sjecaju, ja sam bio klinac u podrumu. Samo smo rekli da onih par mjeseci dok je bila otvorena agresija na Mostar od strane UZP terorista, znaci maj '93 do potpisivanja Washingtonskog mart '94, da na svu srecu otvorenog napada na Mostar od VRS terorista nije bilo, ili bolje reci nije bilo jacih napada. Vjerovatno iz razloga sto po njima taj dio je trebao da pripadne HVO-u svakako.adapter wrote: ↑05/06/2022 18:18VRS je jednako kao i HVO bila agresor na Mostar. Ovo mi se čini pokušaj amnestiranja VRS, kada je riječ o Mostaru. I to je istina. Možemo govoriti o tome koliko je sedmica ili mjeseci neka linija bila "mirna", ali šta to u stvari znači?! Toliko dokaza ima o zločinima i VRS i HVO-a nad Mostarom - da je to prosto neporecivo!bulevarmostar wrote: ↑05/06/2022 05:37
Ovo je snimak iz Novembra 1994. ZlajaBHF pita za period od 9 maja 1993 so marta 1994. I meni ze cini da su linije u Podvelezju bile prilicno mirne u tom periodu. Islo se i tamo na liniju redovno ali ne znam da je iko na toj liniji prema VRS u tom periodu poginuo.
Znam da si ti bio kao novinar na prvoj liniji, i da si svjedok svih dogadjaja, ali spusti ramena ponekad.
- sehohari
- Posts: 8296
- Joined: 22/03/2018 16:37
- Location: Njemačka - Hercegovina - Izvor Bosne - Srce Bosne
- Grijem se na: Lož ulje
- Vozim: Fijaker
- Horoskop: Lav
#2392 Re: Mostar u ratu
Može li jedno pitanje?
Znam da je bolno, kontroverzno, možda i otvaram neke rane...
Ali ko je po vama, na kraju, pobijedio u Mostaru?
Znam da je sama činjenica što danas ne-Hrvati postoje u tom gradu ogromna stvar, uzimajući u obzir sve tadašnje okolnosti, od momenta iznenađenja, municije... ali eto, ipak se čovjek nekako zapita.
Koliko sam shvatio, ABiH je dočekala kraj rata sa nekih 60-70% ukupne teritorije Grada Mostara, ali je ećina samog grada ostala na "onoj" strani, sa svim važnijim objektima (fakultet, bolnica, stadion).
Ovo više pitam iz radoznalosti, jer nisam iz Mostara. Naravno da bi meni bilo najdraže da je BiH napokon neka država u kojoj je etnička pripadnost sekundarna stvar, ma gdje god bio.
Time dolazimo i do drugog pitanja:
Šta danas sprječava jednog Bošnjaka da živi na zapadnjoj strani Mostara, da se recimo neko iz Bihaća ne preseli u Titovu, nego na Bijeli Brijeg? Svjestan sam tog nekog subjektivnog osjećaja, ali objektivno gledano? Nekoga u RS-u npr. stvara probleme činjenica da djecu mora slati u školu gdje nema bosanskog jezika, da se mora liječiti tu i tkd, dok to u Mostaru već nije slučaj.
Znam da je bolno, kontroverzno, možda i otvaram neke rane...
Ali ko je po vama, na kraju, pobijedio u Mostaru?
Znam da je sama činjenica što danas ne-Hrvati postoje u tom gradu ogromna stvar, uzimajući u obzir sve tadašnje okolnosti, od momenta iznenađenja, municije... ali eto, ipak se čovjek nekako zapita.
Koliko sam shvatio, ABiH je dočekala kraj rata sa nekih 60-70% ukupne teritorije Grada Mostara, ali je ećina samog grada ostala na "onoj" strani, sa svim važnijim objektima (fakultet, bolnica, stadion).
Ovo više pitam iz radoznalosti, jer nisam iz Mostara. Naravno da bi meni bilo najdraže da je BiH napokon neka država u kojoj je etnička pripadnost sekundarna stvar, ma gdje god bio.
Time dolazimo i do drugog pitanja:
Šta danas sprječava jednog Bošnjaka da živi na zapadnjoj strani Mostara, da se recimo neko iz Bihaća ne preseli u Titovu, nego na Bijeli Brijeg? Svjestan sam tog nekog subjektivnog osjećaja, ali objektivno gledano? Nekoga u RS-u npr. stvara probleme činjenica da djecu mora slati u školu gdje nema bosanskog jezika, da se mora liječiti tu i tkd, dok to u Mostaru već nije slučaj.
- dr_Evil
- Posts: 12436
- Joined: 01/07/2019 15:35
- Location: Ispod Koscele
#2393 Re: Mostar u ratu
Ma ovdje niko nije pobijedio, svi su izgubili. Bosnjaci imaju neko zadovoljstvo da su prezivili, i sacuvali makar dio grada, u situaciji gdje je to bilo neocekivano.sehohari wrote: ↑07/06/2022 20:28 Može li jedno pitanje?
Znam da je bolno, kontroverzno, možda i otvaram neke rane...
Ali ko je po vama, na kraju, pobijedio u Mostaru?
Znam da je sama činjenica što danas ne-Hrvati postoje u tom gradu ogromna stvar, uzimajući u obzir sve tadašnje okolnosti, od momenta iznenađenja, municije... ali eto, ipak se čovjek nekako zapita.
Koliko sam shvatio, ABiH je dočekala kraj rata sa nekih 60-70% ukupne teritorije Grada Mostara, ali je ećina samog grada ostala na "onoj" strani, sa svim važnijim objektima (fakultet, bolnica, stadion).
Ovo više pitam iz radoznalosti, jer nisam iz Mostara. Naravno da bi meni bilo najdraže da je BiH napokon neka država u kojoj je etnička pripadnost sekundarna stvar, ma gdje god bio.
Time dolazimo i do drugog pitanja:
Šta danas sprječava jednog Bošnjaka da živi na zapadnjoj strani Mostara, da se recimo neko iz Bihaća ne preseli u Titovu, nego na Bijeli Brijeg? Svjestan sam tog nekog subjektivnog osjećaja, ali objektivno gledano? Nekoga u RS-u npr. stvara probleme činjenica da djecu mora slati u školu gdje nema bosanskog jezika, da se mora liječiti tu i tkd, dok to u Mostaru već nije slučaj.
Ne sprijecava te nista, tu sam odrastao, zavrsio osnovnu, igrao se, jos uvijek mi je tu doktor kad sam dole. U Mostaru na "zapadnoj" ne mozes uciti bosanski niti imati vjeronauk, zato moras slati dijete na "istocnu". Osnovna je ok, problem bude srednja kad se izmjesaju kvartovi i sidju skutori sa brda u skolu. Lijecenje vise nije problem, ides na Bijeli Brijeg bez problema, i dobra je usluga, mozes i sam birati Juzni Logor ako zelis. Recimo ne mozes uvesti BH Telecom telefon, moras HT Mostar, Elektroprivreda HZ HB umjesto BiH. Sveucliste je recimo na hrvatskom jeziku, dok su svi ostali u BiH na tri sluzbena jezika, moras koristiti nove nazive ulica, koje je neko preimenovao bez pitanja.
Svaki dan su te razlike sve manje, sitni koraci u pravom smjeru, samo je uvijek strah da ti neko nece pokucati na vrata sa puskom da te ubije ko onaj Bajram '98-e. Evo sutra Covke krene u samoupravu, znas da te opet ceka ta puska i na liniju razgranicenja. Mi smo bili prihvatili taj rizik, i ostali. KAd se predurao rat i taj crni Bajram, valjda ce i ostalo.
Incidenata po nacionalnoj osnovi je bilo, ima i danas, samo se gura pod tepih. ALi rekoh ide u dobrom smjeru. Sve su javne firme kojih je ostalo na prste jedne ruke podijeljene po nacionalnom kljucu, sa tendencijom bez promjena.
- anelsol
- Posts: 3082
- Joined: 10/05/2017 22:41
- dr_Evil
- Posts: 12436
- Joined: 01/07/2019 15:35
- Location: Ispod Koscele
#2396 Re: Mostar u ratu
KO da me neko vrelom vodom polio jutros kad sam procitao. Neka, nek ruse, covjek zaboravi s kim zivi. Popravit cemo opet.anelsol wrote: ↑15/06/2022 08:59 Majku im jebem fašističku
https://www.klix.ba/vijesti/bih/partiza ... /220615010
- dr_Evil
- Posts: 12436
- Joined: 01/07/2019 15:35
- Location: Ispod Koscele
- dr_Evil
- Posts: 12436
- Joined: 01/07/2019 15:35
- Location: Ispod Koscele
#2398 Re: Mostar u ratu
Kao i uvijek odlicna od Borisa :
https://bljesak.info/kolumna/kolumne/mo ... lje/385735
https://bljesak.info/kolumna/kolumne/mo ... lje/385735
On mi uvijek popravi i pokvari danMogu se kladit', mada sam odavno bacio taj porok, da je Grad Mostar raspisao tender za razbijanje spomen ploča na Partizanskom spomen groblju, pa da je na tenderu, naravno, prošla ta i ta firma, za toliko i toliko, a zapravo previše, naših para, da bi radovi u najavi trajali jedno tri mjeseca. A stvarno bi završili za godinu dana. Ipak je to, rekli bi, kompleksan posao, jer nije moguće tek tako razbiti 600, 700 kamenih ploča. Ima tu posla. I za očekivati je, opet bi rekli, da pritom naiđu na realne probleme u izvedbi. A građanima bi poručili da se strpe i naviknu na buku, na povremenu poplavu, povremeno zaustavljanje prometa – i poneko nestajanje struje. Pravi profesionalci, vidjeli smo, razbiju tih 600, 700 ploča za jednu noć. Nečujno. I na neviđeno. Toliko nečujno i neviđeno da je 99 posto grada, za najefikasnije "kozmetičke radove" na Partizanskom ikada, čulo tek ujutro. I onda su isti ti građani, svaki sa svoje strane, ušli u stare šablone. Zdušno. Onih nekoliko koraka naprijed na koje smo bili toliko ponosni i koji su se činili klecavim, ali konačno se imalo osjećaj kako vode u pravom smjeru, preko noći je prestalo voditi u bolju budućnost. Što ti je reć' majstorluk! Majstori, majstori. Ne trebaju im tenderi, ne treba im ništa službeno, oni rade posao dok javnost spava. 700 ploča, rođaci! Malo tko će staviti ruku da je nekome, eto, tek tako palo na pamet razbiti ih sve. Previše je to posla za obično izbacivanje najnižih strasti. Isti efekt bi se, ruku na srce, dobio i sa puno manjom štetom, zar ne? Iste bi reakcije bile da su, kako je to već uobičajeno u ovim prilikama, osvanuli tek grafiti nečuvenog sadržaja i usput razbijeno par ploča. Ali ovo je sad baš zabrinjavajuće temeljito. Ovako se to radilo u ovoj zemlji u ona vremena kad se vjerovalo da se tu više nikad oni drugi neće vratiti. Pa zatri, sruši, zapali. Pa betoniraj. A ja, začudo, još uvijek friško pamtim Partizu, kako smo joj vazda tepali, baš iz tih vremena. Davna 1994. Recimo. Mostar je još mirisao na paljevinu i smrt kad sam upisao prvu godinu fakulteta. Rat još nije završio, ali počela je imitacija normalnog života. Još se nije javio ni pošten mamurluk od svega što se dogodilo, a ja sam morao razmišljati o integralima i konzolama. Grad je ostao bez svojih simbola, tvornice su bile raskućene ili zapaljene, bogomolje su dogorijevale, a Hit i Razvitak nestali po akcijskim cijenama. Za divno čudo, Partizansko spomen groblje ostalo je gdje je i bilo. Dobro, teško ga je bilo odnijeti, ipak je, poput zapadne tribine stadiona pod Bijelim Brijegom „izliveno“ na padini, ali spomenik nije bio ružno devastiran kako je to bio običaj u to vrijeme. Zapravo, ako me baš vučete za jezik – nije bio devastiran uopće. Zapušten, da. Tu i tamo bilo je nekih oštećenja, ali ništa što se nije dalo srediti. Zapuštenost kao posljedica neodržavanja bila je vidljiva, ali to je u vrijeme razaranja i rušenja bilo gotovo zanemarivo. Od svih grafita sjećam se kako je gore na samom vrhu netko crvenim sprejem napisao Doors, to čak imam i na nekoj slici, a danas, nakon svih ružnih scena gore, takav grafit izgleda tek kao tinejdžerska nepodopština, pizdarija nekog neostvarenog fana Jima Morrisona. Niti te, a niti narednih godina nikome nije palo na pamet da Partizansko iz mržnje ili čistog koristoljublja poravna i sagradi nešto novo, prihvatljivije novom vremenu. Danas često o tome razmišljam, gdje su bili ta mržnja i vandalizam u to vrijeme kada je mrziti i razvaljivati drugo i drugačije bilo posve, ehm, legalno? Zašto nitko nije jednostavno oteo Partizu i od nje napravio što već mu je moglo pasti na pamet u to vrijeme kad se sve moglo oteti? Zašto ne tad, a zašto baš sad? Moja generacija dobro je poznavala Partizu. Ona nam je bila egzil. Tamo smo išli družiti se. S litrom pod rukom. Tamo smo išli ljubiti. S djevojkom pod rukom. Tamo smo išli razmišljati. Opet s litrom pod rukom. Otamo je pucao pogled na grad u novom nastajanju. Išlo mu je sporo, teško, ali se činilo da svakim novim danom ipak ide. Moja popodneva, noći i jutra na Partizi dio su nezaborava. Haj'mo na Partizu bio je poklič slobode na kojem bi nam pozavidjeli i oni kojima je spomenik dignut. Tako blizu, a tako daleko, bila je idealno mjesto okupljanja studentarije željne života nakon godina smrti. Možda nekome danas čudno zvuči, ali postojao je neki solidan odnos svih nas i golemog spomenika na kojem smo uživali slobodu. Nismo bili bezobzirni idioti, nismo ostavljali neizbrisive tragove, ne pamtim da bi u to vrijeme nekome palo na pamet da nešto na svoju, opijatima vođenu ruku, oduzme ili doda Bogdanovićevoj simfoniji u bijelom kamenu. Koji, kad ga već spomenuh, već tada nije bio baš bijel, mostarske kiše odradile su svoje i tamnosivi curci već su uzimali danak. Eh, da, čak i da je netko došao i dao nam neku lovu da napravimo gore neki pičvajz, siguran sam da bi papka mršnuli. Sve što bi donijeli, svaku bocu, svaku kesu, uredno bismo vratili odozgo. Stvarno. Bili su i tada oni kontejneri dolje uz ulicu, a mi neka fina čeljad, makar nismo svi bili iz Mostara. A bilo je među nama i onih sa posve nepartizanskim pedigreom. I onih kojima su, nisu to zaboravljali reći, djedovi nestajali na križnim putevima, ostavljajući traumu za naredne generacije. I onih koji su taman svukli uniformu, legalno kivni na sve. I ne mogu reći da se sjećam kako se neki meni poznat lik ikada u to doba zaletio na spomenik. A bilo je vrijeme u kojem nije bilo nikoga da mu bilo što zamjeri. Ni odvaljen kamen, ni razbijenu ploču, ni bilo koju nepodopštinu koju bi eventualno gore napravio. Vjerujem da nitko na Partizu, u to vrijeme kada je na Starom Veležovom „gorilo k'o u Las Vegasu“, nije išao da bi je devastirao, nego je, baš suprotno, išao, eventualno, gore u mrak da se devastira. Tako je jučer mudro prozborio moj frend Denza i rekao istinu. Išlo se na Partizansko kao što su partizani išli u šumu, tražeći utočište za skoru brzu akciju. Iako je, da i to kažem, možda u to vrijeme na spomeniku bio mrak, ali, za razliku od danas, bilo je policije. Itekako. I uniformirane, ali i one u civilu. To znaju mnogi kojima bi iznenadan stisak tuđe ruke na ramenu značio da je loga otkrivena i da je vrijeme za paničan bijeg. Naći će se netko danas pa reći kako je i taj mladalački haj lajf bio znak nepoštovanja prema spomeniku, ali ne može nitko reći da nije bilo tako. Vremena pustog, zaraslog, devastiranog, bez-policijskog i bez-nadzornog Partizanskog spomen groblja, vremena crnih grafita i bijelog kreča, vremena političkih prepucavanja oko spomenika, vremena k'o fol brige i stvarne (razbi)brige nisu bila tu. Ma, na kraju, vremena fašista i antifašista još uvijek nisu bila došla. Ona će doći ponovnim ujedinjenjima, koja će spomenik učiniti svačijim, a ničijim. Partizansko spomen groblje bilo je, u to vrijeme postratne razjedinjenosti, možda ostavljeno od svih, ali je barem usamljeno gore iznad Starog igrališta, u nekom svom limbu, bilo ostavljeno na miru da pronađe neki novi smisao. I mi smo mu mladi pomogli u tome. I zato njemu hvala. Hvala mu i na posve intimnim trenucima, dok bih s njega gledao Mostar, dok bih razmišljao kako se Partizansko spomen groblje izvuklo s tek par ožiljaka, za razliku od crkvi i džamija u gradu, jer ovo, očito, nije bio njegov rat. Kao da su ga svi u međusobnoj mržnji zaboravili. Načas. Hvala mu na divnim trenucima, opet dok bih s njega gledao Mostar, u kojima sam ponekad razmišljao i što bi partizani sad da se ustanu? Bi li se šokirali i odmah vratili natrag? Bi li ikome ovdje rekli da je okej i da je njihov? Ili bi, nakon početnog šoka, jedne odmah smakli, druge poslali na težak rad, a treće na preodgoj? Jer im nitko ne bi, makar se neki danas ufuravaju u to, bio dobar. Bi li se uopće prepoznali u ratovanju pod zastavama vjere i nacije, gdje su klasna i ideološka borba sasvim nebitna kategorija, još prigodno okrenuta naglavačke? Neka nova sloboda, drugovi. Neka nova sloboda. Šapnuo bih im. Dok Partiza polako uranja u san i pretvara se u tamnu sjenku nad svjetlima grada. A danas? Opet neko novo vrijeme. U kojem nije problem pronaći majstore da ti, bez tendera i žalbi, bez table na kojoj pišu rokovi i bez očekivanog prebacivanja svih rokova, bez da ih itko živ vidi i čuje, u samo jednoj noći obave golem posao. Posao koji sigurno vrijedi više od godinu dana polaganog tkanja tankih niti po grubom mostarskom platnu. Posao koji će opet osvijetliti vajne riječi tetka Besima kako se ideologijom i religijom bavi sirotinja. Posao koji će opet učas Mostarom proširiti miris, koji me opasno podsjeća na paljevinu. Da, baš nanosi na paljevinu. Nadvija se nad gradom. Paljevina nakon koje jedino beton može o(p)stati. A u betonu je, vidiš, naša budućnost. Taj se tek tako lako ne lomi. A, očito, se lako gradi.
-
- Posts: 1189
- Joined: 05/01/2013 16:16
#2399 Re: Mostar u ratu
Pozdrav. Prilično sam upućen u desavanja u Mostaru 92-95 al jedan dio mi je nejasan. U briljantnoj akciji ARBIH na čelu sa legendarnim Hujkom oslobođen je Sjeverni logor i izvršena deblokada Mostara. Zašto onda Armija BIH tj. EPBIH nisu preuzele i branu na mostarskom jezeru tj. HE Mostar ? Jel to neki dogovor, ustupak, kompenzacija za nesto ili sta je već u pitanju ?dr_Evil wrote: ↑08/06/2022 14:13Ma ovdje niko nije pobijedio, svi su izgubili. Bosnjaci imaju neko zadovoljstvo da su prezivili, i sacuvali makar dio grada, u situaciji gdje je to bilo neocekivano.sehohari wrote: ↑07/06/2022 20:28 Može li jedno pitanje?
Znam da je bolno, kontroverzno, možda i otvaram neke rane...
Ali ko je po vama, na kraju, pobijedio u Mostaru?
Znam da je sama činjenica što danas ne-Hrvati postoje u tom gradu ogromna stvar, uzimajući u obzir sve tadašnje okolnosti, od momenta iznenađenja, municije... ali eto, ipak se čovjek nekako zapita.
Koliko sam shvatio, ABiH je dočekala kraj rata sa nekih 60-70% ukupne teritorije Grada Mostara, ali je ećina samog grada ostala na "onoj" strani, sa svim važnijim objektima (fakultet, bolnica, stadion).
Ovo više pitam iz radoznalosti, jer nisam iz Mostara. Naravno da bi meni bilo najdraže da je BiH napokon neka država u kojoj je etnička pripadnost sekundarna stvar, ma gdje god bio.
Time dolazimo i do drugog pitanja:
Šta danas sprječava jednog Bošnjaka da živi na zapadnjoj strani Mostara, da se recimo neko iz Bihaća ne preseli u Titovu, nego na Bijeli Brijeg? Svjestan sam tog nekog subjektivnog osjećaja, ali objektivno gledano? Nekoga u RS-u npr. stvara probleme činjenica da djecu mora slati u školu gdje nema bosanskog jezika, da se mora liječiti tu i tkd, dok to u Mostaru već nije slučaj.
Ne sprijecava te nista, tu sam odrastao, zavrsio osnovnu, igrao se, jos uvijek mi je tu doktor kad sam dole. U Mostaru na "zapadnoj" ne mozes uciti bosanski niti imati vjeronauk, zato moras slati dijete na "istocnu". Osnovna je ok, problem bude srednja kad se izmjesaju kvartovi i sidju skutori sa brda u skolu. Lijecenje vise nije problem, ides na Bijeli Brijeg bez problema, i dobra je usluga, mozes i sam birati Juzni Logor ako zelis. Recimo ne mozes uvesti BH Telecom telefon, moras HT Mostar, Elektroprivreda HZ HB umjesto BiH. Sveucliste je recimo na hrvatskom jeziku, dok su svi ostali u BiH na tri sluzbena jezika, moras koristiti nove nazive ulica, koje je neko preimenovao bez pitanja.
Svaki dan su te razlike sve manje, sitni koraci u pravom smjeru, samo je uvijek strah da ti neko nece pokucati na vrata sa puskom da te ubije ko onaj Bajram '98-e. Evo sutra Covke krene u samoupravu, znas da te opet ceka ta puska i na liniju razgranicenja. Mi smo bili prihvatili taj rizik, i ostali. KAd se predurao rat i taj crni Bajram, valjda ce i ostalo.
Incidenata po nacionalnoj osnovi je bilo, ima i danas, samo se gura pod tepih. ALi rekoh ide u dobrom smjeru. Sve su javne firme kojih je ostalo na prste jedne ruke podijeljene po nacionalnom kljucu, sa tendencijom bez promjena.