Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post Reply
90minut
Posts: 12889
Joined: 07/04/2019 10:56

#126 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by 90minut »

Pa Horde su dale svojih članova za odbranu zemlje pun kurac šta mislite ciji je bio pripadnik Džilda kojem bi spuštali glave da je ikad došlo do konflikta?
Da li je isto bio pripadnik neke navijacke skupine iz Sarajeva koji je povukao svoje drugove s južne tribine da među prvim stanu u prve redove?

Nargila wariory prica ravna nanama i dedama koji zive u 60tim i dalje i tvrde kako je njihovo vrijeme najbolje. :lol:
Razlika između nargilaša i momaka s slike je nebo i zemlja jer licno tvrdim da 99% onih koji idu na tribinu i ne stavljaju usta tu nargilu.

I na kraju krajeva baklje?

Da se mene licno pita podijelio bi automate svima i slikao bi se u brojkama od nekih 300 momaka koji bi sutra krenuli da treba samo da pokazem PM-u da itekako ima spremnih na što on uvijek kaze da nema,a pricamo o navijacima samo ne o regularnim ljudima.

Al' jok slušajte PM-a koji kaze da bi se sutra ispalio da krene belaj covjek koji kaze da nije smio proviriti prema grbavici ili pak covjek koji kaze da nije smio po alipašinu amblem MUP-a staviti na sebe da ga ne bi Juka šamarao. :thumbup:

Da ste neki ober ratnici kako predstavljate da jeste ne bi sigurno piskarali po ovom forumu vec vas ne bi bilo kao što nema mog starog i masu očeva mojih drugova s tribine.
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#127 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by Valter Gustav »

Ismet Dahić o početku opsade Sarajeva: Nama je bilo zabranjeno da se naoružamo kako bi se odbranili
https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/sar ... ili-645408
Almir Šarenkapa
Nedostajalo je političke podrške pripremama za odbranu, tvrdi Dahić
Sarajevo, 6. aprila 1992. godine. Agresorske snage počinju granatirati grad. No, u tom trenutku niko i ne sluti da počinje najduža opsada nekog grada u modernoj istoriji. Za Sarajlije počinje 1.425 dana pakla u kojem su nastojali sačuvati goli život. Na linije odbrane grada staju prve grupe samoorganizovanih ljudi, koji imaju samo jedan cilj, spriječiti da im neprijatelj doslovne uđe u kuće i pobije porodice.

U tom trenutku možda i jedina stvarno organizovana formacija bila je policija, koja se odmah stavila u funkciju odbrane grada. Među onima koji je su bili na čelu policijskihjedinica bio je i Ismat Dahić.

KO PUCA?
- Zapravo, sve je počelo još 5. aprila, kada su agresorske snage sa položaja na Lapišnici gađali naselje Miševići, prema Jarčedolima. Taj dan su poginula tri policajca u tom napadu. Uništene su kuće. Mi smo ih mogli vidjeti golim okom kako s Lapišnice "tuku" po nama. Tog dana smo imali ubijanje ljudi, imali smo uništavanje imovine. Znači počeo je rat, ispričao nam je Dahić, prisjećajući se početka opsade i odbrane Sarajeva.

Podsjeća da je 5. aprila izvršen i napad na policijsku školu na Vracama.

- Tog dana je pucao tenk po Humu, a general Milutin Kukanjac je tvrdio da to ne radi JNA. Pa ko je mogao da to radi, ko je imao tenkove? Nije tenk ničije privatno vlasništvo. Poslije su na tenkovima došli i pred policijsku školu na vracama. Na jednom tenku je bio Momčilo Mandić, a na drugom Milenko Karišik. To su bili ljudi s kojima sam radio. Za nas u policiji je to bila vjerovali ili ne situacija, jer smo znali te ljude, govori nam Dahić.

5231042VideoPremium
(VIDEO) Komšić: Ne vjerujem da će doći do izmjena Izbornog zakona BiH
Pročitaj više
VIJESTI 06/04/2021 u 16:09 h
5230784VideoPremium
(VIDEO) Historičar Muhamed Nametak objasnio važnost 6. aprila
Pročitaj više
SUNČANO JUTRO 06/04/2021 u 15:15 h
A onda je osvanuo 6. april. U Sarajevu su održani veliki mirovni protesti, koji su održani ispred zgrade tadašnje republičke Skupštine, odnosno danas državnog Parlamenta i Vijeća ministara BiH.

- Sada kada gledam s ove distance vidim da oni nisu imali nikakvog efekta. Mogli su samo imati dalekosežnije posljedice. Šta da je neki avion nadletio u brišućem letu i bacio bombu? Na Holiday Innu su bili snajperisti, koji su čak u jednom trenutku i počeli pucati na okupljene. Na Jevrejskom groblju su bili odmetnuti pripadnici specijalne policije. Oni su našim specijalcima govorili: "Nećemo vas, ali pogledajte ljiljane i tulipane oko Skupštine" i onda bi počeli uništavati cvijeće koje je bilo zasađeno oko zgrade, dodaje Dahić.

PRIPREME ZA ODBRANU
Pripreme za odbranu Sarajeva počele su mnogo prije početka opsade.

- Ja sam godinu dana prije nego što je počela opsada organizovao jednu policijsku brigadu. Počeo sam ih obučavati, kako bismo koliko-toliko spremni dočekali napad na grad. Ja sam prije rata na vojno-policijskoj školi predavao taktiku, tako da sam to znanje iskoristio da obučim ljude. Kada je počela opsada ljudi su u policiji prepoznbali organizovanu snagu i krenuli su za nama. Također, bile su i grupe ljudi, koji su se ujedinjavali i tako su nastali odredi Bosna i Zelene beretke, kazuje Dahić prisjećajući se dana od prije tridesetak godina.

Kaže kako se i ranije dalo naslutiti šta se sprema.

- Ja sam kao policijski specijalac bio na Kosovu 1989. godine. Želim napomenuti da sam ja sa 15 godina obukao uniformu i zakleo se Titu. Međutim, već od te 1989. odnosno od događaja na Gazimestanu i uspona Slobodana Miloševića, počeli su da se čuju i drugačiji stavovi, neprijateljski prema Titu i Jugoslaviji. Meni je bilo neshvatljivo da tako govore visokorangirani vojni i policijski oficiri, dodaje Dahić.

Ono što mu je smetalo uoči početka rata je nedostatak političke podrške pripremama za odbranu. Kao ilustraciju podsjeća na događaj iz novembra 1991. godine, kada su ljudi na Bistriku zaustavili konvoj kamiona u kojima se prevozila artiljerija. JNA je tvrdila da se radi o konvoju banana. Međutim, iako je stanovništvo držalo praktično zarobljenim te kamione, tadašnji potpredsjednik Vlade RBiH Muhamed Čengić je došao i naredio da se oni puste. Tako je porpala prilika da se branioci Sarajeva na vrijeme naoružaju. Podsjetio je Dahić i da je u naselju Falatići bilo i veliko skladište, u kojem je čuvano oružje policije i tadašnje Teritorijalne odbrane. Skladište je "bez metka" predato u ruke JNA.

- Nismo imali podršku politike. Pri tome mislim na sve, od Ratnog predsjedništva Općine Stari Grad, pa do republičkog, odnosno državnog vrha. Niko nije vjerovao da će biti rata. Nama su govorili: "Ako se šta desi, to je na vašu odgovornost". Što se tiče skladišta u Falatićima, recimo, nikada nije donesena nikakva odluka ili naredba da zauzmemo taj objekat i da uzmemo oružje. Mi to samoinicjativno, bez odluke državnih vlasti, nismo mogli uraditi, jer bi onda JNA rekla da je izvršen napad na vojni objekat i to bi im bio izgovor da nas napadnu, ispričao nam je Ismet Dahić.

ULOGA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE
Posebno ogorčenje pokazuje prema odnosu međunaeodne zajednice, koja je uvela embargo na naoružavanje, ostavivši praktično BiH bez mogućnosti da se odbrani.

- Sada nam rade nešto slično, ali u drugačijem obliku. Evo, recimo, prema informacijama koje smo dobili od ljudi koji su na početku rata bili još u JNA, a kasnije došli u Armiju RBiH, u Lukavici je bilo 120 tenkova i transportera, koji su došli sa hrvatskog ratišta i iz drugih mjesta. U cijeloj Dobrinji, koja je prvo naselje od Lukavice prema Sarajevu, mislim da tada nije bilo ni 120 automatskih pušaka. Eto kakv je omjer snaga bio. Pa JNA je bila treća vojna sila u Evropi, sa dobro obučenim vojnicima i oficirskim kadrom. Nama je čak bilo zabranjeno da se naoružamo i da se odbranimo. Srećom, uspjeli smo se odbraniti i opstati, zaključio je Dahić.

Otimanje oružja
http://bosanskiratnici.blogger.ba/arhiv ... 24/2722214

Prvih dana rata jedan od glavnih zadataka branilaca bio je kako doći do oružja. A sve magacine oružja čuvala je JNA. Dugo je vođena politička igra o vraćanju naoružanja Teritorijalnoj odbrani. Malo tog naoružanja JNA je i dala Teritorijalnoj odbrani RBiH. Ali, do oružja se, uglavnom, dolazilo otimanjem.

Što se tiče oružja TO Sarajeva, ono se, prema riječima Hasana Efendića, koji je prije izbora za komandanta Štaba TO RBiH bio komandant Gradskog Štaba TO Sarajevo, nalazilo na nekoliko lokacija: u Faletićima, Krupanjskoj Rijeci, Hadžićima, Lukavici, Koranu, Misoči i Semizovcu. U aprilu '92, međutim, u prvi plan su izbila dva događaja vezana za otimanje oružja i municije. Prvi je - pljačka skladišta municije TO RBiH u Faletićima, koju je izvršila JNA, a drugi je spektakularna akcija branilaca glavnog grada koji su iz vogošćanskog "Pretisa" izvukli oko 800 "osa", "zolja" i druge municije, možda presudne za odbranu Sarajeva, 2. maja '92. godine.

Pljačku skladišta oružja i municije u Faletićima izvršila je JNA 13. aprila '92. godine i od tada, pa do danas, ostala je kontroverza, je li naša Teritorijalna odbrana, kao vlasnik, mogla doći do svog naoružanja. Koliko je oružja i municije bilo u Faletićima? Hasan Efendić tvrdi daje bilo između 12 i 15 hiljada cijevi, od čega oko 2.000 pištolja. Bilo je i minobacača 60 i 82 mm, te dvije baterije minobacača od 120 mm. A tu je čuvana i velika količina municije. Sve, u svemu, tvrdi Efendić, u Faletićima se nalazilo oko 50 kamiona oružja, municije i drugog MTS-a. A bilo je to naoružanje TO opština Stari Grad, Centar i Novi Grad, dvije brigade TO, te Republičkog i Gradskog štaba Teritorijalne odbrane.

- Kada je Predsjedništvo SRBiH II. marta '92. godine stavilo van snage odluku Predsjedništva SFRJ od 19. oktobra '90. godine o oduzimanju naoružanja Teritorijalnoj odbrani, nas, Bošnjake, teško su puštali u te magacine - tvrdi Efendić. Oko Faletića JNA je minirala teren, postavila jedan PAT trocjevac i pojačala stražu od 35 vojnika. Do sredine marta '92. dva, tri puta sam bio tamo i uvjerio se kako su obezbijedili Faletiće i više mi nisu dozvoljavali pristup. Efendić kaže da zna da su Patriotska liga i "Zelene beretke" planirali akcije za uzimanje Faletića, ali da se, navodno, s tim nije složio predsjednik Alija Izetbegović "zbog mogućih represalija na grad". Njemu su, veli, komandant "Zelenih beretki" Emin Svrakić i predsjednik opštine Stari Grad Selim Hadžibajrić, predložili originalnu ideju uzimanja Faletića.

- Rekli su mi da oni krenu sa svojim borcima, a da ja idem ispred njih i da mi stražari JNA otvore magacine naoružanja, te da oni kupe oružje i municiju - veli Efendić. - Ta ideja je na početku agresije na BiH bila potpuno neizvodljiva.

Sefer Halilović tvrdi daje bilo u Faletićima mnogo više naoružanja -više od 32.000 cijevi. Patriotska liga je, tvrdi, planirala akciju uzimanja ovog skladišta, ali nije rekao detaljnije kako je to planirala. U Direktivi PL o odbrani suvereniteta BiH od 25. februara '92. godine, posebno se ne spominje uzimanje skladišta u Faletićima, ali se kaže da snagama prostorne strukture i ostalim snagama treba zauzeti skladišta, a kasarne i aerodrome blokirati. Direktivom je bilo predviđeno da se to uradi sinhronizovano sa djejstvima koje bi izvele glavne snage manevarske strukture, koje su, opet, imale zadatak da razbiju neprijateljske snage u širem rejonu Pala, u rejonu Vučje Luke, poslije čega bi naše snage nadirale prema Sokocu i zaposjele položaje na Ravnoj Romaniji.

Halilović veli da su Rifetu Bilajcu dali zadatak da ode kod predsjednika Izetbegovića i upozna ga sa planom o zauzimanju skladišta municije u Faletićima. Bilajac se, kaže Halilović, vratio sa izvještajem da je predsjednik Izetbegović protiv akcije "jer će nam JNA srušiti Sarajevo".

Ovdje još treba reći da su vođeni pregovori sa generalom Đurđevcem oko naoružanja TO u Faletićima i da je 12. aprila postignut dogovor da narednog dana, rano ujutro, u Faletiće dođu Vehbija Karić, Fikret Muslimović, Hamid Bahto i Selim Hadžibajrić. Karić, Muslimović i Bahto su došli tog jutra i, kako kaže Vehbija Karić. shvatili da su u klopci. Umjesto Đurđevca, koji je trebalo da ih tu dočeka, dočekao ih je "veliki broj šljemova i uperenih cijevi" koji su bili raspoređeni iznad skladišta. Ali, pucali nisu. Tada se, prema Karićevim riječima, pojavio Sakib Puškar sa dvadesetak ljudi koji su imali namjeru da uđu u skladište. Vratili su ih da ne bi svi izginuli. Iste noći JNA je kamionima izvukla oružje i municiju TO grada Sarajeva.

Da li su akcije koje su planirali Patriotska liga i "Zelene beretke" imale šansi na uspjeh? Hasan Efendić misli daje to bila utopija i te akcije nisu imale šansi da uspiju. Jer, kaže, skladište su čuvale jake snage JNA, a na Bistriku je JNA imala dobro opremljene interventne jedinice koje bi za desetak minuta stigle na Faletiće. Osim toga, konfiguracija zemljišta je takva da je omogućavala JNA da bez mnogo muke brani jedini ulaz u skladište naoružanja.

I još treba reći da postoje pretpostavke po kojima bi, da je uzeto naoružanje iz Faletića, Sarajevo brzo bilo deblokirano. Neki, opet, misle daje bolje što se nije išlo u te akcije. Jer, ishod je bio neizvjestan, a JNA je to mogla da iskoristi kao povod i - okupira Sarajevo, koje se tada nije imalo čime braniti.
PM72
Posts: 17629
Joined: 30/04/2012 16:54

#128 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by PM72 »

90minut wrote: 06/04/2021 17:33
To što si dijete šehida ne daje ti za pravo da pišaš po meni...to zapamti.Yebe mi se za navijačke skupine i njihova ”djela” bio ti ”manijak”,”horda zla”,”robijas” ili ”fukara” jer da su iole normalni ne bi se tako zvali.Sebi neću oprostiti što sam uzeo pušku jer je ovo govno od države i sistema i nemoj vise da lazes kako sam ja krio amblem MUP-a na Alipasinom radi Juke
Već sam te pozivao da kopiras taj moj post ali pravis se englez...
90minut
Posts: 12889
Joined: 07/04/2019 10:56

#129 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by 90minut »

Ja pa imaš danas organizacija kojima su nazivi udruzenja u fazonu " anđeli dobra ", i onda poslije toga malverzacije s novcem kakve veze ima naziv necega s pojedincima?


Hoces li linkove da ti kopiram Hordi koji su pomogli veteranima armije kad su protesti bili?

Hoces li da ti kopiram milijardu jednu pomoc ovoj ili onoj porodici?

Sve je ovo druga tema, al' čisto da ubijem ovu pricu ovih koje je pregazilo vrijeme i misle da su navijaci krezavi idioti bez osnovne škole i fol prozivaju da su internet wariorry stojim ja iza svake napisane rijeci i dalje jer je svako slovo cinjenica.

Svaki jebeni protest ovog grada su ti navijaci iznijeli na svojim leđima misliš da su regularni ljudi 2014 ono uradili gdje si ti bio tad?

Bio rat bio mir tad navijaci zajedno s kriminalcima prvi stali u prve redove u miru navijaci prvi na nasilnim protestima ostali samo palamude i pišu kako treba paliti, a niko ništa.

Znaš ti ovo sve i to dobro.
Emiremir33
Posts: 2075
Joined: 16/12/2019 13:12

#130 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by Emiremir33 »

90minut wrote: 06/04/2021 19:32 Ja pa imaš danas organizacija kojima su nazivi udruzenja u fazonu " anđeli dobra ", i onda poslije toga malverzacije s novcem kakve veze ima naziv necega s pojedincima?


Hoces li linkove da ti kopiram Hordi koji su pomogli veteranima armije kad su protesti bili?

Hoces li da ti kopiram milijardu jednu pomoc ovoj ili onoj porodici?

Sve je ovo druga tema, al' čisto da ubijem ovu pricu ovih koje je pregazilo vrijeme i misle da su navijaci krezavi idioti bez osnovne škole i fol prozivaju da su internet wariorry stojim ja iza svake napisane rijeci i dalje jer je svako slovo cinjenica.

Svaki jebeni protest ovog grada su ti navijaci iznijeli na svojim leđima misliš da su regularni ljudi 2014 ono uradili gdje si ti bio tad?

Bio rat bio mir tad navijaci zajedno s kriminalcima prvi stali u prve redove u miru navijaci prvi na nasilnim protestima ostali samo palamude i pišu kako treba paliti, a niko ništa.

Znaš ti ovo sve i to dobro.
Razdvoji navijače od kriminalaca .Navijačke grupe dale su dosta šehida,poginulih ,ranjenih boraca.Uključivali su se iz čisto PATRIOTSKI namjera prema državi u jedinice MUPA ,TO KASNIJE ARMIJE B I H...
90minut
Posts: 12889
Joined: 07/04/2019 10:56

#131 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by 90minut »

Emiremir33 wrote: 06/04/2021 20:12
90minut wrote: 06/04/2021 19:32 Ja pa imaš danas organizacija kojima su nazivi udruzenja u fazonu " anđeli dobra ", i onda poslije toga malverzacije s novcem kakve veze ima naziv necega s pojedincima?


Hoces li linkove da ti kopiram Hordi koji su pomogli veteranima armije kad su protesti bili?

Hoces li da ti kopiram milijardu jednu pomoc ovoj ili onoj porodici?

Sve je ovo druga tema, al' čisto da ubijem ovu pricu ovih koje je pregazilo vrijeme i misle da su navijaci krezavi idioti bez osnovne škole i fol prozivaju da su internet wariorry stojim ja iza svake napisane rijeci i dalje jer je svako slovo cinjenica.

Svaki jebeni protest ovog grada su ti navijaci iznijeli na svojim leđima misliš da su regularni ljudi 2014 ono uradili gdje si ti bio tad?

Bio rat bio mir tad navijaci zajedno s kriminalcima prvi stali u prve redove u miru navijaci prvi na nasilnim protestima ostali samo palamude i pišu kako treba paliti, a niko ništa.

Znaš ti ovo sve i to dobro.
Razdvoji navijače od kriminalaca .Navijačke grupe dale su dosta šehida,poginulih ,ranjenih boraca.Uključivali su se iz čisto PATRIOTSKI namjera prema državi u jedinice MUPA ,TO KASNIJE ARMIJE B I H...
I dan danas na braniku prvi stojimo ili u mom slucaju stajao sam od Širokog do Banja Luke protiv najgore stoke i šljama koji ti gestikuliraju rukama kako bi te klali.
A policajci koji te prate i jesu u proteklom ratu upravo to i radili.
Ostali u Sarajevu praznu slamu mlate i pricaju kako im je loše u državi i kako ne bi za ovu državu opet ratovali.

I jesam razdvojio navijace i kriminalce, al' brzao sam pa na prvu tako izgleda kao da pišem da se i u miru rame uz rame stoji s njima što naravno da nije istina.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#132 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by jefff »

Rahmetli Kemal Lilic bio jedan jedan od osnivaca HZ
Dimu1927
Posts: 3955
Joined: 24/05/2020 17:41
Location: Sarajevo

#133 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by Dimu1927 »

Gdje se tacno nalazi/lo to skladiste na faleticima ?
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#134 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by jefff »

Zasluzuje da se postavi ovdje ako nista a ono radi zapisnika.
OD 1992. DO 1994.
Transkripti sjednica NSRS-a o uništavanju i podjeli Sarajeva: Bit ćemo u dodiru na Miljacki

Transkripti sjednica Narodne skupštine RS iz posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini svjedoče o uništavanju Sarajeva inspirisanom najgorim oblikom nacionalizma. Povodom Dana Grada Sarajeva objavljujemo dijelove sadržaja ovog transkripta.

Riječ je o obraćanjima zastupnika Trifka Radića iz Ilijaša, Nenada Veselinovića sa Pala, osuđenih ratnih zločinaca Momčila Krajišnika i Radovana Karadžića, Voje Kuprešanina iz Banja Luke i Vojislava Maksimovića iz Foče.

Transkripti se odnose na njihova obraćanja sa sjednica koje su održane od maja 1992. do januara 1994. godine. Za podsjetiti je da je ove i druge transkripte početkom prošlog mjeseca objavio Memorijalni centar Srebrenica u sklopu istraživačkog projekta "Transkripti genocida" (Genocide Papers).

Radić na sjednici 12. maja 1992. godine: Kroz Ilijaš mogu izaći samo mrtvi
Trifko Radić je na sjednici 12. maja 1992. govorio o stanju u Općini Ilijaš koja se nalazi u blizini Sarajeva. Tada je poručio da "neprijatelji mogu samo mrtvi izaći kroz Ilijaš".

"Imamo li mi pravo u Evropi da živimo kao Srbi i da sebi određujemo pravce za život? Meni nije jasno i ja sam na stanovištu da kad je riječ oko ove podjele i koridora, imam potrebu da kažem ovoj skupštini da smo jučer saznali da se našim neprijatelјima i kolјačima mora dati izlaz iz Sarajeva. Imaju tri, jedan Ilijaš, jedan Ilidža i jedan Olovo. Kroz Ilijaš mogu izaći samo mrtvi i neka znate svi koji pregovarate u ovome prostoru u ime srpskog naroda Ilijaša, oni sigurno neće proći, a ako iko išta bude potpisao nećete ni vi", naglasio je.

Govorio je i o pozivu televiziji da snimi organizaciju za rat, rabojništvima tj. krađi imovine i nastojanju da se onemogući dolazak "neprijatelja iz pravca Zenice".

"Mi smo spremni mi držimo 50 kilometara okruženјa oko Ilijaša. Mi smo organizovani i ja sam molio televiziju da dođe da snimi kako smo mi organizovani za rat u Ilijašu, kako je organizovana odbrana linije. Jest istina da smo mi pokrali dosta stvari. Imamo mi svega još dolje da živimo. Mi smo pokrali 32 tone cisterne nafte i benzina. Mi smo presjekli i minirali prugu i nema više dolaska u Sarajevo. Mi smo minirali i autoput. Sve ćemo učiniti da više neprijatelј iz pravca Zenice u Sarajevo neće doći, a i odozgo ko pođe bit će gotov", zaprijetio je Trifko Radić.

Radić na sjednici 5. i 6. maja 1993. godine: Jeza me hvata što će među 30.000 Srba u Sarajevu ponovo vladati begovi i paše
On je na sjednicama održanim 5. i 6. maja 1993. pričao o ubistvu više od 600 ljudi, te je Ilijaš nazvao mjestom koje je uvijek bilo srpsko.

"Želim cijenjeni skup da upoznam, iako sam naše poslanike upoznavao o stradanju srpskog naroda na ovim prostorima, da je dosada poginulo skoro 2.500 boraca, da je ranjeno 7.000 hilјada lјudi, da je u samom Ilijašu od 10.800 do sada pobijeno više od 600 lјudi i skoro 1.000 ranjenih. Struje i vode Ilijaš nije imao osam mjeseci, ni telefona, ni prijevoza. Nikada UNPROFOR nije htio da interveniše dok srpski borci nisu zauzeli ono što je bilo njihovo uvijek", kazao je.

Prema riječima Radića, tada su na leđima imali 70.000 muslimana.

"Ni jednog stakla u gradu nema, sve je to zakrplјeno daskama, šperpločama i papirima. Ilijaški borci neće ovdje govoriti broja ako kažem da stanovnika ima 10.800, da brane područje između Sarajeva, Visokog i Breze, gdje po ranijem popisu 70. 000 Muslimana držimo na svojim leđima", naveo je.

Konstatovao je da pojedine prijeratne privredne gigante drže "srpski borci". Naglasio je da ga jeza hvata zbog toga što će Srbima koji su tada ostali u Sarajevu ponovo vladati "begovi i paše".

"Na ovim područjima koja pripadaju sada Alijinoj (op. a. prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović) državi na ovih šest općina gdje su takvi privredni kapaciteti kao što je PRETIS, TAS, ORAO, Energoinvest, Unioinvest, FAP, Famos i ostali, tu je radilo skoro 80. 000 radnika i te sve kapacitete drže srpski borci i u zoni su naše odgovornosti. Sada kada pomislim, vjerujte kao čovjeka me jeza hvata, da će taj narod blizu 125.000 koji sada dolje živi i pretpostavka je da približno 30.000 Srba u Sarajevu koji žive, pripasti zelenoj upravi i Alijinoj, da kad nama ponovo begovi i paše vladaju", zaključio je Radić.

Veselinović na sjednicama od 27. do 29. augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993. godine: Dok je Srbija hranila Sarajevo, Sarajevo je bilo srpsko
Izdvojena su obraćanja Nenada Veselinovića sa sjednica održanih od 27. do 29. augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993.

U jednom od njih je poručio da je Srbija nekada hranila Sarajevo i da je "nesreća ovog grada počela 1975. godine".

"Nesreća Sarajeva je počela 1975. godine ukidanjem uzane pruge. To su ukinuli komunisti generacija Pozderca (op. a. Hamdija Pozderac), Mikulića (op. a. Branko Mikulić) itd., te našeg romaninca Renovice (op. a. Milanko Renovica), kako je neopravdana, nerentabilna itd. Dok je ta uzana pruga radila, dok je Sarajevo grad hranila Srbija, dok bila prisutna šajkača, gedžo u svojim opancima tada je Sarajevo bilo Srpsko, kompletna ova regija do Užica i Čačka sve je to studiralo u Sarajevu i tada je Sarajevo bilo srpsko, od tada je Sarajevo počelo da hrani dolina Neretve sa svojim paprikama itd. puna pesticida i Sarajlije su se poobolijevale. Ukidanjem pruge obećan je put, put nije nikada napravlјen, onda su navalili Sandžak i Sjenica sa svojim sirom, a zaboravlјen je užički kajmak i pršuta", rekao je.

Za Veselinovića je sreća na ovim prostorima bila očekivana tek onda kada "ponovo vratimo šajkaču i opanak".

Krajišnik na sjednicama od 27. do 29 augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993. godine: Igman, Trebević i Jahorina su srpske planine
Također su izdvojena obraćanja osuđenog ratnog zločinca Momčila Krajišnika na sjednicama održanim od 27. do 29. augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993. godine.

Govorio je podjeli Sarajeva i statusu Srba u ovom gradu.

"Ovo da kažem Sarajlijama, da smo izvršili podjelu dobili bismo kud i kamo manje radi toga što su oni htjeli da dobiju maksimalan dio Sarajeva. Ko zna Sarajevo, ja sam maloprije pokazao kartu... Mi smo ocijenili da bi došli razgovori u pitanje jer je 150.000 Srba trebalo da isele ili da ostanu u muslimanskom dijelu Sarajeva. Niti ih imamo gdje preseliti, niti bi bilo pošteno vizavi lјudi koji žive i koji su odbranili te prostore", mislio je.

Krajišnik je potcrtao da su skoro sve sarajevske planine, osim Bjelašnice, srpske, te je ukazao na njihov značaj.

"I Igman, Trebević, Jahorina, to su srpske planine osim Bjelašnice. To su turistička mjesta 150.000 Srba. Svi oni koji su bili punolјetni su na plebiscitu izašli i izjasnili se", kazao je.

Karadžić na sjednicama 30. i 31. decembra 1993. godine: Bit ćemo u dodiru na Miljacki
Na sjednicama Narodne skupštine RS održanim 30. i 31. decembra 1993. obratio se i predsjednik ovog entiteta, također osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić.

Tada je uvjeravao da njegova Srpska demokratska stranka (SDS) pokušava održati Sarajevo, a što je nazvao strateškim ciljem.

"Neću samo da govorim u smislu stranačke discipline. Politika SDS-a je da se Sarajevo održi. Ova skupština je tu politiku ugradila u strateške cilјeve, to je čini mi se peti strateški cilј", istakao je.

Obrazložio je zašto je Sarajevo bitno za političko rukovodstvo RS-a.

"Naš kapital, naše obrazovanje, naša kultura, naša privreda bit će tu u dodiru na Miljacki u dodiru sa čitavim jednim svijetom, čiji eksponent će biti bosanski muslimani. Mi tu bitku ne smijemo izgubiti nikada i nipošto. Zato vas molim, ne pozivajući vas samo na stranačku disciplinu, nego pozivajući vas na nacionalnu svijest", ukazao je.

Kako je kazao Karadžić, sarajevsko ratište je stvorilo državu i ne može se umanjiti njegov značaj.

"Da je sarajevsko ratište puklo, da su oni izbili na Drinu i presjekli Koridor, ne bi bilo ni Krajine, ni SRN, ni Hercegovine, ni ničega", dodao je.

Kuprešanin na sjednicama 30. i 31. decembra 1993. godine: Povući studente iz Srbije
Zastupnik iz Banja Luke Vojo Kuprešanin je na sjednicama 30. i 31. decembra 1993. godine pozivao na afirmaciju sarajevskog univerziteta, a to je arguemtirao strateškim, političkim i psihološkim razlozima. Kao četvrti razlog je naveo i to da se 10.000 studenata iz Srbije "povuče na ove prostore".

Maksimović na sjednici 10. januara 1994. godine: Staro tursko jezgro neka ostane njima
Vojislav Maksimović iz Foče je na sjednici Narodne skupštine RS 10. januara 1994. godine također govorio o podjeli Sarajeva i bilo mu je bilo neprihvatljivo djelovanje Ujedinjenih nacija (UN) po ovom pitanju.

"Drugo, ja se ne bih složio oko bilo koje vrste našeg pristanka da Sarajevo ode pod okrilјe UN-a. Nikada ga nećemo dobiti za te dvije godine. Nema nikada ništa više od srpskog Sarajeva. Zato bih insistirao na onoj tezi koju je Karadžić već saopštavao od dva grada podijelјena, odvojena grada koji će to staro tursko jezgro da ostane njima, makar tamo ostali naši najznačajniji sakralni objekti. Da ćemo mi na ovim prostorima od Grbavice pa prema Krupcu stvarati novi grad, naravno uz ono što postoji. Ne, nikako patronat UN-a", potcrtao je Maksimović.

Podsjećamo, na Dan Grada Sarajeva, 6. aprila 1992. godine počela je njegova opsada koja je trajala više od tri godine. Poginulo je više od 12.000 ljudi, a među njima je bilo više od 1.600 djece.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#135 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by jefff »

Suada i Olga nisu bile prve žrtve Opsade Sarajeva niti Agresije; na Vrbanja mostu ubijen je je prvo Muhidin Šabanović
Svjedoci, dokumentacija i fotografije uvjerljivo svjedoče da je 5. aprila 1992. godine ubijen i Muhidin Šabanović i da je on prva žrtva koja je pala na dan koji se zvanično obilježava kao datum početka opsade Sarajeva. Šabanović je zaboravljen i nema ga ni u imenu mosta koji je nazvan po Suadi Dilberović i Olgi Sučić, ubijenim isti dan
HAMZA RIDŽAL

Krvavo dvadeseto stoljeće počelo je u Sarajevo 28. juna 1914. godine na Latinskoj ćupriji, kada je Gavrilo Princip izvršio atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda. Krvavo dvadeseto stoljeće završilo je u Sarajevu, četiri mosta niže, kada su 5. aprila 1992. godine ubijene studentica medicine, Dubrovčanka Suada Dilberović i Sarajka Olga Sučić, po kojima neslavni most danas nosi ime. Tako bar naučava zvanična historija, a ona je, prema riječima Napoleona Bonaparte, “ono što smo se dogovorili da se desilo”.

Istražujući početak opsade Sarajeva, Nihad Halilbegović došao je do podatka da početkom apriula, do njegovog petog dana nisu ubijene samo Suada i Olga, nego ukupno 130 osoba, od čega i troje djece ubijene u općini Centar.

Iz Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva kazali su da nemaju podatke o Muhamedu Borovcu (1985), Eldini Galić (1981) i Miralemu Graniću (1984), koje Halilbegović navodi kao prvu ubijenu djecu u opkoljenom Sarajevu.

“Nemamo podatke o njima. Udruženje nije moglo ispitati sve slučajeve ubijene djece u opkoljenom Sarajevu. Mi u evidenciji imamo samo ona imena koja su prijavili roditelji. Lično poznajem neke roditelje čija su djeca ubijena, ali iz nekih subjektivnih razloga ne žele prijaviti svoju ubijenu djecu”, kazao je Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja.

Mirsad Tokača iz Istraživačko-dokumentacionog centra potvrdio je za Stav da su djeca Muhamed Borovac, Eldina Galić i Miralem Granić zaista ubijena 5. aprila 1992. godine, ali da o njima nema podataka osim onih koje navodi Halilbegović.

Halilbegović u knjizi Sarajevo od referenduma do agresije i napada na grad navodi imena i prezimena, datum rođenja, status i mjesto stradanja osoba ubijenih 5. aprila 1992. godine. Halilbegović ističe da je na Vrbanja mostu prvo ubijen Muhidin Šabanović, čovjek čije je ime zaboravljeno.



Vrbanja most je 1996. godine nazvan “Most Suade Dilberović”, a 1999. godine preimenovan je u “Most Suade i Olge”. Svjedoci, dokumentacija i fotografije uvjerljivo svjedoče da je 5. aprila 1992. godine ubijen i Muhidin Šabanović i da je on prva žrtva koja je pala na dan koji se zvanično obilježava kao datum početka opsade Sarajeva.

Jedan od očevidaca ubistva Muhidina Šabanovića bio je Aziz Čengić, koji je Muhidinovo tijelo prenio do Marijinog Dvora, na sigurno. U izjavi datoj Halilbegoviću 4. januara 2016. godine, a koju je on naveo u svojoj knjizi, Čengić je kazao: “Za Ramazanski bajram 4. aprila 1992. godine srpski ekstremisti nastavili su s postavljanjem barikada, a čula se i povremena pucnjava. Preko televizije i radija doznao sam da su postavljene barikade skoro u svim dijelovima grada. Sutradan, 5. aprila, narod je krenuo prema Skupštini RBiH na proteste. Vidim dosta poznatog svijeta, pa krenem i ja. U masi naroda ugledam svog prijatelja Zahida, koji je držao zlatarsku radnju na Čaršiji, pridružim mu se i uz priču dođemo do zgrade Skupštine RBiH, ne znajući šta nas čeka. Pred Skupštinom smo se Zahid i ja pridružili prijatelju Dževdi Šuvalju, s kojim su u društvu bili supruga, sestra i zet. Iz te mase svijeta izdvojila se poveća grupa građana, oko 200, najviše omladine i djece, koji su pošli prema Vrbanja mostu. Zahid i ja bili smo u prvom redu. Čuli su se povici: ‘Ne damo Bosnu’; ‘Ovo je Bosna’ i slično”, prisjetio se Čengić.

Prepričavajući nemile događaje koji su uslijedili nakon što su srpski ekstremisti zapucali, Čengić je izjavio: “Ja sam najmanje petero djece pokupio i prekrio svojim tijelom. Kada su oni pokušali da se dignu, ja sam im rekao: ‘Lezite!’ U tom su momentu srpski ekstremisti ponovo zapucali. Mislim da su prvim rafalom ispucali petnaest metaka i drugim još toliko. Ustao sam i djeci rekao da idemo. Primijetio sam da odmah do mene leži ranjen čovjek, kojeg su dvoje djece pokušavali podići vukući ga za ruke i noge. Vjerovatno su ga poznavali. Vjerovatno. Ja sam tada bio u kondiciji, imao sam 47 godina. Uzeo sam ga u naručje i s njim trčao prema Marijinom Dvoru. Onog trenutka kad sam ga na mostu podigao i ponio, primijetio sam da je mrtav. Međutim, ja sam ga, ipak, nosio trčeći prema Skupštini. U nošenju su mi pomagala djeca. Jedni su držali za ruke, drugi za noge, odnosno za pantalone. Kada sam i ja izgubio snagu, u tom haosu, pucnjavi i galami otkazale su mi ruke i on mi je skliznuo na zemlju. (…) Nije bilo jednostavno nositi ga i trčati, a meci fijuču sa svih strana. Kod semafora smo ga unijeli u neka kola koja su ga odvezla, vjerovatno, u bolnicu. Tih dana o njemu nisam ništa znao. Znam da je on bio prva žrtva na Vrbanja mostu, a da je druga žrtva Suada Dilberović. Za njegovo ime saznao sam kasnije kada sam u novinama prepoznao njegovu sliku i pročitao da se zove Muhidin Šabanović i da je njegova supruga Franciska teško ranjena i da je, srećom, ostala živa”, ispričao je Čengić Halilbegoviću.



Mujo Muhović zvani Pujo, sarajevski taksista, također je bio na mostu kad je ubijen Muhidin Šabanović. U izjavi koju je dao Halilbegoviću 19. aprila 2015. godine kaže: “Masa ljudi išla je prema Marijinom Dvoru, pa sam i ja krenuo u tom pravcu. Pošto je bio onemogućen prolaz, kola sam ostavio na semaforu. Svijet je išao prema Vrbanja mostu, gdje sam i ja krenuo. Prešli smo most i uputili smo se prema barikadi koja je bila postavljena kod pumpe, u blizini zgrade Unioninvesta s jedne i zgrade Odžačara s druge strane. Kada smo se približili barikadi, iz zgrade Uprave Odžačara izašla su trojica naoružanih ljudi s uperenim automatskim puškama, kalašnjikovima. Dvojica od njih bili su maskirani, imali su čarape na glavama, a treći nije imao ništa na glavi. Kada smo došli do prvog semafora i približili se pumpi na raskršću, naoružani ljudi zaprijetili su da će pucati ukoliko se ne vratimo. Mi smo nastavili dalje. Željeli smo srušiti barikadu. U tom su momentu četnici zapucali, prvo u asfalt, a onda po nama. U panici smo se vratili nazad i, kada smo bili na mostu, bez ikakvog povoda žestoko su zapucali po narodu. Kraj mene je bilo još poznatih ljudi. Odmah je do mene bio kolega taksista Miomir Plakalović Mile. U trenutku dok smo se povlačili, pored mene je na mostu pogođen metkom u srce neki čovjek koji je tu ostao ležati. Kasnije sam saznao da se zove Muhidin Šabanović”, rekao je Muhović.

Muhidin Šabanović pridružio se demonstracijama sa svojom suprugom Franciskom Beker. Zajedno su bili na Vrbanja mostu kada je on poginuo, a ona teško ranjena. “Uz Muhidina je pala, pogođena metkom, i njegova supruga Franciska Beker. Bila je teško ranjena. Pored nje, vidio sam još ranjenih. Gospođu Francisku odnijeli su prema Marijinom Dvoru, odakle ju je u bolnicu Koševo odvukao taksista Mile Plakalović. Poslije dužeg liječenja, vraćena je na kućnu njegu. U vrijeme ranjavanja Fransicka nije znala da joj je muž ubijen. Njen muž Muhidin Šabanović bio je prva žrtva među ubijenim na Vrbanja mostu, a onda je ubijena Suada Dilberović, nakon nje ranjena Olga Sučić, odnesena s mosta i kasnije umrla od posljedica ranjavanja. U tom je trenutku ranjeno dosta učesnika protesta. Zločin paravojske SDS-a na Vrbanja mostu odigrao se oko 13 sati. Srpski ekstremisti nastavili su da pucaju po nezaštićenim građanima. U jednom je trenutku metak pogodio i mene, s leđa, ispod srca, i ja sam pao k’o pokošen. (…) Najčešće se prisjećam onih tužnih događaja u razgovoru s kolegom Miletom Plakalovićem, a doskora i s Franciskom, suprugom rahmetli Muhidina, koja je, nažalost, umrla. Bilo bi mi drago, dok sam živ, da se na Vrbanja mostu, danas Mostu Suade Dilberović i Olge Sučić, upiše i ime Muhidina Šabanovića”, izjavio je Mujo Muhović.



U razgovoru za Stav Mile Plakalović rekao je da je ujutro 5. aprila 1992. godine na televiziji vidio kako s Dobrinje ide kolona. “Sjeo sam u auto i krenuo prema Marijinom Dvoru. Bila je sila raje. Auto sam ostavio na putu između raskrsnice na Marijinom Dvoru i Vrbanja mostu. Dolazim do mosta i vidim udarili na čovjeka. Priđem i stanem u njegovu zaštitu. Tek sam kasnije saznao da je to bio rahmetli Naim Kadić i bilo mi je drago što sam mu pomogao. Onaj s megafonom reče: “Hajmo preko Vrbanja mosta.” Raja krenu. Oni su bili preko puta, s maskama na glavi, spustili se između onih kuća. Vidimo mi jedni druge. Već smo na pola mosta. Ja se okrećem i zovem raju da ide. Vraćam se, kad oni zapucaše. Vidim, žena pogođena krenula da pada. Priđem da joj pomognem. Vidi se to na fotografiji, taj trenutak. Bila je to Franciska Beker. Bio je ranjen i rahmetli Mujo Muhović. Neki dan sam mu bio na dženazi”, prisjetio se Plakalović ističući da se to što se dogodilo njima moglo desiti i njemu.

“Francisku je metak pogodio u leđa. Pridržavam je i prilaze mi ljudi da pomognu. Nosili smo je s Vrbanja mosta do mog auta. Onda sam je odvezao na abdominalnu hirurgiju. Svaki dan sam joj odlazio u posjetu. Družili smo se do kraja njenog života. Jednog dana u bolnici upitala je gdje joj je muž. Tada sam naslutio da bi Muhidin mogao biti njen muž. Niko joj nije htio reći da je on ubijen. Ostala je Franciska u bolnici mjesec i po, čini mi se, a tek su joj poslije dva mjeseca kazali da je Muhidin ubijen onog dana kad je ona ranjena. Kasnije mu je Franciska podigla nišane na njegovom mezaru na Barama. Jedina joj je želja bila da se i ime njenog muža Muhidina nađe na onoj ploči na Vrbanja mostu. Nažalost, nije to dočekala”, kazao je Plakalović.

Obilježavajući desetogodišnjicu Muhidinovog ubistva, Franciska je za Dnevni avaz ispričala: “Muhidin i ja smo otišli na demonstracije. Našli smo se na Vrbanji i onda je zapucalo. Oboje smo pogođeni snajperom, ali ja tada nisam znala da je Muhidin smrtno ranjen. Metak ga je pogodio pravo u srce. Taksista Mile Plakalović me tada spasio. Uzeo me je u naručje i nosio do zgrade Izvršnog vijeća. Onda me svojim autom prebacio do bolnice. Tamo sam ostala dva mjeseca i tek po izlasku iz bolnice rekli su mi da je Muhidin poginuo. Taj dan mi je rekao: ‘Hajdemo s ostalim narodom na ulicu.’ Sudbina, valjda. A sada nemam nikog ni za svađu. Ne mogu da odem na Vrbanja most, obilazim to mjesto u širokom luku. Želja mi je da se i ime mog Muhidina upiše na spomen‑obilježje na mostu Vrbanja. Zaslužio je barem toliko”, poručila je Franciska.

Danas se prešućuje se i to da je tioh dana do 5. aprila ubijeno 130 građana Sarajeva. Gotovo četvrt stoljeća nakon ubistva Muhidina Šabanovića njegovo ime nije upisano na spomen‑obilježje na Vrbanja mostu. Po ubijenoj je studentici Suadi Dilberović most nazvan 1996. godine, a tri godine kasnije pridruženo joj je ime Olge Sučić. Priča o Muhidinu podsjeća nas da je prošlost jedno, a ono što se nameće kao prošlost nešto sasvim drugo. Podsjeća nas da je, kako je kazao Umberto Ecco, historiografija zaražena lažima kao kurva sifilisom.
User avatar
hamza_sa
Posts: 1095
Joined: 25/02/2009 11:35

#136 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by hamza_sa »

90minut wrote: 06/04/2021 17:33

Da ste neki ober ratnici kako predstavljate da jeste ne bi sigurno piskarali po ovom forumu vec vas ne bi bilo kao što nema mog starog i masu očeva mojih drugova s tribine.

Vrlo interesantan komentar!!

O tome ko je kakav ratnik bio necu komentarisati. Pisati o tome je malo sada vec degutantno, prosto iz razloga sto nakon svih ovih godina i nakon svega vise i nije bitno.

U sustini, sta je od svega na kraju ispalo mogu samo napisati da mi je drago sto sam dozivio da mogu procitati i nesto ovako. Narocito se to odnosi na boldirano i uvecano.

Napokon se je sjetio neko da nam kaze da je istina ono sto mnogi od nas, do danas, su i mislili da nije.


Hvala ti!!
90minut
Posts: 12889
Joined: 07/04/2019 10:56

#137 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by 90minut »

hamza_sa wrote: 07/04/2021 01:06
90minut wrote: 06/04/2021 17:33

Da ste neki ober ratnici kako predstavljate da jeste ne bi sigurno piskarali po ovom forumu vec vas ne bi bilo kao što nema mog starog i masu očeva mojih drugova s tribine.

Vrlo interesantan komentar!!

O tome ko je kakav ratnik bio necu komentarisati. Pisati o tome je malo sada vec degutantno, prosto iz razloga sto nakon svih ovih godina i nakon svega vise i nije bitno.

U sustini, sta je od svega na kraju ispalo mogu samo napisati da mi je drago sto sam dozivio da mogu procitati i nesto ovako. Narocito se to odnosi na boldirano i uvecano.

Napokon se je sjetio neko da nam kaze da je istina ono sto mnogi od nas, do danas, su i mislili da nije.


Hvala ti!!
Nisam siguran koliko ironije ima u tvom postu, al' moram dodati nešto jer sam citao koliko si ti licno pretrpio ratnih povreda ako me pamcenje dobro služi.

Moje napisano se ne odnosi na ratne vojne invalide najgore vrste njima se klanjam i u mislima su mi bili mnogo puta i licno sam pomagao mnogo puta za raznorazne stvari.
toska
Posts: 2923
Joined: 26/09/2016 14:08

#138 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by toska »

Velikoj pasivizaciji Sarajeva tj. probosanskih snaga, naroda i vođa podjednako, doprinijeo je i dolazak UN snaga i EU posmatrača još 91.

moram upotrijebiti malo čudno poređenje, poslije Olimpijade to je jedini događaj koji je Sarajevu dao međunarodni značaj, ko nije živio u ta doba neće ovo nikada moći ispravno shvatiti. Današnje Sarajevo je brend o kojem smo tada mogli samo sanjati.

sve to dovelo je do osjećaja sigurnosti građana i vjerovanja da rata neće biti.
moram još dodati da to i nije bilo daleko od istine, ali nismo računali na namjere Beograda, rat je pokrenut iz tog grada, ne sa Pala ili od strane Karadzića i kompanije.
Comanche
Posts: 420
Joined: 05/07/2006 06:39

#139 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by Comanche »

hamza_sa wrote: 07/04/2021 01:06
90minut wrote: 06/04/2021 17:33

Da ste neki ober ratnici kako predstavljate da jeste ne bi sigurno piskarali po ovom forumu vec vas ne bi bilo kao što nema mog starog i masu očeva mojih drugova s tribine.

Vrlo interesantan komentar!!

O tome ko je kakav ratnik bio necu komentarisati. Pisati o tome je malo sada vec degutantno, prosto iz razloga sto nakon svih ovih godina i nakon svega vise i nije bitno.

U sustini, sta je od svega na kraju ispalo mogu samo napisati da mi je drago sto sam dozivio da mogu procitati i nesto ovako. Narocito se to odnosi na boldirano i uvecano.

Napokon se je sjetio neko da nam kaze da je istina ono sto mnogi od nas, do danas, su i mislili da nije.


Hvala ti!!

Eto ako nije neko poginuo znaci da nije ratovao ili bio dobar borac. 90minuta je isfrustriran i naporan. Niko ga vise ne uzima za ozbiljno.
Tromblon
Posts: 2023
Joined: 18/01/2015 19:37

#140 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by Tromblon »

Mladog 90.minut pucaju emocije i onda ispali nešto bezveze. Mlad je i oprostiti mu je. Isti takav sam bio.

Isto tako pm72 nije lijepo navijače vrijeđati. Mnogo nas je krenulo u borbu i nažalost, mnogi se nisu vratili. Moja ekipa je praktično prestala da postoji.

Moram reći da mi je najveća ukazana čast bila što sam imao priliku otkriti spomen ploču poginulim navijačima na zapadu Grbavice.

I zato nikad neću dozvoliti vrijeđanje navijača u ovom kontekstu.
aldinjo
Posts: 5019
Joined: 03/07/2011 02:49

#141 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by aldinjo »

Comanche wrote: 07/04/2021 10:36
hamza_sa wrote: 07/04/2021 01:06
90minut wrote: 06/04/2021 17:33

Da ste neki ober ratnici kako predstavljate da jeste ne bi sigurno piskarali po ovom forumu vec vas ne bi bilo kao što nema mog starog i masu očeva mojih drugova s tribine.

Vrlo interesantan komentar!!

O tome ko je kakav ratnik bio necu komentarisati. Pisati o tome je malo sada vec degutantno, prosto iz razloga sto nakon svih ovih godina i nakon svega vise i nije bitno.

U sustini, sta je od svega na kraju ispalo mogu samo napisati da mi je drago sto sam dozivio da mogu procitati i nesto ovako. Narocito se to odnosi na boldirano i uvecano.

Napokon se je sjetio neko da nam kaze da je istina ono sto mnogi od nas, do danas, su i mislili da nije.


Hvala ti!!

Eto ako nije neko poginuo znaci da nije ratovao ili bio dobar borac. 90minuta je isfrustriran i naporan. Niko ga vise ne uzima za ozbiljno.
Bitno je da vas treba uzimati za ozbiljne osobe, i da vi niste isfrustrirani i naporni. Ima vas nekoliko koji ste privatizovali ovaj pdf, i svakog onog ko vam kontrira mišljenjem etiketirate na ružan način.
PM72
Posts: 17629
Joined: 30/04/2012 16:54

#142 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by PM72 »

Tromblon wrote: 07/04/2021 15:41 Mladog 90.minut pucaju emocije i onda ispali nešto bezveze. Mlad je i oprostiti mu je. Isti takav sam bio.

Isto tako pm72 nije lijepo navijače vrijeđati. Mnogo nas je krenulo u borbu i nažalost, mnogi se nisu vratili. Moja ekipa je praktično prestala da postoji.

Moram reći da mi je najveća ukazana čast bila što sam imao priliku otkriti spomen ploču poginulim navijačima na zapadu Grbavice.

I zato nikad neću dozvoliti vrijeđanje navijača u ovom kontekstu.
Nije tema o navijačima niti me uopste interesuju.Znam da su mnogi od njih prvi za pušku uzeli i to na svim stranama i da su sa tim navijačkim skupinama započeli prvi belaji u onoj državi.Nikad nisam mogao shvatiti (niti se trudim) kako nekom može predstavljati zadovoljstvo otići negdje u gostovanje ,mahnitati čitav dan pa kad se vratiš prepričavati kako si nekog opalio štocem,razbio izlog ili gađao kamenom.Moj bivši komšija zvjezdaš Igor hvalio se sa zašivenom glavom kad ga je pogodila stolica na Maksimiru 1990...i sad im je on kao ”prvoborac” -ko da je dobio Nobelovu nagradu yebo mu Arkan svu familiju.

Znam neke ”prekaljene” navijače koji su se smirili (jedan od njih se i ovdje javlja) i sad su to fini i čestiti porodični ljudi koji vjerovatno ponekad zastide budalastina koje su pravili .Mladost-ludost sto bi se reklo ili da bi bio star i mudar moraš prvo biti mlad i glup.
User avatar
hamza_sa
Posts: 1095
Joined: 25/02/2009 11:35

#143 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by hamza_sa »

90minut wrote: 07/04/2021 02:06

Nisam siguran koliko ironije ima u tvom postu, al' moram dodati nešto jer sam citao koliko si ti licno pretrpio ratnih povreda ako me pamcenje dobro služi.

Moje napisano se ne odnosi na ratne vojne invalide najgore vrste njima se klanjam i u mislima su mi bili mnogo puta i licno sam pomagao mnogo puta za raznorazne stvari.
Iskreno i najiskrenije cu ti napisati da nimalo ironije nije bilo u mom postu.

Hoces li vjerovati ili ne, do tebe je.

Samo sam zelio reci i na kraju sam ti svog posta zahvalio na tome, da sam bio ubjedjen da je sve onako kako sam pretpostavljao da jeste, ma koliko se u proteklom vremenu poslije agresije trudio bjezati od toga, da je bio red da nam se to u oci i kaze, pa da napokon i mi ateriramo.

Ja jesam i jos jednom ti se zahvaljujem na tome.

Ovim se sada obracam direktno tebi i samo tebi, pa ako ti ne bude mrsko citati pokusaj malo razmisliti sta sam ti napisao, jer se sigurno necu vise javljati na ovim temama koje se tice agresije na RBiH.



Jednom mi je doktor koji vodi racuna o mom itekako narusenom zdravlju, a sto ima direktne veze sa ranjavanjima iz protekle agresije, rekao da ovako rat ubija one koji misle da su ga prezivjeli.

Prije par dana u posjetu mi je dolazio moj ratni brat (kojem dugujem zahvalnost sto sam uopce ziv) i onako razgovarajuci, naravno morali smo se dotaci i rata. I tako u toj ratnoj prici smo dosli do zakljucka da u stvari ja se ne mogu ni ubrajati u borce. Ali, realno.

Ne racunajuci jedan datum, od kraja maja 1992. godine pa do kraja novembra iste godine, ja sam vecinu vremena proveo sto bi rekli van stroja, ili po bolnicama, lijececi se od povreda zadobijenih u ranjavanjima. Direktno ucesce u odbrani te 1992. godine svedeno na minimum.

Iz danasnje prespektive licno zbog sebe kazem da bi mi draze bilo da sam poginuo ili podlegao usljed posljedica ranjavanja, ali ja sam bio samo jedinka. Mala. Ona neprimjetna. Pa i da se je to desilo, a i kao sto nije, vjeruj da bi se opet Republika Bosna i Hercegovina i sve ono sto se sazima u tom imenu ipak odbranilo.

Upravo zahvaljujuci hiljadama i hiljadama boraca koji su bili spremni poloziti svoje zivote za odbranu Republike Bosne i Hercegovine, cija sudbina nije bila niti da budu ranjeni niti da poginu.

A, vjeruj mi da takve njihove sudbine niti milimetra ne umanjuju njihov doprinos u odbrani i opstanku Republike Bosne i Hercegovine.

:wink: Sve su to heroji, samo smo napravili takav sistem vrijednosti nakon agresije da nema niko da im to kaze. Cak sta vise, tu i tamo se pljucne po njima. Onako po potrebi. kako kome odgovara u datom momentu.
90minut
Posts: 12889
Joined: 07/04/2019 10:56

#144 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by 90minut »

hamza_sa wrote: 09/04/2021 02:15
90minut wrote: 07/04/2021 02:06

Nisam siguran koliko ironije ima u tvom postu, al' moram dodati nešto jer sam citao koliko si ti licno pretrpio ratnih povreda ako me pamcenje dobro služi.

Moje napisano se ne odnosi na ratne vojne invalide najgore vrste njima se klanjam i u mislima su mi bili mnogo puta i licno sam pomagao mnogo puta za raznorazne stvari.
Iskreno i najiskrenije cu ti napisati da nimalo ironije nije bilo u mom postu.

Hoces li vjerovati ili ne, do tebe je.

Samo sam zelio reci i na kraju sam ti svog posta zahvalio na tome, da sam bio ubjedjen da je sve onako kako sam pretpostavljao da jeste, ma koliko se u proteklom vremenu poslije agresije trudio bjezati od toga, da je bio red da nam se to u oci i kaze, pa da napokon i mi ateriramo.

Ja jesam i jos jednom ti se zahvaljujem na tome.

Ovim se sada obracam direktno tebi i samo tebi, pa ako ti ne bude mrsko citati pokusaj malo razmisliti sta sam ti napisao, jer se sigurno necu vise javljati na ovim temama koje se tice agresije na RBiH.



Jednom mi je doktor koji vodi racuna o mom itekako narusenom zdravlju, a sto ima direktne veze sa ranjavanjima iz protekle agresije, rekao da ovako rat ubija one koji misle da su ga prezivjeli.

Prije par dana u posjetu mi je dolazio moj ratni brat (kojem dugujem zahvalnost sto sam uopce ziv) i onako razgovarajuci, naravno morali smo se dotaci i rata. I tako u toj ratnoj prici smo dosli do zakljucka da u stvari ja se ne mogu ni ubrajati u borce. Ali, realno.

Ne racunajuci jedan datum, od kraja maja 1992. godine pa do kraja novembra iste godine, ja sam vecinu vremena proveo sto bi rekli van stroja, ili po bolnicama, lijececi se od povreda zadobijenih u ranjavanjima. Direktno ucesce u odbrani te 1992. godine svedeno na minimum.

Iz danasnje prespektive licno zbog sebe kazem da bi mi draze bilo da sam poginuo ili podlegao usljed posljedica ranjavanja, ali ja sam bio samo jedinka. Mala. Ona neprimjetna. Pa i da se je to desilo, a i kao sto nije, vjeruj da bi se opet Republika Bosna i Hercegovina i sve ono sto se sazima u tom imenu ipak odbranilo.

Upravo zahvaljujuci hiljadama i hiljadama boraca koji su bili spremni poloziti svoje zivote za odbranu Republike Bosne i Hercegovine, cija sudbina nije bila niti da budu ranjeni niti da poginu.

A, vjeruj mi da takve njihove sudbine niti milimetra ne umanjuju njihov doprinos u odbrani i opstanku Republike Bosne i Hercegovine.

:wink: Sve su to heroji, samo smo napravili takav sistem vrijednosti nakon agresije da nema niko da im to kaze. Cak sta vise, tu i tamo se pljucne po njima. Onako po potrebi. kako kome odgovara u datom momentu.
:thumbup:

I da ne " pljujem " ja sve i jednog covjeka koji je ostao citav i bez ogrebotine, vec one koji se sami prepoznaju u onome što sam napisao..
Vidio si ti takvih siguran sam na pretek, al' si u pravu bez takvih koji su puckarali samo iz sigurne razdaljine i time tjerali cetnike dva puta da se zamisle hoce li krenuti samo time su u konacnici odbranili grad.

Eh sad to što se jedni više trude preživjeti od drugih to su neke druge teme, što bi rekla moja stara mogli smo otici gdje smo htjeli.
toska
Posts: 2923
Joined: 26/09/2016 14:08

#145 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by toska »

neko moje razmišljanje povodom gornje rasprave...

U ratu su najviše ginule dvije vrste boraca-vojnika, oni najhrabriji i oni najpožrtvovaniji,
ova druga grupa često nije ubrajala posebno hrabre ljude, ali jeste ljude sa osjećajem savjesti, dužnosti...da se sačuva linija, da se pomogne suborcu/suborcima, da se poture leđa u trenucima kada se drugi prave ludi i tako...

lično sam dobio neka priznanja od Armije, ali to je jako, jako daleko od onoga što sam mogao učiniti uz nešto veći rizik.
imao sam trenutke kada se čovjek pravi kao da ne zna šta učiniti, prepustiti drugima da se snalaze i šta sve ne.
da sam bio hrabriji ili požrtvovaniji bar malo ovo danas vjerovatno ne bih pisao.
moram isto istaći da moral tj. trenuci hrabrosti ili kukavičluka je oscilovao tokom trajanja cijelog rata.

ipak na kraju ostaje da je svačiji doprinos u ukupnoj slici bio bitan i kao što @90minut kaže "bez takvih koji su puckarali samo iz sigurne razdaljine i time tjerali cetnike dva puta da se zamisle hoce li krenuti samo time su u konacnici odbranili grad."

i najstrašljiviji među nama su morali držati stražu na liniji, boraviti po 2 mjeseca na Treskavici, Nišićima...nije sve to za potcijenit i da...i oni su ginuli.

svačija dužnost je bila učestovati odbrani (u skladu sa mogućnostima jer razlikujemo se), a mnogi su je izbjegli kao i što je tvoj @90minut otac mogao učiniti, ali je ipak izabrao drugi put i dao život za ovu našu BiH i Sarajevo.
zbog toga bi naša kritika trebala ići na i zakonski i moralno izjednačavanja dezertera i branilaca, a ne međusobno.
90minut
Posts: 12889
Joined: 07/04/2019 10:56

#146 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by 90minut »

toska wrote: 11/04/2021 16:58 neko moje razmišljanje povodom gornje rasprave...

U ratu su najviše ginule dvije vrste boraca-vojnika, oni najhrabriji i oni najpožrtvovaniji,
ova druga grupa često nije ubrajala posebno hrabre ljude, ali jeste ljude sa osjećajem savjesti, dužnosti...da se sačuva linija, da se pomogne suborcu/suborcima, da se poture leđa u trenucima kada se drugi prave ludi i tako...

lično sam dobio neka priznanja od Armije, ali to je jako, jako daleko od onoga što sam mogao učiniti uz nešto veći rizik.
imao sam trenutke kada se čovjek pravi kao da ne zna šta učiniti, prepustiti drugima da se snalaze i šta sve ne.
da sam bio hrabriji ili požrtvovaniji bar malo ovo danas vjerovatno ne bih pisao.
moram isto istaći da moral tj. trenuci hrabrosti ili kukavičluka je oscilovao tokom trajanja cijelog rata.

ipak na kraju ostaje da je svačiji doprinos u ukupnoj slici bio bitan i kao što @90minut kaže "bez takvih koji su puckarali samo iz sigurne razdaljine i time tjerali cetnike dva puta da se zamisle hoce li krenuti samo time su u konacnici odbranili grad."

i najstrašljiviji među nama su morali držati stražu na liniji, boraviti po 2 mjeseca na Treskavici, Nišićima...nije sve to za potcijenit i da...i oni su ginuli.

svačija dužnost je bila učestovati odbrani (u skladu sa mogućnostima jer razlikujemo se), a mnogi su je izbjegli kao i što je tvoj @90minut otac mogao učiniti, ali je ipak izabrao drugi put i dao život za ovu našu BiH i Sarajevo.
zbog toga bi naša kritika trebala ići na i zakonski i moralno izjednačavanja dezertera i branilaca, a ne međusobno.
Ne bi se ja ni javio da se nije pocelo udarati po navijacima potcjenjivacki jer eto ti vidi usudili se momci da parolu okace.

Pogotovo smiješno poređenje da su navijaci ovi koji cuclaju nargile ili internet warriory, a navijaci su ti koji na prvim crtama idu po svakom kraju države i kace ljiljane gdje god se pojave koliko su puta dobili pendrekom po leđima jer su " muslimani " to je tek za pricu.

O tome koliko među tim istim navijacima ima momaka koji su izgubili oca necemo ni o tome.

Jer parole glase :

"Na prvoj crti odbrane mi stojimo, baš kao naši očevi, nikog se ne bojimo".

"Sve dok grade imam tebe, ja znat ću da postojim".


Sto se tice proteklog rata znamo svi dobro da su uz kriminalce na samom pocetku navijaci jedini i stali uz mali broj " normalne raje " znamo ko je bio Džilda i bezbroj drugih.

Jedan PM piše redovno kako nema ovih ili onih više za rat ne bi niko stao i slicno, a samo među Hordama imaš danas minimum 300 momaka i to onako na oko iz užeg jezgra kroz godine o širem da ne pricam s manijacima je isti slucaj.
toska
Posts: 2923
Joined: 26/09/2016 14:08

#148 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by toska »

90minut pravo da ti kažem nije ni meni jasna ova kritika navijača, nisu navijačke skupine nikakav bosanski izum već prije prirodni fenomen, poteba za pripadnošću, zajedništvom itd. tako gledajući sasvim je irelevantno šta o tome misli bilo ko od nas.
a stihovi parole su vam baš super :thumbup:

defetizam pojedinih, hrabrih učesnika odbrane, uglavnom dobrovoljaca od prvog dana sigurno ima neke svoje razloge.
najvjerovatnije je odnos države od dana skidanja uniforme do danas, ako nisu teži invalidi država i zajednica nije ih ni pogledala, a rane mogu biti i druge prirode od fizičkih.
sve je ostalo na snađi se i onda kako ko. i danas u svakoj firmi očekuje se isti radni učinak borca koji je provodio zime i noći na vrhu Treskavice ili blata Žuči pod stalnom vatrom kao i nekoga koga je to na razne načine mimoišlo, nije pošteno.



a da ne ometam prehodni post i ponovim:
90minut
Posts: 12889
Joined: 07/04/2019 10:56

#149 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by 90minut »

toska wrote: 11/04/2021 23:36 90minut pravo da ti kažem nije ni meni jasna ova kritika navijača, nisu navijačke skupine nikakav bosanski izum već prije prirodni fenomen, poteba za pripadnošću, zajedništvom itd. tako gledajući sasvim je irelevantno šta o tome misli bilo ko od nas.
a stihovi parole su vam baš super :thumbup:

defetizam pojedinih, hrabrih učesnika odbrane, uglavnom dobrovoljaca od prvog dana sigurno ima neke svoje razloge.
najvjerovatnije je odnos države od dana skidanja uniforme do danas, ako nisu teži invalidi država i zajednica nije ih ni pogledala, a rane mogu biti i druge prirode od fizičkih.
sve je ostalo na snađi se i onda kako ko. i danas u svakoj firmi očekuje se isti radni učinak borca koji je provodio zime i noći na vrhu Treskavice ili blata Žuči pod stalnom vatrom kao i nekoga koga je to na razne načine mimoišlo, nije pošteno.



a da ne ometam prehodni post i ponovim:
Defetizam apsolutno ima svoje razloge slažem se danas je situacija 10 puta povoljnija za samo ratovanje i klima bi bila drugacija mnogo, al' da ne ulazim u te price kroje nam sudbinu stranci.

Nove generacije su tu to je poenta defetizam nek' negdje drugo promoviše jer nema veze s realnoscu.

Za kraj da dodam razumijem ja kritiku navijaca kad kazu da među njima ima krezubih klošara da ima kriminalaca, fazon je što imaš isto toliko onih s završenim fakultetom doktora, vojnika i svega..

Baš kao u svakoj sferi života zar ne?

Tako da kad kritikuješ u vezi necega desetog nekog belaja i slicno ja se necu javiti samo kad kritikuješ u vezi ovoga to je vec neka druga prica jer se zna kakav su navijaci imali doprinos odbrani.
Možda i najveci.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#150 Re: Hronologija rata u BiH od 1992 do 1995

Post by jefff »

Poginuli 31.10.1992. Rahmet im dusi i lahka im zemlja bosanska.
Uocljiva je tragedija porodice Saracevic, dva brata i jos dvoje ukucana su izgubili zivot. Vjerovatno granata u kucu.

Prezime Ime Ime oca

AGANOVIĆ IBRAHIM SULEJMAN 17.04.1939 Stari Grad BOŠNJAK Vojnik ARBIH 31.10.1992 Stari Grad
AHATOVIĆ BAJRO AGAN 17.04.1935 Kalinovik BOŠNJAK Vojnik ARBIH 31.10.1992 Centar
BAJROVIĆ SEAD ŠABAN 20.02.1963 Centar BOŠNJAK Vojnik ARBIH 31.10.1992 Centar
KAPETANOVIĆ HILMO AĆIF 26.12.1938 Crna Gora BOŠNJAK Vojnik ARBIH 31.10.1992 Stari Grad
KAVAZOVIĆ SENAD SENAHID 20.09.1968 Sokolac BOŠNJAK Vojnik ARBIH 31.10.1992 Novo Sarajevo
ROVČANIN ARSLAN MUŠAN 20.01.1948 Srbija BOŠNJAK Vojnik ARBIH 31.10.1992 Novi Grad
SARAČEVIĆ SALKO MUHAREM 20.07.1931 Vlasenica BOŠNJAK Vojnik ARBIH 31.10.1992 Centar

BIČAKČIĆ NEDŽAD MEHMED 28.01.1937 Stari Grad BOŠNJAK Civil 31.10.1992 Stari Grad
BIČAKČIĆ ZIBA AHMED 23.09.1944 Stari Grad BOŠNJAK Civil 31.10.1992 Stari Grad
KASELJ LJILJANA NIKOLA 15.03.1946 Ilidža HRVAT Civil 31.10.1992 Centar
KRAJIŠNIK VLADO 1928 Nepoznato SRBIN Civil 31.10.1992 Centar
LOPČALIJA RASIM MURAT 02.09.1932 Novi Grad BOŠNJAK Civil 31.10.1992 Novi Grad
SARAČEVIĆ ADILA NURKO 31.12.1931 Sokolac BOŠNJAK Civil 31.10.1992 Centar
SARAČEVIĆ BEHIJA Nepoznato Nepoznato BOŠNJAK Civil 31.10.1992 Centar
SARAČEVIĆ HASAN MUHAREM 10.07.1941 Vlasenica BOŠNJAK Civil 31.10.1992 Centar

BOJOVIĆ NEĐO LAZAR 09.02.1947 Ilidža SRBIN Vojnik JNA-VRS 31.10.1992 Trnovo
JOVIČIĆ MILINKO ALEKSA 12.12.1949 Centar SRBIN Vojnik JNA-VRS 31.10.1992 Stari Grad
KREŠTALICA RANKO BOŠKO 24.08.1939 Novo Sarajevo SRBIN Vojnik JNA-VRS 31.10.1992 Stari Grad
KRUNIĆ MILADIN JOVO 15.06.1935 Centar SRBIN Vojnik JNA-VRS 31.10.1992 Stari Grad
LEMEZ NEDELJKO OSTOJA 18.05.1953 Nepoznato SRBIN Vojnik JNA-VRS 31.10.1992 Trnovo
MALENICA VOJISLAV DRAGO 18.11.1944 Centar SRBIN Vojnik JNA-VRS 31.10.1992 Stari Grad
PETROVIĆ NEĐO PETAR 15.01.1936 Foča SRBIN Vojnik JNA-VRS 31.10.1992 Stari Grad
PLAKALOVIĆ DRAGAN MLAĐEN 26.03.1963 Centar SRBIN Vojnik JNA-VRS 31.10.1992 Stari Grad
Post Reply